Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2356/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa supruga VOC iz [adresa], protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Kopilović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11018/2023-10 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11018/2023-10 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 12. st. 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava broj 257878 od 10. prosinca 2015., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. Split, kao kreditora, u dijelu kojim je određena obveza korisnika kredita platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita sukladno aktima kreditora kojima se uređuje kreditiranje i plaćanje naknade (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 974,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2018. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 79,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2025. do isplate (toč. II. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe. .
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovoru o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i zahtjev za povrat iznosa plaćenog temeljem ništetne odredbe.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je u utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor 10. prosinca 2015. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 120.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita za kupnju stana;
- da su stranke čl. 12. ugovorile da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka dospijeća (čl. 12.1.), a kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita naplatiti naknadu sukladno aktima kreditora koji uređuju kreditiranje građana i plaćanje naknade (12.2.);
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora o kreditu i sporne odredbe i da mu nije bilo objašnjeno na što se naknada za prijevremenu otplatu kredita konkretno odnosi i u čemu se konkretno sastoji, te da je za visinu te naknade saznao u trenutku prijevremene otplate kredita;
- da tuženik, na kojemu je teret dokazivanja nije u postupku dokazao da se o spornoj odredbi koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita pojedinačno pregovaralo, već je bila riječ o unaprijed o tipskom ugovoru koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika i na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj, te nije tužitelju prezentirao koje to točno troškove ima u vezi postupka odobravanja kredita, niti mu je obrazložio strukturu tih troškova i zašto iznos naknade ovisi o visini iznosa kredita;
- da je sporna odredba čl. 12. st. 2. Ugovora o kreditu neodređena, te ju nije bilo moguće utvrditi, što je dalo mogućnost tuženiku da bez sudjelovanja tužitelja, kao druge ugovorne strane odluči o visini te naknade;
- da je tuženik 26. srpnja 2018. naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 7.343,19 kn (što je prema važećoj valuti iznos od 974,61 EUR;
- da je sporna odredba protivna čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO), jer se njome u biti nadoknađuje dio kamate koju je tuženik prema ugovoru trebao ostvariti do kraja kredita.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je sporna odredba čl. 12.2. Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbi čl. 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), u vezi čl. 295. i čl. 323. ZOO, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već ju je tuženik unaprijed formulirano, time da o sadržaju općih akata tuženika nije bilo niti moguće pregovarati, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da tužitelju vrati iznos koji je primio temeljem djelomično ništetne odredbe čl. 12. Ugovora o kreditu temeljem stečenog bez osnove (čl. 1111. i 1115. ZOO).
9. Utvrđenja prvostupanjskog suda u primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
10. U smislu odredbe čl. 49. st. 4. ZZP/14 na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o visini te naknade. Predmetni ugovor unaprijed je formuliran od strane tuženika i u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.
11. Kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Naime, smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Iz predmetnih ugovorih odredbi jasno proizlazi da se radi o standardnoj odredbi tipskog ugovora o kreditu koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom prijevremene otplate kredita platiti banci naknadu sukladno aktima kreditora koji uređuju kreditiranje građana i plaćanje naknade, te da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odredbi koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je nepoštena odredba čl. 12.2. predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 49. ZZP i ništetna u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP/14, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
12. Prema odredbi čl. 1024. ZOO korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome obavijestiti banku (st. 2.), time da je korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (sr. 3.), a u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebao vratiti.
13. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući u vidu kogentne zakonske odredbe ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene otplate kredita.
14. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (time da paušalno pozivanje na svoje akte i Tarifu kojom je propisana visina te naknade zasigurno nije), opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego naknadu za neostvarenu kamatu (izmaklu korist).
15. Stoga, budući da je predmetna odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, riječ je o ništetnoj odredbi.
16. Kako je odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, a time i ništetna, jer je tuženik ponudio tužitelju sklapanje ugovora s nepoštenom odredbom i postupao nepošteno, i time posto nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznos koje je nepripadno primio na temelju ugovorne odredbe čl. 12. st. 2. koja je utvrđena ništetnom, to je u obvezi isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.
17. Odluka o parničnim troškovima pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP.
18. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
