Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1822/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tužene EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi iseljenja i predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ps-5/2023-12 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025 ,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ps-5/2023-12 od 15. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženoj EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica], u naravi u mjestu, kuća, površine 472 m2 i to:
Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. Stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli, istu osloboditi od osoba i stvari, te je predati u suposjed tužiteljima, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima 1. OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 704,63 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti a tužitelje obveže na naknadu parničnog troška.
3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužitelji svoj zahtjev temelje na čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06, 46/08, 38/09, dalje: ZV), odnosno pravu vlasnika da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.
7. Takvom zahtjevu tuženica se, kao posjednica, uspješno može suprostaviti isticanjem svog prava koje je ovlašćuje na posjedovanje stvari (čl. 163. st. 1. ZV).
7.1. Odredbom čl. 164. st. 2. ZV propisano je pravo poštenog posjednika da zadrži stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi, i to nužni i korisni troškovi koje je imao.
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a među strankama ovog postupka nije sporno da su tužitelji upisani kao suvlasnici, svaki za 1/2 dijela, predmetne nekretnine i to na stanu na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-24), na kč. br. [katastarska čestica], u naravi u mjestu, kuća, površine 472 m2, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kako i proizlazi iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka.
Također, nije sporno niti da se tužena nalazi u posjedu predmetnog stana.
9. Tuženica u žalbi, kao i tijekom postupka, prigovara da nije utvrđen identitet nekretnine koja je predmet postupka, pozivajući se na to da stan koji je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između FL, djeda tužitelja i oca tuženice i JL, bake tužitelja i majke tuženice, te VL, oca tužitelja a brata tuženika, nije identičan stanu čiji su tužitelji vlasnici i čija se predaja u posjed traži.
10. U odnosu na navedeni prigovor valja reći da su tužitelji svoje vlasništvo sporne nekretnine dokazali izvatkom iz zemljišne knjige, te da isti traže iseljenje tuženice upravo iz onog stana, čiji su vlasnici, odnosno suvlasnici u omjeru od ½ svaki, a tuženica nesporno upravo taj stan, drži u posjedu. Sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. rujna 1994. nije odlučan za donošenje odluke u ovom postupku, a sporni je stan opisan upravo onako kako je upisan u zemljišnim knjigama i time je udovoljeno odredbi čl. 162. st. 1. i 2. ZV.
11. Žalbeni prigovor tuženice, da je trebalo utvrditi da li nekretnina koju tužitelji traže odgovara nekretnini u posjedu tuženice, proturječan je njezinim ostalim navodima u postupku, tj. da je upravo u tu nekretninu uselila nakon smrti oca tužitelja, davatelja uzdržavanja njihovim zajedničkim roditeljima, te u nju uložila 10.000,00 eur i pružala brigu i skrb svojoj majci JL. Tužena u svom stranačkom iskazu navodi kako je njezin brat VL preminuo 2016. godine, te se ona tada uselila u ovaj predmetni stan jer je u njemu živjela njihova majka JL, te je o istoj vodila skrb svakodnevno, punih šest godina. Majka je preminula u kolovozu 2022., te ona od tada nije dobila nikakvu obavijest o iseljenju od tužitelja, te se u nekoliko navrata pokušavala sa njima dogovoriti da joj oni nadoknade sve troškove koje je imala u skrbi oko majke, te bi potom onda napustila stan u određeno vrijeme po pronalasku adekvatnog smještaja.
11.1. Naime, ovaj stan da je od njezinog oca i majke, koji su zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju s njezinim bratom VL, te su njemu prenijeli taj stan.
11.2. Iz navedenog proizlazi da je identitet stana koji je predmet postupka tuženici dobro poznat i nije sporno da je to upravo stan čija se predaja u posjed traži.
12. Osnovano se u žalbi međutim prigovara, da sud nije ispitao jesu li ispunjeni uvjeti za (opisno) istaknuti prigovor zadržanja, jer je tuženica u odgovoru na tužbu navela da je uložila u stan 10.000,00 eur, te je podnijela protutužbu radi isplate tog iznosa.
13. Odredbom čl. 164. st. 2. ZV propisano je da, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tažiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.
13.1. Nepošteni posjednik, prema čl. 165. st. 3. ZV, ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, ali prema stavku 4., nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškove za koje traži naknadu nego mora stvar predati bez odgode.
14. Radi toga je za zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu, sud bio dužan utvrditi činjenice odlučne za primjenu čl. 164. st. 2. ZV tj. ocijeniti je li tuženica, s obzirom na sve istaknute okolnosti slučaja, pošteni posjednik, jesu li ulaganja doista izvršena (jer su navodi o tome sasvim paušalni) i odnose li se uopće na spornu nekretninu (jer tuženica u svom iskazu ističe da je tražila da joj tužitelji nadoknade troškove koje je imala uslijed skrbi oko majke, a ne ulaganja u stan).
15. Također će ocijeniti i opisno istaknuti prigovor o pravu na dom, budući da je tuženica isticala da bi nakon nadoknade troškova, napustila stan „u određeno vrijeme po pronalasku adekvatnog smještaja“.
16. Po utvrđenju navedenih činjenica, donijet će zakonitu odluku o predmetu spora, na temelju citiranih odredaba zakona.
17. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
18. Na temelju odredbe čl. 370. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
