REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3077/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Orešković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Melita Grozaj, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 488/2025-2 od 13. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-632/2024-9 od 6. lipnja 2024., na sjednici održanoj 22. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu pitanja:

„1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocijene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu sud nije utvrdio je li jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.)?

4. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“,

nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5.1 U postupku koji je prethodio ovom prijedlogu utvrđeno je da je tužitelj potrošač, a tuženik trgovac, te da je ugovorena naknada (po predniku tuženika) za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,20% ukupnog kreditnog iznosa, i to odredbom čl. 7. ugovora između stranaka. Ujedno da je čl. 9. st. 2. ugovoreno da je banka ovlaštena za slučaj prijevremene otplate kredita zaračunati naknadu prema Tarifi Banke.

5.2. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da se o tim odredbama nije pregovaralo, kao odredbama iz tipskog ugovora, te je proveden test nepoštenosti te odredbe (u užem smislu - je li protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača) i zaključili su da se radi o nepoštenim odredbama.

6. Naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-673/2023- 2 od 13. veljače 2024., Rev-1214/2024-2 od 30. listopada 2024., Rev-43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022., kao i Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2023., Rev-1020/2021 od 4. listopada 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu. Isto tako odluka je u skladu sa smjernicama iz odluka Suda Europske unije, primjerice C i NK, C 26/13, EU:C:2014:282 i C-186/16 N i dr., C 186/16, EU:C:2017:703

7. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug