Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kzd-12/2024-21

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EI, zbog kaznenog djela iz članka 161. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku), broj: KMP-DO-153/2019-42 od 26. rujna 2019., izmijenjene podneskom broj: KOz-DO-31/2024 od 23. travnja 2025., nakon javne rasprave održane 4. veljače 2025., 23. travnja 2025., a održane i zaključene 16. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika Mirjane Lalić, optuženog EI i njegovog branitelja Slavena Mijoča, odvjetnika u Osijeku, te majke i z.z. ošt. djeteta RI, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi EI, OIB [osobni identifikacijski broj], sin E i ZI r. R, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojarski inženjer, sa završenom višom stručnom spremom, umirovljenik s mirovinom u iznosu od oko 366,00 EUR, vlasnik kuće u kojoj živi, oženjen, bez djece, vojsku nije služio, kazneno i prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 27. svibnja 2019., oko 12,30 sati, na cesti između Brezika Našičkog i Šipovca, kao vozač autobusa autoprijevoznika trgovačkog društva Panturist d.d. koji autobus prometuje na relaciji Osnovna škola "Kralja Tomislava" Našice – Šipovac - Brezik Našički, dijete ošt./žrtvu EIF (rođena 2009.), u nakani uspostavljanja intimne veze, koristeći okolnost da je riječ o djetetu koje je učenik osnovne škole, po izlasku ostale djece iz autobusa, govorio joj da se zaljubio u nju, da mu je raj ispunila i da je malo starija da bi ju oženio te da će ju čekati da naraste, te ju je upitao ima li profil na društvenoj mreži „Facebook“ kako bi se dopisivali, koji postupci su kod djeteta RIF izazvali uznemirenost,

dakle, spolno uznemiravao drugu osobu koja je posebno ranjiva zbog svoje dobi, čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje, opisano po članku 156. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11,144/12, 56/15 i 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 156. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 156. stavka 2. KZ/11 optuženi EI

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Optuženom EI uz daljnju primjenu članka 56. KZ/11

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženi EI osuđen neće izvršiti ako isti u razdoblju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) upućuje se majka i z.z. ošt. djeteta RI s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, nalaže se optuženom EI platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.053,85 EUR (tisućupedesettri eura i osamdesetpet centi), a koji trošak se odnosi na trošak provedenog psihologijskog vještačenja u iznosu od 500,07 EUR (petsto eura i sedam centi) i trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 463,78 EUR (četirstošezdesettri eura i sedamdesetosam centi), trošak svjedoka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) te sudski paušal u iznosu od 50,00 EUR (pedeseteura) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO u Osijeku broj: KMP-DO-153/2019-42 od 26. rujna 2019. optužen je EI zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11.

2. Presudom ovog suda poslovni broj: Kzd-147/2019-25 od 30. siječnja 2023. optuženik je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz izrečenu uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od četiri godine.

2.1. Povodom žalbe optuženika, navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kžzd-33/2023-5 od 7. veljače 2024. te je predmet upućen prvostupanjskom sud na ponovno suđenje i odluku.

3. Rasprava je započela iznova 4. veljače 2025., a optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se optužuje.

4. Na raspravi održanoj 23. travnja 2025. optužba je predala podnesak kojim je izmijenila činjenični opis optužnice na način da je isti nakon izmjene glasio: "dana 27. svibnja 2019. oko 12,30 sati na cesti između Brezika Našičkog i Šipovca, kao vozač autobusa autoprijevoznika trgovačkog društva Panturist d.d., koji autobus prometuje na relaciji Osnovna škola kralja Tomislava Našice – Šipovac – Brezik Našički djetetu EIF, rođenoj **.**.2009., u nakani uspostavljanja intimne veze i spolnog odnosa, koristeći okolnost da je riječ o djetetu koje je učenik osnovne škole, nakon što ju je prethodno u više navrata pozivao da sjedne na pomoćno sjedalo pored njega, na kojem drugi putnici ne sjede, pitao ju da ne izađe na svojoj stanici u Šipovcu, već da se provozaju i ostane u autobusu dok prevozi učenike u Brezik Našički, na što je EIF pristala te po izlasku ostale djece iz autobusa na zadnjoj stanici, kada su ostali sami govorio joj da se zaljubio u nju, da mu je ušla u raj kada ju je prvi puta vidio, da mu je ispunila raj i da bi ju oženio da je malo starija, da će ju čekati dok naraste, upitao ju hoće li joj se roditelji brinuti ako ju on poveze, imali Facebook kako bi se dopisivali i da je to njihova tajna te u jednom navratu prilikom rukovanja s njom, dodirivao ju po palcu, koji postupci su kod djeteta EIF izazvali uznemirenost, osjećaj srama, zbunjenosti i nelagode,".

4.1. Optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz izmijenjene optužnice.

5. Ovdje je ključno naglasiti da je ovakvom izmjenom činjeničnog opisa, odnosno dodavanjem riječi: „”i spolnog odnosa” i riječi: "te u jednom navratu prilikom rukovanja s njom, dodirivao je po palcu" te riječi: "osjećaj srama, zbunjenosti i nelagode", optužnica izmijenjena na teže, odnosno ovakva izmjena je na štetu optuženika jer se istom stavlja na teret veća kriminalna količina, nego ranije. Naime, sukladno odredbi članka 13. ZKP/08 u slučaju prihvaćane žalbe izjavljene samo u korist optuženika, nova presuda se ne može izmijeniti na optuženikovu štetu. Stoga, ovaj sud ovako izmijenjeni činjenični opis nije koristio u novoj presudi, odnosno sud je, uzimajući u obzir rezultate provedenog dokaznog postupka, a na što je upozorio i drugostupanjski sud u ukidbenom rješenju, sam izmijenio činjenični opis, a sukladno tome i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju.

6. U dokaznom postupku ispitan je vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Požgain, vještakinja psiholog mr.sc. ŽI, svjedokinja RI i svjedok HI, potom su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o prvom ispitivanju osumnj. EI (list 38-41 spisa) sa DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju osumnj. EI na temelju članka 208.a ZKP/08 (list 15-19 spisa) sa DVD snimkom. Na temelju članka 330. ZKP/08 reproducirana je DVD snimka ispitivanja ošt. djeteta RIF, a zapisnik o ispitivanju ošt. djeteta RIF od 4. srpnja 2019. sa prijepisom (list 60-70 spisa) je pročitan. Isto tako je reproducirana DVD snimka ispitivanja svjedoka mlt. CI, dok je zapisnik o ispitivanju svjedoka mlt. CI od 27. siječnja 2023. pročitan (list 185-187 spisa). Nakon toga je pročitan psihijatrijski i psihologijski nalaz i mišljenje za ošt. dijete EIF (list 100-115 spisa), posebno izvješće PP Našice od 21. kolovoza 2019. s prilozima (list 128-131 spisa) i podnesak Arriva Našice, Autotrans d.d. od 2. lipnja 2025. (list 258-297 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije (list 229-230 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 231-232 spisa) za optuženog EI te je ispitan optuženik.

7. Iznoseći obranu optuženi EI porekao je počinjenje djela za koje se tereti. Naveo je da je dvadeset godina radio kao vozač autobusa. Vozio je brojne linije, a kada je jedan kolega dao otkaz i otišao raditi u Njemačku on je preuzeo, između ostalog, i ovu liniju prijevoza školske djece iz OŠ Našice do mjesta Šipovac i Brezik Našički. Nakon što ostavi djecu u Breziku Našičkom vraća se natrag do škole i nastavlja prevoziti djecu na druge relacije. Nije znao ime ošt. djeteta. Prvi puta ju je u pozvao da sjedne na prednje sjedalo jer je bila gužva u autobusu i nije htio da djeca stoje. Nakon toga bi ona sama sjedala na to prvo sjedalo. Možda je sveukupno tri puta tako napravila. Svaki dan mu je ošt. dijete ostavljala bombone, a kada je pitao zašto to čini, rekla je da je on najbolji vozač. Tu relaciju vozio je nekoliko mjeseci dok ga nisu udaljili. To su djeca bila od prvog razreda osnovne škole do osmog razreda. Misli da je bilo oko tridesetak učenika. Nastojao se zbližiti s djecom jer su znali rezati sjedala, a on to nije to htio, već je htio da budu pristojni pa im je puštao glazbu, nije htio da šetaju autobusom. Ni na koji način nije dirao ošt. dijete. Uvijek je bila glasna glazba pa nije ni čuo što djeca pričaju. Toga dana on je pitao ošt. dijete hoće ići s njim odvesti djecu do Brezika Našičkog, a ona je rekla da ide. Nije on nju na to prisiljavao niti ju je trebao nagovarati. To su svega tri stajališta, a kada su se vraćali do Šipovca ta vožnja je trajala otprilike dvije minute. Nakon što je ostavio djecu u Breziku Našičkom, ošt. dijete i on su ostali sami u autobusu. Ošt. dijete je sjedilo na tom prednjem sjedalu koje je preklopno i koje je uz prednja vrata autobusa. I u tom periodu je na radiju bila glasna glazba. Zahvalio joj je za bombone koje mu donosi i poželio ugodan dan. Nije ošt. djetetu rekao da se zaljubio u nju, da mu je slatka niti da bi ju ženio da je starija. Njega je jedna učenica koja je bila taj dan u autobusu pitala ima li Facebook i odakle je, pa je on ošt. dijete pitao ima li ona Facebook, a ona je rekla da nema. Nije imao nikakve skrivene namjere, niti je tražio od nje fotografije. To je sve izmišljeno. Ne zna zašto je to ošt. dijete izmislilo, to bi trebalo nju pitati. Prema svoj djeci koju je vozio je bio jednakog ponašanja, pristojan. Kada je pitao ošt. dijete ima li ona Facebook i kada je rekla da nema tada je rekla da se zove EIF ili EIF, ne sjeća se što je rekla. I druga djeca su znala sjediti na tom prednjem pomoćnom sjedalu, ali na drugoj relaciji, no na ovoj relaciji je na prednjem sjedalu sjedilo ošt. dijete i to sve skupa otprilike tri puta. Ne zna točno je li ošt. djetetu koji puta pomogao podići školsku torbu ili nešto vezano uz torbu. Nije pitao ošt. dijete hoće li joj se roditelji zabrinuti ako bude kasnila. On je sada u mirovini. Kada je rekao da su i druga djeca sjedila na pomoćnom sjedalu, ali na drugim relacijama, pri tome je mislio na relacijama [adresa], a vozio je i školsku djecu u Valpovu, Magadenovcu. Ne zna imena te djece. Nije htio ni da EIF sjedi na tom sjedalu, ali joj je iz zahvalnosti što mu donosi bombone pustio da sjedi na tom sjedalu. EIF je pitao ima li Facebook, nije znao da se to ne smije pitati. To je više kroz razgovor pitao nakon što je jedna djevojčica njega to pitala. Kada mu je EIF rekla kako se zove, onda je i on njoj rekao da se zove EI. EIF je pitao hoće li izaći ili će ostati s njim jer mu se činilo da ne izlazi. Inače su djeca izlazila i na prednja i na stražnja vrata autobusa. EIF se ustala sa prednjeg sjedala koje se sklopilo i onda su djeca izlazila na prednja vrata, a EIF je ostala stajati u autobusu pa ju je onda pitao je li izlazi ili ide s njim. Podrazumijevao je da EIF zna da misli na vožnju do [adresa] i nazad do njezinog stajališta u Šipovcu. Znao je "u prazno" voziti djecu i u Velimirovac, ali ne zna im imena. Djeca bi se povezla do zadnjeg stajališta i natrag do svog stajališta. Na ovoj relaciji je samo ošt. dijete išlo tu vožnju nasamo sa njim i to samo jedanput. Ošt. dijete mu je reklo da je najbolji vozač kada mu je dala bombone.

8. U postupku nije bilo sporno da je optuženik kao vozač autobusa kritične zgode, a i u periodu koji je tome prethodio, prevozio djecu iz osnovne škole na relaciji OŠ Kralja Tomislava Našice – Šipovac - Brezik Našički, da je ošt. dijete koje inače izlazi na stajalištu Šipovac, sjedila na prednjem sklopivom sjedalu u blizini vozača, a pored prednjih vrata autobusa te da je na optuženikov prijedlog, umjesto da izađe na svom stajalištu nastavila vožnju do Brezika Našičkog pa natrag prema Šipovcu gdje je izašla na svom stajalištu.

9. Sporno je bilo je li optuženik predložio ošt. djetetu vožnju u nakani uspostavljanja intimne veze, a koristeći okolnost da je riječ o djetetu koje je učenik osnovne škole, što joj je točno govorio kada su ostali sami u autobusu, te ako jest, je li svojim postupanjem spolno uznemirio ošt. dijete.

10. Ošt. dijete ZIF je u svom iskazu na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku 4. srpnja 2019. navela da ide u OŠ Kralja Tomislava Našice te da je završila 3. razred. Živi u [adresa] na Šipovcu. Toga dana u petom mjesecu je kada je išla iz škole ušla u autobus koji je toga dana vozio optuženik. Isti ju je pitao hoće li sjesti na sjedalo sa strane. To je preklopno sjedalo. Rekla je da hoće i tamo je sjedila dva, tri dana zaredom, možda četiri. Iz škole se vozi oko 4 minute. Dok se vozila na tom prednjem sjedalu vozač joj je nekad trepnuo, odnosno namignuo. Zna da se vozač autobusa zove EI jer joj se tog posljednjeg dana kada se vozila s njim predstavio pruživši joj svoju ruku. On je nju pitao kako se zove, u koji razred ide i hoće li joj se roditelji brinuti ako ju on poveze do [adresa] dok ostavi Z. Rekao joj je da čim ju je vidio da se zaljubio u nju, da mu je raj ispunila i da je malo starija da bi ju oženio te da će ju čekati da naraste. To joj je govorio dok su bili sami u autobusu, dakle kada je ostavio Z i zaokrenuo se i onda nju ostavio u Šipovcu. Nije ju dodirivao, samo joj je jednom pomogao da stavi torbu na leđa. Inače prvo ostavi djecu iz Šipovca, onda Z pa se zaokrene, ostavi opet Z i ide natrag na njezinu stanicu. Također ju je optuženik pitao ima li Facebook i da se dopisuju. Rekla mu je da nema, da ima samo Instagram. Nije joj pri tome rekao razlog zbog kojeg bi se dopisivali. Nije tražio njene podatke s Instagrama. Vožnja od škole do zadnje stanice u [adresa] traje možda 8 minuta. Dok joj je optuženik to govorio osjećala se zbunjeno. To je ispričala svojoj najboljoj prijateljici CI isti ili sljedeći dan. Isti dan je ispričala roditeljima što se dogodilo. Dva tri dana joj je optuženik govorio da sjedne na prednje sjedalo, a nakon toga ga je ona samo pogledala i on bi joj pokazao da može sjesti. Misli da je on novi vozač. On nije niti jednom drugom djetetu rekao da sjedne na to prednje sklopivo sjedalo, a ona nije niti vidjela da bi neko drugo dijete sjedilo na tom sjedalu.

11. Svjedok CI u svom iskazu je navela da ih je taj vozač autobusa vozio nekoliko puta i pričao s njima koji su sjedili naprijed te da je pozvao EIF da dođe kod njega sjesti na prednje sjedalo koje se može spustiti i da su njih dvoje pričali. Ona je vidjela da se to dogodilo u dva navrata, a svjedokinja je sjedila naprijed, možda na trećem sjedalu, ali nije čula o čemu su optuženik i ošt. pričali. Druga djeca se nisu vozila na tom prednjem sjedalu. EIF joj je nakon nekoliko dana ispričala da ju je vozač autobusa pitao hoće li da on nju odveze do [adresa] i da će ju vratiti u Šipovac kada se okrene i kada se budu vraćali. Rekla je da joj je EIF rekla da joj je vozač rekao da o tome ne govori mami i tati, na što mu je EIF rekla da neće. Također da joj je rekao da ju voli, da će ju čekati da ona odraste da mogu biti zajedno. Dok joj je to pričala EIF je bila uznemirena, bilo joj je teško o tome pričati i izgledala je uplašeno. Ona je taj dan izašla na svojoj stanici u Šipovcu, a EIF nije izašla. U autobusu su ostali EIF, vozač i djeca iz [adresa], njih možda šest, sedam. Školski autobus ne vozi uvijek isti vozač, a ovaj vozač ih je vozio par puta za redom i misli da bi ga mogla prepoznati. Eni joj nije pričala o nikakvom drugom neugodnom događaju. Nakon toga više nije o tome pričala s EIF. Enina majka je prije nego joj je EIF to ispričala, nazvala njezinu majku i rekla joj što se dogodilo, no ona je o tome prvi puta čula od EIF. Druga djeca se nisu žalila na tog vozača.

12. Svjedokinja RI u svom iskazu je navela da je ona majka ošt. djeteta RIF. Taj dan EIF je trebala doći iz škole iz prijepodnevne smjene oko 12,30 sati, ali nije došla sve do negdje 13,00 sati. Suprug i ona su bili kod kuće jer su radili drugu smjenu od 14,00 sati. Djeca su se nekad znala nakon izlaska iz autobusa podružiti na kraju ulice kod igrališta. EIF je oko 13,00 sati došla kući i ušla u hodnik te ju je suprug upitao gdje je do sada. Ona nije odgovorila, već je samo produžila u svoju sobu. Otišla je za njom u sobu i pitala ju gdje je do sada na što joj je odgovorila da je išla sa majstorom odvesti Z. Ž su djeca koja žive u mjestu [adresa]. To je mjesto spojeno s njihovim mjestom Šipovac, ali sveukupno vožnja traje oko 10 minuta, možda i kraće. [adresa] ima tri stanice, barem danas ima tri stanice autobusne. Kad kaže majstorom, pri tome misli na vozača autobusa jer su oni tako zvali vozača autobusa. EIF je rekla da je s majstorom išla odvesti djecu u [adresa] te da se sama onda vraćala sa vozačem do njihove stanice u Šipovcu. U tom trenutku suprug je također ušao u sobu. EIF je vidjela da su suprug i ona uznemireni. Suprug ju je pitao što s majstorom i rekao joj je da ide to u školu prijaviti. EIF je rekla na to: "Nemojte ništa, nemojte ga napadati, on je jako dobar prema meni". EIF joj je rekla da joj je vozač govorio da sjedne na sjedalo pored njega, a rekla je i da je ona njemu znala dati bombone. Kada su se EIF i vozač vraćali iz [adresa], EIF je bila sama sa vozačem u autobusu. Eni joj je rekla da joj je vozač govorio da je lijepa i da vidi raj kada vidi nju. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti točnih riječi. Susjeda im je rekla da je znala viđati kada autobus prolazi da EIF sjedi na prednjem sjedalu kod vozača. Dok su razgovarali sa EIF, ona je počela plakati, a suprug je otišao u školu i sve ispričao ravnateljici. U tim trenutcima nije mogla EIF ni pitati točno što je htjela jer je bila previše uznemirena s obzirom da je EIF imala devet godina i da je premalena. EIF nije bila svjesna opasnosti što se moglo dogoditi. Kod njih je ubrzo došla policijska službenica za maloljetnike i s njom je o tome razgovarala i tada je vidjela da EIF ne shvaća potencijalnu opasnost. Optuženik je za nju bio majstor i vozač i sve super. Nisu svoje dijete vodili psihologu niti psihijatru zbog ovoga, samo za potrebe vještačenja u ovom postupku. EIF je rekla da nije bilo fizičkog kontakta između nje i optuženika. To je ispričala policiji neposredno nakon ovog događaja. Nakon što je dala iskaz kod suca istrage, EIF više nije spominjala taj događaj, ali joj je ona pokušavala kroz razgovor ukazati na opasnosti koje postoje i koje odrasle osobe mogu učiniti djeci. Nakon ovog događaja nije primijetila da se EIF zatvorila u sebe ili da je bila povučena. EIF nije spominjala da bi ju optuženik pokušao zadržati nakon što ju je vratio do njihove stanice u Šipovcu, ali je rekla da joj je optuženik u jednom trenutku rekao da je to njihova tajna i da to nikome ne govori. Kada je rekla da je EIF došla kući oko 13,00 sati, to je mislila okvirno, nije baš mislila u minutu. EIF u tom trenutku nije imala mobitel koji je nosila, a misli da nije uopće imala mobitel. Koliko joj je poznato, EIF u vrijeme inkriminacije nije imala društvene mreže.

13. Svjedok HI u svom iskazu je naveo da je toga dana EIF kasnila iz škole 15-20 minuta. Supruga i on su se spremali na posao. Kada je EIF došla pitao ju je gdje je do sada, a ona je samo otrčala u sobu. Supruga i on su krenuli za EIF u sobu. Pitali su ju gdje je bila i EIF je rekla da je išla autobusom do [adresa]. Rekla je da joj je majstor rekao da se ide s njim provozati do [adresa]. Inače, autobus koji vozi EIF u školu i iz škole, nakon Šipovca gdje oni žive, ide u Brezik Našički i nakon što tamo ostavi djecu, vraća se kroz Šipovac do [adresa]. Nakon što su ostavili djecu u [adresa], EIF i vozač su se sami vratili do Šipovca. EIF je odmah počela plakati, rekla im je da joj je vozač autobusa govorio da sjedne pored njega na sjedalo, da mu je lijepa, nešto u smislu da vidi anđele u njoj, da ima lijepu kosu. Rekla je da nije bilo fizičkog kontakta između njih osim što joj je znao staviti školsku torbu na leđa ili skinuti. Kada je rekao da ide u školu to prijaviti, EIF mu je rekla da ne ide nigdje i da ga ne dira, da je on vozač autobusa. Nakon ovog događaja nije primijetio da bi EIF bila posebno povučena u sebe. Misli da EIF u to vrijeme nije imala Instagram profil. Eni im je rekla da ju je optuženik pitao ima li Facebook ili Instagram ili neku društvenu mrežu preko koje bi se mogli dopisivati, da se čuju i da on vidi slike. EIF je optuženiku rekla da nema društvene mreže. U doba kada se ovo dogodilo, EIF nije imala mobitel. Koliko mu je poznato, nije imala profile na društvenim mrežama. EIF nije spominjala da bi ju optuženik pokušao zadržati kada ju je dovezao na stanicu gdje izlazi, a nakon što su se vratili iz [adresa]. Od njihove autobusne stanice u Šipovcu do posljednje stanice u [adresa] ima otprilike 4-5 km. Do te posljednje stanice, po njegovoj procjeni, vožnja traje oko pet minuta. EIF je bila histerična i uznemirena i plakala je, a osobito se uznemirila kada je rekao da ide u školu kako bi prijavio vozača.

14. Provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem ošt. djeteta RIF od 19. rujna 2019. utvrđeno je da oštećenica ima dovoljne kognitivne sposobnosti (perceptivne, memorijske i komunikacijske) za valjano opisivanje stvarno doživljenih, konkretnih iskustava. Ista je vještaku psihologu govorila o uspostavljanju patološke bliskosti, dobivanju neprikladne pažnje i interesa te dobivanju sugestivnih komentara karaktera spolnog zavođenja od znatno starije i odrasle osobe, vozača školskog autobusa, s njom kao učenicom nižih razreda osnovne škole. Opisi inkriminiranih događaja koje je ošt. dala vještaku psihologu su sadržajno valjani i karakteristični za opise stvarno doživljenih, a ne izmišljenih događaja: logični, nestrukturirani, stavljeni su unutar konteksta njezinih svakodnevnih aktivnosti i životnog okruženja, s jasnim navodima o tome što joj je optuženik, gdje i kada govorio i kako se prema njoj ophodio. Opisi inkriminacija koje je dala vještaku su u bitnome konzistentni s njezinim opisima inkriminacija koje je dala na dokaznom ročištu i roditeljima. Optuženikovo ponašanje je ošt. dijete zbunjivalo, uznemirilo, a zbog proživljenog se i sada osjeća uznemireno i posramljeno. Prema vještaku psihologu, a uzimajući u obzir psihološke karakteristike oštećenice i sadržajne karakteristike njezinih opisa inkriminacija danih vještaku, u konkretnom predmetu kod oštećenice se ne nalazi sklonost izmišljanju događaja i sugestibilnosti. Vještak psihijatar je mišljenja da je ošt. djevojčica dobrih kognitivnih sposobnosti. Kod iste psihijatrijskim pregledom nije uočio psihopatologiju koja bi bila podloga za eventualnu sklonost konfabulaciji ili pojačanoj sugestibilnosti, a isto kod oštećenice ne registrira. Opisi događaja koji su predmet postupka u svim bitnim elementima su sukladni njezinim prijašnjim iskazima, kao i o onom danom tijekom psihologijske obrade. Događaji koji su predmet postupka nisu kod mlt. ošt. ostavili trajnije posljedice u smislu nekog strukturiranog psihijatrijskog poremećaja, ali svaka repeticija događaja kod nje dovodi do, sada za nju neugodnih osjećanja srama i nelagode zbog aktualno drugačijeg konteksta tih događaja, nego kad su se oni zbivali (iako je i u vrijeme samog zbivanja osjećala određenu tjeskobu i nelagodu) te bi dijete trebalo zaštiti od daljnjih izlaganja repeticiji ovih događaja u okviru pravosudnog postupka.

14.1. Stalni sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Požgain na raspravi je ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja te dodao da je u nalazu i mišljenju navodio riječi koje mu je reklo ošt. dijete. Isto tako u razgovoru sa roditeljima je navodio riječi koje je čuo od roditelja ošt. djeteta. Postoji određena teorijska mogućnost da je ošt. dijete, s obzirom da se radi o devetogodišnjem djetetu, mogla neke riječi i krivo shvatiti. Međutim, ošt. dijete je jasno iznosilo riječi koje su joj bile upućene i to višekratno. Kod mlt. ošt. djeteta nije pronašao poremećaj ponašanja i ophođenja, ili poremećaj ličnosti, niti ikakav duševni poremećaj tijekom ispitivanja. Kada bi se kod mlt. ošt. utvrdilo da nesvjesno govori neistinu, to bi svakako predstavljalo određeni duševni poremećaj, ako bi svjesno govorila neistinu iz samo njoj poznatih motiva i razloga, tada bi se opet moglo govoriti o postojanju duševne smetnje koja se u toj dobi označava kao poremećaj ponašanja i ophođenja, a kasnije i poremećaj ličnosti. Međutim, kod mlt. ošt. nisu registrirani niti simptomi ovakvog poremećaja tako da je visoka razina vjerojatnosti da je djevojčica opisala autentično događaj koji joj se dogodio. Samo ponašanje kod ošt. djeteta nakon događaja i smetnje upućuju na zaključak da je ošt. dijete ispravno razumjela kontekst situacije.

14.2. Stalna sudska vještakinja psiholog mr. sc. ŽI, prof., na raspravi je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 19. rujna 2019. te dodala da tijekom razgovora sa ošt. djetetom prilikom vještačenja nije primijetila da bi njezini roditelji, nakon što se dijete njima povjerilo o predmetnom događaju sa djetetom razgovarali na način o kakvoj se opasnosti navedenom prilikom radilo i time dijete opterećivali. Na stranici 4. nalaza navela je da prema testu precrtavanja RCFT, precrtani lik je blago ispod prosjeka (11. do 16. centil) to znači da je ošt. mlt. imala više grešaka prilikom precrtavanja, nego što se to u prosjeku očekuje. 16 centila je granica prosjeka. Maksimalno je 100 centila. Nakon tog precrtavanja ispitaniku se daje zadatak da po sjećanju nacrta ponovno taj isti lik koji se precrtavao. To su pokusi vidnog dosjećanja. U tom vidnom dosjećanju je njena izvedba bila također blago ispod prosjeka. Ove vrijednosti blago ispod prosječne u precrtavanju i vidnom dosjećanju nisu pokazatelj smanjene sposobnosti valjanog prepričavanja stvarno doživljenih događaja. Test precrtavanja RCFT je dio sveukupne procjene nečijih kognitivnih sposobnosti na temelju kojih se može procijeniti da li osoba ima dovoljne kompetencije u vezi sposobnosti iskazivanja o svojim konkretnim iskustvima. Prosjek je od 16 centila do 75 centila. Test precrtavanja LB-R je test u kojem se precrtava devet jednostavnijih likova nego što je to u testu RCFT i boduju se odstupanja od originalnih predložaka. Ispitanik ispred sebe ima predložak u koji gleda i na papir precrtava. Test CBCA je kriterijski temeljena sadržajna analiza koja zadovoljava većinu kriterija za ocjenu vjerodostojnosti izjave. U ovom slučaju je bilo zadovoljeno 10 od ukupno 19 zadanih kriterija. Uputa je da se pet i više zadovoljenih kriterija smatraju kao indikator valjane izjave, odnosno da osoba opisuje događaj koji je stvarno doživjela, a ne izmislila. Dakle, osobu se pita slobodnim dosjećanjem o tome što se dogodilo. Prvih pet kriterija smatraju se jednim od važnijih kriterija. Da je ta izjava logična, da informacije koje osoba daje nisu strogo strukturirane, da sadrže specifične opise o mjestu događaja, vremenu događaja i osobama događaja. Znači, gdje, kada, tko i što se dogodilo. Zatim, važni kriteriji su dalje navedeni pod brojem 4. da se događaj smješta unutar nekakvih uobičajenih dnevnih ili rutinskih aktivnosti osobe te da prepričava nekakve sadržaje razgovora koji su eventualno vođeni i postupke sudionika događaja. Nije dobila nikakve pokazatelje da je ošt. djevojčica govorila nešto što je izmislila. Upravo ovi kriteriji govore da je doživljaj autentičan, emocionalna pratnja koju je ona imala pri govorenju o svom doživljaju, a tiče se njenog srama, zbunjenosti, nelagode, također govore u prilog stvarnom doživljaju. Izmišljeni događaj obično nije praćen takvim očitim i autentičnim emocijama. S obzirom na njen doživljaj optuženika kao dobre osobe i s obzirom da roditelji ošt. nisu poznavali optuženika, nema nikakvih pokazatelja da je ona imala razloga izmisliti nešto, kao ni njeni roditelji, i onda je eventualno nagovarati da kaže nešto što se nije dogodilo. Reakcije roditelja na ono što dijete priča mogu naglasiti djetetove emocije ili ublažiti. Reakcije roditelja mogu utjecati na percepciju djeteta o nekim pojedinostima proživljenog događaja, to se može doživjeti kao manje ili više opasan, ali to ovisi o konkretnom slučaju i o tome što konkretno dijete govori. Ona je sama izjavila da ju je bilo sram i da joj je bilo neugodno, da je bila zbunjena, osjećala se čudno jer ju je pitao za razne stvari. Tako je i izjavila, a što je navela na stranici 5. nalaza, odnosno navela je njezin citat: "Osjećala sam se čudno jer starija osoba da se zaljubi u desetgodišnju curicu. Nikad mi to nitko nije prije rekao.".

15. Nalaze i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa te dopune istih na raspravi, sud je u cijelosti prihvatio jer su dani jasno od strane stručnih osoba, obrazloženo i argumentirano.

16. Iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da optuženik nije kazneno niti prekršajno osuđivan, odnosno kažnjavan.

17. Iskaz svjedoka ošt. djeteta RIF sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio u cijelosti kao istinit jer je jasan, logičan, okolnosan i uvjerljiv te je bitnome potvrđen iskazima svjedokinje CI te RI i HI. Provedenim psihijatrijsko - psihologijskim vještačenjem ošt. djeteta utvrđeno je da je oštećenica dobrih kognitivnih sposobnosti i da nema duševnih poremećaja koji bi bili podloga za sklonost konfabulaciji ili pojačanoj sugestibilnosti. Ošt. dijete ne poznaje optuženika te sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi ona lažno teretila optuženika.

18. Iskaz svjedokinje djeteta CI sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit jer je u bitnome suglasan prihvaćenom iskazu svjedokinje ošt. djeteta.

19. Iskaze posrednih svjedoka RI i HI sud je također prihvatio kao istinite jer su u bitnome suglasni prihvaćenom iskazu svjedokinje ošt. djeteta. To što iskazi nisu međusobno identični i što postoje određena odstupanja ukazuje na to da nisu naučeni napamet, već su svjedoci iskazivali po sjećanju, a u trenutku ispitivanja od događaja je prošlo gotovo šest godina.

20. Obranu optuženika sud je prihvatio samo u dijelu u kojem je naveo da je on pozvao ošt. dijete da sjedne na prednje preklopno sjedalo, da se druga djeca osim nje na toj relaciji nisu vozila na tom sjedalu, da ju je pitao imali Facebook te da ju je on pitao hoće li s njim odvesti djecu do Brezika Našičkog, a budući da je tom dijelu obrana suglasna s prihvaćenim iskazima svjedoka. Međutim, u preostalom dijelu sud obranu optuženika ne prihvaća, ocjenjuje da je neistinita i usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti budući da je u suprotnosti s izvedenim, a prihvaćenim dokazima. Naime, upravo iz iskaza ispitane svjedokinje ošt. djeteta jasno proizlazi da joj je optuženik tog dana, kada su ostali sami u autobusu, rekao da se zaljubio u nju, da mu je raj ispunila, da bi ju oženio da je starija i da će ju čekati da naraste kao i da ju je pitao ima li Facebook da se dopisuju.

21. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno i dokazano da je optuženi EI počinio kazneno djelo spolno uznemiravanje opisano u članku 156. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 156. stavku 2. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

22. Da je tomu tako, odnosno da je optuženi EI spolno uznemirio ošt. dijete EIF, dijete starosti devet godina, na način da joj je govorio da se zaljubio u nju, da mu je raj ispunila, da bi ju oženio da je starija i da će ju čekati da naraste, ima li Facebook kako bi se dopisivali, te da se dijete zbog toga osjećalo nelagodno i posramljeno, da je bila uznemirena, da ju je bilo sram i da joj je bilo neugodno, da je bila zbunjena, osjećala se čudno, utvrđeno je iz prihvaćenog iskaza ošt. djeteta, koji je u bitnome potvrđen iskazima svjedokinje CI, ali i iskazima svjedoka roditelja ošt. djeteta, ali i iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa.

23. Kazneno djelo protiv spolne slobode – spolno uznemiravanje, opisano i kažnjivo po članku 156. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 156. stavku 2. KZ/11, čini onaj tko spolno uznemirava drugu osobu koja je posebno ranjiva zbog svoje dobi.

24. Optuženi EI počinio je navedeno kazneno djelo tako što je dana 27. svibnja 2019., oko 12,30 sati, na cesti između Brezika Našičkog i Šipovca, kao vozač autobusa autoprijevoznika trgovačkog društva Panturist d.d. koji autobus prometuje na relaciji Osnovna škola "Kralja Tomislava" Našice – Šipovac - Brezik Našički, dijete ošt./žrtvu EIF (rođena 2009.), u nakani uspostavljanja intimne veze, koristeći okolnost da je riječ o djetetu koje je učenik osnovne škole, po izlasku ostale djece iz autobusa, govorio joj da se zaljubio u nju, da mu je raj ispunila i da je malo starija da bi ju oženio te da će ju čekati da naraste, te ju je upitao ima li profil na društvenoj mreži „Facebook“ kako bi se dopisivali, koji postupci su kod djeteta RIF izazvali uznemirenost. Navedene riječi optuženika su bile posve neprimjerene, a upućene djevojčici u dobi od devet godina posve dovoljne da kod iste izazovu spolnu uznemirenost. Optuženik je bio svjestan dobi ošt. djeteta, budući da je znao da prevozi djecu osnovne škole i to djecu od prvog do osmog razreda.

25. Shodno navedenom, sud smatra da je optuženik kritične zgode bio svjestan obilježja kaznenog djela iz članka 156. stavka 1. i 2. KZ/11 i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom. Sud nadalje nalazi da su se u radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode – spolno uznemiravanje opisano u članku 156. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 156. stavku 2. KZ/11 te ga je sud za to kazneno djelo i proglasio krivim.

26. Ovdje valja naglasiti da je sud sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu i uputu drugostupanjskog suda iz ukidbenog rješenja, izmijenio činjenični opis, ali i sukladno tome zakonski opis i pravnu kvalifikaciju. Pri tome se navode samo one riječi za koje je oštećenica sama iskazala da ih joj je optuženik uputio, dok nisu korištene riječi kako je to izmijenila optužba. Naime, optužba je izmjenom činjeničnog opisa dodala koje predstavljaju veću kriminalnu količinu, a kako je već naprijed pojašnjeno. Naime, ovakva izmjena je otegotnija za optuženika, a budući da je presuda ukinuta po žalbi optuženika, ista se u tom smislu ne može izmijeniti na optuženikovu štetu. Sukladno navedenom, sud je izmijenio i zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela budući da nakon provedenog dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik svojim radnjama ostvario bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavak 1. KZ/11. Nasuprot tome, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženik svojim radnjama ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavka 1. i 2. te ga je sud za to djelo i proglasio krivim.

27. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

28. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

29. Sukladno članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

30. Od olakotnih okolnosti optuženiku uzeo u obzir činjenicu da je kazneno i prekršajno neosuđivan, odnosno nekažnjavan te da je osoba starije životne dobi (rođen 1955.).

31. Kao otegotno sud je optuženiku cijenio izrazito nisku životnu dob ošt. djeteta (devet godina).

32. Analizirajući olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo te je optuženik, na temelju članka 156. stavka 2. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

33. Međutim, uzimajući u obzir da optuženik do sada nije kazneno niti prekršajno osuđivan, sud smatra da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

34. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud je majku i z.z. ošt. djeteta RI s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

35. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 sud je naložio optuženom EI platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.053,85 EUR, a koji trošak se odnosi na trošak provedenog psihologijskog vještačenja u iznosu od 500,07 EUR i trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 463,78 EUR, trošak svjedoka u iznosu od 40,00 EUR te sudski paušal u iznosu od 50,00 EUR. Paušalna svota je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12). Naime, optuženik po ocjeni suda može podmiriti ove troškove budući da ima nekretninu u svom vlasništvu i prima mirovinu, a u ovom postupku imao je izabranog branitelja. Optuženik je troškove dužan uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. srpnja 2025.

Sutkinja za mladež

Iva Ćorković Kozari

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj: KMP-DO-153/2019

2. Optuženi EI

3. Branitelj optuženika Slaven Mijoč, odvjetnik u Osijeku

4. Majka i z.z. ošt. djeteta RI