Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-704/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pulapromet d.o.o., Pula, Starih statuta 1A, OIB:96328250067, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Peršić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-121/2019-34 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Pulapromet d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-121/2019-34 od 20. prosinca 2022. pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja Pulapromet d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 434,29 kuna/57,64 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn- 121/2019-34 od 20. prosinca 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju Pulapromet d.o.o. iznos od 25.562,90 kuna/3.392,78 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, te pod stavkom IV. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn- 121/2019-34 od 20. prosinca 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju Pulapromet d.o.o. daljnji iznos od 25.139,61 kunu/3.336,60 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužitelju Pulapromet d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 20.583,00 kune/2.731,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Pulapromet d.o.o. u dijelu u kojem isti od tuženika Euroherc osiguranja d.d. zahtijeva isplatu daljnjeg iznosa od 25.139,61 kunu/3.336,60 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja Pulapromet d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.583,00 kune/2.731,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Pulapromet d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju Pulapromet d.o.o. naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,53 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 269,27 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-86/2023-25 od 12. studenog 2024. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 50.702,53 kune/6.729,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 423,35 kuna/57,38 EUR, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 13. siječnja 2017. Stavkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.583,00 kune/2.731,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen. Stavkom IV. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 434,29 kuna/57,64 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 2.343,68 kuna/311,06 EUR.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke, pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.583,00 kune/2.731,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, te pod stavkom IV. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 424,80 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske štete u iznosu od 51.125,88 kuna/6.785,57 EUR, koja šteta je na autobusu tužitelja nastala u štetnom događaju od 19. listopada 2016., kada je vozilo osiguranika tuženika nepropisno spustilo rampu koja se nalazi na stražnjem kraju vozila, koja rampa je pala na bočni dio vozila tužitelja te oštetila cijelu desnu stranu autobusa, staklo i karoseriju.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se **.**.2016. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo tužitelja autobus marke Iveco Europolis registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ČČ, i vozilo osiguranika tuženika kamion marke Iveco registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JČ,

- da je tuženik u postupku isticao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da predmetni štetni događaj njegov osiguranik nije prouzročio kao vozilo u prometu, već kao radni stroj,

- da su sudionici nezgode sastavili izvješće o prometnoj nezgodi, odnosno da na lice mjesta nije izlazila policija,

- da se autobus tužitelja kretao [adresa] svojom prometnom trakom i da vozač ČČ nije vozio brzo (30 km/h), a da je vozač kamiona JČ odmah nakon skretanja iz [adresa] u [adresa] zaustavio kamion pored kanti za smeće kako bi spustio rampu kamiona na pješački prijelaz i istovario paletu robe za caffe bar, a ne da bi propustio pješake,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke, dipl. ing. Željka Petkovića od 11. ožujka 2022. proizlazi da je do štetnog događaja došlo kontaktom zadnjeg ruba utovarno/istovarne rampe teretnog vozila osiguranika tuženika i desne bočne strane autobusa tužitelja, na kolniku [adresa] koja se na mjestu događaja spaja sa [adresa], da je vozač autobusa vozio brzinom od oko 30 km/h, da iz nesporno nastalih oštećenja na desnoj bočnoj strani autobusa proizlazi da je spuštanje rampe teretnog vozila otpočelo prije nailaska autobusa, da je zadnji rub rampe ušao u širinu bočnog profila kolnika [adresa] koji je morao biti slobodan od osoba i stvari kako bi se autobus nesmetano mogao kretati smjerom vožnje, da je nesmotrenim i nemarnim rukovanjem rampom teretnog vozila bio ometan promet [adresa], a što je za direktnu posljedicu imalo prometni štetni događaj,

- da je vještak Željko Petković istaknuo da do štetnog događaja ne bi došlo da se pozorno rukovalo rampom i da se spriječilo da rampa uđe u slobodni profil [adresa],

- da je širina slobodnog profila kolnika [adresa] na mjestu događaja od 5,8 metara omogućavala, u zavisnosti od tada trenutne prometne situacije, pomicanje autobusa više ka središnjici kolnika, a sve temeljem činjenice da je rampa teretnog vozila već bila u fazi radnje spuštanja kada je naišao autobus,

- da do kontakta rampe i autobusa ne bi došlo da je autobus bio malo pomaknut u lijevo i da je vozač vozio na dovoljnom bočnom sigurnosnom razmaku od rampe,

- da tuženik na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbe, dok je tužitelj svoje primjedbe istaknuo u podnesku od 14. travnja 2022., nakon čega je vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 6. lipnja 2022. istaknuo da nije u mogućnosti odgovoriti na primjedbe tužitelja iz razloga što u konkretnoj pravnoj stvari policija nije izašla na lice mjesta, nije obavljen policijski očevid, pa ne postoje niti relevantni materijalni tragovi koji bi se mogli koristiti prilikom izrade nalaza i mišljenja, pri čemu je vještak naglasio da je konkretno vještačenje izrađeno isključivo temeljem iskaza sudionika prometne nezgode,

- da je vještak ukupnu visinu štete na autobusu procijenio u iznosu od 101.405,06 kuna/13.458,76 EUR.

10. Prvostupanjski sud je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ocijenio neosnovanim ističući da je rampa za istovar robe sastavni dio kamiona, da se pokreće motornom snagom kamiona i da ne predstavlja zasebni dio, odnosno da može raditi jedino i isključivo sa kamionom, tako da rampa sa kamionom predstavlja jedinstveno motorno vozilo za koje postoji obveza sklapanja ugovora o osiguranju te da je tuženik za to vozilo odgovorni osiguratelj. Nadalje, da vozilo tuženika nije imalo ulogu radnog stroja, budući da se radi o kamionu marke Iveco koje je konkretnog dana vršilo dostavu za caffe bar, i koje se nalazilo na javnoj cesti – [adresa], dakle prometnici na kojoj se odvija promet, pa da je navedena šteta pokrivena ugovorom o osiguranju u smislu čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 65/13. i 152/14., dalje ZOOP). Prema tome, da se radi o kamionu koji se kretao javnim cestama i koji je predmetnog dana obavljao svoju uobičajenu funkciju – dostavu robe (pravno shvaćanje Europskog suda u Luksemburgu izraženo u presudi C-162/13 od 4. rujna 2014.).

11. Nadalje, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Željka Petkovića kao stručan i objektivan, cijeneći da vještak ima dovoljno stručnog znanja da u konkretnoj situaciji kada nema zapisnika o očevidu prometne policije niti materijalnih dokaza sačinjenih po policiji, nalaz i mišljenje sačini cijeneći iskaze sudionika prometne nezgode, ostale dokaze u spisu i neposrednim pregledom lica mjesta, te je, ocjenom provedenih dokaza, prvostupanjski sud zaključio da je uzrok nastanka prometne nezgode nepoštivanje prometnih propisa i uvjeta na cesti i to od oba sudionika prometne nezgode.

12. Tako je prvostupanjski sud zaključio da je vozač autobusa imao mogućnost izbjegavanja prometne nezgode na način da je pomaknuo vozilo više ka središnjici kolnika, manjim pomicanjem autobusa u lijevo i vožnjom na dovoljnom bočnom sigurnosnom razmaku od rampe, budući da je sporna rampa teretnog vozila već bila u fazi radnje spuštanja kada je naišao autobus. Krećući se svojom prometnom trakom (više u desno) vozač vozila tužitelja postupio je suprotno odredbi čl. 37. Zakona o sigurnosti premeta na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22., dalje ZSPC) kojom je propisano da je vozač dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da, s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti u prometu, ne izazove opasnost. S druge strane, odredbom čl. 43. ZSPC-a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (između ostalog i zaustaviti se) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a da se prije započinjanja takve radnje dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a što vozač kamiona nije učinio budući da je rampu dijelom spustio u slobodni profil [adresa] kojom se kretao autobus tužitelja, pri čemu sam svjedok JČ u svom iskazu navodi da do predmetne štete ne bi došlo da se kamionom zaustavio svega nekoliko centimetara naprijed.

13. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da je, uzimajući u obzir činjenicu da su oba vozača profesionalni vozači autobusa odnosno kamiona, kojima je predmetna prometnica sigurno poznata zbog prijevoza putnika i robe, njihov doprinos nastanku prometne nezgode u jednakim dijelovima, odnosno svaki u omjeru od 50%. Kako visina štete na vozilu proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Željka Petkovića (101.405,06 kuna/13.458,76 EUR), a stranke ju nisu osporile, tako je prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja šteti koju trpi, zaključio da mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 50.702,53 kune/6.729,38 EUR.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je rampa sa stražnje strane kamiona koja služi za utovar/istovar robe sastavni dio kamiona, da može raditi jedino i isključivo sa kamionom, dakle da rampa sa kamionom predstavlja jedinstveno motorno vozilo za koje postoji obveza sklapanja ugovora o osiguranju u smislu čl. 22. st. 1. ZOOP-a, te da je tuženik za to vozilo odgovorni osiguratelj. Nadalje je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom štetnom događaju vozilo tuženika nije imalo ulogu radnog stroja, budući da nije bilo prenamijenjeno postavljanjem stabilizatora uz kotače, kao što je to bio slučaj u sudskoj praksi na koju se tuženik poziva u žalbi, već da se radilo o dostavnom vozilu - kamionu marke Iveco, koje je konkretnog dana vršilo dostavu za caffe bar, i koje se kretalo javnim cestama na kojima se odvija promet u smislu čl. 22. st. 3. ZOOP-a, a čime je ispunjen i drugi kumulativni uvjet za odgovornost tuženika. Stoga, iako je vozilo tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja bilo (nepropisno) parkirano radi istovara robe, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da u tom trenutku vozilo nije bilo korišteno u skladu s primarnom namjenom (promet), budući da se radi o dostavnom kamionu koji se kretao javnom cestom te se u jednom trenutku zaustavio na prometnici na kojoj se odvija promet kako bi obavio svoju uobičajenu funkciju – dostavu robe (pravno shvaćanje Europskog suda u Luksemburgu izraženo u presudi C-162/13 od 4. rujna 2014.). Dakle, a suprotno žalbenim navodima tuženika, šteta koja je prouzročena takvom radnjom pokrivena je ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti, sve u smislu čl. 22. st. 1. i 3. ZOOP-a.

15. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je uzrok nastanka prometne nezgode nepoštivanje prometnih propisa i uvjeta na cesti, i to od oba sudionika prometne nezgode. Ovo iz razloga što je vozač autobusa imao mogućnost izbjegavanja prometne nezgode da je pomaknuo vozilo više ka središnjici kolnika i vozio na dovoljnom bočnom sigurnosnom razmaku od rampe koja je već bila u fazi radnje spuštanja kada je naišao autobus. Dakle, isti je, krećući se svojom prometnom trakom više u desno, postupio suprotno odredbi čl. 37. ZSPC-a jer vozilo nije držao na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da ne izazove opasnost, s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je spuštanje rampe teretnog vozila otpočelo prije nailaska autobusa. S druge strane, vozač kamiona postupio je suprotno čl. 43. ZSPC-a, budući da je rampu dijelom spustio u slobodni profil [adresa] kojom se kretao autobus tužitelja, iako je prije započinjanja takve radnje bio dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a što je isti evidentno propustio učiniti (prema vlastitom iskazu svjedok JČ priznaje da do predmetne štete ne bi došlo da se kamionom zaustavio svega nekoliko centimetara naprijed).

16. S obzirom da su i vozač autobusa i vozač kamiona profesionalni vozači kojima je predmetna prometnica bila poznata zbog prijevoza putnika i robe, a da su, unatoč navedenom, obojica postupila protivno zakonskim pravilima iz čl. 37. odnosno čl. 43. ZSPC-a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je njihov doprinos nastanku štetnog događaja jednak (svaki u omjeru od 50%). Stoga neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer suodgovornosti stranaka u postupku za nastanak štetnog događaja, pri čemu valja istaknuti da je vještak Željko Petković prilikom davanja nalaza i mišljenja imao u vidu iskaz svjedoka JČ koji je, između ostalog, istaknuo da je vozaču autobusa iz drugog smjera dolazio drugi autobus (zbog čega je vozač autobusa vozio svojom prometnom trakom više u desno), no da je vještak u svom mišljenju naveo da bi manjim pomicanjem autobusa ulijevo i vožnjom na dovoljnom bočnom sigurnosnom razmaku od rampe, vozač autobusa izbjegao kontakt s rampom i da do prometne nezgode ne bi došlo. Ovdje valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Željka Petkovića kao stručan i objektivan, cijeneći da vještak ima dovoljno stručnog znanja da u konkretnoj situaciji kada nema zapisnika o očevidu prometne policije niti materijalnih dokaza sačinjenih po policiji, nalaz i mišljenje sačini cijeneći iskaze sudionika prometne nezgode, ostale dokaze u spisu i neposrednim pregledom lica mjesta, čemu valja dodati i to da tužitelj na dopunu nalaza i mišljenja vještaka Željka Petkovića nije imao primjedbi.

17. Međutim, tuženik osnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada mu je naložio isplatiti tužitelju iznos od 50.702,53 kune/6.729,38 EUR, a što je 50% od iznosa štete utvrđenog po vještaku prometne struke (101.405,06 kuna/13.458,76 EUR). Naime, tužitelj u predmetnom sporu tužbom potražuje iznos od 51.125,88 kuna/6.785,57 EUR, po računu Pulapromet d.o.o. R1-br.09-NŠ/2016 od 30. prosinca 2016., kao iznos sveukupne štete koju je tužitelj popravio na vozilu. Tužitelj je, dakle, utužio repariranu, imovinsku štetu u iznosu od 51.125,88 kuna/6.785,57 EUR, te je na ročištu održanom 8. studenog 2022. na kojem je zaključena glavna rasprava u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi upravo na iznos od 51.125,88 kuna/6.785,57 EUR. Ovdje valja istaknuti da se imovina tužitelja u povodu predmetnog štetnog događaja umanjila upravo za utuženi iznos, i to je iznos koji je potreban da se tužiteljeva situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje tuženikovog osiguranika. U slučaju da tužitelj nije popravio štetu na vozilu, tada bi mjerodavan iznos za popravak vozila bio onaj određen po vještaku prometne struke. Međutim, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, oštećeniku koji je popravio vozilo ne smije se dosuditi naknada štete u iznosu većem od iznosa troškova obavljenog popravka, a koji se dokazuje računom. Kako je tužitelj sam popravio štetu prije podnošenja tužbe u ovom predmetu i računom dokazao iznos štete od 51.125,88 kuna/6.785,57 EUR, tako isti, uzimajući u obzir suodgovornost na strani tužitelja nastanku štetnog događaja od 50%, ima pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 25.562,90 kuna/3.392,78 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1045., čl. 1046., čl. 1068., čl. 1085. st. 3., čl. 1089. st. 2. i čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

18. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka valja reći da je tužitelj u predmetnom postupku uspio u omjeru od 50% u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa da je ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a, odredio da svaka stranka snosi svoj trošak.

19. Prema tome, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 434,29 kuna/57,64 EUR (tužitelj je troškovnikom potraživao iznos od 21.017,26 kuna/2.789,47 EUR, a dosuđeno mu je 20.583,00 kune/2.731,83 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate (stavak I. izreke ove odluke). Nadalje, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 25.562,90 kuna/3.392,78 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, te pod stavkom IV. izreke (stavak II. izreke ove odluke), a presudu preinačiti pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 25.139,61 kunu/3.336,60 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.583,00 kune/2.731,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate, i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti od tuženika zahtijeva isplatu daljnjeg iznosa od 25.139,61 kunu/3.336,60 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate kao neosnovan (stavak III. toč. 1. izreke ove odluke), odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.583,00 kune/2.731,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate kao neosnovan (stavak III. toč. 2. izreke ove odluke), te odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak III. toč. 3. izreke ove odluke).

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima I. i II. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

22. Tuženik, koji je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspio u omjeru od 50%, ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 155,53 EUR, i to troška sastava žalbe sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), u svezi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 269,27 EUR (pri čemu valja istaknuti da tuženik u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu), slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima V. i VI. izreke ove odluke.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža