Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4497/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, Draženovac 39 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mirni Lacković, odvjetnica iz Daruvara, protiv tuženika Privredne banke d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-573/2022-87 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke d.d., kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-573/2022-87 od 11. srpnja 2023. pod toč. III.b) izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-573/2022-87 od 11. srpnja 2023.pod toč. I. i toč. III. a) izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ŠN iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.357,15 eur/55.432,38 kn sa zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 22,04 € / 166,09 kn počam od 01. rujna 2007. godine,

- na iznos od 21,60 € / 162,76 kn počam od 01. listopada 2007. godine,

- na iznos od 21,51 € / 162,58 kn počam od 01. studenog 2007. godine,

- na iznos od 21,75 € / 163,89 kn počam od 01. prosinca 2007. godine,

- na iznos od 21,53 € / 162,22 kn počam od 01. siječnja 2008. godine,

- na iznos od 29,16 € / 219,68 kn počam od 01. veljače 2008. godine,

- na iznos od 39,67 € / 298,93 kn počam od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 39,04 € / 294,15 kn počam od 01. travnja 2008. godine,

- na iznos od 37,88 € / 285,42 kn počam od 01. svibnja 2008. godine,

- na iznos od 37,45 € / 282,19 kn počam od 01. lipnja 2008. godine,

- na iznos od 37,68 € / 283,90 kn počam od 01. srpnja 2008. godine,

- na iznos od 50,48 € / 380,36 kn počam od 01. kolovoza 2008. godine,

- na iznos od 38,94 € / 293,39 kn počam od 01. rujna 2008. godine,

- na iznos od 39,26 € / 295,81 kn počam od 01. listopada 2008. godine,

- na iznos od 42,76 € / 322,21 kn počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 40,29 € / 303,56 kn počam od 05. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 42,63 € / 321,20 kn počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 42,93 € / 323,45 kn počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 101,29 € / 763,14 kn počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 41,93 € / 315,91 kn počam od 18. travnja 2009. godine,

- na iznos od 42,23 € / 318,17 kn počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 41,53 € / 312,90 kn počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 42,65 € / 321,36 kn počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 40,65 € / 306,24 kn počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 40,82 € / 307,57 kn počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 49,75 € / 374,83 kn počam od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 40,19 € / 302,83 kn počam od 03. studenog 2009. godine,

- na iznos od 44,97 € / 338,97 kn počam od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 41,00 € / 308,95 kn počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 41,49 € / 312,58 kn počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 51,10 € / 385,05 kn počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 51,84 € / 390,61 kn počam od 17. travnja 2010. godine,

- na iznos od 48,77 € / 367,42 kn počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 41,67 € / 313,97 kn počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 79,44 € / 598,57 kn počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 87,37 € / 658,31 kn počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 74,65 € / 562,44 kn počam od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 71,30 € / 537,18 kn počam od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 64,44 € / 485,56 kn počam od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 72,81 € / 548,59 kn počam od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 89,03 € / 670,83 kn počam od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 77,85 € / 586,57 kn počam od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 81,91 € / 617,15 kn počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 76,46 € / 576,07 kn počam od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 74,92 € / 564,49 kn počam od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 102,74 € / 774,11 kn počam od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 97,51 € / 734,69 kn počam od 01. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 115,29 € / 868,65 kn počam od 01. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 102,69 € / 773,74 kn počam od 01. rujna 2011. godine,

- na iznos od 92,91 € / 700,06 kn počam od 01. listopada 2011. godine,

- na iznos od 91,69 € / 690,87 kn počam od 01. studenog 2011. godine,

- na iznos od 90,82 € / 684,32 kn počam od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 95,12 € / 716,70 kn počam od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 99,64 € / 750,76 kn počam od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 99,98 € / 753,33 kn počam od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 96,95 € / 730,49 kn počam od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 100,04 € / 753,74 kn počam od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 99,87 € / 752,46 kn počam od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 97,62 € / 735,53 kn počam od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 98,38 € / 741,22 kn počam od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 13,06 € / 731,67 kn počam od 01. rujna 2012. godine,

- na iznos od 90,57 € / 682,41 kn počam od 01. listopada 2012. godine,

- na iznos od 100,61 € / 758,07 kn počam od 01. studenog 2012. godine,

- na iznos od 99,17 € / 747,22 kn počam od 01. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 98,51 € / 742,23 kn počam od 01. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 88,03 € / 663,27 kn počam od 01. veljače 2013. godine,

- na iznos od 100,66 € / 758,43 kn počam od 01. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 97,71 € / 736,17 kn počam od 23. travnja 2013. godine,

- na iznos od 76,05 € / 573,03 kn počam od 03. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 40,39 € / 304,31 kn počam od 06. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 159,16 € / 1.199,17 kn počam od 16. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 90,54 € / 682,14 kn počam od 20. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 93,58 € / 705,09 kn počam od 20. rujna 2013. godine,

- na iznos od 94,08 € / 708,83 kn počam od 23. listopada 2013. godine,

- na iznos od 20,52 € / 154,61 kn počam od 01. studenog 2013. godine,

- na iznos od 20,44 € / 154,01 kn počam od 20. studenog 2013. godine,

- na iznos od 20,28 € / 152,83 kn počam od 20. studenog 2013. godine,

- na iznos od 114,74 € / 864,52 kn počam od 13. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 89,35 € / 673,23 kn počam od 17. siječnja 2014. godine,

- na iznos od 93,92 € / 707,64 kn počam od 20. veljače 2014. godine,

- na iznos od 95,16 € / 717,02 kn počam od 25. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 100,86 € / 759,90 kn počam od 23. travnja 2014. godine,

- na iznos od 61,83 € / 465,86 kn počam od 29. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 93,67 € / 705,73 kn počam od 24. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 96,77 € / 729,15 kn počam od 26. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 97,61 € / 735,46 kn počam od 24. rujna 2014. godine,

- na iznos od 98,79 € / 744,37 kn počam od 21. listopada 2014. godine,

- na iznos od 100,60 € / 757,99 kn počam od 20. studenog 2014. godine,

- na iznos od 99,11 € / 746,73 kn počam od 20. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 100,41 € / 756,57 kn počam od 16. siječnja 2015. godine,

- na iznos od 100,99 € / 760,91 kn počam od 17. veljače 2015. godine,

- na iznos od 101,61 € / 765,59 kn počam od 14. ožujka 2015. godine,

- na iznos od 101,46 € / 764,43 kn počam od 16. travnja 2015. godine,

- na iznos od 103,58 € / 780,45 kn počam od 15. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 101,06 € / 761,44 kn počam od 16. lipnja 2015. godine,

- na iznos od 100,97 € / 760,78 kn počam od 16. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 100,09 € / 754,12 kn počam od 15. kolovoza 2015. godine,

- na iznos od 99,38 € / 748,75 kn počam od 16. rujna 2015. godine,

- na iznos od 99,50 € / 749,72 kn počam od 16. listopada 2015. godine,

- na iznos od 99,45 € / 749,31 kn počam od 17. studenog 2015. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.690,96 €/27.809,54 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude tj. dana 11. srpnja 2023. do dana isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

3.Svaka strana snosi svoje troškove.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.353,15 eura/55.432,38 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopama, sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 3,24 eura/24,37 kn sa zateznim kamatama kao neosnovan (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.690,96 eur/27.809,54 kn sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2023. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. a) izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. III. b) izreke).

2. Protiv navedene presude, sadržajno pod toč. I., i toč. III.a) i b) izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 21/24 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

6. Također nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sud prvog stupnja, pozivajući se na iskaz tužiteljice utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača (čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 93/03-dalje. ZZP/03), dakle da se radi o potrošačkom ugovoru.

8. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući ništetnim odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule te potom, na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi tužiteljici preplatu redovnih kamata u odnosu na svote koje je bila dužna plaćati da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,25% te preplatu na temelju tečajnih razlika, sve do dana konverzije (do dana 14. prosinca 2015. jer je sa stanjem na dan 30.rujna 2015. provedena konverzija) s pripadajućim zateznim kamatama od učinjenog plaćanja pa do isplate.

9. U odnosu na nesporno sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011144673 od 14. prosinca 2015. (dalje: Dodatak Ugovoru o kreditu) sud prvog stupnja zaključuje kako Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 – dalje ZID ZPK) nije imao za cilj obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku, s potrošačima koji su kredite imali denominirane u euru i niti jednom odredbom nije određeno obeštećenje dužnika u CHF, pa se tim Zakonom nije uspostavila stvarna ravnoteža u pravima i obvezama stranaka, tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca.

10. Stoga zaključuje kako njime nije riješeno pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za razdoblje do konverzije pa tužiteljica do dana 14. prosinca 2015. jer je sa stanjem na dan 30.rujna 2015. provedena konverzija ima pravo na preplatu po kamati i valuti, iako je kredit konvertiran jer se tužiteljica nigdje nije odrekla svojih potraživanja, niti prava na potpuno obeštećenje odnosno, tužbe i sudske zaštite.

11. Stoga, utvrdivši kao prethodno pitanje ništetnost odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu, prihvaćanjem utvrđenje iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare djelomično osnovanim, primjenom odredbe čl.502.c. ZPP, te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) odlučuje kao po toč. I. i II. izreke presude.

12. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87.st.1. u svezi čl. 81.st.2. ZZP/03 u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO kada je, kao prethodno pitanje utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu.

13. Iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e.Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“; broj 75/09, 112/12, 143/13,147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u toč.I. izreke presude.

14. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik dana 11 travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 47.500 CHF s rokom otplate od 180 mjeseci i uz ugovorenu kamatu od 4,25 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora

15. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

16. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu CHF sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

17. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

18. Sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP i čl. 87.st.1. u svezi čl. 81.st.2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo (tuženik tijekom postupka nije tvrdio suprotno niti je na te okolnosti predlagao izvođenje dokaza saslušanjem njegovog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju Ugora o kreditu) pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

19. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak Ugovora o kreditu od 14. prosinca 2015. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

20. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.

20.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“, VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

21. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

22. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

23. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, za navesti je da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

24. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

25. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

26. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).

27. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatka Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK/15.

28. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

29. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

30. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za „trajno rješenje problema u CHF.“.

30.1. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15.

30.2. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

30.3. S druge strane, odredba čl. 19.e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19.c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

31. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu od 14. prosinca 2015. treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

32. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

33. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

34. Stoga je tužiteljica kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015 . s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), te nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o način i promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

35. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu odluke suda pravog stupnja pod toč. I. izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZID ZPK zbog čega tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, sa zateznim kamatama, pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je zahtjev tužiteljice odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i Š, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

37. Tuženik zahtjev za naknadom žalbenih troškova nije određeno naveo u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, pa tako neodređenom zahtjevu tuženika nije niti bilo moguće udovoljiti.

38. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak