Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-410/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ines Kovačević, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODOK, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-159/2023-16 od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-159/2023-16 od 11. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.719,29 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućim kako slijedi:
- na iznos od 112,94 eura bruto tekućom od 16. 09. 2018. god. do isplate,
- na iznos od 57,29 eura bruto tekućom od 16. 01. 2019. god. do isplate,
- na iznos od 298,88 eura bruto tekućom od 16. 02. 2019. god. do isplate,
- na iznos od 24,46 eura bruto tekućom od 16. 07. 2019. god. do isplate,
- na iznos od 46,82 eura bruto tekućom od 16. 08. 2019. god. do isplate,
- na iznos od 162,40 eura bruto tekućom od 16. 09. 2019. god. do isplate,
- na iznos od 356,98 eura bruto tekućom od 16. 02. 2020. god. do isplate,
- na iznos od 135,22 eura bruto tekućom od 16. 08. 2020. god. do isplate,
- na iznos od 322,68 eura bruto tekućom od 16. 09. 2020. god. do isplate,
- na iznos od 65,95 eura bruto tekućom od 16. 02. 2021. god. do isplate,
- na iznos od 10,63 eura bruto tekućom od 16. 03. 2021. god. do isplate,
- na iznos od 8,31 eura bruto tekućom od 16. 07. 2021. god. do isplate,
- na iznos od 116,73 eura bruto tekućom od 16. 09. 2021. god. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju da tužitelju ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 1.837,50 EUR, sa zz kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 11. ožujka 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.719,29 Eur bruto.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne navodi koja bi to bitna povreda bila ostvarena u postupku.
7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenja zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
8. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska, inženjerijska pukovnija, pionirska satnija – ustrojstveno mjesto – 1. dočasnik voda, te u ovom postupku potražuje razliku naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od srpnja 2018. do kolovoza 2021.
9. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.719,29 Eur bruto na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za sporno razdoblje (od srpnja 2018. do kolovoza 2021.).
10. Čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 30/18 dalje: ZID ZOS) izmijenjen je čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 70/18) izmijenjeni iz čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba te je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj sukladno navedenim propisima ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u odnosu na sporno razdoblje najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca pri čemu u takvu prosječnu mjesečnu plaću (ostvarenu u prethodna tri mjeseca) treba uračunati i primanja s osnova dodataka na plaću.
12. Naime, prema odredbama čl. 136. st. 1. i 2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, stoga se djelatnoj vojnoj osobi u naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora uračunavaju i dodaci na plaću.
13. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u toč. I. pobijane prvostupanjske presude.
14. Na žalbene navode valja reći da je u ovom predmetu provedeno financijsko vještačenje te se odluka prvostupanjskog suda temelji na istom, a tuženik tijekom postupka nije prigovarao provedenom financijskom vještačenju.
15. Isto tako valja reći da tuženik prvi put u žalbi ističe da vještak u svom nalazu nije uzeo u obzir da su tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivani stalni dodaci poput pirotehničkog dodataka i dodatka za vojnu službu, a koji su već uključeni u prosjek prethodna tri mjeseca pa da je stoga tužitelju obračunat dupli dodatak, pri čemu se ukazuje žalitelj na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ines Kovačević
