Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4849/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Željke Rožić Kaleb, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, zastupanog po generalnom punomoćniku FA, dipl. iur., zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 147/2021-44 od 17. srpnja 2024., dana 22. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-147/2021-44 od 17. srpnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.175,01 eur, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 4.033,95 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.643,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica je odbijena.

3. Protiv te presude žali se tužiteljica u dijelu pod točkom II. izreke, te u dijelu pod točkom III. izreke kojom joj nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka i tuženik, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine, a tužiteljica traži trošak sastava žalbe.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

5. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice, jer sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nema pravo na isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade u brutu iznosu, budući da u ovom sporu koji se vodi radi naknade štete tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2013. do listopada 2015. godine i to kao razliku između prosječnog neto iznosa plaće kojeg bi primala prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primala za vrijeme bolovanja, jer se taj primitak ne smatra dohotkom u smislu odredbe čl. 9. st. 2. toč. 2. 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/113, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15), s obzirom na to da se radi o odšteti koja nije u vezi s gospodarstvenom djelatnošću.

7. Stoga u situaciji kad primitak ne podliježe oporezivanju poreza na dohodak, tužiteljici ne može biti dosuđen utuženi iznos koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak i pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak (tako i Revd- 2720/20-2 i Rev-234/22-2).

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja proveo je financijsko vještačenje, te je vještak visinu izgubljene zarade tužiteljice utvrdio u bruto iznosu, a na to vještačenje tuženik nije imao primjedbi, niti je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 25. svibnja 2023. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena, imao daljnjih dokaznih prijedloga.

9. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da takav nalaz financijskog vještaka u kojem je izgubljenu zaradu vještak izračunao u bruto iznosu, nije mogao prihvatiti i na njemu temeljiti svoju odluku, zbog čega je sud prvog stupnja sam utvrdio prosječnu plaću tužiteljice od ožujka 2012. do srpnja 2013. godine i na temelju toga od ukupnog iznosa bruto plaće, sam izračunao visinu neto plaće, te dosudio tužiteljici tu razliku.

10. Međutim, takav obračun suda prvog stupnja nije pravilan, budući da je sud prvog stupnja trebao utvrditi razliku između prosječnog neto iznosa plaće tužiteljice kojeg bi primala prije štetnog događaja, dakle, prije 6. veljače 2012. godine i naknade neto plaće koju je primala za vrijeme bolovanja, a što sud prvog stupnja nije utvrđivao.

11. Kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, to je valjalo prihvatiti žalbe stranaka i na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, i pravilno utvrditi iznos štete koju tužiteljica trpi na ime izgubljene zarade, te u skladu s tim utvrđenjem pravilno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Gradišek