REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-281/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Zanatsko-stolarske radnje „W-J“ vlasnika CĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Teu Raniću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Ranić i Matić, odvjetnicima iz Rijeke, protiv ovršenice GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aleksandri Klarić Miloš, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-704/2025-6 od 28. svibnja 2025., 21. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-704/2025-6 od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-87202/2024 od 7. studenog 2024.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovršenica. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je ovrhovoditelj temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-87202/2024 od 7. studenog 2024. podnio protiv ovršenice zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenicu, kod nadležne Financijske agencije, da je ovršenica 14. svibnja 2025. podnijela prijedlog za donošenje rješenja kojim će sud naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem navedene ovršne isprave navodeći, u bitnome, da nije imala nikakav odnos sa obrtom ovrhovoditelja i da je za predmetnu ovrhu saznala 7. travnja 2025. prilikom provjere svog bankovnog računa te da prethodno nikada nije primila predmetni račun ovrhovoditelja niti rješenje o ovrsi javnog bilježnika, posljedično čemu ono ni nije moglo postati pravomoćno. Ukazuje i da postoje dogovoreni i ugovoreni uvjeti izvršenja građevinskih radova koji su ugovoreni između trgovačkog društva WBM interiors d.o.o. i IĐ (njezinog supruga), ali i on, kao investitor ima potraživanje na ime naknade štete prema navedenom trgovačkom društvu u vlasništvu ovrhovoditelja pa niti iz tog razloga nije osnovana tražbina ovrhovoditelja. Osim toga, navodi i da je pored ovog prijedloga, podnijela i prijedlog za donošenje rješenja kojem će se taj prijenos proglasiti nedopuštenom, pa smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. točke 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) te da bi joj provedbom izravne naplate nastala teško nadoknadiva šteta budući da je riječ o fizičkoj osobi koja ne raspolaže značajnim financijskim sredstvima i kojoj bi se nezakonito naplatio znatan novčani iznos i da je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, takav njezin prijedlog, kao neosnovan odbio.
5.1. Pri tome, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 65. OZ jer je ovršenica propustila učiniti vjerojatnim da će provedbom navedene ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu navodeći da je ovrhovoditelj fizička osoba koja ne raspolaže značajnim financijskim sredstvima i da se nalazi u teškoj poslovnoj situaciji, a niti je učinila vjerojatnim da se za slučaj uspjeha u ovom postupku ne bi mogla ostvariti povrat zaplijenjenih novčanih sredstava. Pri tome sud prvog stupnja nadalje zaključuje i da ovršenica ima mogućnost otvoriti zaštićeni račun kojim će zaštiti primanja i naknade iz čl. 172. i 173. OZ. Osim toga, sud prvog stupnja, odbijajući ovaj prijedlog ovršenice, smatra i da se nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenica mora učiniti vjerojatnom ne može biti „šteta“ koja u ovršnom postupku nastaje po samom tijeku stvari – prisilno ostvarenje novčane tražbine ovrhovoditelja.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka ( čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti žalba žalitelja nije osnovana u dijelu u kojem prigovara mjesnoj nenadležnosti suda prvog stupnja za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
6.2. Naime, nije sporno da je odredbom čl. 171. st. 1. OZ propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, a ako ovršenik nema prebivalište u [adresa], nadležan je sud na čijem se području nalazi ovršenikovo boravište i da je odredbom čl. 218. OZ propisano da se u postupcima naplate novčane tražbine prema odredbama odjeljaka 5. do 7. ove glave ( Glave XIII) na odgovarajući način se primjenjuju odredbe odjeljaka 1. do 3. ove glave, ako odredbama odjeljaka 5. do 7. ove glave nije drukčije određeno te da je odredbom čl. 38. ovog Zakona propisano da je mesna nadležnost određena ovim Zakonom isključiva, posljedično čemu bi u konkretnom slučaju za odlučivanje o ovom prijedlogu ovršenice za odgodu ove ovrhe prema prebivalištu/boravištu ovršenice, doista bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.
6.3. Međutim, odredbom čl. 20. ZPP, koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ, propisano je da se sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a da se sud može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, pa cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i sadržaj prijedloga ovršenice za odgodu ove ovrhe podnesen upravo sudu prvog stupnja i predlažući upravo tom sudu da odluči o njenom prijedlogu i odgodi ove ovrhr, dakle da se time zapravo ovršenica upustila u raspravljanje, ocjena je ovog suda drugog stupnja da se sud prvog stupnja nije ni mogao proglasiti mjesno nenadležnim, kako to pogrešno smatra žaliteljica, bez obzira što je propisana isključiva mjesna nadležnost suda prema boravištu/prebivalištu ovršenice ( čl. 171. st. 1. OZ), radi čega je i žalbu žaliteljice u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sama ovršenica u žalbi ne navodi koju je navodno bitnu povredu odredaba ovršnog postupka počinio sud prvog stupnja navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj sud drugog stupnja zaključuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.
7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Na temelju odredbe čl. 65. st. 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje:
1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,
3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,
4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,
6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,
7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,
8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenikje uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,
9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,
10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.
9. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju žaliteljica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i da posljedično tome nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. točkama 1. do 10. OZ za odgodu ove ovrhe, pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe ( čl. 65. OZ ), kao neosnovan odbio ovaj prijedlog ovršenice za odgodu ove ovrhe, radi čega je i njenu žalbu valjalo ocijeniti neosnovnom.
9.1. Naime, suprotno njenim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u ovom postupku ovršenica nije nikakvim dokazima učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu napose ne da je ovrhovoditelj osoba koja ne raspolaže značajnim financijskim sredstvima i da se nalazi u teškoj poslovnoj situaciji, zbog čega bi za slučaj njenog uspjeha u ovom postupku bilo nemoguće ili teško moguće uspjeti sa protuovrhom, pa je njenu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom.
9.2. Pri tome, u odnosu na njene žalbene navode u dijelu u kojem ukazuje na pravomoćnost i ovršnost ovršne isprave temeljem koje je ovrhovoditelj protiv nje zahtijevao izravnu naplatu ove svoje novčane tražbine i u dijelu u kojem ukazuje na promašenu pasivnu procesnu legitimaciju ističući da sa ovrhovoditeljem nije bila ni u kakvom poslovnom odnosu niti joj je ovrhovoditelj dostavio bilo kakav račun, valja odgovoriti da o tim prigovorima žaliteljice nije bio ovlašten odlučivati ni sud prvog stupnja u ovom postupku odlučujući samo o njenom prijedlogu za odgodu ove ovrhe, a niti je o tome ovlašten odlučivati ovaj sud, već će o tome odlučiti nadležni sud u postupku koji je ovršenica pokrenula radi ukidanja potvrde pravomoćnosti navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-87202/2024 od 7. studenog 2024. odnosno u postupku radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom.
10. Stoga, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio ni bitne povrede odredaba ovršnog na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti, kao neosnovanu te sukladno odredbi čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 21. srpanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
