Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-792/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari AUTO-MAK nekretnine d.o.o., Varaždin, Matije Antuna Reljkovića 12, OIB 71670600511, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hinko Žerjav i Renata Žerjav, odvjetnicima iz Varaždina, Stanka Vraza 11, protiv tuženog ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Tušek i Stela Tursan, Trg slobode 10, odvjetnicima iz Varaždina, radi predaje u posjed i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-120/2023-11 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-120/2023-11 od 30. listopada 2024. u dijelu pod I izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 120/2023-11 od 30. listopada 2024 u dijelu pod II i III izreke i sudi

"1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužitelj AUTO-MAK nekretnine d.o.o. Varaždin, Matije Antuna Reljkovića 12, OIB: 71670600511, vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] – oranica sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik ŽĆ iz Poslovni broj P-120/2023-11 2 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužitelja AUTO-MAK nekretnine d.o.o. Varaždin i isplatiti mu parnični trošak u iznosu od 3.356,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2024. do isplate.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.712,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana."

III Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana isplati trošak postupka povodom žalbe u iznosu od 156,25 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod I izreke odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Kupoprodajnog ugovora od 28.5.2013., zaključenog između prodavateljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u Pl 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), čkbr. [katastarska čestica] – oranica sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je identična ranijoj čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u Pl 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), kako je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji od 28.5.2013., tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja AUTO-MAK nekretnine d.o.o. [adresa], OIB: 71670600511. II Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed čkbr. [katastarska čestica] – oranica sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je identična ranijoj čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u Pl 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), u roku od 15 dana."

2. No, pod II utvrđuje se da je tužitelj AUTO-MAK nekretnine d.o.o. [adresa], OIB: 71670600511, vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] – oranica sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužitelja AUTO-MAK nekretnine d.o.o. [adresa] a pod III se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.356,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2024. do isplate.

3. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, ali je žalba tuženika osnovana.

6. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na činjenici da je ovaj sa UĆ zaključio kupoprodajni ugovor za čkbr. [katastarska čestica] od 12. lipnja 2012., dok je tuženik 28. svibnja 2013. zaključio ugovor sa [adresa] kojim je od ove kupio istu nekretninu, te se tuženik uknjižio na čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada je upisan kao vlasnik iste nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica]– oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženik u posjedu nekretnine. Nakon pravomoćnosti presude P-225/18-16 od 18. siječnja 2019., tuženik je nekretninu predao u posjed tužitelju pa su stranke glede predaje nekretnine sastavile zapisnik od 27. rujna 2019. tako da je tužitelj sada u posjedu iste ali je sporno je li EĆ bio vlasnik i posjednik sporne nekretnine ili je to bila PĆ iz [adresa] te da li je EĆ bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Prvotni zahtjev tužitelja na brisanje uknjižbe tuženika i predaju u posjed sud prvog stupnja sada odbija, ali podredni zahtjev na utvrđenje i upis vlasništva tužitelja sud usvaja.

8. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-610/15-14 od 19. listopada 2016. pod toč. I izreke naloženo je brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi kupoprodajnog ugovora od 28.05.2013., zaključenog između prodavateljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini upisanoj u pl. 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača sa 1309 m2, kako je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji od 28.05.2013., tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja Auto-mak nekretnine d.o.o. [adresa], OIB: 71670600511. Pod toč. II izreke nadalje, naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u pl. 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) u roku od 15 dana. Pod toč. III izreke, koji nije bio predmet žalbe, odbijen je pravomoćno tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28.05.2013. i utvrđenje pravno nevaljanom uknjižbe prava vlasništva na nekretnini pobliže navedenoj u izreci pod toč. I/ i II/ izreke ove presude. Konačno, pod toč. IV izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.425,00 kn, u roku od 15 dana. Rješenjem ovog suda Gž- 1603/17 od 06. ožujka 2018. ukinuta je presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-610/15-14 od 19. listopada 2016. u dijelu pod toč. I, II i IV izreke, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok se odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja za konačnu odluku.

9. Prema zapisniku Zemljišnoknjižnog odjela od 05. svibnja (bez navođenja godine) sudu pristupila TĆ u ime majke ĐĆ iz [adresa] i tražila izviđajni postupak u pogledu čkbr. [katastarska čestica], jer je istu majka kupila od MĆ, DĆ, SĆ i ČĆ ugovorom od 29. kolovoza 1963. i stupila u posjed, pa predlaže da se ispravi upis u zk na način da se cijela čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1154 m2 upiše kao vlasništvo za korist ĐĆ, rođene Ž iz [adresa], sada iz [adresa] i što je sud i usvojio dana 07. svibnja 1982. da bi darovanjem od **.**.1990. RĆ rođ. Ž, darovala TĆ čkbr. [katastarska čestica], a ugovorom o prodaji od **.**.2007., GĆ prodala tužitelju čkbr. [katastarska čestica] u ½ dijela, dok je rješenjem O-208/13-6 od 22. veljače 2013. ostavitelja HĆ naslijedila je GĆ, pa ova i nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – čkbr. [katastarska čestica] u ½ dijela prodaje tužitelju temeljem ugovorom od 4. ožujka 2013., dok je zapisnikom zemljišnoknjižnog odjela Suda od 11. listopada 2012. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige utvrđeno kako je novonastala čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identična cijeloj čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), sa upisanim vlasništvom ŠĆ [adresa] te da upisani vlasnici u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) u naravi uživaju čkbr. [katastarska čestica], dok je vanknjižni vlasnik EĆ preko pedeset godina uživao čkbr. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju je prodao tužitelju, te je rješenjem suda odlučeno da se čestice nove oznake upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige imaju upisati na jednake dijelove u korist tužitelja i OĆ, što znači da je tužitelj imao upisano knjižno pravo u zemljišnoj knjizi.

10. Mjerničkim vještačenjem utvrđeno je dalje kako zemljišnoknjižni odjel nije upisao već upisanog suvlasnika predmetne nekretnine UĆ i u nove zemljišne knjige, te je ovaj ostao upisan kao suvlasnik samo u staroj zemljišnoj knjizi, a kao vlasnica novoformiranih čestica upisana je SĆ iz [adresa] da bi **.**.1963., SĆ MĆ, DĆ i SĆ prodali svoje suvlasničke dijelove od po 1/8 dijela ranije čestice 4652 kupcu RĆ iz Peca 16 i temeljem tog ugovora z.k. odjel ovog suda je novonastalu čkbr. [katastarska čestica] otpisao iz dosadašnjeg Pl. 2302 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) i prenio u novi Pl. 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivaju) i kao vlasnicu upisao RĆ iz [adresa] te je TĆ 1982. u ime majke ĐĆ zatražila da se temeljem Ugovora od **.**.1963., RĆ upiše kao vlasnica i na čkbr. [katastarska čestica], a čemu je sud udovoljio, te nije izvršeno brisanje njezina vlasništva na čkbr. [katastarska čestica]. a UĆ EĆ pri tome ostaje dalje upisan u starom z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnik u 1/8 dijela te stare čestice, iako je on bio vlasnik novoformirane čkbr. [katastarska čestica].

11. Pri tome u svome iskazu svjedok GĆ potvrđuje kako je posjedovala čkbr. [katastarska čestica], a EĆ susjednu 6687/2 te je na očevidu u postupku, uz prisustvo svjedoka, stranaka i mjerničkog vještaka, EĆ pokazao kako se radi o nekretnini koju tada drži u posjedu tuženi, a koja je dijelom ograđena ogradom i na kojoj se nalazi nasad voćaka, dok svjedokinja GĆ potvrđuje da je njezina baka RĆ držala u posjedu susjednu nekretninu čkbr. [katastarska čestica].

12. Općinski sud u Varaždinu presudom poslovni broj P-225/18-16 od 18. siječnja 2019. naložio je brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi kupoprodajnog ugovora od 28.5.2013., zaključenog između prodavateljice ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao kupca i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u Pl. 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1309 m2, kako je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji od 28.5.2013., tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja AUTO-MAK nekretnine d.o.o. [adresa], OIB 71670600511. Pod II je naloženo tuženiku da tužitelju preda u posjed čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u Pl. 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), u roku od 15 dana a pod III je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.875,04 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2019. do isplate. Ovaj sud je presudom poslovni broj Gž- 1641/19-2 od 30. travnja 2019. odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

13. Rješenjem Vrhovnog suda RH Rev 5058/2019-2 od 22. studenoga 2022. prihvaćena je revizija tuženika te su ukinute presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1641/19-2 od 30. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-225/18-16 od 18. siječnja 2019. kao i odluke o parničnim troškovima u tim presudama i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud zauzima u ovoj odluci stav kako je sporna primjena u vrijeme uknjižbe važećeg čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17

– dalje: ZoZK), prema kojoj nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZVDSP), vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. No, ovdje Zemljišno- knjižni odjel nije upisao već upisanog suvlasnika-tužitelja predmetne nekretnine u dijelu EĆ u nove zemljišne knjige, tako da je on ostao upisan kao suvlasnik samo u staroj zemljišnoj knjizi, dok je kao vlasnica novoformiranih čestica bila upisana SĆ iz [adresa].

14. Stoga Vrhovni sud utvrđuje kako se tužitelj kao kupac koji nije upisan u zemljišne knjige ne može osnovano pozivati na povredu knjižnog prava u smislu citirane odredbe čl. 129. ZZK jer tužitelj nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora nije izvršio uknjižbu u zemljišnim knjigama u smislu odredaba ZVDSP, čime da je preuzeo rizik da određena prava stekne treća osoba. No, sudovi da su pošli od pogrešnog shvaćanja da je u ovom sporu riječ o višestrukom otuđenju nekretnine uređenom u odredbi čl. 125. st. 1. ZVDSP prema kojoj, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Navedena odredba se odnosi na situaciju kad više osoba sklopi s jednim te istim otuđivateljem pravni posao radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine a ovdje da su tužitelj i tuženik sklopili ugovore o kupoprodaji s raznim otuđivateljima, pa je revizijski sud ukinuo presude nižih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

15. Prema zk izvatku za k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) z. k. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača sa 1309 m2, tuženik dolazi upisan kao vlasnik nekretnine koju je ugovorom od **.**.2012. EĆ prodao tužitelju kao vanknjižno vlasništvo identično 1/8 dijela stare čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača u Virjači sa 1 ral i 717 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve identično kat. čestici [katastarska čestica] koja se sastoji od puta sa 409 m2 i oranice sa 900 m2, upisane u posjedovni list 7643 k. o. [katastarska općina]. Prema molbi za uknjižbu prava vlasništva Kotarskom sudu Varaždin od 13.07.1954. proizlazi da je UĆ dopuštena uknjižba prava vlasništva na cjelokupnom dijelu nekretnine VĆ, VĆ IĆ, Š U, VĆ E, VĆ P, VĆ T, ZĆ, VĆ Đ, LĆ, ĆĆ i ĆĆ M, koja se sastoji od 1/8 dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača u Virjači sa 1 ral i 717 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle da je EĆ stekao 1/8 dijela spomenute nekretnine temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31.05.1954. a u posjedovnom listu broj 7643 Područnog ureda za katastar Varaždin je kao posjednik čkbr. [katastarska čestica] – put i oranica Virjača upisan u 1/1 EĆ, Valentov, iz [adresa]. (prednik tužitelja), dok u posjedovnom listu broj 2302 je čkbr. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] rasparcelirana u novoformirane katastarske čestice [katastarska čestica], te su osnovane i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju). Također je po zahtjevu TĆ izvršen ispravak zemljišne knjige na način da je cijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača sa 1154 m2 upisana kao vlasništvo za korist ĐĆ, rođene Ž iz [adresa], sada iz [adresa], te je sud i usvojio takav prijedlog 07.05.1982., ali vlasništvo ŠĆ pri tome nije brisano i sa predmetne k. č. br [katastarska čestica].

16. Pri tome je tuženik kupio predmetnu nekretninu od upisane vlasnice ĐĆ, pa nije jasno jesu li ŠĆ iz Peca 17 (od koje je tuženik kupio nekretninu) i DĆ iz Peca 16 uknjižena u zemljišnim knjigama iste osobe, a također i to da li je EĆ bio vlasnik čkbr. [katastarska čestica].

17. Zemljišno-knjižni odjel nije upisao već upisanog suvlasnika predmetne nekretnine u dijelu BĆ u nove zemljišne knjige, tako da je on ostao upisan kao suvlasnik samo u staroj zemljišnoj knjizi, dok je kao vlasnica novoformiranih čestica bila upisana SĆ iz [adresa]. te su SĆ ĆĆ, DĆ i SĆ prodali su svoje suvlasničke dijelove od 1/8 ranije čestice 4652 kupcu DĆ iz [adresa], pa je temeljem tog ugovora z.k. odjel predmetnu nekretninu identificiranu kao novonastalu 6687/2 otpisao iz pl. 2302 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) i prenio u novi pl. 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a kao vlasnicu upisao BĆ iz [adresa] te je ŠĆ [adresa] upisana samo na čkbr. [katastarska čestica], a čkbr. [katastarska čestica] ostala je upisana u vlasništvu SĆ te nije izvršeno brisanje vlasništva ĐĆ na čkbr. [katastarska čestica] jer i svjedokinja GĆ potvrđuje da je ona sa svojim pravnim prednicima držala u posjedu čkbr. [katastarska čestica], a EĆ čkbr. [katastarska čestica]. Na istoj da je nekretnini bila upisana [adresa], da je iz povijesnog z.k. izvatka vidljivo da je ona 1/8 stare čkbr. [katastarska čestica] kupila od MĆ, DĆ i SĆ, te je nekretninu darovala svojoj kćeri TĆ dana 17.01.1990., a ovu su naslijedili HĆ i GĆ koja je istu prodala tužitelju, a utvrđeno je da se radi o čkbr. [katastarska čestica], a ne čkbr. [katastarska čestica].

18. Saslušana u postupku svjedokinja PĆ tvrdila je kako nije ni u kakvom srodstvu sa TĆ, niti je sklapala spomenute pravne poslove, već naprotiv, da je nekretninu stekla darovanjem od svekra IĆ, upisana vlasnica imala je prije prijavljeno prebivalište na [adresa], a svjedokinja na [adresa], te svjedokinja sama tvrdi da nije nikada potpisala nikakav ugovor, već da je sve vezano uz sređivanje zemljišno knjižnog stanja vodio njezin svekar i da je na nekretnini sadila uljane tikve i dva puta godišnje provjeravala z.k. stanje bojeći se da netko tu nekretninu ne oduzme jer je nije obrađivala. Iz okolnosti kako je dostava poziva za DĆ u postupku preoblikovanja zemljišne knjige vraćena uz napomenu dostavljača da je imenovana umrla te je u zemljišnim knjigama kao vlasnica bila je upisana RĆ sa adresom [adresa], dok je prodavateljica imena PĆ, sud zaključuje da se ne radi o istoj osobi te da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine.

19. Tuženik u žalbi na ovdje usvajajući dio presude tvrdi kako stranke nisu u obveznopravnom odnosu, pa se tuženiku ništa ne može naložiti, a tužitelj da je nekretninu kupovao kao vanknjižno vlasništvo od UĆ i nikad vlasništvo nije upisao niti je upisan bio njegov prednik. Tuženik je pak zaključio valjan ugovor o kupoprodaji sa ŠĆ te je upisan kao vlasnik pa ako tužitelj svoje pravo temelji na dosjelosti, kako tužitelj svoje pravo nije uknjižio, da ga ne može suprotstaviti pravu tuženika koji je pak svoje pravo upisao u dobroj vjeri. Tužitelj u svojem iskazu pred od 18. rujna 2024. na raspravni zapisnik iskazuje da je nekretninu čkbr. [katastarska čestica] kupio od UĆ, ali isto tako i od GĆ i AĆ a ne zna zašto u ugovoru stoji da kupuje predmetnu nekretninu kao vanknjižno vlasništvo. Tuženik je na ročištu pred z.k. odjelom dana 11. listopada 2012. tvrdio da je EĆ preko 50 godina uživao česticu 6687/1, a ne čkbr. [katastarska čestica] o kojoj se vodi ovaj spor. U zapisniku Z-1874/2012/1582 od 11. listopada 2012., tužitelj je tražio da ga se upiše samo kao suvlasnika na čkbr. [katastarska čestica], jer tamo tužitelj da prvo govori o uživanju čkbr. [katastarska čestica], a zatim se navodi da je vanknjižni vlasnik EĆ preko 50 godina uživao predmetnu česticu 6687/1. Dakle, tvrdi tuženik, tužitelj ovdje nije ni na koji način dokazao niti dosjedanje od svojeg navodnog prednika BĆ koji je na ročištu održanom **.**.2016. EĆ tvrdio da se ne sjeća od koga je kupio nekretninu, a da ju je obrađivao deset godina, te je potom zapustio jer nije mogao više raditi i na koncu je prodao Auto- Maku odnosno NĆ a prije nekih dvanaest ili trinaest godina je prestao tu nekretninu obrađivati zbog zdravlja.

20. U lipnju 2012. kad je tužitelj s BĆ zaključio ugovor o predmetnoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] EĆ nije – tvrdi tuženik-posjedovao ni uživao ništa, jer i sam tužitelj u iskazu 08. rujna 2016. potvrđuje kako je nekretnina bila zapuštena te je EĆ nije više obrađivao. No, 28. svibnja 2013. kupio ju je tuženik pa je istu potom uredio tako što ju je ogradio metalnom ogradam, očistio i posadio voćke, što znači da tužitelj nakon zaključenja ugovora nikada nije ušao u posjed iste što potvrđuju i iskazi nepristranih svjedoka JĆ i D S. Stoga tužitelj da ne govori istinu kada na ročištu 18. rujna 2024. tvrdi kako je do podnošenja tužbe u ovom postupku držao nekretninu u posjedu.

21. Posebno pak u pogledu savjesnosti tužitelja tuženik u žalbi navodi da je EĆ u prvom iskazu 19. travnja 2016. izjavio kako je kod njega došao i tuženi sa željom da kupi nekretninu, pa su ga kćeri od toga odgovorile, a kasnije da mu je trebao novac, pa je ponudio istu na prodaju NĆ da bi svjedok EĆ u iskazu 17. listopada 2018. potvrdio da ga je tuženi došao pitati da li bi mu prodao tu nekretninu, no da ju je već prodao tužitelju i tako da mu je i rekao, ne govoreći kome je prodao. Konačno, tužitelj je – tvrdi tuženik – na ročištu 18. rujna 2024. iznio tvrdnju kako je rekao da mu se tuženik obratio sa željom da kupi od njega predmetnu nekretninu, ali da je EĆ tuženiku na to navodno rekao da ju je prodao tužitelju no tužitelj ranije na zapisnik 08. rujna 2016. tvrdi kako je to čuo na prošlom ročištu.

22. Tužitelj pak u žalbi na odbijajući dio presude ističe kako je tužitelj već bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranica Virjača sa 1309 m2 k. o. [katastarska općina] rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Varaždin broj: Z-1874/2012/1582 od 11. listopada 2012. čime da je postao nositelj knjižnog prava, pa je kao takav, mogao osnovano tražiti brisanje a tužitelj da pored svega raspolaže ispravom o stjecanju knjižnoga prava jer je istu nekrentinu kupio od vlasnika koji je od 1954. godine bio upisan kao vlasnik te nekretnine. Na opisani način, tužitelj je zaključenjem tog kupoprodajnog ugovora, stekao knjižno pravo i to pravo vlasništva na toj nekretnini.

23. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak međutim jasno je kako je tužitelj AUTO-MAK NEKRETNINE D.O.O., OIB: 71670600511, VARAŽDIN, MATIJE ANTUNA RELJKOVIĆA ispisan pod brojem Z-8617/2023 iz zemljišne knjige, a temeljem zapisnika broj Z-1874/2012/1582 bio je uknjižen kao nositelj prava vlasništva na nekretnine upisane u A.

24. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako EĆ nije bio upisan u Pl k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) već je i dalje bio upisan u "starom" z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnik u 1/8 dijela čkbr. [katastarska čestica], što prema identifikaciji geodete Dukši od 5. svibnja 1969. godine, predstavlja novoformiranu čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača sa 1309 m2, upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) tea meljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužitelja i UĆ **.**.2012., zemljišnoknjižni odjel je rješenjem broj Z-1874/2012 od 11. listopada 2012. upisao tužitelja kao suvlasnika te nekretnine i to u novom z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preoblikovane zemljišne knjige dok je u tzv. staroj knjizi u Pl 7709 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) ostala upisana [adresa]. Unatoč ovoj činjenici, imajući u vidu strogi formalizam zemljišnih knjiga, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako sam tužitelj AUTO-MAK d.o.o. nije bio upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine.

25. Podredni zahtjev na utvrđenje vlasništva dosjelošću je međutim usvojen, jer da iz molbe za uknjižbu prava vlasništva Kotarskom sudu Varaždin od 13. srpnja 1954. proizlazi da je UĆ dopuštena uknjižba prava vlasništva na cjelokupnom dijelu nekretnine VĆ, VĆ IĆ, Š U, VĆ E, VĆ P, VĆ T, ZĆ, VĆ Đ, LĆ, ĆĆ i ĆĆ M, koja se sastoji iz 1/8 čkbr. [katastarska čestica] – oranica Virjača u Virjači sa 1 ral i 717 čhv, upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a čemu je prethodio Kupoprodajni ugovor sklopljen između UĆ i spomenutih suvlasnika od 31. svibnja 1954. dok ovaj suvlasnički dio od 1/8 dijela koji je predan u posjed UĆ odgovara cijeloj novoformiranoj čkbr. [katastarska čestica], dakle predmetnoj nekretnine, koju je EĆ od sklapanja Kupoprodajnog ugovora pa do prodaje i predaje u posjed tužitelju 12. lipnja 2012. neprestano držao u posjedu te iako je tvrdio da je istu zapustio, to ne znači da je istu i napustio i odrekao se vlasništva, pa pravilno sud primjenjuje čl. 388. st. 2. prema kojemu se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju prema pravilima važećim u vrijeme stjecanja, dakle prema pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ, zakon o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine., Narodne novine broj 73/91), te eventualno potom i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 91/96 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu tek u rujnu 1980. Prema § 1460 i 1468 Općeg građanskog zakonika u vezi shvaćanja Proširene opće sjednice bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960., dosjelošću se moglo steći pravo vlasništva nakon dvadeset godina zakonitog i poštenog posjedovanja nekretnine pri čemu je EĆ kao pravni prednik tužitelja stekao spornu nekretninu 31. svibnja 1954. kada je ušao i u posjed iste pa je do 1974. svakako stekao vlasništvo ove nekretnine dosjelošću pri čemu je posjed bio zakonit, pošten i istinit, budući da je posjed imao pravni temelj posjedovanja.

26. No, ovaj sud ne prihvaća ovakav stav suda prvog stupnja, jer je i u odluci Vrhovnog suda RH Rev-5058/19 iznesen stav kako su ranije sudovi u primjeni odredbe čl. 129. ZZK pošli i od pogrešnog shvaćanja da je u ovom sporu riječ o višestrukom otuđenju nekretnine uređenom u odredbi čl. 125. st. 1. ZVDSP prema kojoj, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Navedena odredba se odnosi na situaciju kad više osoba sklopi s jednim te istim otuđivateljem pravni posao radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine. U ovom slučaju su tužitelj i tuženik sklopili ugovore o kupoprodaji s raznim otuđivateljima.

27. Pri tome valja reći kako je i prednik tužitelja R EĆ izjavio da se ni sam ne može izjasniti o broju čestice koju je držao u posjedu no radi se o površini od cca. 400 čhv i o nekretnini koju poslije drži u posjedu tuženik i točno u površini koliko je tuženi tu nekretninu ogradio a i sam znade kako je kao vlasnica te nekretnine bila upisana RĆ i ne zna o kojoj se osobi radi. Jedne prilike do njega je došao i tuženi sa željom da kupi tu nekretninu, no kćerke su ga od toga odgovorile no kasnije kad je nešto bio sređivao kuću i trebao mu je novac, ponudio je istu na prodaju NĆ. Dakle već i ovaj iskaz svjedoka UĆ ukazuje na to kako je isti znao da je nekretnina uknjižena na treću osobu još u razdoblju prije nego li je istu prodao tužitelju. Pri tome, pravilno žalitelj u žalbi ističe kako prema čl. 130. ZOVDSP tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi a vlasništvo stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, a upravo se ovdje i radi o tome da je pravo prednika tuženika bilo upisano u novoj zemljišnoj knjizi, a i prema nalazu mjerničkog vještaka vlasništvo prednika tužitelja nikada iz stare zemljišne knjige nije bilo preneseno. Pri tome valja reći kako je i Vrhovni sud RH utvrdio kako se ovdje ne radi o sporu jednog otuđivatelja koji bi više puta otuđivao nekretnine, nego su i tužitelj i tuženik imali zasebnog otuđivatelja, pa se dolazi u obzir primjena pravila o višestrukom otuđenju nekretnine. Čak i sam direktor tužitelja u iskazu tvrdi kako je nakon što je kupio nekretninu vidio da je ista ograđena te da je u posjedu – ogradivši je – tuženik. Ukoliko je pak tuženik i sam stekao posjed potom ogradivši nekretninu, kako je iskazao i sam svjedok EĆ, tada je očito tužitelj – ako je posjed uopće i stekao od prednika, pa i bez obzira na njegovu kvalitetu – isti izgubio, pa nije moglo doći do dosjedanja tužitelja na nekretnini, kako to utvrđuje sud prvog stupnja, tim više što tužitelj nije dokazao savjesnost niti svojih prednika, niti sebe, u situaciji kada je očito i sam i prednik znao da je kao vlasnik upisana treća osoba, a niti je izvršen uvid u zemljišne knjige u kojima je došlo do upisa prednika tuženika. Iz opisanih razloga, pogrešno sud prvog stupnja primjenjuje zakonske odredbe o stjecanju vlasništva tužitelja dosjelošću, jer se isto ne može suprotstaviti pravu tuženika i njegovih prednika, pa je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu pobijanu odluku valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.

28. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je stoga preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tuženiku pripada pravo na zastupanja na ročištu 8. prosinca 2015., 29. siječnja 2016., 19. travnja 2016., 8. rujna 2016., zatim 19. listopada 2016. za objavu presude 50%, te 7. rujna 2018., 17. listopada 2018., 11. prosinca 2018., 11. srpnja 2023. a 18. siječnja 2019. – 50% za objavu presude, a također i sastav odgovora na tužbu i još najmanje četiri obrazložena podneska, zatim za ročišta 13. veljače i 18. rujna 2024 te jedno ročište za objavu, te za sastav dviju žalbi i revizije po 125%, ili svega 2.000,00 eur, uvećano za PDV jest 2.500,00 eur te za trošak dviju pristojbi na žalbu i reviziju po 106,18 eur ili svega 2.712,36 eur, a također je dosuđen i trošak sastava predmetne žalbe, pa je valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić