REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3099/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-431/2025-3 od 5. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 470/2023-48 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tuženik nije odgovorio na taj prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan a djelomično nedopušten.
4. Nižestupanjskim je presudama odlučeno da je neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu na ime naknade štete u iznosu za koji smatra da bi ga ostvarila u radnome sporu koji je vodila sa svojim poslodavcem Veterinarskom stanicom Grada Zagreba d.o.o. pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-3338/12 i u kojem smatra da bi uspjela sa zahtjevom upravljenim na utvrđenje da je tuženikov izvanredni otkaz ugovora o radu od 27. kolovoza 2012. nedopušten, zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude i zahtjevom za naknadu štete u navedenome iznosu na ime 15 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih joj u posljednja tri mjeseca s pripadajućim zateznim kamatama, a smatra da u sporu nije uspjela isključivo zbog propusta ovdje tuženika koji ju je kao odvjetnik zastupao u toj parnici jer je tužbu podnio istekom prekluzivnoga roka za traženje sudske zaštite. Nižestupanjski sudovi, iako su utvrdili da je tuženik kao odvjetnik pri zastupanju tužiteljice u radnome sporu o kojemu je riječ propustio tužbu podnijeti u zakonskom roku, zbog čega je tužba odbačena, svoje su odluke obrazložili pozivom na to da je u ovome postupku utvrđeno kako tužiteljica u radnome sporu koji je pokrenula protiv poslodavca ionako ne bi uspjela. Obrazloženo je da je poslodavac odluku o izvanrednome otkazu donio stavljajući tužiteljici kao radnici na teret to da nije, suprotno svojim obvezama, predavala na koncu radnoga dana dnevni utržak u blagajnu, a ta činjenica je utvrđena i u ovome postupku, odnosno, utvrđeno je da nisu istinite tvrdnje tužiteljice da je postupala u skladu sa svojim obvezama. Prvostupanjski sud je obrazložio da tužiteljica „nije uvjerljivo niti argumentirano osporila da nije protivno obvezama zadržavala dnevni utržak kod poslodavca koji je bila dužna predati“.
5. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila pitanja:
„- može li sud odluku o neosnovanosti tužbe radi nedopuštenosti otkaza temeljiti isključivo na tvrdnjama poslodavca?
- mora li sud pri procjeni da bi radnik počinio grubu povredu radne obveze uzeti u obzir uvjete za rad koje nije moguće ispuniti od strane poslodavca?
- može li sud odnijeti odluku o neosnovanosti tužbe radi nedopuštenosti otkaza na način da se radniku stavlja na teret činjenicu da je pravni laik i da nije imala dovoljno saznanja o tome kako pobijati odluke poslodavca?
- može li drugostupanjski sud obrazlagati svoju odluku o neosnovanosti tužbe radi nedopuštenosti otkaza bez da bi iznio i argumentirao jasne razloge zašto smatra navode radnika neosnovanim? i
- može li sud, prilikom odlučivanja o profesionalnoj odgovornosti odvjetnika za propuštanje zakonskog roka, hipotetski ocjenjivati uspjeh stranke u temeljnome sporu, protivno načelu pravične zaštite prava iz Ustava Republike Hrvatske i
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava?“
6.1. Tvrdnje ugrađene u citirana pitanja protivne su sadržaju onoga što je tužiteljica dostavila uz prijedlog za dopuštenje revizije. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da sudovi ocjenu o nedopuštenosti otkaza nisu donijeli samo na temelju tvrdnji poslodavca. S tim u vezi ukazuje se tužiteljici na dio obrazloženja drugostupanjske presude u kojemu je navedeno:
- „Međutim, ocjenjujući na temelju provedenih dokaza, posebno dopisa poslodavca tužiteljici od 1. listopada 2009. i njezinog odgovora na isti, pravomoćne presude u predmetu Pr-2268/12 od 24. siječnja 2014. kojom je tužiteljica obvezana na povrat zadržanog utrška te iskaza saslušanih svjedokinja, radnica poslodavca, o tome kako se predavao dnevni utržak, da je tužiteljica neredovitom predajom utrška počinila težu povredu obveza iz radnog odnosa, posljedično čemu u radnom sporu Pr-3338/12 ne bi uspjela sve i da je tuženik pravnu zaštitu zatražio podnošenjem tužbe u roku, zaključio je da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.“ te
- „U konkretnom slučaju, protivno navodima tužiteljice iznijetim tijekom postupka kako je bilo uobičajeno povremeno predavanje utrška te ponavljanje u žalbi navoda da je predaja dnevnog utrška svaki dan odnosno u poslijepodnevnoj smjeni sutradan a vikendom u ponedjeljak sukladno traženju poslodavca (pismeno od 2. veljače 2012. čiji primitak je tužiteljica potvrdila potpisom, str. 27 priloženog spisa Pr- 3338/12) bio nemoguć uvjet, iz iskaza saslušanih svjedokinja, radnica poslodavca koje su utržak predavale sukladno traženju poslodavca proizlazi suprotno. Kada se njihovi iskazi povežu sa saznanjima iz dopisa poslodavca od 1. listopada 2009. kojim je tužiteljica upozorena da nije predavala dnevni utržak ostvaren od 16. rujna 2009. do slanja dopisa te pozvana da to učini odmah, njezin odgovor kojim se poziva na zamolbu da joj se odobri pozajmica kako bi dugovanje iz tog osnova vratila (list 9 i 10 priloženog spisa Pr-2268/12), čime je potvrdila prisvajanje utrška te s pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2268/12 od 24. siječnja 2014. kojom je nakon provedenog financijskog vještačenja pravomoćno obvezana na povrat poslodavcu utrška koji nije predala u blagajnu u iznosu od 17.926,00 kn, i po ocjeni ovog suda s osnovom je prvostupanjski sud zaključio da se radilo o počinjenju grube povrede radne obveze neredovitom predajom utrška protivno nalogu poslodavca i njegovim zadržavanjem, slijedom čega tužiteljica ne bi uspjela u radnom sporu sve i da je njezina tužba pravodobno podnesena.“
6.2. Nije, dakle, točna ni tvrdnja da drugostupanjski sud nije „iznio i argumentirao jasne razloge zašto smatra navode radnika neosnovanim“ pri čemu valja napomenuti da je tužiteljica u spis dostavila i žalbu koju je podnijela protiv prvostupanjske presude, a ovaj sud utvrđuje da je u njoj, obrazlažući žalbene razloge i navode, iznijela svega nekoliko paušalnih tvrdnji.
6.3. Zato je, što se naznačenih pravnih pitanja tiče, na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
7.1. Tužiteljica je u reviziji određeno navela da su joj u postupku povrijeđena prava na pristup sudu i na učinkovit pravni lijek. Iz onoga što je tužiteljica uz prijedlog dostavila ne proizlazi da joj nije omogućeno raspravljanje pred sudom i dokazivanje tvrdnji koje je iznijela, kao i da nisu u obzir uzeti svi odlučni navodi iz njene žalbe. S obzirom na sadržaj četvrtoga citiranog pitanja proizlazi i da tužiteljica smatra kako joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vidu obrazložene sudske odluke. Međutim kako je prethodno navedeno, proizlazi da se predmetne nižestupanjske presude ni po čemu ne mogu smatrati neobrazloženima i arbitrarnima. Tako tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju da su joj povrijeđena temeljna ustavna i konvencijska prava.
7.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. toga Zakona, kao u točki II. izreke.
Zagreb, 22. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
