REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3112/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MUNJA d.d., Zagreb, Koledovčina 3, OIB:18961324564, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv I-tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB:20985255037, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu i II-tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB:74364571096, Zagreb, Radnička cesta 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Cirkveni i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije I-tuženika i II-tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-997/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojim je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1533/13 od 6. lipnja 2018., u sjednici održanoj 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija I-tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-997/2024-3 od 3. prosinca 2024. zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Ima li stranka pravo na naknadu parničnih troškova koji su nastali odnosno za radnje koje su poduzeli u postupku sa kojim je postupak u kojem se odlučuje o troškovima spojen odnosno ima li pravo na troškove koji su nastali prije spajanja?“.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije II-tuženika.
Obrazloženje
1. I-tuženik i II-tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-997/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojim je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1533/13 od 6. lipnja 2018.
2. Odgovor na prijedloge za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. I-tuženik je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije I-tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li (žalbeni) sud vezan za zaključak (ocjenu) o osnovanosti zahtjeva stranke (postojanju kakva prava) koja je sadržana u obrazloženju pravomoćne odluke koja je donesena u istome predmetu?
2. Je li (žalbeni) sud vezan za ocjenu o postojanju kakva prava koja je sadržana u rješenju o prethodnom pitanju temeljem kojega je donesena pravomoćna odluka u istome predmetu?
3. Je li sud ovlašten preinačiti odluku na štetu stranke koja se žalila, kada je samo ona izjavila žalbu?
4. Je li za ocjenu da li je preispitivanje na štetu stranke koja se jedina žalila, u smislu čl. 374. zakona o parničnom postupku, dovoljno ocijeniti kvantitativni uspjeh stranke ili je potrebno uvažiti i kvalitativni uspjeh? Ako se preispituje odluka o trošku, je li za ocjenu je li presuda na štetu stranke koja se jedina žalila, u smislu čl. 374. Zakona o parničnom postupku, odlučno samo to je li toj stranci u konačnici priznat veći iznos troška nego što je bio odlukom koja je pobijana (u odnosu na odluku o glavnoj stvari) ili se to pitanje ima ocijeniti kvalitativno odnosno ne samo u apsolutnom iznosu priznatog troška, već i u odnosu na pojedinačne zahtjeve za naknadu troška koji svaki zasebno supstanciraju iznos troška koji se u izreci koja postaje pravomoćna dosuđuje stranci koja je uspjela u sporu?
5. Je li sud ovlašten i/ili obvezan priznati stranci trošak sastava i više od 4 podneska prema tarifnom broju 8.1. Tarife HOK u prvostupanjskom postupku, ako je riječ o podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka zbog specifičnih okolnosti konkretnog predmeta?
6. Ako stranka zatraži naknadu troška za više od 4 podneska prema tarifnom broju 8.1. Tarife HOK u prvostupanjskom postupku, je li sud prilikom odlučivanja o tim troškovima dužan ispitati i brižljivo ocijeniti sve okolnosti za ocjenu je li zahtjev opravdan te određeno obrazložiti zašto zahtjev smatra (ne)osnovanim jer u suprotnom čini bitnu povredu postupka zbog koje se presuda ne može ispitati?
7. Jesu nužne radnje potrebne za vođenje postupka prema odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku uvijek i one radnje koje je stranka poduzela po nalogu suda, odnosno da li je dopušteno cijeniti da ne bi bile radnje potrebne za vođenje postupka one koje se poduzimaju temeljem naloga suda?
8. Ima li stranka pravo na naknadu parničnih troškova koji su nastali odnosno za radnje koje su poduzeli u postupku sa kojim je postupak u kojem se odlučuje o troškovima spojen odnosno ima li pravo na troškove koji su nastali prije spajanja?
9. Je li (žalbeni) sud vezan za izrekom odluke naznačeni novčani iznos naknade parničnog troška, kao rezultat matematičke operacije na zaključke o svrsishodnosti (nužnosti) i opsegu (vrsti) poduzete radnje ili je vezan za zaključke suda o istome sadržane u obrazloženju?
10. Ako se preispituje odluka o trošku, je li za ocjenu da li je presuda na štetu stranke koja se žalila, u smislu čl. 374. Zakona o parničnom postupku, odlučno samo te je li toj stranci u konačnici priznat veći iznos troška nego što je bio odlukom koja je pobijana (u odnosu na odluku o glavnoj stvari) ili se to pitanje ima ocijeniti kvalitativno odnosno ne samo u apsolutnom iznosu priznatog troška, već i u odnosu na pojedinačne zahtjeve za naknadu troška koji svaki zasebno supstanciraju iznos troška koji se u izreci koja postaje pravomoćna dosuđuje stranci koja je uspjela u sporu?
11. Je li ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom kada u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o odlučnoj činjenici i sadržaja spisa?
12. Je li ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom kada u presudi ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama?“.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, imajući u vidu odluku ovog suda broj Rev-360/24 od 25. lipnja 2024.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjskog rješenja dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog pod toč. I. izreke rješenja.
7. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.
8. U prijedlogu za dopuštenje revizije II-tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Ako je stranci prvostupanjskom presudom dosuđen parnični trošak u iznosu koji korespondira omjeru njenog postotkom utvrđenog djelomičnog uspjeha, a drugostupanjska presuda taj iznos potvrdi i, zbog uspjeha u cijelosti, stranci preinakom dosudi prvostupanjskom presudom razmjerno priznati parnični trošak protustranke, može li drugostupanjski sud, slijedom revizije koja ne dira meritum spora, preostalom uspjehu stranke koja je u cijelosti uspjela pripisati manji novčani iznos od onoga koji razmjerno korespondira njenom nepromijenjenom uspjehu u sporu i na taj način stranci za pun uspjeh u sporu dosuditi manji novčani iznos od onoga koji je bio utvrđen prethodnom drugostupanjskom presudom, ako je samo ta stranka bila podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude?
2. Ograničava li odredba Tarifnog broja 8.1. slobodu suda predviđenu u čl. 155. st. 1. da kod odmjeravanja troškova postupka, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, odluči kako je u konkretnom predmetu radi složenosti postupka potrebo priznati odvjetničku nagradu za više obrazloženih podnesaka nego je to predviđeno Tbr. 8.1.?
3. Može li sud kod odlučivanja o parničnom trošku priznati i dosuditi strankama odvjetničku nagradu za više obrazloženih podnesaka od broja predviđenog Tbr. 8.1. Tarife kad se radi o presudi o parničnom postupku koji je rezultat spajanja dva prethodno odvojena parnična postupka među izvorno različitim strankama koje su u tim prethodno različitim postupcima dostavljale obrazložene podneske tako da ukupan zbroj obrazloženih podnesaka prelazi ograničenje iz Tbr. 8.1.?
4. Smije li sud odlučujući o parničnom trošku u svezi Tbr. 8.1. Tarife ne priznati obrazložene podneske koji brojem prelaze ograničenje iz tog Tarifnog broja, ako se radi o većem broju obrazloženih podnesaka koje je stranka sastavljala po izričitim nalozima suda u odnosu na svaki pojedini takav podnesak?“
9. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da prvo naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
10. Drugo, treće i četvrto postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije II-tuženika ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava, jer je riječ o pitanjima kod kojih odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
11. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije II- tuženika je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 22. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
