REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-201/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Ulica Marka Marojice 5, OIB:99080716453, kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., Pisarnica Dubrovnik, protiv tuženika GULLIVER TRAVEL d.o.o., Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB:25636115130, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja GRAD DUBROVNIK, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB:21712494719, kojeg zastupa punomoćnica AJ, dipl. pravnica, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3680/2024-2 od 8. listopada 2024., kojim je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku br. Povrv-193/2023-66 od 23. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlozi tužitelja i umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj i umješač na strani tužitelja podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 3680/2024-2 od 8. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku br. Povrv-193/2023-66 od 23. srpnja 2024..

2. U odgovoru na prijedloge za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedloge za dopuštenje revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja odbiti kao neosnovane.

3. Tužitelj je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017 dalje: Konvencija).

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnio i umješač na strani tužitelja zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li prvostupanjski sud u obrazloženju presude obvezan navesti – popisati isprave u koje je napravio uvid i koje je koristio za donošenje presude, a kako bi se u slučaju prijedloga za ponavljanje postupka moglo ocijeniti je li riječ o novoj činjenici i/ili dokazu koji nije bio iznesen tijekom pravomoćno okončanog postupka?

2. Ako prvostupanjski sud odluku temelji na činjenici koju smatra, kako navodi, „notornom“ (tvrdnji da postoji sklopljeni ugovor i mogućnost pribave podatka od treće strane), je li prvostupanjski sud dužan u svrhu pravednosti, transparentnosti postupka i izbjegavanja postupanja koje upućuje na arbitražno i samovoljno postupanje, pojasniti na temelju kojeg objektivnog dokaza može obrazložiti svoje utvrđenje o „notornosti“ nekog navoda?

3. Ako tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje je li osnovana tražbina tužitelja kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. Zagreb, OIB:05937759187 i njegovim ovisnim i povezanim društvima (između kojih je i ovdje tuženik) broj St-1138/17 pred Trgovačkim sudom Zagreb, je li onda sud dužan odlučiti o tom tužbenom zahtjevu ili samo donosi odluku o tome da se ukida platni nalog koji je bio osnov za prijavu tražbine u postupku izvanredne uprave. Odnosno je li time prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud isto propustio sankcionirati?

4. U slučaju pogrešne pravne ocjene postupka od strane prvostupanjskog suda

– kada je drugostupanjski sud ocijenio da je predmet postupka utvrđenje je li postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. Zagreb, OIB:05937759187 i njegovim ovisnim i povezanim društvima, a ne zahtjev radi isplate kako je to utvrdio prvostupanjski sud ( te je drugostupanjski sud i donio Rješenje od 8.10.2024. – kojim se ukida presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-193/2023-66 od 23. srpnja 2024. u točki I. izreke bez potrebe vraćanja na ponovan postupka) je li drugostupanjski sud mora utvrditi je li prvostupanjski sud proveo dokaze vezano uz utvrđenje tražbine te je li valjano, postupovno i materijalno obrazložio prvostupanjsku odluku ili mora provesti raspravu na drugostupanjskom sudu?

5. Ako se odlukom jedinice lokalne samouprave rješava o pitanju prava na naknadu za javnu površinu, a nije riječ o uređenju prometa – smije li sud primjenjivati propis koji uređuje sigurnost prometa na cestama i tražiti suglasnost MUP?

6. Jesu li parnični sudovi dužni postupiti po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda najviše instance iznesenom u obrazloženju ukidne odluke povodom podnesene revizije, odnosno jesu li se dužni držati pravnih shvaćanja zauzetih od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi iste pravne osnove čija se zakonitost osporava?

7. Znači li odredba čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima da prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu vezani pravnim shvaćanjem višeg suda – Vrhovnog suda u konkretnom predmetu?

8. Je li parnični sud ovlašten ocjenjivati zakonitost akta jedinice lokalne samouprave i pri tome odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju – sukladno čl. 83.-88. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21)?

9. Koja postupovna pravila primjenjuje Trgovački sud kad ocjenjuje zakonitost upravnog akta – pravila parničnog postupka ili pravila Zakona o općem upravnom sporu – je li primjerice može održati savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima postupka, znanstvenicima i drugim stručnjacima – skladno čl. 86. Zakona o upravni sporovima?

10. Je li parnični sud u slučaju prigovora o nesuglasju s Ustavom RH ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava RH te u slučaju kada utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?

11. Je li prilikom ocjene o tome – je li riječ o općem ili o pojedinačnom aktu – sud ocjenjuje akt prema nazivu ili prema sadržaju akta kojeg ocjenjuje?

12. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu niti Visokom upravnom sudu podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom? Odnosno je li parnični sud izašao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?

13. Ako ocijeni nezakonitim opći upravni akt, je li parnični sud dužan utvrditi postoji li druga pravna osnova temeljem koje pripada pravo na naknadu tužitelju. Odnosno jesu li jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju isticanja prigovora zakonitosti općeg akta, izjednačene s fizičkim i pravnim osobama u pogledu isticanja zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist prema trećim osobama, u slučajevima kad treća osoba koristi javnu površinu za obavljanje svoje registrirane djelatnosti?“

6 . U prijedlogu za dopuštenje revizije umješač na strani tužitelja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:

„1. Je li parnični sud u slučaju osporavanja zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti?

2. Je li parnični sud u slučaju isticanja prigovora o nesuglasnosti s Ustavom ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava te u slučaju da utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?

3. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu Republike Hrvatske niti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom?

4. Je li parnični sud izašao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?

5. Je li parnični sud ovlašten ocjenjivati zakonitost akta jedinice lokalne samouprave i pri tom odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju, a radi se o aktu čiju zakonitost osporava tuženik u više istovjetnih postupaka, koji su se također vodili pred drugostupanjskim i revizijskim sudom te u kojem su donesene različite odluke od odluke u konkretnom predmetu?“

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st.1., čl. 387. i čl. 389. st.1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

8. Treće naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora. Naime, naznačujući treće pitanje, kojim sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP tužitelj polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena, jer je drugostupanjski sud predmetnim rješenjem odlučujući o žalbi tužitelja ukinuo prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

9. Preostala pravna pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja odnose se na specifične okolnosti vezane za odluke jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Dubrovnika, u pogledu organizacije posebnog režima prometovanja i Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa koju je donio Gradonačelnik Dubrovnika, u odnosu na koje je drugostupanjski sud odluku utemeljio na pravnom shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama broj Rev-2192/2019-5 od 17. svibnja 2022., Rev-901/2022 od 19. listopada 2022., Rev-956/2022-2 od 28. studenog 2023. i Rev-545/2020 od 5. prosinca 2023. (tako i ovaj sud u odlukama Rev- 4708/2024-2 od 12. studenog 2024., Revd-125/2025-2 od 16. travnja 2025. i dr.).

10. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 398.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

11. Pozivajući se na odredbu čl. 29. st.1. Ustava Republika Hrvatske tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te sadržajno navodi i da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.

12. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja dijelom se svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede navoda tužitelja kojima ukazuje da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

13. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, niti presudama iznenađenja. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

14. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug