REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3067/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-445/2023-5 od 13. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3595/2019 od 9. studenoga 2022., u sjednici održanoj 22. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na pravna pitanja se odbija (i-viii).

V. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje (ix) i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

VI. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši pitanja za koje smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP).

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice:

2. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu broj: 016-1265/2006, kreditna partija broj : 25314359 od 19.05.2006.g. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predstavljaju bitne sastojke spornog ugovora ili ne primjenjujući shvaćanje iz odluke Suda EU C-260/18 Dziubak u kojoj iznosi da je odredba o indeksaciji strane valute i odredba o riziku promjene tečaja glavni predmet ugovora, stoga je li zaključak suda kojim utvrđuje da sporni ugovor može opstati bez bitnih sastojaka ugovora protivan navedenoj interpretativnoj odluci Suda EU?

2. Je li moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijeni, iznosu kredita, uvjetima davanja, uvjetima korištenja i vraćanja kredita odnosno dovodi li ništetnost navedenih bitnih sastojaka ugovora do ništetnosti cijelog ugovora?

3. Je li zaključak suda kojim vlastitom odlukom mijenja pojedinu odredbu ugovora o kreditu bez da je tužiteljica isto tražila postavljenim tužbenim zahtjevom odnosno je li sud ovlašten bez da su to parnične stranke od njega zatražile zamijeniti ništetnu odredbu ugovora koja se odnosi na bitne sastojke (odredbu Ugovora o kreditu kojom se iznos kredita odobrava u valuti CHF i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi) drugom odredbom (odredbom kojom se kredit odobrava u kunskom iznosu i odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi od 3,88% godišnje)?

Odnosno

Je li tužiteljica ovlaštena sukladno interpretativnim presudama Suda Europske Unije obzirom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti spornog Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, zahtijevati utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, obzirom održavanje na snazi istog nije u interesu tužiteljice kao potrošača?“.

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice i predložio revizijskom sudu da ga odbaci kao nedopušten ili ga odbije kao neosnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.

4.1. Prvo i drugo naznačeno pitanje koja tužiteljica postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi poslovni broj Rev-820/23 od 23. travnja 2024., te je riječ o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

4.2. Treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer polazi od drugačijeg činjeničnog stanja od onog utvrđenog u pobijanoj odluci.

5. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u točki I. izreke.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužiteljica podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. U opisanim okolnostima kada tužiteljica nije dokazala da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njezin je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

8. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika:

9. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:

„i. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

ii. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača? iii. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

iv. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

v. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

vi. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?

vii. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

viii. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?

ix. Da li je stranci, tuženiku povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku presudu i pravo na pristup i raspravljanje pri sudu ukoliko je sud u potpunosti zanemario tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka?“

10. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika i predložila revizijskom sudu da ga odbije kao neosnovan.

11. Revizija nije dopuštena u odnosu na postavljena pitanja (i-viii) s obzirom na to da je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako ovaj sud i u odlukama Revd-224/2024-2 od 1. veljače 2024., Revd-5/2024 od 11. siječnja 2024. i dr.).

11. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u točki IV izreke rješenja.

12. U odnosu na deveto postavljeno pitanje revizijski sud je ocijenio da nisu jasno naznačeni razlozi važnosti naznačenog pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, pa je na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP riješio kao u točki V. izreke ovog rješenja.

13. Tuženik je tvrdio da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

14. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u točki V. izreke ovoga rješenja.

15. Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka VI. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug