21 Gž-836/2023-2

                   

        Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                         

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-836/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz S., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz O. društva C. & P. d.o.o., V., ., protiv tuženice R. A. d.d., Z., … OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz O. društva G. & G. d.o.o., Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 6 P-119/23-6 od 15. rujna 2023., 28. studenog 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

          Odbija se žalba tuženice R. A. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 6 P-119/23-6 od 15. rujna 2023.

 

    Obrazloženje

 

1.Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.".

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tuženičin prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troška sastava žalbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana. 

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19 i 80/22 dalje ZPP) na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer pobijana odluka sadrži valjane i jasne razloge te se ista može ispitati.

 

6. Isto tako, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi;

 

-          da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj … dana 29. lipnja 2005.,

 

-          da je odredbama navedenog Ugovora ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke, odnosno sjedišta kreditora, tj. da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost određenog suda sukladno odredbi čl. 70. st. 1.ZPP,

 

-          da je ista odredba u pogledu ugovaranja mjesne nadležnosti sastavni dio unaprijed formuliranog obrasca predmetnog Ugovora o kreditu, a iz čega proizlazi da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj,

 

-          da u navedenom Ugovoru tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge,

 

-          da tužitelj ima prebivalište u S., … i

 

-          da je predmetni Ugovor zaključen u V..

 

8. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 – dalje Zakon o zaštiti potrošača), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranom standardnog ugovora trgovca.

 

9. Identične odredbe sadrži i čl. 49. ZZP/14, koji je na snazi u ovom trenutku, a koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993, dalje - Direktiva). Prema čl. 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.). Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (st. 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (st. 2.).

 

10. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 - Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv José M. Sánchez Alcón Prades i dr. zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg smatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koji omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

 

11. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje u tekstu Zakona o potrošačkom kreditiranju) u sporovima koji nastanu u vezi s Ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

 

12. Slijedom navedenog, opravdano sud i po mišljenju ovog suda zaključuje da je takva prorogacijska odredba iz Ugovora o kreditu ništetna, jer se o njoj nije posebno pregovaralo, jer ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer bi radi spora nastalog povodom tako zaključenog Ugovora o kreditu tužitelj bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi moglo imati za posljedicu financijsku neravnotežu imajući u vidu troškove putovanje, kao i potrebno vrijeme za isto.

 

 

13. S obzirom da tužitelj ima prebivalište u S., koje mjesto se nalazi na području nadležnosti prvostupanjskog suda te da je predmetni ugovor zaključen u V. to je sud pravilno utvrdio kako je Općinski sud u Vinkovcima stvarno i mjesno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari te je tužitelj postupak pokrenuo pred sudom svog prebivališta, odnosno iskoristio je pravo izbora koje je mu pruža odredba čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

 

14. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč.2.ZPP. 

 

U Zadru 28. studenog 2023.

                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                           Marina Tanta, v.r.