REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1161/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Fortis projekt d.d., Zagreb, Nova cesta 184, OIB 86877525325, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palatinuš i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1698/2024-2 od 15. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-2207/2021 od 29. veljače 2024., u sjednici održanoj 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1698/2024-2 od 15. listopada 2024. te postavio sedam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tuženika te predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten podredno odbiti kao neosnovan.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u odnosu na postavljena pitanja.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da ovako postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer njima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
4.2. Valja napomenuti da tuženik za drugo, treće, peto, šesto i sedmo postavljeno pitanje nije naznačio razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP.
5. Predmet ovog spora je novčana tražbina s osnove zakonskih zateznih kamata, obračunatih na tuženikovo zakašnjelo plaćanje tužiteljevih računa, a koje je tužitelj ispostavio tuženiku s osnove troškova rada i materijala, za radove uvlačenja cijevi i svjetlovodnih kabela u slobodni prostor izgrađene kabelske kanalizacije tuženika na temelju Okvirnog ugovora i Standardne ponude u razdoblju od svibnja 2016. do studenog 2018.
6. Stranke su bile u poslovnom odnosu na temelju Okvirnog ugovora te je tuženik kao infrastrukturni operator i vlasnik elektroničke komunikacijske infrastrukture (EKI- a) omogućio tužitelju pristup i zajedničko korištenje EKI-a, a što podrazumijeva davanje u najam tužitelju kao operatoru korisniku dio slobodnog prostora u kabelskoj kanalizaciji HT-a za koji je tužitelj dužan plaćati tuženiku naknadu te je tuženik obvezan tužitelju refundirati troškove rada i utrošenog materijala za radove polaganja zaštitne cijevi malog promjera ili mikrocijevi u slobodni prostor izgrađene kabelske kanalizacije tuženika.
7. Na temelju Okvirnog ugovora, tužitelj je tuženiku ispostavio račune s osnove troškova materijala i rada za polaganje cijevi i svjetlovodnih kabela, a tuženik je tužitelju ispostavljao račune na ime najma vodova i kabela. Međusobne obveze stranke su ispunjavale prijebojem.
8. Troškovi se refundiraju jednokratnim umanjenjem računa za najam po drugim ugovorima za zajedničko korištenje kabelske kanalizacije. U slučaju da se cjelokupni iznos ne može refundirati u tekućoj godini, preostali iznos će se refundirati od sljedećeg računa i tako sve do konačnog refundiranja ukupnog troška (čl. 13. st. 4. Pravilnika).
9. Način i vrijeme ispunjenja obveze refundacije predmetnih troškova operatoru korisniku na jednak način je regulirano i Okvirnim ugovorom odnosno čl. 6.5. Standardne ponude koja je njegov sastavni dio, a prema kojoj će HT operatoru korisniku, refundirati troškove materijala i radova po cijenama navedenim u troškovniku. Refundiranje će se obaviti na način da će se za navedeni iznos jednokratno umanjiti račun za najam po drugim ugovorima za zajedničko korištenje kabelske kanalizacije. U slučaju da se cjelokupni iznos ne može refundirati od najma za tekuću godinu, preostali iznos će se refundirati od sljedećeg računa i tako sve do konačnog refundiranja ukupnog troška.
10. Pravilno sudovi obrazlažu da, ako je tužitelj pristao da se njegova naknada za rad (u visini troškova rada i materijala) refundira, to ne znači da njegova tražbina ne dospijeva i da ne postoji rok u kojem se ona ima namiriti (čl. 183. ZOO-a). Stranke nisu ugovorile da tužiteljeva obveza plaćanja najma dospijeva na dan dospijeća tuženikove obveze, kako to tvrdi tuženik, jer takva odredba nije sadržana u ugovoru. To što su stranke ugovorile podmirenje međusobnih tražbina prijebojem, ne znači da ne postoje njihove međusobne novčane tražbine (pa tako niti tražbina za plaćanje kamata zbog zakašnjenja) te da tužiteljeva tražbina ne dospijeva prije ili nakon nastanka tuženikove tražbine; prijeboj je način ispunjenja obveze (čl. 195. ZOO-a). Da bi se mogla umanjiti tužiteljeva obveza najma za korištenje kabelske kanalizacije, ona mora biti izražena u novcu pa je osnovano tužitelj obračunao tu naknadu po stvarno izvedenim radovima i troškovima te po toj osnovi tuženiku ispostavio račune.
11. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
12. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
13. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 22. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
