Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-700/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Bulatović, odvjetnik u Daruvaru, protiv 1. tuženika Instal-prom d.o.o. Zagreb, Ljutomerska 33 A, OIB: 21231984689, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Trbović, odvjetnica u Zagrebu i 2. tuženika MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja postojanja tražbine, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-799/2020-19 od 4. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-799/2020-19 od 4. siječnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke prihvatio zahtjev tužitelja te utvrdio da je između MB kao vjerovnika (cedenta) i IB kao novog vjerovnika (cesionara), u mjesecu srpnju 2013. godine zaključen Ugovor o ustupanju tražbine temeljem kojeg je Instal-prom d.o.o. Zagreb kao dužnik (cesus) dana 8. srpnja 2013. na račun-IBAN cesionara uplatio iznos od 80.000,00 kuna / 10.617,82 eura[1] /. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženicima Instal-prom d.o.o. Zagreb i MB, da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 4.081,25 kn / 541,67 eura.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio 1. tuženik Instal-prom d.o.o. Zagreb zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) u bitnom navodeći da je sud prvog stupnja nepravilno utvrdio da je između tužitelja i 2. tuženika MB sklopljen ugovor o ustupanju tražbine temeljem kojeg je 1. tuženik Instal-prom d.o.o. na račun tužitelja uplatio iznos od 80.000,00 kn /10.617,82 eura/.
3. Drugotuženik MB nije dostavio odgovor na tužbu, niti pristupio na ročišta, niti ispričao svoj izostanak, te je sud glavnu raspravu održao u njegovoj odsutnosti.
4. Žalba 1. tuženika Instal-prom d.o.o. Zagreb je osnovana.
5. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužitelja da je između 2. tuženika MB kao vjerovnika (cedenta ) i tužitelja IB kao novog vjerovnika (cesionara) u mjesecu srpnju 2013. zaključen Ugovor o ustupanju tražbine temeljem kojeg je 1. tuženik Instal-prom d.o.o. kao dužnik (cesus) dana 8. srpnja 2013. na račun cesionara uplatio iznos od 80.000,00 kn / 10.617,82 eur/. Ovakvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji na nespornoj činjenici da je zastupnik 1. tuženika Instal- prom d.o.o. isplatom iznosa od 80.000,00 kn / 10.617,82 eur/ na račun tužitelja smatrao u dobroj vjeri da vraća pozajmicu koju je 1. tuženik Instal-prom d.o.o. dobio od 2. tuženika MB slijedom čega je zaključio da je zastupnik 1. tuženika Instal-prom d.o.o. od strane 2. tuženika MB bio upoznat da se prethodno navedenim rješava dio duga putem ugovora o cesiji te sud prvog stupnja prihvatio tvrdnju tužitelja da je u svezi navedenog spornog iznosa kao novi vjerovnik (cesionar) sklopio ugovor o ustupanju tražbine s 2. tuženikom MB kao vjerovnikom (cedentom), sve uz 1. tuženika Instal-prom d.o.o. kao dužnika (cesusa).
6. Međutim, utvrđenje prvostupanjskog suda da je između tužitelja i 2. tuženika MB sklopljen ugovor o ustupanju tražbine, temeljem kojeg je 1. tuženik Instal- prom d.o.o. izvršio tužitelju uplatu u iznosu od 80.000,00 kn /10.617,82 eur ne može prihvatiti ovaj sud.
7. Odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje - ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (stavak 1.). Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka (stavak 2.)
8. Međutim, iz pobijane presude nije jasno na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio da je između tužitelja i 2. tuženika sklopljen usmeni ugovor o cesiji. U točki 9. obrazloženja pobijane presude sud prvog stupnja navodi da je zastupnik 1. tuženika isplatom iznosa od 80.000,00 kn na račun tužitelja smatrao u dobroj vjeri da vraća pozajmicu koju je 1. tuženik dobio od 2. tuženika. No pri tom se nejasnim ukazuje daljnji zaključak prvostupanjskog suda da je 1. tuženik izvršio isplatu smatrajući da je između tužitelja i 2. tuženika sklopljen ugovor o cesiji, obzirom da činjenica postupanja u dobroj vjeri, upućuje na zaključak da 1. tuženik nije bio upoznat s činjenicom je li ugovor o cesiji između tužitelja i 2. tuženika sklopljen ili nije, pa se daljnji zaključak suda da je 1. tuženik bio upoznat s usmenim dogovorom tužitelja i tuženika ukazuje kontradiktornim.
9. Nije sporno da je ugovor o cesiji po svojoj prirodi konsenzualan ugovor te da je isti sklopljen sporazumom cedenta i cesionara te da za valjanost ugovora nije potrebna suglasnost dužnika. Međutim, iako se za ustup tražbine ne zahtijeva obvezna pisana forma, tužitelj koji tvrdi da je sklopljen usmeni ugovor o cesiji sa 2. tuženikom MB temeljem kojeg je 1. tuženik isplatio tužitelju iznos od 80.000,00 kn, dužan je dokazati postojanje dugovanja između njega i njegovog vjerovnika (cedenta). Kako pobijana presuda nema razloga o ovoj odlučnoj činjenici to nije pravilno utvrđena niti ocjena dokazanosti tvrdnje o postojanosti usmenog ugovora o cesiji pa se stoga niti tvrdnje o ustupu tražbine radi podmirenja navodnog duga 2. tuženika MB kao cedenta ne mogu smatrati uvjerljivima. Radi navedenog počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda ne može ispitati.
10. Također nepravilno je sud prvog stupnja postupio kada je na temelju iskaza 1. tuženika utvrdio da je sklopljen usmeni ugovor o cesiji između tužitelja i 2. tuženika, obzirom da iz iskaza 1. tuženika danog na ročištu održanom dana 7. prosinca 2021. proizlazi da je 2. tuženik MB rekao 1. tuženiku kako ugovor o cesiji s bratom IB nije realiziran.
11. Valja reći da neosnovano žalitelj u žalbi upire na počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 201. ZPP-a. Prema odredbi čl. 201. ZPP-a proizlazi da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju jednom parničnom strankom, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Međutim, u konkretnom slučaju činjenica da 2. tuženik nije dostavio odgovor na tužbu i da nije pristupio na ročište radi saslušanja, nije od utjecaja obzirom da je 1. tuženik u cijelosti osporio navode tužbe, te je sud prvog stupnja, obzirom da se radi o različitosti pojedinih radnji jedinstvenih suparničara pravilno primijenio pravila o otklanjaju kolizije na način da je u tom slučaju uzeo najkorisniju radnju, a u ovom predmetu to je radnja osporavanja zahtjeva tužbe slijedom čega je pravilno proveo dokazni postupak.
12. Kako sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio odlučne činjenice na koje je ukazano u ovoj odluci to je valjalo temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka te imajući u vidu navedeno u ovom rješenju donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
14. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Roberta Pandža
