Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2714/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice BJ (ranije ZJ) (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ZJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Vukić Šimičević, odvjetnica u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 865/2022 od 3. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-865/2022 od 3. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik, za ½ dijela, katnog dijela obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji katni dio u naravi predstavlja stan površine 95,1 m2 sa pripadajućim unutarnjim stubištem te vanjskog bazena izgrađenog na ovoj nekretnini površine 36 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši postupak etažiranja te nakon provedbe istoga da se upiše kao vlasnik etažne jedinice koja odgovara opisnoj nekretnini za ½ dijela, za cijelo, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u oku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik, za 1/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime za ¼ dijela, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika za ¼ dijela, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u oku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

42 P-865/2022

Pod točkom III. izreke odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik, za ½ dijela, katnog dijela obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji katni dio u naravi predstavlja stan površine 95,1 m2 sa pripadajućim unutarnjim stubištem te vanjskog bazena izgrađenog na ovoj nekretnini površine 36 m2, te zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu opisanih nekretnina koje zemljište je u skici vještaka mjernika….označeno likom i slovima…( ovaj dio tužiteljica pridržava pravo urediti po obavljenom vještačenju po vještaku mjerniku te vještaku građevinske struke) što je tuženik dužan priznati i dopustiti da se tužiteljica, po formiranju posebne etažne jedinice od označene nekretnine, upiše vlasnikom te etažne jedinice za ½ dijela, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u oku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom IV. izreke nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 796,39 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom (u različitim suvlasničkim udjelima prema tužbenom i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima) nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev temelji na utvrđenjima da je vlasništvo stekla građenjem i to na način da je još 1998. godine skupa sa svojim suprugom EJ, a nakon što im je tuženik dao za to odobrenje, za sebe na tada postojećem prizemnom dijelu obiteljske kuće izgrađene na predmetnoj nekretnini, zajedničkim radom i sredstvima, nadogradila katni dio koji je nedugo nakon toga izgrađen u sadašnjim gabaritima te da su pored naprijed navedenog tužiteljica i njen suprug, opet uz odobrenje tuženika, ali sve za sebe, zajedničkim radom i sredstvima prije 4 godine izgradili na predmetnoj nekretnini bazen površine 36 m2.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presudi ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice kao i eventualno kumulirane zahtjeve polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da iz iskaza saslušanog svjedoka OJ i ĆJ slijedi da nemaju konkretna saznanja o tome da bi kat izgradili tužiteljica i njezin bivši suprug uz prethodno odobrenje tuženika već saznanja crpe iz priča tužiteljice i njezinog bivšeg supruga, odnosno da su kao obitelj iznajmljivali kat kuće,

-da iz iskaza svjedokinje CJ slijedi da su tužiteljica i njezin bivši suprug 2-3 godine prije vjenčanja počeli slati novce ZJ za gradnju kata,

-da ako se uzme u obzir ono što tvrdi tužiteljica, da su kat počeli graditi 1998., a vjenčali su se 1999. da ne stoji takva tvrdnja svjedokinje CJ te prvostupanjski sud nalazi da je ista usmjerena prema uspjehu tužiteljice u ovome sporu pa iskazu navedene svjedokinje nije poklonio vjeru,

-da je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka UJ kada je isti naveo da je poslije sezone 1996. pomagao tuženiku pri izgradnji kata kuće kada su skinuli krov sa prizemlja kao i da su 1997. stavili krov na kat kuće, a što je isti potvrdio na fotografijama sa lista 46 i 47 spisa navodeći da se radi o fotografijama iz 1997. godine,

-da istovjetno kao i taj svjedok, svjedok VJ navodi da je 1996. skidao krov na kući u [adresa] i dovozio materijal tuženiku,

-da su iskazi ovih svjedoka prvostupanjskom sudu detaljni i uvjerljivi te vjerodostojni, a svjedoci nisu osobno zainteresiran za ishodom ovoga postupaka pa im je stoga sud i poklonio vjeru,

-da svjedoci DJ i TJ, gosti u apartmanu na nekretnini tuženika još od 1999. godine potvrđuju da je njima apartmane na katu iznajmljivao tuženik i to do 2020. i da nikada tijekom godina nisu stekli dojam da bi se radilo o apartmanima koji bi bili od tužiteljice i bivšeg supruga,

-da je isto kao i prethodna dva svjedoka potvrdila i svjedokinja, gošća u apartmanima LJ koja je navela da je 1996., kada je bila gost u apartmanu u [adresa] bio izgrađen kat te da je ona bila prvi gost u zelenom apartmanu na katu, još 1997. godine,

-da je prvostupanjski sud iskazima svjedoka, gostima iz apartmana u cijelosti poklonio vjeru jer da su isti uvjerljivi i nisu osobno zainteresirani za ovaj postupak,

-da svjedoci ŽJ i ČJ, roditelji tužiteljice u bitnome navode ono što im je pričala kćer, da su tužiteljica i bivši suprug dogovorili sa tuženikom da grade kat kuće, dok konkretnih saznanja nemaju oko toga na čiji su račun dolazili novci od iznajmljivanja već navode sa riječima "biće", "valjda",

-da svjedoci SJ, PJ i ĐJ potvrđuju da je na dan vjenčanja kat kuće bio izgrađen, što i nije sporno među strankama te da su tužiteljica i bivši suprug pričali da grade apartmane, kao i da je tužiteljica slala novac tuženiku za gradnju apartmana, ali konkretnih saznanja oko stjecanja vlasništva nemaju,

-da saslušani svjedoci istovjetno navode, a što i nije sporno među strankama da je na dan vjenčanja tužiteljice 1999. godine kat kuće već bio izgrađen i krov postavljen međutim da kat nije bio u unutrašnjosti još uređen,

-da je svjedok NJ, sin tuženika i sada bivši suprug tužiteljice, opovrgnuo sve navode tužiteljice i naveo da je njegov otac kat kuće počeo graditi 1996., da ga je sam financirao te da mu je on dio novca posudio 1997., da mu je otac taj iznos vratio kao i da tužiteljica nije njegovom ocu slala novac te da mu nikada otac nije dao dozvolu za gradnju da bi to bio njegov kat kuće već da je otac govorio da će jednoga dana to biti njegova kuća, a stan od sestre,

-da tužiteljica tvrdi da je u vezi bila sa HJ od ožujka 1997., da su se nakon tri mjeseca veze zaručili, da je prvi puta došla u [adresa] 1997. te da kat kuće nije bio izgrađen, a da su kat kuće ona i EJ izgradili 1998. dok tuženik tvrdi da je kat kuće izgrađen 1997., a da je krov sa prizemlja skinut 1996. te da je on financirao sve radove, da mu tužiteljica nije davala novce za izgradnju, da mu je samo sin nešto posudio, a što mu je i vratio te da nikada nije dao tužiteljici i sinu odobrenje da bi oni gradili taj kat kuće, a sve navode tuženika je potvrdio i njegov sin NJ,

-da među strankama nije sporno da je odobrenje za pružanje usluga smještaja glasilo na ZJ, tuženika, te potom na GJ, njegovu suprugu, koja je i dobila od Ministarstva turizma poticaj za gradnju bazena te da odobrenje nije nikada glasilo na tužiteljicu ili na NJ, sina od tuženika,

-da prvostupanjski sud stoga vjeruje tuženiku da je sve poslove u svezi apartmana i iznajmljivanja vodio tuženik i njegova supruga te da je da je tužiteljica sa tadašnjim suprugom očito sudjelovala i u pomaganju kod uređenja i vođenja apartmana, ponekad kod čišćenja te da je sudjelovala kod gradnje bazena, ali joj isto ne daje pravo da bi time stekla suvlasništvo predmetne nekretnine,

-da tijekom postupka tužiteljica nije niti jednim dokazom dokazala da bi tuženik njoj i bivšem mužu dao odobrenje za gradnju kata kuće na način da bi isti stekli vlasništvo toga dijela,

-da eventualna ulaganja tužiteljice u izgradnju ili uređenje kata kuće tuženika bi istoj mogla dati samo podlogu za eventualno obveznopravni, a ne stvarnopravni zahtjev, jer tužiteljica na taj način (ulaganje vlastitih novčanih sredstava u izgradnju kuće) ne bi mogla steći stvarno pravo na nekretnini na način kako ona to tvrdi, a posebno kod utvrđene činjenice da tuženik nije nikada dao odobrenje tužiteljici ili njezinom sada bivšem suprugu, njegovom sinu za gradnju kata kuće na način da bi oni na taj način stekli vlasništvo,

-da je i sama tužiteljica navela da joj je NJ tako rekao, a ne da je ona to osobno čula od tuženika,

-da je i sama navela da se "20 godina svađala sa NJ oko vlasništva toga kata kuće jer NJ ima sestru, a NJ nije imao hrabrosti od oca tražiti taj kat kuće",

-da iz navedenog proizlazi da je tužiteljica i sama znala da je taj kat kuće od ZJ i da isti očito nije svome sinu dao odobrenje da gradi kat kuće da bi bilo njegovo vlasništvu.

8. Polazeći od utvrđenja da niti jedan od saslušanih svjedoka, bilo predložen od tužiteljice ili tuženika nije potvrdio da bi čuo da je ZJ dao odobrenje sinu i nevjesti za gradnju kata kuće, niti to proizlazi iz dokumentacije u spisu, kao i pokraj činjenice da tužiteljica nije na niti jedan dokumentirani način dokazala da bi ista uplaćivala ZJ tisuće dolara za izgradnju kata kuće, dok tuženik i njegov sin sve navode tužiteljice opovrgavaju, to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve.

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužiteljica u tijeku postupku niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužiteljice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice u odlukama Rev-479/04 od 27. travnja 2005., Revx-111/09 od 1. srpnja 2008., Revx- 241/09 od 3. prosinca 2009., Revx-452/14 od 13. lipnja 2017. i dr., u primjeni odredbe čl. 156. st. 1. ZV-a, ulaganjem u tuđu nekretninu ne stječe se pravo vlasništva. Drugim riječima, tek ako je između vlasnika nekretnine i onoga tko ulaže postignut sporazum da će budućim ulaganjem on postati suvlasnik nekretnine, onda je opravdan zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini u koju je ulagano.

12. Žalbeni navodi tužiteljice da je tuženik dao odobrenje za stjecanje prava vlasništva konkludentnim činom koji da proizlazi iz prirode njihovog odnosa, odnosno sporazumnog odlučivanja o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici, surađivanjem u iznajmljivanju apartmana te ulaganjem novaca tužiteljice u izgradnju i preuređenju predmetne nekretnine nisu doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik kao vlasnik nekretnine odobrenje nije dao (niti izričito niti prešutno) s obzirom da je u postupku utvrđeno upravo suprotno, odnosno da tuženik nije htio dati odobrenje za stjecanje prava vlasništva na nekretnini tužiteljici i njezinom bivšem suprugu zbog čega se tužiteljica oko (su)vlasništva svađala sa bivšim suprugom, a da tuženik nije htio dati odobrenje iz razloga jer ima i kćerku (navodi tužiteljice/list 19). Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju te je pravilno utvrdio da u postupku nije dokazano da je tuženik na bilo koji način dozvolio da sporni dio pripadne u isključivo (su)vlasništvo tužiteljice. Naime, upravo suprotno proizlazi iz iskaza same tužiteljice prema kojem je nesuglasnost tuženika za davanje takvog odobrenja za stjecanje prava vlasništva bio predmet prijepora u obitelji.

13. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno cijenio iskaze stranaka i saslušanih svjedoka te materijalnu dokumentaciju (račun za izgradnju bazena, prijava i dodjela državnih potpora za izgradnju bazena te fotografije sa vjenčanja), apostrofirajući svoje tvrdnje da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti u kakvom su pravno relevantnom odnosu bile stranke, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza, dok se prigovori žaliteljice u suštini svode na preocjenjivanje istih i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud.

14. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužiteljica drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije dovela u pitanje.

15. Pri tome, okolnost da je prvostupanjski sud naveo da je izvršen uvid u USB stick sa videom vjenčanja, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud odlučne okolnosti (postojanje odobrenja, odnosno izričite ili prešutne suglasnost tuženika za stjecanje prava (su)vlasništva te sudjelovanje tužiteljici u izgradnji gornjeg kata) utvrdio ocjenom iskaza svjedoka i stranaka, za koju ocjenu je dao relevantne, dostatne i uvjerljive razloge koje tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je tužiteljica onemogućena da se na raspravi očituje o iskazima svjedoka na kojim prvostupanjski sud temelji svoju odluku pa da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja spisa.

17. Time što je prvostupanjski sud tek u obrazloženju presude iznio svoje pravno shvaćanje o eventualnoj osnovanosti obveznopravnog zahtjeva tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio povredu načela otvorenog pravosuđenja s obzirom da se radi o primjeni odredbe čl. 156. st. 2. ZV-a, koja propisuje da pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud time što nije odredio provođenje građevinskog vještačenja počinio povredu odredbe čl. 227. ZPP- a, koja propisuje da se uviđaj poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda (st. 1.), a da se uviđaj može obavljati i uz sudjelovanje vještaka (st. 2.) te da je time, suprotno odredbi čl. 250. ZPP-a sud preuzeo ulogu vještaka.

19. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Slijedom navedenog, u situaciji kada je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazala koje je točno radove izvela na nekretnini tuženika odnosno da nije dokazala vrijednost ulaganja u predmetnu nekretninu jer niti jedan svjedok kojem je sud opravdano poklonio vjeru nije potvrdio njezine navode o visini ulaganja, sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka kada je odbio dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala vrijednost kojih radova bi vještak uopće trebao procjenjivati (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 553/2017-2 od 16. ožujka 2021.).

21. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a), time da tužiteljica određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

22. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj