Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2482/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mladenu Čaržavcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja i razvrgnuća, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-301/2024-26 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-301/2024-26 od 16. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I Utvrđuje se da je 1. tužitelj DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 2/6 dijela, 2. tužiteljica EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u 2/6 dijela te tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, vlasnica u 2/6 dijela na zk.č.br. [katastarska čestica] – KUĆA BR. [broj], ZGRADA BR. 12/1, 2 (DVIJE) ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa] – ukupne površine 762 m2, i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Razvrgava se suvlasništvo nekretnine na zk.č.br. [katastarska čestica] - KUĆA BR. [broj], ZGRADA BR. 12/1, 2 (DVIJE) ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa] – ukupne površine 762 m2, i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnom diobom tako da će se navedena nekretnina prodati na javnoj dražbi, a iznos dobiven prodajom će se podijeliti na način da 1. tužitelju DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadne 2/6 utržene vrijednosti, 2. tužiteljici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadne 2/6 utržene vrijednosti te tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, 2/6 dijela utržene vrijednosti.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi 1. tužitelju DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 3.629,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Predlaže, preinačiti pobijanu presudu i tuženiku dosuditi parnični trošak, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika, tužitelji su podnijeli odgovor u kojem osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost, pa nije počinjena niti bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva tužitelja, svakog u 2/6 dijela na spornoj nekretnini zk.č.br. [katastarska čestica] – kuća br. [broj], zgrada br. 12/1, 2 (dvije) zgrade i dvorište u [adresa] – ukupne površine 762 m[2] , i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravno- pravne poslove, Prvi područni odsjek, [broj], [broj] od 26. travnja 1999., koje je postalo pravomoćno 17. srpnja 2000. utvrđeno da je istim prednik tužitelja – [obrt] utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine u 4/6 dijela; da su tužitelji svoje pravo suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisali temeljem Ugovora o prodaji zaključenog između „[obrt], [adresa], kao prodavatelja i tužitelja, kao kupaca 28. ožujka 2001.; da je 29. ožujka 2001. prodavatelj izdao tužiteljima tabularnu izjavu kojom je potvrdio da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti; da je Zaključkom Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, [broj], [broj] od 19. ožujka 2001. dopuštena obnova postupka okončanog pravomoćnim rješenjem istoga tijela, [broj], [broj] od 26. travnja 1999. te je odlučeno da će se upravni postupak obnoviti u cijelosti (listovi 92-94 spisa); da je navedeni Zaključka uručen punomoćniku [obrt] zadruge 22. ožujka 2001., a tužitelji su kao zainteresirane osobe, 11. lipnja 2001. izjavile žalbu protiv zaključka od 19. ožujka 2001. (listovi 103-104 spisa) kojim je dopuštena obnova postupka.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji za zaključak od 19. ožujak 2001., saznali nakon što su podnijeli prijedlog za uknjižbu svog prava (su)vlasništva. Naime, prijedlog za uknjižbu podnijeli su 26. travnja 2001., a žalbu na Zaključak podnijeli su 11. lipnja 2001., dakle, skoro dva mjeseca nakon prijedloga za uknjižbu, pa prvostupanjski sud zaključke kako je logično da su tužitelji žalbu protiv zaključka od 19. ožujak 2001. izjavili odmah nakon što ih je direktor „[obrt]“-e o tome obavijestio. Kako su tu žalbu tužitelji izjavili u lipnju 2001., ovaj sud zaključuje da su za zaključak od 19. ožujak 2001. tužitelji saznali tek nakon što su podnijeli prijedloga za uknjižbu.

9. Tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je stav prvostupanjskog suda o osnovnosti tužbenog zahtjeva u potpunosti pogrešan, odnosno izvedeni iz pogrešno utvrđenih činjenica. Navodi kako je u upravnom postupku potrebno utvrditi suvlasnički dio oduzete imovine nasljednicima, ranije dioničarima likvidirane [obrt], koja nije imala prava nad predmetom povrata, a što je potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2013. Nadalje, žalitelj navodi kako je upis vlasništva nad predmetnom povrata od strane [obrt] izvršen na temelju pravomoćno poništenog rješenja, pa se ne može nastaviti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12.1. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odlučio pravilno primjenom odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. , 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZVDSP). Navedenom odredbom propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.). Prema odredbi čl. 122. st. 2. ZVDSP stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

12.2. Nadalje, pravilna je zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji postupali s povjerenjem u zemljišne knjige, te da je u vrijeme stjecateljeva upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu bilo upisano vlasništvo [obrt], limarsko instalaterske obrtničke zadruge, a tijekom postupka nije dokazano da su tužitelji prije podnošenja prijedloga za upis, znali da je poništeno rješenje temelje kojeg je [obrt], limarsko instalaterska obrtnička zadruga, upisala svoje pravo suvlasništva.

12.3. Dakle, u opisnoj pravnoj situaciji, odlučna je prvenstvenost savjesnost stjecatelja, konkretno tužitelja, a tijekom postupka nije dokazano da su bili nesavjesni.

13. Stoga, kako su tužitelji postupali u dobroj vjeri u smislu odredbe čl. 122. st. 1. i 2. ZVDSP, u takvoj situaciji nije odlučno stvarno stanje u pogledu vlasništva predmetne nekretnine, dakle, nije odlučno što je nakon toga poništeno Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, od 26. travnja 1999., temeljem kojeg je [obrt] limarsko instalaterska obrtnička zadruga, stekla 4/6 dijela predmetne nekretnine, koje je kasnije, temeljem Ugovora o prodaji, prodala prvo i drugo tužitelju.

14.1. Pošavši od utvrđenja da stranke tijekom postupka nisu postigle dogovor glede razvrgnuća, a niti jedna od stranaka nije tvrdila da je moguća geometrijska dioba, sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 50. st. 4. ZVDSP odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, prodajom i podjelom postignute kupovne cijene razmjerno suvlasničkim dijelovima.

14.2. Žalbeni navodi tuženika, vezano za razvrgnuće suvlasničke zajednice, u kojima navodi da se razvrgnuće ne može provesti dok se ne utvrde suvlasnički udjeli u upravnom postupku ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke u tom dijelu.

15. S obzirom na navedeno, valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP), a osim toga, žaliteljica osporava odluku o trošku samo u kontekstu činjenice da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i njoj dosuditi trošak.

17. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji u smislu odredbe čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb