Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1600/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Roberte Pandža predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vojislav Popović, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženika HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Klobučar, odvjetnica u Rijeci i 2. tuženika KĆ iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1607/2022-43 od 23. prosinca 2024., u sjednici održanoj 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalbe tužiteljice IĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1607/2022-43 od 23. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice IĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1607/2022-43 od 23. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže 1. tuženiku HĆ i 2. tuženiku KĆ da tužiteljici isplate iznos od 38.500,00 eura i zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos počev od 15. travnja 2010. pa do isplate te je odbijen je zahtjev kojim je naloženo je tuženima da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.500,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. pa do isplate.

Sud je donio rješenje kojim je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice u iznosu od 38.500,00 eura i pripadajuće zakonske zatezne kamate na navedeni iznos počev od 15. travnja 2010. pa do isplate zabranom 1. tuženiku HĆ otuđenje ili opterećenje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], te zk. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci.

2. Protiv ove presude i rješenja žalbu u odnosu na 1. tuženika i žalbu u odnosu na 2. tuženika je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbi.

3. Žalbe tužiteljice su neosnovane.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žaliteljica upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st.1. ZPP-a u svezi čl. 338. st. 4. ZPP-a obzirom da je sud u obrazloženju pobijane presude izložio zahtjeve stranaka, kao i činjenice koje je utvrdio te koje dokaze je izvodio te je iste ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te je tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 38.500,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 15. travnja 2010. za koji iznos tvrdi da su joj 1. tuženik HĆ kao vlasnik agencije [trgovačko društvo] i 2. tuženik KĆ kao djelatnik [trgovačko društvo] dužni isplatiti temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog 12. travnja 2010. koji je kao posrednik sastavila agencija [trgovačko društvo] a kojim se utvrđuje da je stan vlasništvo tužiteljice i da se prodaje kupcu PĆ za iznos od 63.000 EUR-a od kojeg iznosa je tužiteljica s osnova kupoprodajne cijene zaprimila 22.000 EUR-a dok su ostali iznos prema tvrdnji tužiteljice podijelili 1. i 2. tuženik, pa stoga temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008; dalje - ZOO) predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

9. Prvotuženik HĆ u cijelosti osporava zahtjev tužiteljice ističući da su netočne tvrdnje da su agencija [trgovačko društvo] čiji je on u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bio vlasnik bili u dogovoru sa [trgovačko društvo] te da se tužiteljica obratila agenciji [trgovačko društvo] za posredovanje u prodaji nekretnine koja je i našla kupca BĆ za predmetnu nekretninu. Ističe da nema nikakvog pravnog osnova da bi isti bio dužan tužiteljici vratiti dio kupoprodajne cijene stana.

10. Drugotuženik KĆ tijekom postupka nije osporio zahtjev no nije isti niti priznao zahtjev, a dostava mu je vršena putem oglasne ploče pa stoga nepravilno tužiteljica smatra da je 2. tuženik priznao navode tužbe.

11. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica 25. veljače 2010. kao prodavatelj sklopila Ugovor o kupoprodaji sa [trgovačko društvo] kao kupcem kojeg je predmet suvlasnički udio 13/100 k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište, površine 717 m2, upisano u ZK ul. br. [broj ZK uloška], koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine i to 1. etaža 13/100 - stan broj 1 u prizemlju koji se sastoji od predprostora, kupaonice, ostave, kuhinje sa dnevnim boravkom, sobe i lođe površine 51,90 m2 sa pripadajućom drvarnicom br. 1. u suterenu površine 3,08 m2 što sve sveukupno čini 54,98 m2 upisanim u ZK ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. uknjiženo pri općinskom sudu u Rijeci, te je člankom 2. tog Ugovora ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 400.000,00 kn / 53.089,12 eura[1] /.

- da je tužiteljica 23. ožujka 2010. kao potonji vlasnik, [trgovačko društvo] kao prethodni vlasnik kao prodavatelj zaključila sa ZĆ kao kupcem Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg je predmet predmetna nekretnina, u naravi stan broj 1, u prizemlju kojim se kupac u čl. 3. obvezao u roku do 26. travnja 2010. isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 63.000,00 eura,

- da je tužiteljica kao prodavatelj zaključila s ZĆ kao kupcem **.**.2010. kupoprodajni ugovor za predmetni stan kojim je čl. 3. utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 63.000,00 EUR, kao i dinamika plaćanja kupoprodajne cijene na način da prvi dio ugovorene cijene u iznosu od 38.500,00 eura je kupac isplatio prodavatelju odjednom u cijelosti, na dan potpisa ovog Kupoprodajnog ugovora, primitak kojeg prodavatelj potvrđuje potpisom i ovjerom istog ugovora, dok se preostali dio ugovorene cijene u iznosu od 24.500,00 eura kupac obvezuje isplatiti prodavatelju u cijelosti i to najkasnije do 30. travnja 2010.

- da je iz Potvrde o deponiranim sredstvima od 12. travnja 2010. agencije [trgovačko društvo] utvrđeno da je kupac BĆ deponirao iznos od 37.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, za isplatu drugog dijela ugovorene cijene za predmetni stan u vlasništvu tužiteljice (list 18 spisa) s tim da navedeni iznos služi isključivo za isplatu dijela ugovorene cijene i u druge svrhe se ne može koristiti

- da je tužiteljica od kupoprodajne cijene predmetnog stana temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenim sa ZĆ zadržala iznos od 22.000,00 eura i kaparu od 1.000,00 eura dok se iznos od 2% odnosi na posredničku proviziju sukladno predugovoru o kupoprodaji.

12. Slijedom gornjih utvrđenja kao i temeljem iskaza svjedoka RĆ, BĆ i 1. tuženika HĆ saslušanog u svrhu dokazivanja (list 374 spisa) sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je kupac BĆ prvotno deponirao agenciji G. A. Boss za posredovanje u prometu na ime kapare iznos od 3.000,00 eura, a zatim 37.000,00 eura sve s osnova isplate kupoprodajne cijene za predmetni stan.

13. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužiteljica nema pravnog osnova zahtijevati ostatak kupoprodajne cijene od 1. i tuženika, slijedom čega je pravilno odbijen tužbeni zahtjev to je valjalo učiniti iz drugih razloga.

14. Naime, kako je iz Potvrde o deponiranim sredstvima razvidno da je kupac BĆ predao iznos od 37.000,00 EUR agenciji [trgovačko društvo] radi isplate drugog dijela ugovorene cijene za stan koji se nalazi u [adresa], u vlasništvu tužiteljice, dakle novac je u konkretnom slučaju kupac predao za plaćanje kupoprodajne cijene stana, to je u konkretnom slučaju između BĆ kao kupca i 1. tuženika sklopljen ugovor o nalogu u smislu čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08; dalje - ZOO) kojim se nalogoprimac obvezuje i ovlašćuje za račun nalogodavca poduzimati određene poslove pa 1. tuženik kao nalogoprimac sredstva dobivena od nalogodavca može koristiti isključivo za izvršenje tog naloga.

15. Kako 1. tuženik tijekom postupka tvrdi da je dobivena sredstva od kupca koristio za plaćanje dugova tužiteljice prema trećoj osobi dok tužiteljica tvrdi da je 1. tuženik utuženi iznos zadržao za sebe, to proizlazi da je 1. tuženik kao nalogoprimac prekršio odredbe ugovora o nalogu, pa bi eventualno kupac kao nalogodavac imao pravo tražiti vraćanje novca od 1. tuženika dok tužiteljica nema pravnu osnovu za traženje kupovnine od nalogoprimca obzirom da s 1. tuženikom nije ni bila u pravnom odnosu.

16. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je 2. tuženik KĆ preuzeo iznos od 38.500,00 eura u uredu javnog bilježnika 14. travnja 2010. kod isplate cjelokupne kupoprodajne cijene za predmetni stan gdje je bila nazočna i tužiteljica, te je isti kao opunomoćenik trgovačkog društva [trgovačko društvo] ovjerio potpis na raskidu kupoprodajnog ugovora, a do čega je došlo nakon što je primio navedeni iznos, za koji je utvrđeno da tužiteljica nije imala ništa protiv da ih on primi, te je također u ime trgovačkog društva [trgovačko društvo] potpisao potvrdu da to trgovačko društvo više nema nikakvih potraživanja prema tužiteljici, to je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da 2. tuženik KĆ nije novčani iznos od 38.500,00 eura primio za sebe, već je to učinio upravo za trgovačko društvo [trgovačko društvo]

17. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

18. U svezi kaznenih postupaka pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, a što je i sama tužiteljica na glavnoj raspravi održanoj 7. rujna 2023. izjavila da protiv 1. i 2. tuženika nisu vođeni nikakvi kazneni postupci već protiv direktorice trgovačkog društva [trgovačko društvo], CĆ, pa su stoga žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

19. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude niti su počinjene bitne povrede iz čl. 12. st. 3. ZPP-a čl. 8., čl. 219. ZPP-a na koje neosnovano upire žaliteljica.

20. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

21. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu.

22. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nije bilo uvjeta niti za određivanje privremene mjere kako je to tužiteljica zatražila u izreci pobijanog rješenja, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP- a valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža