Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-489/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Project Market društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, OIB: 33155390758, Radnička cesta 43, Zagreb, zastupanog po punomoćniku ŠČ, protiv ovršenice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku ŽČ, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-253/2022-31 od 10. listopada 2024., dana 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice PČ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-253/2022-31 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 16. travnja 2024., kao neosnovana.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica, ne navodeći zakonske razloge iz kojih je žalbu podnijela, te predlaže da se pobijano rješenje preinači.
3. Žalba nije osnovana.
4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stav 1. Ovršni zakon (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stav 2. ZPP.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.
6. Naime, nesporno je da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. godine, na koji se poziva ovršenica, prihvaćen zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koja proizlaze iz potrošačkih ugovora, provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.
7. Međutim, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-2859/19-43 od 21. ožujka 2023. godine, u postupku koji se vodio po tužbi GČ protiv Addiko bank d.d., prednika ovrhovoditelja, utvrđene su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 2. kolovoza 2006. godine, kojima je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te odredba o valutnoj klauzuli, a posljedično tome određena je isplata iznosa od 19.997,88 eura, dok je u ostalom dijelu predmetni ugovor ostao na snazi, pa tako i odredba ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama ovršenice kao sudužnika – založnog dužnika.
8. Prema tome, kako je pravomoćnom presudom utvrđena ništetnost nepoštenih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i određene isplata GČ kao korisniku kredita, to je ovršna isprava prošla sudsku kontrolu, zbog čega navodi u žalbi ovršenice u tom pravcu nisu osnovani.
9. Prema odredbi članka 65. stav 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunost ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik dokaže da postoji koji od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe iz točke 1 do 11 navedene odredbe.
10. Međutim, ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi bio ispunjen niti jedan od kumulativno određenih razloga navedenih u članku 65. stav 1. OZ, kao niti da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
11. Pri tome valja napomenuti da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta je takva šteta koju ovršenica protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogla nadoknaditi od ovrhovoditelja, pa i sam pojam štete ima prvenstveno kvalitativno značenje, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti. Ovršenica je, dakle, osim ispunjenja uvjeta iz članka 65. stav 1. točke 1. do 11. OZ, trebala učiniti vjerojatnim postojanje uzročne veze između provedbe ovrhe i nastanka te štete, te da bi se odgodom ovrhe ta opasnost od nastanka štete otklonila, međutim, ovršenica ničim nije dokazala tu odlučnu činjenicu, tj. vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.
12. Prema tome, kako ovršenica nije dokazala ni jedan od kumulativno određenih razloga potrebnih za odgodu ovrhe, to je pravilno sud prvog stupnja odbio njezin prijedlog.
13. Uz to posebno treba napomenuti da je intencija zakonodavca jasna u kontekstu osnovnog cilja ovršnog postupka, a to je namirenje, odnosno ostvarenje tražbine, zbog čega institut odgode ovrhe na prijedlog ovršenika treba u skladu s tim i prosuđivati krajnje restriktivno uz uvažavanje zakonskih odredba.
14. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Sudac:
Andrina Raspor Flis
