Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2003/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matej Balaž, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-615/2019-13 od 27. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-615/2019-13 od 27. srpnja 2020. u t. I. izreke te u t. III izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P- 615/2019-13 od 27. srpnja 2020. u t. II. izreke te u t. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.305,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. srpnja 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužiteljici iznos od 30.033,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi: -na iznos od 3.176,50 kn tekućom od 16.07.2011.g. -na iznos od 842,32 kn tekućom od 16.08.2011.g. -na iznos od 923,76 kn tekućom od 16.09.2011.g. -na iznos od 707,81 kn tekućom od 16.10.2011.g. -na iznos od 613,90 kn tekućom od 16.11.2011.g. -na iznos od 636,61 kn tekućom od 16.12.2011.g. -na iznos od 679,78 kn tekućom od 16.01.2012.g. Poslovni broj:9. P-615/2019-13 2 -na iznos od 721,10 kn tekućom od 16.02.2012.g. -na iznos od 726,84 kn tekućom od 16.03.2012.g. -na iznos od 712,47 kn tekućom od 16.04.2012.g. -na iznos od 713,77 kn tekućom od 16.05.2012.g. -na iznos od 737,33 kn tekućom od 16.06.2012.g. -na iznos od 733,25 kn tekućom od 16.07.2012.g. -na iznos od 715,99 kn tekućom od 16.08.2012.g. -na iznos od 700,01 kn tekućom od 16.09.2012.g. -na iznos od 655,95 kn tekućom od 16.10.2012.g. -na iznos od 715,27 kn tekućom od 16.11.2012.g. -na iznos od 721,33 kn tekućom od 16.12.2012.g. -na iznos od 756,37 kn tekućom od 16.01.2013.g. -na iznos od 605,63 kn tekućom od 16.02.2013.g. -na iznos od 656,82 kn tekućom od 16.03.2013.g. -na iznos od 680,52 kn tekućom od 16.04.2013.g. -na iznos od 693,95 kn tekućom od 16.05.2013.g. -na iznos od 631,30 kn tekućom od 16.06.2013.g. -na iznos od 618,31 kn tekućom od 16.07.2013.g. -na iznos od 622,42 kn tekućom od 16.08.2013.g. -na iznos od 633,96 kn tekućom od 16.09.2013.g. -na iznos od 663,17 kn tekućom od 16.10.2013.g. -na iznos od 568,56 kn tekućom od 16.11.2013.g. -na iznos od 676,43 kn tekućom od 16.12.2013.g. -na iznos od 486,97 kn tekućom od 16.01.2014.g. -na iznos od 965,36 kn tekućom od 16.02.2014.g. -na iznos od 267,79 kn tekućom od 16.03.2014.g. -na iznos od 274,27 kn tekućom od 16.04.2014.g. -na iznos od 259,19 kn tekućom od 16.05.2014.g. -na iznos od 247,79 kn tekućom od 16.06.2014.g. -na iznos od 249,02 kn tekućom od 16.07.2014.g. -na iznos od 37,91 kn tekućom od 16.08.2014.g. -na iznos od 499,09 kn tekućom od 16.09.2014.g. -na iznos od 280,97 kn tekućom od 16.10.2014.g. -na iznos od 292,79 kn tekućom od 16.11.2014.g. -na iznos od 307,49 kn tekućom od 16.12.2014.g. -na iznos od 299,88 kn tekućom od 16.01.2015.g. -na iznos od 315,07 kn tekućom od 16.02.2015.g. -na iznos od 303,97 kn tekućom od 16.03.2015.g. -na iznos od 274,76 kn tekućom od 16.04.2015.g. -na iznos od 224,46 kn tekućom od 16.05.2015.g. -na iznos od 165,77 kn tekućom od 16.06.2015.g. -na iznos od 345,26 kn tekućom od 16.07.2015.g. -na iznos od 860,30 kn tekućom od 16.08.2015.g. -na iznos od 309,36 kn tekućom od 16.09.2015.g. -na iznos od 309,38 kn tekućom od 16.10.2015.g. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.305,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. srpnja 2020. pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9012488657, sklopljenog između tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb kao kreditora dana 09.05.2007. g.,koji je ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa pod brojem Ov-11.213/07, a koja u čl. 1.glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti od...CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“; u čl. 4. glasi: „...po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita...“; u čl. 5. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; u čl. 6.glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; u čl. 7. st. 2. glasi: „..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“; u čl. 12. st. 8. glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 30.033,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi: -na iznos od 3.176,50 kn tekućom od 16.07.2011.g. -na iznos od 842,32 kn tekućom od 16.08.2011.g. -na iznos od 923,76 kn tekućom od 16.09.2011.g. -na iznos od 707,81 kn tekućom od 16.10.2011.g. -na iznos od 613,90 kn tekućom od 16.11.2011.g. -na iznos od 636,61 kn tekućom od 16.12.2011.g. -na iznos od 679,78 kn tekućom od 16.01.2012.g. Poslovni broj:9. P-615/2019-13 2 -na iznos od 721,10 kn tekućom od 16.02.2012.g. -na iznos od 726,84 kn tekućom od 16.03.2012.g. -na iznos od 712,47 kn tekućom od 16.04.2012.g. -na iznos od 713,77 kn tekućom od 16.05.2012.g. -na iznos od 737,33 kn tekućom od 16.06.2012.g. -na iznos od 733,25 kn tekućom od 16.07.2012.g. -na iznos od 715,99 kn tekućom od 16.08.2012.g. -na iznos od 700,01 kn tekućom od 16.09.2012.g. -na iznos od 655,95 kn tekućom od 16.10.2012.g. -na iznos od 715,27 kn tekućom od 16.11.2012.g. -na iznos od 721,33 kn tekućom od 16.12.2012.g. -na iznos od 756,37 kn tekućom od 16.01.2013.g. -na iznos od 605,63 kn tekućom od 16.02.2013.g. -na iznos od 656,82 kn tekućom od 16.03.2013.g. -na iznos od 680,52 kn tekućom od 16.04.2013.g. -na iznos od 693,95 kn tekućom od 16.05.2013.g. -na iznos od 631,30 kn tekućom od 16.06.2013.g. -na iznos od 618,31 kn tekućom od 16.07.2013.g. -na iznos od 622,42 kn tekućom od 16.08.2013.g. -na iznos od 633,96 kn tekućom od 16.09.2013.g. -na iznos od 663,17 kn tekućom od 16.10.2013.g. -na iznos od 568,56 kn tekućom od 16.11.2013.g. -na iznos od 676,43 kn tekućom od 16.12.2013.g. -na iznos od 486,97 kn tekućom od 16.01.2014.g. -na iznos od 965,36 kn tekućom od 16.02.2014.g. -na iznos od 267,79 kn tekućom od 16.03.2014.g. -na iznos od 274,27 kn tekućom od 16.04.2014.g. -na iznos od 259,19 kn tekućom od 16.05.2014.g. -na iznos od 247,79 kn tekućom od 16.06.2014.g. -na iznos od 249,02 kn tekućom od 16.07.2014.g. -na iznos od 37,91 kn tekućom od 16.08.2014.g. -na iznos od 499,09 kn tekućom od 16.09.2014.g. -na iznos od 280,97 kn tekućom od 16.10.2014.g. -na iznos od 292,79 kn tekućom od 16.11.2014.g. -na iznos od 307,49 kn tekućom od 16.12.2014.g. -na iznos od 299,88 kn tekućom od 16.01.2015.g. -na iznos od 315,07 kn tekućom od 16.02.2015.g. -na iznos od 303,97 kn tekućom od 16.03.2015.g. -na iznos od 274,76 kn tekućom od 16.04.2015.g. -na iznos od 224,46 kn tekućom od 16.05.2015.g. -na iznos od 165,77 kn tekućom od 16.06.2015.g. -na iznos od 345,26 kn tekućom od 16.07.2015.g. -na iznos od 860,30 kn tekućom od 16.08.2015.g. -na iznos od 309,36 kn tekućom od 16.09.2015.g. -na iznos od 309,38 kn tekućom od 16.10.2015.g. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.305,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. srpnja 2020. pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 6.875,00 kn“

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, zatim dio odredbe istog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzule, zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 9. svibnja 2007 sklopili ugovor o kreditu broj 9012488657 kojim tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 76.939,09 CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, na rok vraćanja od 300 mjeseci na koji se zaračunavaju kamate od 4,75% godišnje (čl. 4), te da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnoj stopi banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora,

- da je uvidom u sadržaj Dodatka ugovora o kreditu broj 9012488657 od 8. prosinca 2015. zaključenog između tuženika i tužitelja (list 19-24 spisa) utvrđeno kako se u prvom članku utvrđuje sadržaj osnovnog ugovora i da se dodatak osnovnom ugovoru sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, u članku drugom da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim sukladno čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju i izvodu otvorenih stavaka po kreditu, da korisnik kredita potvrđuje da mu je banka dostavila izračun konverzije i ostalu dokumentaciju iz prethodnog stavka i da potpisom ovog dodatka izjavljuje da je suglasan sa prihvatom izračuna konverzije izjavljeno od strane korisnika kredita, iz trećeg članka da ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 32.280,07 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaj za euro tečajne liste banke, da iznos preplate iznosi 5.008,07 euro, a koji iznos se sukladno čl. 19. c. st. 1. t.5. Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za euro iz tečajne liste banke važeći na dan 30. rujna 2015. i iznosi 38.249,13 kn, iz članka 4. da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja Dodatka vršena otplata kredita sukladno otplatnom planu važećem za otplatu kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom u CHF te se utvrđuje da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom euro utvrđeno novim otplatnim planom iznosi 85,13 euro, člankom 5. da ugovorne strane suglasno utvrđuju da ukupni iznos preplate iznosi 5.093,20 eura što preračunato u kunama iznosi 38.899,32 kuna te da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli euro koji će dospijevati nakon sklapanja ovog dodatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u euro namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita, iz čl. 6. da stranke suglasno utvrđuju da preostali iznos neotplaćene glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u euro iznosi 32.089,36 kn i da se korisnik kredita obvezuje preostali iznos platiti u preostalih 198 mjesečnih anuiteta prema novom otplatnom planu i da mjesečni anuitet iznosi 254,10 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti, člankom 7. korisnik kredita se obvezuje banci plaćati kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja se definira kao zbroj referentne kamatne stope u visini šestomjesečnog EURIBOR, kao promjenjivog dijela i fiksnog dijela koji iznosi 5,96 pp te su sa ostalim sporednim odredbama ovog dodatka ugovor potpisali korisnik kredita založni dužnici i ovlašteni djelatnik banke, a dodatak je potvrđen od javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka,

- da je temeljem nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Dajani Vuković utvrđeno: - da je 9. svibnja 2007. tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključila ugovor o kreditu broj 9012488657, da je kredit u iznosu od 76.939,09 CHF u protuvrijednosti u kunama isplaćen tužiteljici 9. svibnja 2007. (tuženik u otplatnoj tablici naveo da je kredit isplaćen 09. svibnja 2007.), te je izračunata visina anuiteta iznosila 438,64 CHF s rokom otplate 300 mjeseci, - da je tuženik po svojoj odluci mijenjao visinu kamatne stope tako da je do 20. kolovoza 2007. kamatna stopa iznosila 4,75% godišnje do 20. veljače 2008. kamatna stopa iznosila 5,75% godišnje do 20. studenog 2010. kamatna stopa iznosila 6,50% godišnje do 20. siječnja 2011. kamatna stopa je iznosila 6,15% godišnje, do 20. svibnja 2011. kamatna stopa je iznosila 6,10% godišnje, dalje je iznosila 5,85% godišnje te je zbog navedenih promjena izvršena i promjena visine anuiteta. - da ukupno izračunata razlika više plaćenih anuiteta iznosi 68.282,25 kn i priznata preplata prilikom provođenja konverzije iznosi 38.249,13 kn, - kada se izračunati iznos preplate umanji za priznatu preplatu po konverziji preostaje iznos u visini od 30.033,12 kn preplate koji tužiteljici nije vraćen.

8. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03- dalje: ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli Ugovora o namjenskom kreditu od 12. svibnja 2006. te odlučio kao u stavku I. izreke prvostupanjske presude.

10. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondermnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23- dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u pobijanom dijelu presude u t. II. izreke te posljedično i u odluci o troškovima parničnog postupka u t. III. izreke.

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od 12. svibnja 2006. kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I. izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

12. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem dodatka ugovoru od 8. prosinca 2015. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

13. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu od 9. svibnja 2007. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

14. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive, dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

15. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor, a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvire utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

16. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

17. U odnosu na osporenu odluku u t. II. izreke presude suda prvog stupnja u kojima je naložena isplata preplaćenog iznosa zbog ništetnih odredaba ugovora o namjenskom kreditu zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog dodatka ugovoru od 8. prosinca 2015., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

18. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak ugovoru u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

19. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti s Dodatkom ugovoru o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

20. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

21. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e ZPK koje su zaključenjem Dodatka ugovoru od 8. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.a tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

22. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79., čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3., čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

23. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovoru o kreditu određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužiteljica koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

24. Slijedom navedenog Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu pa na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz predmetnog ugovora o kreditu jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka uz ugovor o kreditu. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

25. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka uz ugovor o kreditu, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

26. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

27. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak uz ugovor o kreditu, otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

28. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu RS protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

29. U odnosu na zaključenje Dodatka uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Dodatka uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22).

30. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Dodatku uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

31. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka uz ugovor. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužiteljica ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka uz ugovor o kreditu kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je njezinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak ugovora o kreditu.

32. Slijedom svega prethodno navedenog je na temelju odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

33. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

34. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

35. Po ocjeni ovog suda tužiteljica u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

36. Stoga je odlučeno kao u t. III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte