Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2459/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Hermina Baraković, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tatjana Starčević, odvjetnica u Rijeci, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1480/2024-7 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1480/2024-7 od 19. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici IV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IVA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed ¼ dijela kč. [katastarska čestica] označenu kao kuća i gospodarska zgrada, dvorište površine 778 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 2. suvlasničkog dijela: 51/100 etažno vlasništvo (E-2) u naravi 2. stan broj 2 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, kupaonice s wc-om, 2 sobe, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka i balkona, ukupne površine 70,70 m2 s pripadajućim stepenicama površine 1,60 m2, pripadajućim predulazom površine 3,84 m2, te pripadajućom konobom u prizemlju površine 18,22 m2, sveukupne površine 94,36 m2.

II. Nalaže se tuženici IV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IVA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u visini od 2.678,09 EUR-a (slovima: dvije tisuće šesto sedamdeset i osam eura i 09 centi), uvećano za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II. izreke ove presude, do traženog iznosa od 2.865,59 EUR-a."

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o parničnom trošku. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troškova postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Na žalbu tuženika, tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: sporna nekretnina, stan broj 2 na prvom katu koji se sastoji od hodnika, kupaonice sa wcom, dvije sobe, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka i balkona, ukupne površine 70,70 m2, sa pripadajućim stepenicama površine 1,60 m2, pripadajućim predulazom površine 3,84 m2 i pripadajućom konobom u prizemlju površine 18,22 m2, sveukupne površine 94,36 m2, u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini ostavinsku imovinu iza pokojnog CV; stranke su zakonski nasljednici ostavitelja, a tužena je pokrenula postupak radi utvrđenja da je ista suvlasnica stana u [adresa] u ½ dijela s osnove bračne stečevine; u slučaju da tužbeni zahtjev tužene bude prihvaćen, ostavinsku imovinu iza pokojnog CV činio bi suvlasnički dio od ½ dijela predmetnog stana, što znači da bi tužitelju u svakom slučaju pripala ¼ dijela sporne nekretnine, u kojem smislu je i uredio tužbeni zahtjev; tužena je jedina posjednica predmetnog stana.

7. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da temeljem odredbi čl. 141. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19-dalje ZN) i čl. 57 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje ZV), svaki sunasljednik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno sa ostalim suvlasnicima. Zajedničkom stvari upravljaju zajedničari zajednički. Nasljednička zajednica prestaje raspodjelom ostavinske imovine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da kad ostavinski postupak iza prednika nasljednika nije dovršen, nasljednici se nalaze u nasljedničkoj zajednici, pa im pripada pravo na suposjed ostavinske imovine i niti jednog se nasljednika ne može isključiti iz suposjeda. U konkretnom je slučaju nasljednička zajednica ostvarena barem u 1/4 dijela predmetnog stana, a pravna zajednica sunasljednika je zajednica u kojoj nasljedna prava pripadaju svim nasljednicima, ne sam jednom, što znači da i tužitelju pripada pravo na suposjed predmetnog stana u [adresa] u kojem živi tužena.

8. Tužena osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da tužitelj nikad nije prebivao u spornoj nekretnini, da u odnosu na predmetnu nekretninu nisu određeni suvlasnički omjeri, niti je izvršena njezina dioba. Tužena navodi da je predmetna tužba preuranjenja obzirom nisu pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeni suvlasnički omjeri nasljednika iza pokojnog CV, a sud da nije ovlašten utvrđivati pretpostavljene suvlasničke omjere. Tužena ističe povredu prava na dom, u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, te ističe da je sud test razmjernosti proveo paušalno, kako bi se zadovoljila pravna forma.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Iz izloženih činjenica, proizlazi da je predmet tužbenog zahtjeva predaja u suposjed sporne nekretnine koja je u ½ dijela ostavinska imovina ostavitelja CV, obzirom je tužena, tužbom koju vodi, tražila da se utvrdi da ½ dijela sporne nekretnine je njezina bračna stečevina.

13. Temeljem članka 5. stavak 2. ZN, propisano je da smrću ostavitelja njegova ostavina prelazi na nasljednike i tim se trenutkom otvara njegovo nasljedstvo (članak 122. ZN). Kod nespornih činjenica da su stranke zakonski nasljednici ostavitelja CV i da nije doneseno rješenje o nasljeđivanju, pravo tužitelja na suposjed pravilno je razmotreno kroz odredbe članka 141. ZN, koje uređuju nasljedničku zajednicu. Prema navedenoj odredbi, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

14. Budući je ostavitelj, pokojni CV, u trenutku smrti bio upisan kao vlasnik cijele sporne nekretnine, a tužena je tražila da se utvrdi da je ona suvlasnica u ½ dijela s osnova bračne stečevine, u odnosu na preostalu ½ dijela nekretnine, stranke su u nasljedničkoj zajednici u kojoj pravo na nepodijeljeni suposjed pripada svim nasljednicima. Nasljednička zajednica iz članka 141. ZN, je oblik zajedničkog vlasništva, pa do donošenja rješenja o nasljeđivanju kojim se utvrđuje tko je nasljednik i koji dijelovi ostavine pripadaju pojedinom nasljedniku, sunasljednici upravljaju ostavinom po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima. U tom smislu, svim nasljednicima koji se u pogledu ostavinske imovine nalaze u nasljedničkoj zajednici kao zajedničarima pripada pravo na nepodijeljeni suposjed, pri čemu jedan od nasljednika ne može iz suposjeda isključiti drugog sunasljednika.

15. Prema odredbi članka 62. stavak 1. ZV, zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze i iz njegova zajedničkoga vlasništva, što podrazumijeva ostvarivanje zaštite iz članka 161. ZV. Tužitelj kao zakonski nasljednik, temeljem članka 141. ZN, ima pravo od 1. tužene kao sunasljednika, zahtijevati predaju u suposjed nekretnine koja je predmet ostavine (tako i u odluci broj Rev 585/2024-2 od 15. svibnja 2024.).

16. Prema odredbi čl. 122. ZN smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, dok je čl. 141. st. 1. ZN propisano da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Prema odredbi st. 2. istog članka, pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se zakonski nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova. Ovo stoga što se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, časom smrti umrle fizičke osobe. Rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti odnosno utvrđuje se tko je postao njegov nasljednik i uz koje uvjete. Stoga do utvrđenja tko je nasljednik ostavitelja i koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima.

17. Iz navedenog proizlazi da tužitelj, kao zajedničar ima pravo na posjed cijele nekretnine zajedno s tuženicom. Kako tužitelj zahtijeva predaju u suposjed samo ¼ idealnog dijela, što predstavlja manje nego li mu po pripada (čl. 62. st. 1. u vezi s čl. 59. st. 1. ZV), to nije bilo zapreke da prvostupanjski sud usvoji tužbeni zahtjev.

18. Neosnovano je pozivanje žaliteljice na povredu prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Naime prihvaćenje zahtjeva tužitelja za predaju u suposjed predmetne nekretnine, ne predstavlja miješanje u pravo tuženice na dom u smislu odredbe čl. 34. Ustava i čl. 8. Konvencije.

19. Predmetnom tužbom tužitelj ne zahtijeva iseljenje tuženice iz nekretnine u kojoj živi, već traži da mu omogući izvršavanje sadržaja posjeda te nekretnine u ¼ dijela. Prihvaćanjem takvog zahtjeva, ne zadire se, niti se miješa u pravo tuženice na dom jer tuženica i nadalje zadržava suposjed i nastavlja živjeti u predmetnoj nekretnini.

20. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP), a osim toga, žaliteljica osporava odluku o trošku samo u kontekstu činjenice da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i njoj dosuditi trošak.

22. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji u smislu odredbe čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb