REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2965/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeć, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika ZN, vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 8, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2780/2024-3 od 20. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Gospiću broj P-190/2021-23 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2780/2024-3 od 20. ožujka 2025. zbog pravnog pitanja:
„Da li u postupku pokrenutom tužbom nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja za naknadu štete zbog troškova liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika, utvrđeni nedostaci u provedbi mjera zaštite na radu, dovode do isključenja ekskulpacijskih razloga na strani poslodavca, odnosno doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2780/2024-3 od 20. ožujka 2025. te postavio pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. O postavljenom pitanju ovaj sud je izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-1016/24-2 od 10. rujna 2024. koje glasi:
„U postupku pokrenutom tužbom nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja za naknadu štete zbog troškova liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika, a na temelju utvrđenih nedostataka u provedbi mjera zaštite na radu, visina štete koju tužitelj može ostvariti ovisi i o postojanju ekskulpacijskih razloga na strani poslodavca, odnosno doprinosu osiguranika tužitelja nastanku štete.“.
4. Predmet ovog postupka je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 2.383,38 eura na ime troškova liječenja SN, tužiteljevog osiguranika i tuženikova radnika, kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata.
4.1. Između stranaka tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je SN radnik tuženikova [obrt]“ iz [adresa], **.**.2015. radeći na poslovima šumskog radnika-sjekača pretrpio ozljede glave (otvorenu ranu glave) i lijeve noge (frakturu srednje trećine dijafize fibule), da su ozljede priznate kao ozljede na radu, kao što nije sporno bilo da je troškove njegova liječenja i privremene nesposobnosti za rad snosio tužitelj upravo u utuženoj visini.
4.2. Sporno je u postupku da li je ozlijeđeni osiguranik tužitelja pridonio nastanku štete.
4.3. U postupku je utvrđeno da je radnik SN bio osposobljen za sigurno obavljanje poslova sjekača drvnih sortimenata. Iz nalaza i mišljenja vještakinje zaštite na radu Biljane Kolaković proizlazi da je velika vjerojatnost kako do ozljede ne bi došlo, odnosno, da bi vjerojatnost nastanka ozljede bila svedena na najmanju moguću mjeru da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu, međutim vještakinja navodi i da je osiguranik tužitelja iz krajnje nepažnje odnosno neznanja pridonio nastanku povrede ne poštujući pravila struke jer je prilikom osposobljavanja za rad na siguran način točno odgovorio na pitanja koja se odnose na zasjek, prijelomnice, obaranje stabla, a isto nije primijenio na radilištu.
4.4. Sudovi navode da osiguranik tužitelja SN uistinu jest uzrokovao nesreću krajnjom nepažnjom. Prvenstveno, osiguranik je radnik s, kako sam iskazuje, četrdesetogodišnjim iskustvom. Pri tom je upoznat s pojmom prijelomnice, ureza na stablu koji usmjerava njegov pad. Osiguranik tužitelja je na raspravi iskazao da se ne sjeća da je na predmetnom stablu koje je uzrokovalo ozljedu bila prijelomnica.
4.5. Nadalje navode da činjenica navedena u zapisniku da je žilište predmetnog stabla bilo neobrađeno, kao i da to stablo nije imalo prijelomnicu nije osporena. Prosječni radnik s četrdesetak godina iskustva, a koji je točno odgovorio na pitanja o obaranju stabla u priloženom S-2 testu, bi, po stajalištu prvostupanjskog suda, upotrijebio prijelomnicu i usmjerio padanje stabla u željenom smjeru. Uzrok ove nesreće je upravo to što je stablo u padu zahvatilo drugo stablo.
5. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci važno jer pobijana presuda odstupa od shvaćanja zauzetog u odluci Rev-1016/24-2 od 10. rujna 2024., a na koju se poziva tuženik u svom prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug