REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-222/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI SERVIS - POSLOVNI CENTAR d.o.o., Zagreb, Čanićeva 4, OIB: 42547882422, kao upravitelja stambene zgrade [adresa], u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Antonio Zujić i Ines Slutej, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu Antonio Zujić i Ines Slutej, Zagreb, Ljudevita Gaja 22, protiv tuženika GORENJE ADRIA NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Gomboševa 28, OIB: 51716674914, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 41/III, radi isplate iznosa od 1.444,91 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 4. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnikâ tužitelja i tuženika, s danom objave 21. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima iz Zagreba, Trg J. F. Kennedya 6b, poslovni broj Ovrv-1564/2021 od 5. svibnja 2021., kojim je tuženiku naloženo, u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju iznos od 1.444,91 EUR (prije 10.886,68 kn) sa zateznom kamatom:

- na iznos od 51,60 EUR od 21. ožujka 2021.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. veljače 2021.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. siječnja 2021.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. prosinca 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. studenog 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. listopada 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. rujna 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. kolovoza 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. srpnja 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. lipnja 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. svibnja 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. travnja 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. ožujka 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. veljače 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. siječnja 2020.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. prosinca 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. studenog 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. listopada 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. rujna 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. kolovoza 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. srpnja 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. lipnja 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. svibnja 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. travnja 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. ožujka 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. veljače 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. siječnja 2019.

- na iznos od 51,60 EUR od 21. prosinca 2018.

pa do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , kao i naknaditi tužitelju, u istom roku od 8 (osam) dana, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 191,38 EUR sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima iz Zagreba, Trg J. F. Kennedya 6b, poslovni broj Ovrv-1564/2021 od 5. svibnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime ovršnog troška iznos od 13,78 EUR s pripadajućom zateznom kamatom te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.195,23 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog troška u iznosu od 1.079,63 EUR s pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Jozo Rotim iz Zagreba, Trg J. F. Kennedya 6b, donio je 5. svibnja 2021. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1564/2021 kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.444,91 EUR (tada u Hrvatskim kunama 10.886,68 HRK) s pripadajućom zateznom kamatom od svakog pojedinačnog dana dospijeća do isplate te mu nadoknaditi nastali ovršni trošak u ukupnom iznosu od 204,06 EUR s pripadajućom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor . Javni bilježnik je proslijedio spis predmeta Trgovačkom sudu u Zagrebu koji je primjenom odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 i 73/2017) rješenjem poslovni broj Povrv-2327/2021 od 14. veljače 2022. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, (list 14 .- 15. spisa) ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na odredbu čl. 90. st. 1. te čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP-a) kojom je propisano da je plaćanje zajedničke pričuve obveza suvlasnika nekretnine i odredbu čl. 119. st. 1. ZVDSP-a kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. S tim u vezi tuženik upućuje na zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] (E 5) k. o. [katastarska općina], kojeg dostavlja u prilogu, u kojem je kao vlasnik poslovnog prostora suvlasničkog udjela rednog broja 5. – etažno vlasništvo s neodređenim omjerima (E 5) upisano društvo Gorenje d.d. OIB: 70971682767, Partizanska 12, Velenje, Slovenija. Budući da je tuženik osoba hrvatskog prava, nije pasivno legitimiran a nije ni osoba protiv koje je moglo biti doneseno rješenje o ovrsi. Tuženik navodi da ga se ne može smatrati ni knjižnim ni izvanknjižnim vlasnikom nekretnine o kojoj je riječ pozivajući se na odredbe čl. 89. st. 2. ZVDSP-a, čl. 114. ZVDSP-a, čl. 119. st. 1. i 2. ZVDSP-a, čl. 120 st. 1. i 3. ZVDSP-a i čl. 122. st. 1. ZVDSP-a. Tuženik ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Povrv-1794/2019 od 30. travnja 2021. i rješenje C-200/2019 Suda Europske Unije od 19. studenog 2019. (dalje: sud EU-a) Također navodi da je rješenje Vrhovnog suda od 1. ožujka 2017. posl. broj Rev-2643/2016 na koje se poziva tužitelj doneseno prije istaknute prakse suda EU-a.

4. Tužitelj se podneskom od 1. ožujka 2022. (list 40. - 45. spisa) očitovao na tuženikov prigovor navodeći da se njegovo potraživanje odnosi na neplaćenu stambenu pričuvu za kotlovnicu čiji je suvlasnik tuženik. Tužitelj se u prilog svojim tvrdnjama da se tuženik ima smatrati vanknjižnim vlasnikom predmetne nekretnine poziva na odredbu čl. 90. i čl. 85. st. 2. ZVDSP-a i navodi da je tuženik njezin stvarni vlasnik jer je nekretninu stekao Ugovorom o prijenosu vlasništva unosom nekretnine radi povećanja temeljnog kapitala zaključenim 24. travnja 2015. između društva Gorenje d.d. OIB: 70971682767, Partizanska 12, Velenje, Slovenija i tuženika kao stjecatelja. Navodi i da je povećanje temeljenog kapitala provedeno na način da je Gorenje d.d. OIB: 70971682767, Partizanska 12, Velenje, Slovenija Ugovorom o pristupanju tuženiku od 24. travnja 2015. postao član tuženika i da je Trgovački sud rješenjem od 8. svibnja 2015., poslovni broj Tt- 15/11876 proveo predloženo povećanje temeljnog kapitala u sudskom registru. Tuženik se podredno ima smatrati predmnijevanim vlasnikom predmetne nekretnine (u smislu odredaba ZVDSP-a) na temelju pisanog pravnog temelja - Ugovora o prijenosu vlasništva unosom nekretnine radi povećanja temeljnog kapitala od 24. travnja 2015. i istinitog načina stjecanja posjeda stvari. Tužitelj u nastavku upućuje i na to da se tuženik u više navrata predstavlja vlasnikom predmetne nekretnine u raznim dopisima i sudskim postupcima. Tužitelj dalje navodi da aktivna legitimacija tužitelja i visina potraživanja proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora suvlasnika predmetne stambene zgrade od 1. siječnja 2010. i Ugovora o upravljanju od 1. siječnja 2010. Tužitelj naposljetku detaljno obrazlaže visinu tužbenog zahtjeva pozivajući se na Odluku suvlasničkog vijeća od 1. siječnja 2010. i, podredno, na izračun pričuve na temelju čl. 380. st. 2. i 4. ZVDSP-a. U prilog svojim tvrdnjama tužitelj ukazuje na rješenje Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2017. posl. broj Rev-2643/2016, presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2021. posl,. broj Gž-3071/2021, te presudu Županijskog suda u Šibeniku od 25. rujna 2020. posl. broj Gž-525/2018 i osporava relevantnost sudske prakse na koju se poziva tuženik.

5. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-2327/2021-13 od 9. siječnja 2023. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima iz Zagreba, Trg J. F. Kennedya 6b, poslovni broj Ovrv-1564/2021 od 5. svibnja 2021., kojim je tuženiku naloženo, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos od 1.444,91 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na 28 pojedinačnih iznosa tražbine od 388,81 HRK, s dospijećem 21. dana u mjesecu u mjesecima od prosinca 2018. do ožujka 2021. i u djelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 HRK s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (t. I. izreke). Nadalje, navedenom presudom sud je tužitelju naložio naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 564,07 EUR/4.250,00 HRK (t. II. izreke). Naposljetku, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.525,00 HRK (t. III. izreke).

6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv navedene prvostupanjske presude, rješenjem poslovni broj Pž-1005/2023-2 od 7. veljače 2025. ukinuo u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te je riješio da će se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

7. U točki 10. obrazloženja rješenja Pž-1005/2023-2 od 7. veljače 2025. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je izrijekom naveo da iz odredbe čl. 166. ZVDSP-a proizlazi da će se vlasnikom stvari smatrati osoba koja ima valjani pravni temelj i istinit način stjecanja stvari, slijedom čega proizlazi da je tuženik vanknjižni vlasnik i posjednik poslovnog prostora. Gorenje d.d. je temeljem zaključenog Ugovora ovlastilo tuženika da može zatražiti uknjižbu u zemljišnim knjigama, tako da se i tuženik ima smatrati vlasnikom stvari.

8. Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku ovaj sud mora odlučiti duguje li tuženik tužitelju na ime glavnice iznos od 1.444,91 EUR uvećano za zateznu kamatu i na ime troškova ovršnog postupka iznos od 589,66 EUR (4.442,76 kn) sa zateznom kamatom. Isto tako, sud mora odlučiti o troškovima parničnog postupka.

9. U ponovljenom postupku tužitelj je u spis predmeta dostavio izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. 999901, Grad Zagreb, [broj poduloška] za suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-5 od 3. lipnja 2025. (list 183. - 187. spisa) iz kojeg je razvidno da je tuženik sada upisan kao vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja poslovni prostor od 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade na adresi [adresa]. Ostao je pri svim dosatadašnjim navodima iznesenima u tijeku postupka.

10. Tuženik je u ponovljenom postupku ostao kod svih svojih prijašnjih navoda i dodatno ukazao na to da pri donošenju odluke treba uzeti u obzir da je stvar koja predstavlja kotlovnicu – toplinsko postrojenje – fizički odvojena od zagrade na lokaciji [adresa] u [adresa]. U tom smislu valja razmotriti može li se kotlovnica smatrati pripatkom zgrade [adresa] ili pripatkom sasvim druge zgrade u kojoj je smještena.

11. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: izvod iz poslovnih knjiga (list 9. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 10. i 11. spisa i 19. – 22. spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. 999901, Grad Zagreb, [broj poduloška] za suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-5 (list 17. i 18. spisa), Ugovor o upravljanju kotlovnicom [adresa],3,5,7- [adresa],4,6,8 u Zagrebu (list 46. – 49. spisa), Međuvlasnički ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja postrojenja za centralno grijanje [adresa],3,5,7- [adresa],4,6,8 (lis 50. – 53. spisa), Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 54. – 74. spisa), Ugovor o pristupanju društvu Gorenje Adria nekretnine d.o.o. (list 75. – 79. spisa), Ugovor o prijenosu vlasništva unosom nekretnina radi povećanja temeljnog kapitala društva Gorenje Adria nekretnine d.o.o. (list 80. – 84. spisa), zapisnik sa skupštine društva Gorenje Adria nekretnine od 24. travnja 2015. (list 85. – 90. spisa), dopis društva Gorenje Adria nekretnine d.o.o. od 27. siječnja 2014. godine (list 91. spisa), opomena pred utuženje (list 92. i 93. spisa), rješenje Tt-15/11876-2 Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. svibnja 2015. uz prilog (list 94. -96. spisa), oglas Trgovačkog suda u Zagrebu kojim se objavljuje upis promjene članova društva Gorenje Adria nekretnine d.o.o. (list 97. spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. 999901, Grad Zagreb, [broj poduloška] za suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-5 od 27. veljače 2022. (list 98. i 99. spisa), Odluka suvlasničkog vijeća kotlovnice [adresa],3,5,7- [adresa],4,6,8 u Zagrebu (list 100. spisa) te izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. 999901, Grad Zagreb, [broj poduloška] za suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-5 od 3. lipnja 2025. (list 183. - 187. spisa).

12. Sud nije izveo dokaz uvidom u spis predmeta ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Z-22404/15, saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika LĐ i predstavnika suvlasnika EĐ te uvidom u stranice Narodnih novina radi podatka o etalonskoj cijeni te ostale predložene a neizvedene dokaze jer ih nije smatrao svrsishodnima te je bez njihova izvođenja mogao donijeti odluku u ovom postupku.

13. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zajedničke pričuve za kotlovnicu koju zajednički koriste suvlasnici nekretnina na adresi [adresa],3,5,7 i [adresa],4,6,8 u Zagrebu s pripadajućom zateznom kamatom u skladu sa specifikacijom iz tužiteljevog izvoda iz poslovnih knjiga.

15. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

16. Sud će se prije svega osvrnuti na pitanje pasivne legitimacije odnosno pitanje može li se tuženik smatrati izvanknjižnim (su)vlasnikom odnosno je li on knjižni (su)vlasnik nekretnine na adresi [adresa], da bi ga se temeljem toga moglo smatrati obveznikom plaćanja pričuve.

17. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je tuženik dužan snositi trošak održavanja zajedničkog dijela – kotlovnice, koju koriste suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa].,3. 5. i 7., Zagreb, i suvlasnici stambene zgrade [adresa],4, 6 i 8, plaćanjem pričuve za navedene stambene zgrade jer je isti suvlasnik nekretnine na adresi [adresa], a podredno, ako sud ne bi prihvatio argument vlasništva, tuženik bi se trebao se smatrati izvanknjižnim suvlasnikom nekretnine na toj adresi.

18. Sud je razmotrio dokumentaciju za koju tužitelj tvrdi da predstavlja pravnu osnovu za tuženikovo stjecanje suvlasničkih prava nekretnine o kojoj je riječ u ovom postupku. Ugovorom o pristupanju društvu Gorenje Adria nekretnine d.o.o. od 24. travnja 2015. (list 75. – 79. spisa), zaključenim između Gorenje d.d., Gorenje Adria nekretnine d.o.o. i Gores d.o.o., ugovoreno je da društvo Gorenje d.d. pristupa društvu Gorenje Adria nekretnine d.o.o. i unosi u njegov temeljni kapital nekretnine, među ostalim i poslovni prostor površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa], uknjižen na Gorenje d.d., upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u zgradi koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] i u naravi predstavlja stambeno poslovni osmerokatni objekt sa 68 stanova oznake S2 i S2a u [adresa]. i 4. Nadalje, Ugovorom o prijenosu vlasništva unosom nekretnina radi povećanja temeljnog kapitala društva Gorenje Adria nekretnine d.o.o. (list 80. – 84. spisa), zaključenim između Gorenje d.d. i Gorenje Adria nekretnine d.o.o. 24. travnja 2015. utvrđeno je da Gorenje d.d., kao prenositelj, unosi u društvo stjecatelja - Gorenje Adria nekretnine d.o.o., među ostalim, i poslovni prostor površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa], uknjižen na Gorenje d.d. OIB: 70971682767, Partizanska 12, Velenje, Slovenija te ga ujedno ovlašćuje da u odnosu na navedenu nekretninu ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Navedeno pristupanje člana društvu i povećanje temeljnog kapitala upisani su u sudski registar (list 95. i 97. spisa).

19. Nadalje, sud je izvršio uvid i u posebni izvadak iz zemljišne knjige od 3. lipnja 2025. (list 183. - 187. spisa) broj 10551, katastarska općina 999901, Grad Zagreb za suvlasnički dio redni broj 5 u kojem je u vlastovnici navedeno da je za taj suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E-5, poslovni prostor površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa], temeljem zahtjeva zaprimljenog 20. veljače 2023. kao vlasnik tog suvlasničkog dijela upisano društvo Gorenje Adria nekretnine d.o.o., OIB: 51716674914, Gomboševa ulica 28 Zagreb – ovdje tuženik.

20. Za stjecanje vlasništva nekretnine pravnim poslom potrebni su valjan pravni posao kao titulus odnosno pravni temelj (čl. 115 st. 1. ZVDSP-a) i upis stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, uknjižbom ili opravdanjem predbilježbe, kao modus odnosno način stjecanja na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (čl. 119., 120. i 121. ZVDSP-a). Navedeno se odnosi i na stjecanje vlasništva određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažnog vlasništva) kada je na nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo. Nadalje, odredba čl. 122. st. 1. ZVDSP -a određuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine. Stoga je osoba koja tvrdi da je stvarno stanje drugačije od onoga upisanoga u zemljišnoj knjizi, odnosno onog vidljivoga iz izvatka iz zemljišne knjige, dužna to dokazati. Vezano za unos nekretnine u društvo radi povećanja temeljnog kapitala, iz Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19. i 34/22, dalje: ZTD) razvidno da se radi povećanja temeljnog kapitala unošenjem nekretnina i pokretnina sk lapaju ugovori o unosu stvari i prava (čl. 305. st. 2.), a način na koji društvo stječe pravo vlasništva na stvarima i pravima koja se unose u temeljni kapital uređen je općim pravilima stjecanja vlasništva, odnosno naprijed navedenim odredbama ZVDSP-a.

21. Temeljem naprijed navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je Ugovor o prijenosu vlasništva unosom nekretnina radi povećanja temeljnog kapitala društva Gorenje Adria nekretnine d.o.o. titulus temeljem kojeg je tuženik stekao suvlasništvo posebnog dijela nekretnine u vidu poslovnog prostora površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa], a modus stjecanja je upis tuženikovog vlasništva u zemljišne knjige.

22. U vezi s modusom stjecanja suvlasništva na predmetnoj nekretnini, sud je kao dokaz priznao posebni izvadak iz zemljišne knjige od 3. lipnja 2025. (list 183. - 187. spisa) broj 10551, katastarska općina 999901, Grad Zagreb za suvlasnički dio redni broj 5. Iz tog izvatka proizlazi da je zahtjev na temelju kojeg je upisano tuženikovo suvlasništvo predmetne nekretnine zaprimljen 20. veljače 2023., što znači da je do uknjižbe tuženikovog suvlasništva došlo nakon donošenja prve prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari broj Povrv-2327/2021 od 9. siječnja 2023. S obzirom na to da izvadak s takvim stanjem nije postojao u vrijeme donošenja prve prvostupanjske presude, tužitelj ga prije nije ni mogao dostaviti u spis pa stoga nije nepravovremen. Nadalje, s obzirom na to da se presuda donosi u odnosu na činjenično stanje koje postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave – dakle 4. lipnja 2025. – valja utvrditi da je tuženik u trenutku mjerodavnom za donošenje ove presude upisan kao suvlasnik nekretnine – etažiraniog dijela – u vidu poslovnog prostora površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa].

23. Nadalje, čak i da sud nije utvrdio da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], u skladu sa stajalištem Visokog trgovačkog suda u rješenju od Pž- 1005/2023-2 od 7. veljače 2025. tuženik se ima smatrati vanknjižnim vlasnikom navedene nekretnine. Iz odredbe čl. 166. ZVDSP-a proizlazi da će se vlasnikom stvari smatrati osoba koja ima valjani pravni temelj i isitniti način stjecanja stvari . Visoki Trgovački sud zaključio je da se tuženik na temelju Ugovora o prijenosu vlasništva unosom nekretnina radi povećanja temeljnog kapitala društva Gorenje Adria nekretnine d.o.o., upisa povećanja tog kapitala u sudski registar i toga što se on nalazi u faktičnom posjedu nekretnine i u pojedinim dokumentima predstavlja njezinim vlasnikom, ima smatrati osobom koja ima valjani pravni temelj i istinit način stjecanja stvari, odnosno vanknjižnim vlasnikom i posjednikom poslovnog prostora površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa].

24. Slijedom navedenoga valja zaključiti da je tuženik knjižni vlasnik posebnog dijela etažirane nekretnine koji je u naravi poslovni prostor površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa], i da bi ga, čak i da nije knjižni vlasnik te nekretnine, trebalo smatrati njezinim izvanknjižnim vlasnikom.

25. Vezano za pitanje kako je vlasništvo posebnog dijela nekretnine koja je u naravi poslovni prostor površine 1.050,01 m² u podrumu, prizemlju i mezaninu sjevernog dijela zgrade, [adresa], povezano s obvezom plaćanja pričuve za kotlovnicu valja razmotriti sljedeće dokumente.

26. Uvidom u Međuvlasnički ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja postrojenja za centralno grijanje [adresa], 3, 5, 7 – ŠEFEROVA 2, 4, 6, 8 od 1. siječnja 2010. s prilozima (list 50. – 53. spisa, dalje: Međuvlasnički ugovor), sud je utvrdio da su njime suvlasnici navedenih stambenih zgrada, zastupani po ovlaštenim predstavnicima suvlasnika, uredili uzajamne odnose međuvlasničkih zajednica kao suvlasnika postrojenja centralnog grijanja (kotlovnice) u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vezi s korištenjem kotlovnice, i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju. Člankom 2. Međuvlasničkog ugovora navedeno da je popis Međuvlasničkih zajednica - zgrada i njihovih predstavnika suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (u ovom spisu na listu 54. – 74. spisa) predstavlja sastavni dio ugovora. Člankom 11. Međuvlasničkog ugovora navedeno da se obračun troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na kotlovnici vrši razdiobom troškova prema korisnoj površini uz primjenu korekcionog koeficijenta za poslovni prostor od 2,00., sve u skladu sa čl. 377. ZVDSP- a .

27. Uvidom u presliku Ugovora o upravljanju kotlovnicom [adresa], 3, 5, 7 – ŠEFEROVA 2, 4, 6, 8 od 1. siječnja 2010. s Odlukom suvlasničkog vijeća od 1. listopada 2010. (list 46. – 49. spisa, dalje: Ugovor o upravljanju) sud je utvrdio da su suvlasnici postrojenja postrojenja za centralno grijanje [adresa], 3, 5, 7 – ŠEFEROVA 2, 4, 6, 8, zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, na temelju Međuvlasničkog ugovora od 1. listopada 2010., poslove upravljanja povjerili društvu „Stambeni servis – poslovni centarˮ d.o.o. za upravljanje i održavanje nekretnina, te da su ugovorne strane sporazumno utvrdile da za poslove redovnog održavanja, hitnih radova i naknade upravitelju suvlasnici plaćaju mjesečnu pričuvu u iznosu od 0,61 kn/m² za stambeni prostor, dok se za ostale vrste prostora mjesečna naknada korigira korekcionim koeficijentom utvrđenim u čl. 11. Međuvlasničkog ugovora, kao i da su suvlasnici obvezni utvrđenu mjesečnu pričuvu plaćati mjesečno do petnaestog u mjesecu za protekli mjesec, a u slučaju kašnjenja plaćanja, obvezi su platiti i zakonske zatezne kamate.

28. Naposljetku, iz Ugovora o upravljanju kotlovnicom od 1. siječnja 2010. proizlazi da su suvlasnici postrojenja postrojenja za centralno grijanje [adresa], 3, 5, 7 – ŠEFEROVA 2, 4, 6, 8, Ugovora o upravljanju kotlovnicom od 1. siječnja 2010. ovlastili društvo STAMBENI SERVIS-POSLOVNI CENTAR d.o.o., Zagreb, kao upravitelja predmetne kotlovnice, da pokreće sudske postupke radi naplate sredstava zajedničke pričuve bez ikakvog daljnjeg odobrenja suvlasnika.

29. Dakle, vezano za tuženikov argument o tome da kotlovnica ne bi bila neodvojivo povezana i s nekretninom na adresi [adresa], valja ukazati na to da se ista i po svojoj naravi – s obzirom da je riječ o kotlovnici odnosno postrojenju za grijanje - i po izrijekom izraženoj volji suvlasnika nekretnina na adresi [adresa], 3, 5, 7 – ŠEFEROVA 2, 4, 6, 8 ima smatrati neodvojivo povezanom s navedenim nekretninama jer je sagrađena i služi isključivo za njihove potrebe te valja prihvatiti tužiteljev argument da su suvlasnici nekretnina na navedenim adresama i po samoj logici stvari i po izrijekom izraženoj volji u Međuvlasničkom ugovoru i Ugovoru o upravljanju kotlovnicom dužni plaćati cijenu njezina održavanja.

30. Vezano za cijenu održavanja, odnosno način njezina obračuna sud ukazuje na sljedeće.

31. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 1. siječnja 2010. s prilozima (list 50. – 53. spisa), Ugovor o upravljanju kotlovnicom od 1. siječnja 2010. (list 46. – 49. spisa) sud je utvrdio da je u čl. 11. Međuvlasničkog ugovora navedeno da se obračun troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na kotlovnici vrši razdiobom troškova prema korisnoj površini uz primjenu sljedećih korekcionih koeficijenata - za poslovni prostor koeficijent 2,00, dok je čl. 11. Ugovora o upravljanju kotlovnicom od 1. siječnja 2010. navedeno da suvlasnici plaćaju mjesečnu pričuvu u iznosu od 0,61 kn/m² za stambeni prostor, dok se za ostale vrste prostora mjesečna naknada korigira korekcionim koeficijentom utvrđenim u čl. 11. Međuvlasničkog ugovora (koeficijent 2,00). Nadalje, prema članku 11. Ugovora o upravljanju kotlovnicom suvlasnici su obvezni utvrđenu mjesečnu pričuvu za kotlovnicu [adresa] plaćati mjesečno do petnaestog u mjesecu za protekli mjesec, a u slučaju kašnjenja su obvezni platiti zateznu kamatu.

32. U odnosu na tuženikov prigovor da je tužitelj nezakonito vršio obračun pričuve primjenom korektivnog koeficijenta koeficijent 2,00 za poslovni prostor, različitog od koeficijenta stambeni prostor (1,00), sve s obzirom na odredbu čl. 374. st. 2. ZV-a u vezi s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-68/2006 od 18. lipnja 2008., valja ukazati na to da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga od 3. lipnja 2025. (list 183. - 187. spisa) broj 10551, katastarska općina 999901, Grad Zagreb za suvlasnički dio redni broj 5, razvidno to da je zgrada u kojoj se nalazi tuženikova nekretnina etažirana, Stoga ovaj sud ukazuje na to da se na nju primjenjuju odrede čl. 88., 89. i čl. 90. ZVDSP-a iz njegove glave 4. („Vlasništvo posebnih dijelova nekretnineˮ), a ne kako to pogrešno drži tuženik, čl. 374., 375. i 381. ZVDSP-a. Stoga sukladno odredbi čl. 89. st. 3. ZVDSP-a suvlasnici predmetne zgrade mogu odrediti drugačiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi od onoga iz čl. 89. st. 1. i 2. ZVDSP-a, a što su isti nesporno i učinili.

33. Na temelju svega naprijed navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je tuženik temeljem odredbe čl. 84., čl. 89. i čl. 90. ZVDSP-a na ime sredstva zajedničke pričuve za kotlovnicu na adresi [adresa], dužan platiti mjesečni iznos od 51,60 EUR-a/388,81 kn, (318,7 m² x 0,61 kn x 2) za utuženo razdoblje, a kako to potražuje tužitelj, te je temeljem naprijed navedenih odredbi ZVDSP-a u vezi s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a sud odlučio kao u točki I. izreke. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj istaknuo da on od tuženika može tražiti i manje nego što mu stvarno pripada, a to je u ovom slučaju i napravio tako što je pričuvu obračunao na manju površinu (samo 318,7 m²) u odnosu na onu na koju bi imao pravo tražiti obračun (ukupnu površinu od 1.050,01 m²).

34. Vezano za zateznu kamatu, iz članka 11. Ugovora o upravljanju kotlovnicom proizlazi da su suvlasnici obvezni utvrđenu mjesečnu pričuvu za kotlovnicu [adresa], plaćati mjesečno do petnaestog u mjesecu za protekli mjesec, a u slučaju kašnjenja su obvezni platiti zateznu kamatu. Budući da je tužitelj zatražio pojedinačne iznose pričuve i kamatu na njih od 21. dana od mjeseca prosinca 2018. do ožujka 2021., a tuženik nije osporio način na koji tužitelj traži kamatu, sud je zaključio da je riječ o iznosima pričuve čije je dospijeće naznačeno upravo u skladu s odredbom 11. Ugovora o upravljanju kotlovnicom – u tekućem mjesecu za prošli mjesec (dakle pričuva za razdoblje od studenoga 2018. do veljače 2021.) pri čemu je dospijeće u svakom mjesecu naznačeno od kasnijeg dana (umjesto od 15. dana u mjesecu, zatraženo je od 21. dana u mjesecu). Stoga je tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na pojedinačne iznose pričuve valjalo prihvatiti kao osnovan.

35. Sud je visinu zatezne kamate utvrdio primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kakva je bila na snazi za svako razdoblje u kojem je nastajala zatezna kamata. Tako je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.) koji je bio na snazi od 5. travnja 2018. do 31. prosinca 2021., određeno da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Nadalje, odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021.), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., bilo je propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Zatim je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine. Broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021. i 114/2022), koji je bio na snazi 1. siječnja 2023., odredbom č l. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 114/2022 i 156/2022), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2023 do 14. prosinca 2023. te odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 114/2022, 156/2022 i 145/2023), koji je bio na snazi od 15. prosinca 2023 do 29. prosinca 2023. bilo propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Naposljetku je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) koji je na snazi od 30. prosinca 2023. do danas propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Stoga je sud temeljem naprijed navedenih odredbi Zakona o obveznim odnosima odlučio kao u točki I. izreke presude, pri čemu je uzeo u obzir da je kod pričuve riječ o tuženikovoj zakonskoj obvezi, a ne odnosu iz trgovačkog ugovora, i da stoga valja primijeniti uvećanje za tri postotna poena.

36. Vezano za ovršni trošak, sud je utvrdio da je zahtjev za naknadom tog troška osnovan u odnosu na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132.72 EUR (1.000,00 HRK) u skladu s odredbom Tbr. 11. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i u okviru iznosa naznačenog u rješenju o ovrsi uvećano za PDV od 33,18 EUR (250,00 HRK), dakle ukupno 165,90 EUR.

37. Sud je, nadalje, našao osnovanim i tužiteljev zahtjev za naknadom troška predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 3,32 EUR (25,00 HRK) u skladu s odredbom čl. 5. st. 1. u vezi s čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21.) i ostatak nagrade u iznosu od 16,59 EUR (125,00 HRK) temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, ukupno EUR, uvećano za zatraženi PDV na ta dva iznosa od ukupno 5,57 EUR (37,50 HRK), sve u okviru onoga što je tužitelj zatražio.

38. Stoga je sud rješenje o ovrsi održao na snazi u dijelu u kojem se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 191,38 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i odlučio kao u točki I. izreke.

39. Na naprijed navedeni iznos ovršnog troška sud je, u skladu s tužiteljevim zahtjevom i vremenski odgovarajućim odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosudio i zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Stopa kamate je utvrđena uzimajući u obzir u odredbe članka 29. ZOO-a navedene u točki 35. obrazloženja ove presude, pri čemu je sud uzeo u obzir da kod ovršnog troška nije riječ o „ugovornom odnosu‟ iz te zakonske odredbe već „ostalim odnosima‟.

40. Sud tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovršnog postupka nije našao osnovanim u dijelu u kojem se odnosi na materijalni trošak ovrhovoditelja u iznosu od 3,98 EUR (30,00 HRK) uvećano za PDV od 1 EUR (7,50 HRK) te u dijelu koji se odnosi na drugi trošak javnog bilježnika iz čl. 6. Pravilnika o nagradi i naknadi u iznosu od 6,64 (50 HRK) uvećan za PDV u iznosu od 2,16 EUR (12,50 HRK). Sud je dakle tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovršnog postupka našao neosnovanim u dijelu koji se odnosi na iznos od 13,78 EUR i u tom je dijelu ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II I. i IV. izreke temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a.

42. Sud je tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak podneska od 28. veljače 2022. u iznosu od 200,00 EUR temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine, br. 138/23., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 20. prosinca 2022. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR u skladu s odredbom TBR. 10. st. 1. i TBR. 7. Tarife te trošak zastupanja na ročištu 4. lipnja 2025. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos dosuđenog troška od 850,00 EUR sud je tužitelju priznao PDV u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife od ukupno 212,50 EUR, što zajedno iznosi 1.062,50 EUR.

43. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu poslovni broj Povrv-2327/2021 u iznosu od 26,55 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023, dalje: ZSP) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023, dalje: UTSP), trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. ZSP- a i Tar. br. 1. UTSP-a te trošak sudske pristojbe na presudu u ovom predmetu u iznosu od 53,09 EUR u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. ZSP-a i Tar. br. 1. UTSP-a. Slijedom navedenoga sud je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosudio ukupno 1.195,23 EUR i riješio kao u točki II. izreke.

44. Sud nije odlučivao o ovršnom trošku u okviru svoje odluke o troškovima parničnog postupka, jer je o tome trošku odluka već donesena u dijelu u kojem je odlučeno o održavanju platnog naloga na snazi u točki I. izreke ove presude.

45. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troška parničnog postupka iz točke IV. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP -a. Budući da je tuženik izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadom troška postupka je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 21. srpnja 2025.

SUDAC

Aleksandra Gumzej

prijedlog odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest dana) od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku