Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4603/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Dragi Borasu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Windor d.o.o., OIB: 27302740127, Pleternica, Buk 54/A, zastupan po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-6/2018-59 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-6/2018-59 od 7. lipnja 2022.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Windor d.o.o., OIB:27302740127, Pleternica, Buk 54/A, da tužitelju KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati novčani iznos od 97.604,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.ožujka 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Windor d.o.o., OIB:27302740127, Pleternica, Buk 54/A, da tužitelju KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 23.247,84 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatma tekućim od 7.lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.
3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete uzrokovane nedostacima na stolariji koju je tužitelju isporučio i ugradio tuženik temeljem Ugovora o prodaji i ugradnji proizvoda građevinske stolarije od 9. studenog 2015. te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
8. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:
- da je tuženik s tužiteljem zaključio Kupoprodajni ugovor WINDOR 13/2015. kojim je tuženik preuzeo obvezu tužitelju isporučiti proizvode građevinske stolarije navedene u ponudi broj 15- 1101 od 9. studenog 2015. te iste ugraditi, a tužitelj se obvezao tuženiku isplatiti ugovorenu cijenu proizvoda i usluga prema uvjetima iz Ugovora,
- da je ugovorena cijena od 149.052,66 kuna s uključenim PDV-om,
- da je tužitelj 11.studenog 2015. platio predujam u iznosu od 120.000,00 kuna te je 7. prosinca 2015. tuženiku platio iznos od 41.082,45 kuna i iznos od 34.149,00 kuna, a 29. siječnja 2016. iznos od 32.534,00 kuna što proizlazi iz pregleda prometa po računu tuženika koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d. (list spisa 304),
- da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od ukupno 227.761,45 kuna i time ispunio svoju ugovornu obvezu,
- da ugrađena stolarija ima određene nedostatke na kojoj je tuženik poduzimao određene radnje radi otkloniti nedostataka, ali isti nisu otklonjeni,
- da je provedenim vještačenjem po građevinskom vještaku OV, dipl. ing. utvrđeno kako su se nakon ugradnje na stolariji počeli pojavljivati problemi i to: ulazna vrata u prizemlju (stan broj 1)-nije moguće zaključati vrata zbog nedostatka u geometriji krila i dovratnika, staklena ulazna vrata na prvom katu za predprostor dva stana –nije moguće zaključati vrata zbog nedostatka u geometriji krila i dovratnika, ulazna vrata na prvom katu (stan broj 4)- nije moguće zaključati vrata zbog nedostatka u geometriji krila i dovratnika, ulazna vrata na prvom katu za predprostor dva stana- nije moguće zaključati vrata zbog nedostatka u geometriji krila i dovratnika, balkonska vrata s fiksnim prozorom stana 3- nije moguće u potpunosti zatvoriti, dvokrilni prozor stana 1- brtvena traka ispala iz mjesta ugradnje, klizna stijena na sjeveroistočnoj terasi stana 4,-otežano zatvaranje klizne stijene uslijed otklona u geometriji iste, ugradnja neodgovarajuće RAL trake-problem koji pripada skrivenim nedostacima s obzirom da je teško uočiti probleme s RAL trakom prilikom primopredaje objekta jer nije vidljiva, a problemi s ugradnjom ne pokazuju se odmah, već kroz duži vremenski period u tijeku korištenja zgrade,
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Andreja Babića nadalje utvrđeno kako ugrađena stolarija ima nedostatke koje nije moguće popraviti nego je spornu stolariju nužno zamijeniti novom te da je obzirom na količinu i narav navedenih problema na ugrađenoj stolariji očigledno da se to odražava na ukupne karakteristike čitave kuće kao certificirane pasivne kuće, čime je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u činjenici da tužitelj mora neispravnu i loše ugrađenu stolariju zamijeniti novom, zbog čega je tužitelju nastao trošak izrade, demontaže, zamjene i ponovne montaže novih zamjenskih stavki,
- da ukupan iznos troškova ugradnje nove stolarije iznosi 86.604,00 kuna, a odnosi se na ugradnju ulaznih vrata (stavka obuhvaća dobavu i ugradnju ulaznih vrata) za ulazna vrata 110x228 iznosi 8.607,27 kuna, za 3 komada ulaznih vrata dimenzije 107x228 iznosi ukupno 27.730,14 kuna i za ulazna vrata dimenzije 104x224 iznosi 9.123,08 kuna. Cijena ugradnje balkonskih vrata i fiksnog prozora + roleta (stavka obuhvaća dobavu i ugradnju ulaznih vrata) iznosi 9.640,40 kuna, ugradnja prozora + roleta iznosi 6.383,90 kuna, ugradnja klizne stijene + roleta 17.119,21 kunu, razni zidarski radovi i popravci nakon ugradnje novih vrata i prozora, uključujući oštećene klupčice iznosi 8.000,00 kuna. Prema rekapitulaciji iznos sanacije izvedenih radova s uključenim PDV-om iznosi 97.604,00 kuna,
- da stranke, pa tako niti tuženik na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka nisu imale prigovora.
9. Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja koje je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potpuno i pravilno, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim te je odlučio kao u izreci pobijane presude.
10. Pobijana presuda je pravilna i zakonita i po stavu ovog drugostupanjskog suda.
11. Neosnovano tuženik navodi u žalbi da tužitelj prvotno postavlja tužbeni zahtjev s osnova povrata kupoprodajne cijene te naknade štete te da se u obrazloženju pobijane presude poziva na odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO).
12. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe te tijeka prvostupanjskog postupka proizlazi da tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete, proizašle iz nedostataka na stolariji koju je tužitelju isporučio i ugradio tuženik temeljem Ugovora o prodaji i ugradnji proizvoda građevinske stolarije od 9. studenog 2015.
13. Prethodno citirana odredba čl. 368. ZOO propisuje u st. 1. da su raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a tužitelj, kao što je već rečeno zahtijeva upravo naknadu štete.
Naknadom štete tužitelj treba biti doveden u isti imovinski položaj kao da je ugovor ispunjen, slijedom čega šteta koju je tuženik uzrokovao tužitelju obuhvaća cijenu nove stolarije uz trošak demontaže i ugradnju nove stolarije.
14. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP, na koju se sadržajno poziva tuženik, budući da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja na način da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev za isplatu u skladu s izračunom vještaka. Ovo stoga što to tužitelj nije mogao ranije učiniti bez svoje krivnje, jer ne raspolaže stručnim znanjem za točno utvrđenje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao znati visinu svojeg potraživanja s obzirom na zadatak vještačenja. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06) pa nedopuštanje preinake tužbe u ovoj situaciji ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP, a to je poštovanje načela pravne sigurnosti te ubrzanje postupka i osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih ovlaštenja u cilju ubrzanja parničnog postupka. Imajući u vidu da zlouporabe procesnih prava u ovom slučaju nije bilo, to i ovaj sud smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.
15. Tuženik nakon dostave podneska tužitelja kojim podneskom povisuje tužbeni zahtjev nije isticao prigovor zastare u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev, pa ga ne može isticati niti u žalbi (čl. 352. st. 2. ZPP).
16. Međutim, neovisno o navedenom, ukazuje se tuženiku da nema zastare tražbine za povišeni iznos tužbenog zahtjeva u podnesku od 23. studenog 2021., nakon provedenog građevinskog vještačenja. To stoga što je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom. Stoga kada tužitelj temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, on time nije promijenio istovjetnost zahtjeva, riječ je o istom zahtjevu o kojem parnica teče od podnošenja tužbe i u pogledu kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. U tom smislu nije važna odredba čl. 191. st. 1. ZPP koja povišenje tužbenog zahtjeva tretira kao preinačenje tužbe jer je njeno značenje samo procesne naravi, ima svrhu da takvu dispoziciju tužitelja podvrgne pravilima iz čl. 192. ZPP. Uostalom i sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, dakle povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegovog identiteta.
17. U odnosu na žalbeni prigovor da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 153. st. 3. ZPP jer da je proveo dokaz građevinskim vještačenjem iako tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje valja kazati da je isti u potpunosti neosnovan budući je u spisu na listu 172 spisa priložen dokaz o uplati predujma za vještačenje u iznosu od 5.000,00 kuna.
18. Odluka o troškovima postupka je također zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP.
19. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao trošak sastava opomene pred tužbu jer prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
20. Prema tome, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.
21. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović
