Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2840/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&Partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-249/2019-25 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 249/2019-25 od 8. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja:

„. Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 432,94 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2008. godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 5,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2009 godine do ispl

-za iznos od 5,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01,02.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 godine do ispl.

-za iznos od 5,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2010 godine do ispl.

-za iznos od 6,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2011 godine do ispl.

-za iznos od 6,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2011 godine do ispl.

-za iznos od 7,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2011 godine do ispl.

-za iznos od 5,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2011 godine do ispl.

-za iznos od 5,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 godine do ispl.

-za iznos od 5,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2012 godine do ispl..

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 godine do ispl..

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 godine do ispl..

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07 2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2012 godine do ispl

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2012 godine do ispl,

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2012 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2013 godine do ispl

-za iznos od 5,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2013 godine do ispl

-za iznos od 5,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013 godine do ispl

-za iznos od 5,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 godine do ispl

-za iznos od 5,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 godine do ispl

-za iznos od 5,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 godine do ispl,

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014 godine do ispl

-za iznos od 5,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 01.12.2014 godine do ispl.

-za iznos od 5,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine do ispl

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do ispl.

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 godine do ispl

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 godine do ispl

-za iznos od 5,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine do ispl

-za iznos od 3,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015 godine do ispl

-za iznos od 3,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do ispl, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 78,12 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio ništetnom odredbu glave 8. Ugovora o kreditu, koji je tužitelj, zaključio sa tuženikom, **.**.2005., pod brojem [broj kredita] koja glasi: „8 KAMATA - Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 7,99 % godišnje, kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećim odlukama Banke.“

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju isplati iznos od 432,94 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II. izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.023,17 eura.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost odredbe glave 8. sadržane u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2005. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) o promjenjivoj kamatnoj stopi sklopljenog između tužitelja NR kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d, kao davatelja kredita te naložio tuženiku isplatu iznosa od 432,94 EUR s osnova stjecanja bez osnova, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i tvrdnji da mu tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 7,990% po Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu.

6. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ukazuje na postojanje okolnosti koje dovode do potrebe za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda jer sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ ili valutnom klauzulom, ili bliska osoba suca (prema čl. čl. 71. st. 1. t. 3. ZPP-a zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, valja reći da isti nisu osnovani. Naime, ističe se kako ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće kako ga označava sam tuženik navodeći: "…ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od okolnosti opisanih pod a) i b) u toč. II. ove žalbe, ovaj dio žalbe treba se smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu odredbe članka 73. ZPP-a u vezi odredbe članka 71. stavka 7. ZPP-a, pa podredno tuženik predlaže da u tom slučaju sukladno odredbi članka 72. stavka 2. ZPP-a taj sudac o tim okolnostima obavijesti predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću". U zahtjevu tuženik ne konkretizira ni osobu uređujućeg suca, niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka pa da bi time prema tvrdnjama tuženika bila uvjetovana njihova pristranost, zbog čega prijedlog tuženika ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće i po njemu nije potrebno postupiti.

7. Između stranaka je nesporno:

- da su tužitelj i tuženik dana 21. ožujka 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita], temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 23.300,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, na rok otplate od 144 mjeseca,

- da su dana 11. prosinca 2015. godine stranke sklopile dodatak Aneks br. 1 ugovora o kreditu [broj kredita] temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015. dalje - ZID ZPK/15) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

8. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa na način da je banka ovlaštena vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika u čl. 8. Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2005. koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te su ništetne sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22; dalje - ZOO) te čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03.

8.1. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanu u čl. 8. Ugovora o kreditu tužitelju nije objasnio već je tužitelju predočio i dao na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa tužitelj nije mogao niti imao mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je navedeno imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82., i 90 ZZP/03, što sporne ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama Banke, čini nepoštenim i ništetnim.

8. 2. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog predmetnog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Anexa br.1. Ugovora o kreditu nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Anexa kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

10. Nesporno je da su tužitelj i tuženik 11. prosinca 2015. sklopili Anex br. 1. Ugovora o kreditu kojim su sukladno ZID ZPK/15 izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.

12. Odbijen je i prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove pet godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužiteljica traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Borisu Belunjaku kojim je utvrđeno kako je tužitelj temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja prema jednostranoj odluci tuženika, preplatio kredit u iznosu od 432,94 EUR-a.

14. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući točkom II. pobijane presude tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 432,94 EUR na pojedine iznose kako je to navedeno u točki II. izreke sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj s tuženikom dana 11. prosinca 2015. sklopio Anex br. 1. Ugovora o kreditu kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2005. s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.

16. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da provedena konverzija temeljem ZID ZPK/15 i sklopljeni Anex br.1 Ugovora o kreditu nije od značaja za postavljeni tužbeni zahtjev i da istim nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi .

17. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

18. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

19. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

20. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Anex br. 1. Ugovora o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

21. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Anex broj 1 Ugovora o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

22. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Anexom br. 1. Ugovora o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

23. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

24. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Anexa br.1 ugovora o kreditu, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

25. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja, korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

26. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Anexa broj 1 Ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao

27. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

28. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naložena isplata utuženih iznosa.

29. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke pobijane presude te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice N i K, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

30. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

31. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom to je temeljem Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje- Tarifa) valjalo tuženiku dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 78,12 EUR te odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža