Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5258/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solini, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženika IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku u Ludbregu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn- 60/2023-39 od 8. studenog 2024., dana 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika IG, ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-60/2023-39 od 8. studenog 2024. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor koji je tuženik 17. listopada 2024. podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 60/2023-37 od 17. listopada 2024. te je isto rješenje potvrđeno.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto preinači na način da se prigovor koji je 17. listopada 2024. podnesen protiv točke I. izreke rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-60/2023-37 od 17. listopada 2024. prihvati u cijelosti.
3. Žalba je osnovana.
4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.
5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23 – u daljnjem tekstu: ZSP).
6. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:
- da je postupak pokrenut tužbom od 29. studenog 2022., a koja je sadržavala zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.318,07 EUR–a[1] (25.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka,
- da je tuženik podnio odgovor na tužbu 9. siječnja 2023.,
- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pn-60/2023-28 od 29. studenog 2023. kojom je, između ostalog, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.318,07 EUR–a (25.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),
- da je tuženik protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-60/2023-28 od 29. studenog 2023. podnio žalbu 11. prosinca 2023., a povodom koje je Županijski sud u Puli–Pola donio presudu poslovni broj Gž-88/2024-2 od 12. kolovoza 2024. kojom je, između ostalog, žalba tuženika odbijena kao djelomično neosnovana te prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos preko 1.500,00 EUR–a do 3.318,07 EUR–a (za iznos od 1.818,07 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te je suđeno da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.818,07 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je prvostupanjski sud, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost spora iznosi 1.500,00 EUR–a, kao i činjenicu da je tužitelj u ovom predmetu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe iz čl. 11. st. 1. t. 5. ZSP–a, donio rješenje poslovni broj Pn-60/2023-37 od 17. listopada 2024. kojim je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka istog plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR–a, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 EUR–a i sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09
EUR–a (što ukupno iznosi 132,72 EUR–a),
- da je tuženik protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-60/2023-37 od 17. listopada 2024., pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti sudske pristojbe u iznosu preko 59,72 EUR–a do 132,72 EUR–a (za iznos od 73,00 EUR–a), podnio prigovor 17. listopada 2024., a u kojem je u bitnom naveo da nije dužan platiti sudske pristojbe u cjelokupnom iznosu od 132,72 EUR–a, već samo u iznosu od 59,72 EUR–a, budući da je tužitelj sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u sporu u omjeru od 45%, sve u smislu odredbe iz čl. 13. st. 1. ZSP–a,
- da je prvostupanjski sud donio (pobijano) rješenje Pn-60/2023-39 od 8. studenog 2024. kojim je odbijen kao neosnovan prigovor koji je tuženik 17. listopada 2024. podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-60/2023-37 od 17. listopada 2024. te je konkretno rješenje potvrđeno, obrazlažući svoju odluku u bitnom na način da su iznosi sudskih pristojbi, čije je plaćanje naloženo tuženiku, utvrđeni sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23 – u daljnjem tekstu: Uredba),
- da je tuženik zatim protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-60/2023- 39 od 8. studenog 2024. podnio žalbu 11. studenog 2024. u kojoj je u bitnom ponovio navode iz prigovora od 17. listopada 2024.
7. Nadalje, odredbom iz čl. 13. st. 1. ZSP–a propisano je da, kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a odredbom iz čl. 13. st. 2. ZSP–a propisano je da obveza plaćanja pristojbe iz čl. 13. st. 1. ZSP–a nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
8. Isto tako, odredbama iz čl. 14. ZSP–a propisano je:
- da se u parničnom postupku pristojbe plaćaju prema vrijednosti predmeta spora (st. 1.),
- da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe (st. 2.),
- da se za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak ako ZSP–om nije drukčije propisano.
9. Uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja poslovni broj Pn-60/2023-37 od 17. listopada 2024. (kojim je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka istog plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR–a, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 EUR–a i sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR–a) kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos od 1.500,00 EUR–a, umjesto iznosa od 3.318,07 EUR–a koji je tužitelj potraživao u tužbi od 29. studenog 2022., pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je prigovor koji je tuženik 17. listopada 2024. podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 60/2023-37 od 17. listopada 2024. neosnovan te kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, smatrajući da su iznosi sudskih pristojbi, čije je plaćanje naloženo tuženiku, utvrđeni sukladno Uredbi.
10. Slijedom svega navedenog, valjalo je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.
11. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, ponovno odlučiti o prigovoru koji je tuženik 17. listopada 2024. podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-60/2023-37 od 17. listopada 2024., imajući pritom u vidu da vrijednost predmeta spora prema kojem se sudske pristojbe u ovom predmetu plaćaju iznosi 3.318,07 EUR–a u smislu odredaba iz čl. 14. ZSP–a, kao i da je tužitelj sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u konačnom iznosu od 1.500,00 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 3.318,07 EUR–a, što predstavlja uspjeh u sporu u omjeru od 45%, tako da je tuženik, sukladno odredbama iz čl. 13. st. 1. i 2. ZSP–a, dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu prema navedenom omjeru.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
