Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž R-46/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, [adresa], koju zastupa punomoćnica po zaposlenju SBG, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Pr-70/2024-10 od 8. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, te se preinačava presuda Općinskog suda U velikoj Gorici broj: Pr-70/2024-10 od 8. travnja 2025. tako da glasi:

I. Utvrđuje se da su Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od dana 21.12.2023. godine, broj: REG-04/2-38970/23 tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 87311810356, nedopuštena te da radni odnos tužitelja SB, s prebivališem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 87311810356, da tužitelja SB, s prebivališem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], vrati na poslove operatera u poštanskom uredu u Regiji 4, Služba upravljanja mrežom poštanskih ureda područja 4, na području Ličko-senjske županije, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tužitelj je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2023., da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i da ga tuženik vrati na poslove operatera u poštanskom uredu u Regiji 4 Služba upravljanja mrežom poštanskih ureda područja 4, na području Ličko-senjske županije.

Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 750,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) i odluke o troškovima postupka.

Posebno ističe da mu nije omogućeno iznošenje obrane prije donošenja odluke o raskidu ugovora i da mu nije poslodavac dao pismenu opomenu pred otkaz radi povrede radnih obveza.

Predlaže preinačenje a podredno ukidanje prvostupanjske presude.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2023. i utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tužene uz obvezu tužene da ga u roku od 8 dana vrati na poslove koje je obavljao do otkaza ugovora o radu.

6. Nesporno je da je tuženik dugogodišnji radnik tužene, da je Odluku o otkazu primio 15. siječnja 2024. i da se trenutno nalazi na bolovanju.

7. Sporno je da li je riječ o Odluci o redovitom otkazu ili o Odluci o izvanrednom otkazu.

8. Uz pravilnu primjenu i tumačenje članaka 115. i 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19. – u nastavku teksta: ZR) sud prvog stupnja je zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu kako ju je i naslovio poslodavac.

9. Iz navedenog razloga opravdano je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja da je odluka o otkazu donijeta izvan roka od 15 dana kako to propisuje članak 116. stavak 2. ZR-a.

10. Iz navedenog razloga osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja se u ovom slučaju ocjenjuje kroz primjenu odredbi članka 115. i 119. ZR-a.

Konkretno procjenjuje se primjena članka 115. stavak 1. točka 3. prema kojoj je redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan time da radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. Tijekom postupka utvrđeno je da je alkoholiziranost tužitelja utvrđen na propisani način, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18. – dalje ZZR) i članka 42.-48. Pravilnika tužene o zaštiti na radu.

Također je utvrđeno da je člankom 48. stavak 1. točka 11. Pravilnika o radu tužene dolazak na rad pod utjecajem alkohola ili opijata, odnosno njihovo uzimanje tijekom rada osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa.

12. Iz obrazloženja pobijane presude ( točka 21.) proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio upravo na alkoholiziranosti tužitelja na radnom mjestu, dok prema istom obrazloženju proizlazi da ne prihvaća dopuštenost otkaza ugovora o radu u pogledu izvanredne kontrole provedbe financijskih transakcija jer navodi da je sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka MB i PB (koje su vršile kontrolu poslovanja tužitelja), ali ih nije posebno cijenio jer je alkoholiziranost na radnom mjestu dovoljna osnova za donošenje zakonite odluke o otkazivanju ugovora o radu, te da zakon ne predviđa kumuliranje takvih razloga niti je to uvjet za donošenje zakonite odluke o otkazu ugovora o radu.

13. Dakle, sud je prihvatio otkaz samo temeljem alkoholiziranosti tužitelja na radnom mjestu što prema navedenoj odredbi pravilnika o radu tuženika i predstavlja tešku povredu radne dužnosti uslijed kojih se može izreći otkaz ugovora o radu.

14. Međutim prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda tuženik je donošenjem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu sebe vezao i zakonskim odredbama koje reguliraju upravo takvu vrstu otkaza ugovora o radu, pa tako i primjenu članka 119. ZR koja propisuje postupak prije otkazivanja na način da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog donosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. tog članka poslodavac je prije redovitog pa čak i izvanrednog otkazivanja ponašanjem radnika dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu također uz izuzetak ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od podnosioca da to učini.

15. Člankom 135. ZR reguliran je teret dokazivanja u radnim sporovima pa je tako stavkom 3. propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu ukoliko je ugovor o radu otkazao poslodavac. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je teret dokazivanja u skladu s navedenom odredbom na poslodavcu i da je upravo poslodavac dužan dokazati da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza ugovora.

16. Tijekom postupka je svjedokinja AB koja je kod tuženika zaposlena kao voditeljica lokacije više poštanskih ureda u ličko-senjskoj županiji i Pagu izjavila da je u nekoliko navrata tužitelja usmeno upozorila na njegov problem s alkoholom, ali je nesporno da unatoč uočavanju tog problema tuženik kao poslodavac nije niti jednom pismeno opomenuo tužitelja premda je imao razloga i po ocjeni ovoga suda trebao to učiniti.

17. Da je poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu tada ne bi imao dužnost radnika pisano upozoriti, ali je u tom slučaju vezan rokom od 15 dana za donošenje takve odluke, a u ovom konkretnom slučaju odluka o redovitom otkazu je donijeta nakon nekih 2 mjeseca.

18. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da nije bilo potrebe da tužena tužitelja posebno pisano upozorava na mogućnost otkaza ugovora o radu zbog navedene povrede radne obveze jer je samim Pravilnikom o radu propisano da je to osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, a da je tužitelj upoznat sa navedenim pravilnikom. Kada bi se prihvatio takav stav prvostupanjskog suda tada bi navedena odredba članka 119. stavak 1. ZR bila potpuno suvišna, ali je ustaljena sudska praksa da je to važan preduvjet za otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, kao i omogućavanje radniku da iznese svoju obranu.

19. Nesporno je da tuženik kako poslodavac uopće nije primijenio odredbu članka 119. ZR koja regulira postupak prije otkazivanja ugovora o radu.

20. Već je navedeno da je u tom pogledu teret dokazivanja na poslodavcu pa je temeljem članka 373. stavak 1. točka 3. prvostupanjska presuda preinačena i u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom to mu je temeljem članka 154. stavak 1. tuženik dužan naknaditi parnični trošak prema troškovniku tužitelja u iznosu 750,00 eura na ime sastava zahtjeva za zaštitu prava radnika 50 bodova jednokratne odvjetničke naknade za prvostupanjski postupak 250 bodova uvećano za PDV kao i trošak sastava žalbe od 250,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura.

Vukovar 21. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak