Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1027/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovnog broja Pr-144/2024-4 od 1. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovnog broja Pr-144/2024-4 od 1. listopada 2024., u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.620,78 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovnog broja Pr-144/2024-4 od 1. listopada 2024. u pobijanom dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za isplatu na ime razlike naknade za aktivno dežurstvo, te se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

" Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade za aktivno dežurstvo za utuženo razdoblje od dana 04. svibnja 2012.g. do 01. lipnja 2014.g. iznos od 323,69 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate i to kako slijedi:

- za lipanj 2012.g. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. srpnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. kolovoza 2012.g. do isplate

- za kolovoz 2012.g. na iznos od 21,19 EUR počev od 15. rujna 2012.g. do isplate

- za rujan 2012.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. listopada 2012.g. do isplate

- za prosinac 2012.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. siječnja 2013.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. veljače 2013.g. do isplate

- za veljaču 2013.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. ožujka 2013.g. do isplate

- za ožujak 2013.g. na iznos od 26,02 EUR počev od 15. travnja 2013.g. do isplate

- za travanj 2013.g. na iznos od 26,02 EUR počev od 15. svibnja 2013.g. do isplate

- za svibanj 2013.g. na iznos od 26,02 EUR počev od 15. lipnja 2013.g. do isplate

- za lipanj 2013.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. srpnja 2013. g. do isplate

- za srpanj 2013.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. kolovoza 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. rujna 2013.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 26,02 EUR počev od 15. listopada 2013.g. do isplate

- za listopad 2013.g. na iznos od 26,02 EUR počev od 15. studenog 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. siječnja 2014.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. veljače 2014.g. do isplate

- za veljaču 2014.g. na iznos od 13,01 EUR počev od 15. ožujka 2014.g. do isplate“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 75,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade za aktivno dežurstvo iznos od 323,69 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose dospjele od 15. srpnja 2012. do 15. ožujka 2014.. Istom odlukom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.620,78 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Protiv navedene presude i odluke o trošku, žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno da presudu preinači sukladno žalbenim navodima te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka uz zateznu kamatu. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koji ističe žaliteljica, budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Uz navedeno, sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio stanje u pogledu činjenice odlučne za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega je osnovan i istaknuti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 355. ZPP-a).

5. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće za aktivno dežurstvo u periodu od 4. svibnja 2012. do 01. lipnja 2014.

6. Polazeći od utvrđenja prema kojem je tužitelj bio zaposlenik tuženika kao djelatna vojna osoba, pripadnik Gardijsko oklopne mehanizirane brigade, na ustrojbenom mjestu zamjenika zapovjednika satnije, čin natporučnik, s mjestom službe u Našicama, sud prvog stupnja je nakon dostavljanja materijalne dokumentacije od strane tuženika ( dnevnih evidencija radnog vremena za tužitelja ) proveo predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, radi utvrđenja razlike plaće po više prvotno utuženih osnova, između kojih i po osnovi obračuna dodatka za sate aktivnog dežurstva, nakon čega je imenovani vještak – pravna osoba Omega d.o.o., dostavila pismeni nalaz i mišljenje u sklopu kojeg je utvrdila da je tužitelj u utuženom periodu od lipnja 2012. do veljače 2014. ostvario ukupno 23 dana aktivnog dežurstva i sukladno čemu ostvaruje pravo na isplatu dodatka u ukupnom iznosu od 2.438,88 kn odnosno 323,69 €.

7. Prvostupanjski sud potom pozivajući se na materijalno pravne odredbe u vidu točki V. i VI. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - u daljnjem tekstu: Odluka/09) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/09), a prihvaćajući obračun sačinjen od strane financijsko- knjigovodstvenog vještaka, usvaja u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev te obvezuje tuženika na naknadu troškova koji se odnosi na cjelokupno provedeni postupak.

8. Žalitelj u sklopu žalbenih navoda pravilno ukazuje da je financijsko- knjigovodstveno vještačenje provedeno temeljem materijalne dokumentacije - evidencije radnog vremena tužitelja, iz koje ne proizlazi da bi tužitelj u spornom razdoblju radio u aktivnom dežurstvu.

9. Naime, tuženik je podneskom od 9. studenog 2017. ( str. 13 – 62 spisa ) te potom dopisom Ministarstva obrane od 4. travnja 2022. ( str. 130 – 183 spisa ) dostavio dnevne evidencije radnog vremena skupa s rasčlambom ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja s osnove stražarskog osiguranja, službe dežurstva, rada na terenu te iskorištenih slobodnih dana, a temeljem kojih osnova je tužitelj prvotno pokrenuo postupak, pri čemu su sva potraživanja osim razlike plaće za aktivno dežurstvo, pravomoćno utvrđena presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja Pr- 869/2017-36 od 8. studenog 2023., donesenom u postupku koji je prethodio predmetnom.

10. U odnosu na sporno pitanje rada u aktivnom dežurstvu, valja primijetiti da iz dostavljenih dnevnih evidencija proizlazi kako se svaki oblik radnog vremena upisuje u odgovarajući stupac odnosno kolonu obrasca pod određenom šifrom, pa tako šifra RRV označava redovno radno vrijeme, šifra SMJ označava rad u smjenama I, II i III, šifra TUR označava rad u turnusima, šifra DEŽ označava dežurstvo unutarnje službe, šifra STR označava stražarsku službu, šifra PRV preraspodijeljeno radno vrijeme dok se aktivno dežurstvo označava šifrom DEŽ-A.

11. Za predmet ovog postupka odlučnu činjenicu predstavlja utvrđenje prema kojem iz tako dostavljenih evidencija radnog vremena ne proizlazi da bi tužitelj u utuženim periodu i mjesecima koji su iskazani nalazom i mišljenjem vještaka, imao evidentiran rad pod šifrom FA koji se odnosi na aktivno dežurstvo, već isti kao oblik rada ima evidentiranu šifru DEŽ, koja označava dežurstvo unutarnje službe te predstavlja različitu pravnu osnovu od utužene.

12. Pri tome u postupku nisu predloženi personalni dokazi niti je tužitelj na drugi način dokazao da bi u spornom razdoblju ostvarivao rad u obliku aktivnog dežurstva.

13. U odnosu na materijalnu primjenu prava, sud prvog stupnja pravilno ukazuje da u periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev valja poći od primjene točki V. i VI. Odluke/09 te Pravilnika/09, pri čemu je Odlukom/09 bilo određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijelilo na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, a pod aktivnim dežurstvom se smatralo vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034. Navedeni propisi (Odluka i Pravilnik iz 2009.) kojima je bilo uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, su doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), a koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

14. Glede takve primjene materijalnog prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. izrazio shvaćanje prema kojem u razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku/09, dok za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.

15. Kako iz dostavljenih evidencija kao isprava na temelju kojih je provedeno vještačenje, ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom vremenskom periodu radio u aktivnom dežurstvu kao obliku radnog vremena, to je sud prvog stupnja pogrešno odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva zasnovao na provedenom financijskom knjigovodstvenom vještačenju, pri čemu je propustio uzeti u obzir činjenicu da je vještak nalaz i mišljenje izradio isključivo temeljem zahtjeva tužitelja, te izričito napomenuo da se ograđuje od tumačenja propisa u pogledu točki V., VI. i VII Odluke/09 odnosno tumačenja kojim se opisuje aktivno dežurstvo i utvrđuje pravo na dodatak te opisuje dežurstvo unutarnje službe ( str. 220 spisa).

16. Prema tome, kako u konkretnom slučaju temeljem dostavljenih evidencija i materijalne dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj radio u aktivnom dežurstvu, a postupku nisu provedeni drugi personalni dokazi koji bi osporavali takvu činjenicu, te je riječ o bitnim činjenicama koje je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, to je temeljem odredbe čl. 373 a st. 1. točka 2. ZPP-a valjalo djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se odnosi na glavnu stvar odnosno potraživanje razlike za aktivno dežurstvo za utuženi period, pri čemu temeljem čl. 373 a st. 3. ZPP-a drugostupanjski sud može donijeti takvu odluku i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona, a što je u ovom predmetu slučaj.

17. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog zbog kojeg tuženik osporava troškove postupka i koji se odnose na vrijednost predmeta spora, valja istaknuti kako isti nije osnovan budući je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP).

18. Naime, tužitelj je u ovom postupku utužio potraživanje temeljem više pravnih osnova, pri čemu je nakon provedenog vještačenja ukupno potraživao iznosu od 3.051,56 EUR koji predstavlja vrijednost predmeta spora. Nadalje, tužitelj je u postupku u cijelosti uspio sa zahtjevom u visini od 2.727,87 eura ( koji se odnosi na plaću i dodatke za prekovremeni rad u iznosu od 1.502,77 eura, razliku plaće za prekovremeni rad vikendom od 951,92 eura, razliku naknade plaće za godišnji odmor od 224,74 eura i razliku neisplaćenog terenskog dodatka od 48,44 eura ) i u kojem dijelu je njegovo potraživanje postalo pravomoćno ( točke I., II., III. i V. presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja Pr-869/2017 od 8. studenog 2023. ).

19. Kako je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-87/2024-2 od 4. lipnja 2024. presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja Pr-869/2017 od 8. studenog 2023., ukinuta osim u odnosu na točku IV ( aktivno dežurstvo) i u odnosu na troškove postupka, to je prvostupanjski sud pravilno u ponovljenom postupku odlučivao o cjelokupnim troškovima postupka, pri čemu je pravilno temeljem Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj: 138/2023; dalje: Tarifa) kao vrijednost predmeta spora uzeo ukupno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja od 3.051,56 eura, a ne samo potraživanje temeljem aktivnog dežurstva, kako smatra tuženik.

20. Stoga je parnični trošak u konkretnom slučaju odmjeren pravilno i zakonito. Donošenje ove drugostupanjske odluke mijenja ukupan uspjeh stranaka u sporu na način da tuženik nije uspio sa 10 % tužbenog zahtjeva ( iznosom od 323,69 eura od ukupno zatraženih 3.051,56 eura ), pa kako je riječ o neuspjehu u razmjeno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a odluka temeljem koje je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove postupka, pravilna i zakonita.

21. Slijedom iznesenog je u pogledu žalbe uložene protiv odluke o troškovima postupka, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka.

22. Kako je tuženik uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari, to su mu priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 75,00 € (Tbr. 10.1. OT), temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 22. srpanj 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić