Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1877/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, protiv tuženice BT, ranije B iz [adresa], ranije iz Novigrada, Bužinija 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-51/2019-24 od 14. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-51/2019-24 od 14. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti iznos od 136.876,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Tužitelj se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njezinim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

5. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaz tužene, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/12 i 155/23, dalje: ZPP) samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je prihvatio iskaz tužene kao stranke u ovom postupku.

5.1. Nije ostvaren ni sadržajno žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

5.2. Tužitelju je u ovoj parnici omogućeno raspravljanje pred sudom, a tužitelj je to svoje pravo u cijelosti i iskoristio tako što je sudjelovao u raspravljanju i koristio procesne ovlasti (iznoseći tvrdnje o odlučnim činjenicama, osporavajući tvrdnje protivne stranke, predlažući dokaze…).

5.3. Za istaknuti je da sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Pritom sud polazi od toga da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. U ovlasti je suda odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. ZPP). Odluka je donesena sveobuhvatnom ocjenom izvedenih dokaza.

5.4. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao poslodavca za isplatu iznosa od tada 138.876,96 kuna – sada 18.432,14 eura sa zateznim kamatama od 25. rujna 2015. na ime povrata troškova specijalizacije tuženice, a sve na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije sklopljenog između ovdje parničnih stranka 1. kolovoza 2014.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tuženik u žalbi u bitnome smatra da je sud prvog stupnja pogrešno tumačio odredbu čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije sklopljenog između ovdje parničnih stranka 1. kolovoza 2014. smatrajući da je obveza povrata utuženog iznosa dospjela samom okolnošću što je tuženica prekinula radni odnos u bolnici svojom voljom, neovisno o razlogu prestanka ugovora.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:

- da je tuženici odobrena specijalizacije iz hitne medicine koju će obavljati kod tužitelja;

- da je između tužitelja kao poslodavca i tuženice kao radnika 1. kolovoza 2014. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, radi obavljanja specijalizacije iz hitne medicine;

- da je istog dana (1. kolovoza 2014.) među strankama sklopljen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, da su tim ugovorom stranke uredile međusobna prava i obveze vezane uz specijalističko usavršavanje tuženice, da se tužitelj obvezao tuženici omogućiti provođenje teoretske i praktične izobrazbe predviđene programom specijalizacije, obračunati i isplaćivati joj plaću, podmiriti troškove poslijediplomskog studija u opsegu predviđenom programom specijalizacije, snositi troškove polaganja specijalističkog ispita te po položenom ispitu sklopiti s tuženicom Ugovor o radu za poslove liječnika specijalista hitne medicine (čl. 2. Ugovora), da se tuženica obvezala provoditi specijalizaciju osobno, savjesno i stručno, bez neopravdanih prekida, sukladno odredbama Pravilnika te planu i programu specijalizacije, obavljati plan i program specijalizacije na doličan način i disciplinirano, na poziv bolnice, radi obavljanja hitnih zdravstvenih usluga, a u dogovoru s glavnim mentorom vratiti se na rad u bolnicu, obavijestiti bolnicu o svakom prekidu specijalizacije u roku od 8 dana od nastupa okolnosti koja je uzrok prekida, nakon specijalističkog usavršavanja položiti specijalistički ispit u predviđenom roku te nakon polaganja specijalističkog ispita, raditi kao specijalist u bolnici najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje (čl. 3. Ugovora);

- da se navedenim Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama, u čl. 4., tuženica obvezala tužitelju naknaditi materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primila (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije koje je bolnica imala, sukladno odredbama Pravilnika i drugim pozitivnim propisima, u slučaju: neopravdanog prekida specijalizacije, ne polaganja specijalističkog ispita u propisanom roku, prestanka radnog odnosa zbog povrede radne obveze, prekida radnog odnosa u bolnici svojom voljom te prekida radnog odnosa prije vremena utvrđenog u čl. 3. st. 1. podst. 5. Ugovora;

- da tuženica nije do kraja odradila specijalistički program;

- da je tuženica 25. rujna 2015. izvanredno otkazala Ugovor o radu i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, ukazujući na nezakonito postupanje tužitelja kao poslodavca u vidu nepoštivanja radnog vremena, prevelikog broja prekovremenih sati te onemogućavanja provođenja teoretske i praktične izobrazbe predviđene programom specijalizacije (list 5-6 spisa);

- da tužitelj nije podnio tužbu radi osporavanja odluke o otkazu tuženice, već je tuženicu s danom 25. rujnom 2015. odjavio s obveznog mirovinskog osiguranja;

- da je tužitelj tuženici u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 25. rujna 2015. na ime bruto plaća i naknade za prijevoz isplatio ukupno 138.876,96 kuna, što je utvrđeno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, čiji nalaz i mišljenje, odnosno matematički obračun stranke nisu osporile.

11. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je radni odnos tuženice kod tužitelja prestao na temelju čl. 116. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odnosno izvanrednim otkazom ugovora o radu, a uslijed otkaza ugovora o radu tužena nije ispunila svoju obvezu iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, u kojem se obvezala završiti specijalizaciju sukladno planu i programu specijalizacije te odredbama Pravilnika, nakon specijalističkog usavršavanja položiti specijalistički ispit, a nakon toga ostati na radu kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje.

12. Prijeporno je i u žalbi tumačenje odredbe čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama ugovoreno je da će specijalizant, u slučaju da prekine radni odnos u bolnici svojom voljom, nadoknaditi bolnici materijalne troškove specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu), kao i sve troškove za vrijeme specijalizacije koje je bolnica imala.

13. Kod tumačenja ugovornih odredbi valja poći od odredbe čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) kojom je propisano da se pri tumačenu spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim zakonom.

13.1. Pobijana odluka je zasnovana na utvrđenoj činjenici da je tužena kao radnica tužitelju kao poslodavcu izvanredno otkazala ugovor o radu zbog, kako je propisano u čl. 116. st. 1. ZR "osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice", a koje tužitelj nije osporavao u sudskom postupku, budući nije podnio tužbu protiv odluke o otkazu tužene.

13.2. Tek je za istaknuti da je odredbom čl. 320. st. 1. ZOO propisano: "U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

14. Imajući na umu navedena utvrđenja, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da, kraj činjenice da je tuženica izvanredno otkazala ugovor o radu a tužitelj nije podnio tužbu radi osporavanja odluke o otkazu tuženice, već je tuženicu s danom 25. rujnom 2015. odjavio s obveznog mirovinskog osiguranja, da je radni odnos tuženice kod tužitelja prestao na temelju odredbe čl. 116. ZR-a.

14.1. Nastavno žalbenim navodima, tužitelju valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije iznosio činjenice ili predlagao dokaze kojim bi osporio navode tužene iz izvanrednog otkaza Ugovor o radu i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 25. rujna 2015. godine.

14.2. U prilog navedenom shvaćanju sud prvog stupnja pravilno se pozvao i na odredbu čl. 358. ZOO te članaka 3. i 4. ZOO.

14.3. U odnosu na tumačenje čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženica nije svojom voljom prekinula radni odnos, već je to učinila zbog postupaka tužitelja, odnosno uslijed okolnosti da joj tužitelj tijekom 14 mjeseci koliko je trajao radni odnos nije omogućio provođenje teoretske i praktične izobrazbe predviđene programom specijalizacije i obavljanje specijalizacije pod nadzorom mentora. Sukladno tome, izvanredni otkaz tuženice ne može se smatrati prekidom radnog odnosa u bolnici njenom voljom, već je riječ o otkazu zbog ponašanja i propusta tužitelja u organizaciji rada tuženice, uz napomenu da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je opisane propuste na bilo koji način izazvala tuženica svojim radom tijekom programa specijalizacije.

15. Zaključno, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, slijedom čega nije niti nastala obveza tuženice da tužitelju naknadi troškove specijalizacije.

16. Cjelokupan sadržaj žalbe tužitelja svodi na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu, dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

17. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).

18. Sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tuženici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

19. Zbog svega izloženog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač