1

                                                                                   Poslovni broj: 6 Gž-645/2022-2.

                            

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                          Poslovni broj: 6 Gž-645/2022-2.

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.o.o., OIB: …, iz Z,, zastupan po punomoćnici V. K. odvjetnici iz Z., protiv tuženice I. K., OIB: …, iz Z., zastupana po punomoćnici V. S., odvjetnici iz Z,, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. studenog 2021., poslovni broj: 33 Povrv-1041/21-8., 28. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba tuženice I. K., preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. studenog 2021., poslovni broj: 33 Povrv-1041/21-8. u točki I. u dijelu u kojem je tuženici naloženo naknaditi troškove ovrhe u iznosu od 330,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. listopada 2020., te u točki III. izreke (troškovi postupka), te se rješava:

 

"Nalaže se tuženici I. K. da tužitelju H. T. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 43,79 eura/330,00 kuna (slovima: četrdesettrieuraisedamdesetdevetcenti/tristotrideset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju H. T. d.o.o. da tuženici I. K. naknadi trošak žalbe u iznosu od 31,10 eura/234,37 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev, te se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. S. iz Z,, posl. broj Ovrv-1260/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženoj da isplati tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 345,95 kn za razdoblje od 24. travnja 2020. do zaključno 30. travnja 2020., te naknadi troškove ovrhe u iznosu od 330,00 kn (tristotridesetkuna) sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 19. listopada 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%- tna poena.

 

II. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. S. iz Z,, posl. broj Ovrv-1260/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojemu se tužiteljici nalaže da isplati tužitelju iznos od 1.022,23 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od

 

- 345,95 kn za razdoblje od 1. svibnja 2020. do isplate,

- 401,43 kn za razdoblje od 22. svibnja 2020. do isplate,

- 269,24 kn za razdoblje od 25. lipnja 2020. do isplate,

- 5,61 kn za razdoblje od 15. rujna 2020. do isplate,

 

te u dijelu kojim se nalaže tuženoj naknaditi iznos troškova ovrhe u iznosu od 30,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 19. listopada 2020.

 

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 522,00 kn (petstodvadesetidvijekune), sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude 25. studenog 2021. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 881,25 kn, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova se odbija.

 

V. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova."

 

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno uložila žalbu kojom pobija dio točke I. izreke kojom je naloženo plaćanje troškova ovrhe i točku III. izreke kojom je naloženo plaćanje parničnih troškova. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud održao na snazi rješenje o ovrsi samo u dijelu koje se odnosi na zatezne kamate, da tuženica u načelu nema problema s iznosom zateznih kamata, ali osporava odluku o troškovima ovršnog i parničnog postupka. Ističe kako je prijedlog za ovrhu podnesen 14. rujna 2020., a najstariji račun dospio je 24. travnja 2020. Ističe kako je ovrhovoditelj, uvažavajući jednogodišnji rok zastare, imao vremena do 23. travnja 2021. pokrenuti postupak ovrhe bez da bi bio u zastari, pa izvodi zaključak da pokretanje postupka 14. rujna 2021. za trajanja posebnih okolnosti i interventnih mjera donesenih upravo zbog posebnih okolnosti nikako ne može opravdati time što nije bilo odgode nastupanja zastare u tom periodu, jer u konkretnom slučaju nije niti prijetilo nastupanje zastare. Smatra da je tim više neopravdana odluka suda o opravdanosti i potrebitosti troškova ovršnog postupka iz razloga što je sama tuženica namirila cjelokupnu glavnicu prije donošenja rješenja o ovrsi, prije nego li je uopće saznala za postojanje ovršnog postupka. Smatra da u slučaju da je tužitelj postupio razumno i da nije pokretao ovrhu za konkretnu tražbinu kojoj nije prijetilo nastupanje zastare, nikakav trošak ne bi nastao. Predlaže uvažiti žalbu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška ovršnog postupka u iznosu od 330,00 kuna, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 522,00 kune. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tuženica je žalbu podnijela zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navodi o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), ovaj sud ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Prije svega valja navesti da, budući je u povodu prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi, rješenjem suda prvog stupnja od 15. listopada 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovaj sud smatra da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati  jedinstvenim – parničnim postupkom. Kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka, sukladno članku 164. stavku 4. ZPP-a, sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, to ni zatezna kamata ne može početi teći na troškove ovršnog postupka prije donošenja odluke o tim troškovima u parničnom postupku. Prvostupanjski sud pak, u točki I. dosuđuje trošak ovrhe, a u točki III. parnični trošak, s tim da zateznu kamatu na trošak ovrhe dosuđuje od donošenja rješenja za ovrsi, što je suprotno sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., poslovni broj: Su-IV-204/2017.

 

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku T. S. iz Z. 14. rujna 2020. za vrijeme trajanja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ broj 53/2020 dalje u tekstu: Zakon o interventnim mjerama);

- da je javni bilježnik rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-1260/2020. donio 19. listopada 2020., dakle odmah nakon prestanka važenja Zakona o interventnim mjerama;

- da se potraživanje tužitelja u iznosu od 1.022,23 kune odnosilo na neplaćene račune za isporučenu toplinsku energiju za travanj, svibanj i lipanj 2020.;

- da je tuženica utužene račune platila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a prije donošenja rješenja o ovrsi, točnije 8. listopada 2020.;

- da je povodom prigovora tuženice prvostupanjski sud rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

 

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa dakle proizlazi, a žalbenim se navodima ne osporava, da je tuženica zakasnila sa ispunjenjem dužne tražbine zbog čega je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je tužitelj, s obzirom na jednogodišnji rok zastare mogao čekati sa podnošenjem prijedloga za ovrhu, jer je nesporno da tuženica po dospijeću tražbinu tužitelja nije podmirila zbog čega je tužitelj pokrenuo postupak ovrhe radi prisilnog namirenja dužne tražbine. Pravo izbora kada će podnijeti prijedlog za ovrhu radi naplate dužne tražbine pripada ovrhovoditelju, a ovrhovoditelj je to svoje pravo iskoristio na način da je prijedlog za ovrhu podnio 14. rujna 2020. Žalbeni navodi tuženice stoga ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u dijelu u kojem se osporava pravo ovrhovoditelja na podnošenje prijedloga za ovrhu, a s tim u vezi i sa nastalim troškovima ovrhe.

 

9. Stoga valja navesti, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud da su troškovi ovršnog postupka u iznosu od 330,00 kuna, bili osnovani, te je tuženica navedene troškove dužna namiriti tužitelju.

 

10. Daljnji troškovi koji su uslijedili nakon što je tuženica podmirila dužnu tražbinu, osobito imajući u vidu da je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovan zahtjev za isplatom kamate samo u iznosu od 0,40 kuna, su bili potpuno nepotrebni, te proizlazi da su stranke daljnji postupak vodile isključivo radi troškova postupka.

 

11. Prema članku 10. stavku 1. ZPP-a sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

 

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu točke I. (troškovi ovršnog postupka) i u točki III. (troškovi parničnog postupka) tako što je obvezao tuženicu na plaćanje troškova u iznosu od 43,79 eura/330,00 kuna sa zateznom kamatom od donošenja pobijane odluke 25. studenog 2021. Ova odluka temelji se na članku 380. točka 3. ZPP-a.

 

13. U preostalom nepobijanom dijelu, u točki I. izreke kojom je naloženo plaćanje zatezne kamate, kao i u točki II., IV. i V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

14. Tuženica, koja je uspjela sa žalbom u omjeru od 60% ima pravo na trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (113,07 eura/852,00 kune) i prema Tbr. 10. točki 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), taj trošak zajedno sa PDV-om iznosi 31,10 eura/234,37 kuna.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 28. studenog 2023.

 

                                                                                                         Sutkinja

 

                                                                                                      Draženka Ilak, v.r.