REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-467/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenka Jakšića i Vanje Jakšić iz Siska, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 112/2024-10 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 21. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-112/2024-10 od 16. siječnja 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu te u točki III. izreke u cijelosti.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-112/2024-10 od 16. siječnja 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu te u točkama II. i IV. izreke u cijelosti i u tom se dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

- u točki I. izreke - utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 029- 50-1431711, sklopljenog između tužitelja i tuženice 14. lipnja 2002. sadržane u članku 3. i članku 9. stavku 2. Ugovora o kreditu, a koje glase:

„3. /treće/ NAKNADA: 2,50% (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

„9. /deveto/ OSTALI UVJETI: … Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

- u točki II. izreke - naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 302,63 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2002. do isplate, u roku od 15 dana,

- u točki III. izreke - naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 142,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2006. do isplate, u roku od 15 dana,

- u točki IV. izreke - naloženo je tuženici isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.257,72 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara počinjenju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što sud uopće nije utvrđivao jesu li sporne odredbe tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Ističe i da je sud propustio utvrditi da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Smatra da je pobijana presuda posljedica pogrešne primjene članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07). Ističe i da je sud nepravilno primijenio odredbe članka 96. stavka 1. i članka 99. ZZP/07, jer su sporne odredbe u konkretnom slučaju jasne, razumljive i uočljive pa nije bilo dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama, ističe da sud nije imao mogućnost ispitivati jesu li sporne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da joj naknadi trošak parničnog postupka, uključujući i trošak žalbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je sud prvog stupnja postupio prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba članaka 3. i članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 029-50-1431711 od 14. lipnja 2002. sklopljenog između tuženice, kao davateljice kredita, i tužitelja, kao korisnika kredita, koje se odnose na jednokratnu naknadu za obradu kredita i prijevremeno zatvaranje kredita. Uz navedeno, tužiteljica postavlja restitucijski zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove na temelju navedenih odredaba tog Ugovora o kreditu – po osnovi naknade za obradu kredita u iznosu od 302,63 eura (točka II. izreke), a po osnovi naknade za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 142,75 eura (točka III. izreke).

6.1. Među strankama nije sporna činjenica da je predmetnim Ugovorom o kreditu tuženica odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 12.438,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca. Člankom 3. ugovorena je jednokratna naknada za obradu kredita u visini 2,50% od iznosa kredita, dok je člankom 9. stavkom 2. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Nesporna je i činjenica da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u utuženom iznosu, da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen te je tužitelju naplaćena i utužena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti spornih ugovornih odredaba zaključujući da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP), koji da se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora. Sud prvog stupnja je prihvatio i restitucijski zahtjev tužitelja pozivom na odredbe članaka 323. stavka 1., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/05).

8. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a).

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odluku utemeljio na odredbama ZZP/03 budući da je taj zakon stupio na snagu 18. lipnja 2003., a predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 14. lipnja 2002., u vrijeme kada u Republici Hrvatskoj nije bila posebnim propisom uređena zaštita potrošača.

11.1. Sud prvog stupnja se u obrazloženju pobijane odluke poziva i na određene odredbe ZOO/05, ali zaključak o ništetnosti izvodi isključivo iz odredaba ZZP/03. Pritom valja istaknuti i da je nepravilno pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe ZOO/05 budući da se u ovom postupku na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. ZOO/05 primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZOO/91).

11.2. S obzirom na to da je sud prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje djelomične ništetnosti (pravilno ništavosti prema ZOO/91) odredbe članka 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita odlučio primjenom propisa, ZZP/03, koji se u konkretnom slučaju ne primjenjuje, a propustio je ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva prema odredbama ZOO/91, odlučno činjenično stanje za odluku o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe (dio točke I. izreke pobijane presude koji se odnosi na članak 3. Ugovora o kreditu) i za vraćanje stečenoga bez osnove na ime naknade za obradu kredita (točka II. izreke pobijane presude) ostalo je nepotpuno utvrđeno. Valjalo je stoga u tom dijelu ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.

12. Istovremeno, o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita (dio točke I. izreke) i za vraćanje stečenoga na temelju te ugovorne odredbe u iznosu od 142,75 eura (točka III. izreke) moguće je odlučiti primjenom odredaba ZOO/91, jer je u tom dijelu činjenično stanje nesporno. Valja navesti da je tužitelj u tom dijelu tužbu i temeljio na protivnosti kogentnim odredbama ZOO-a.

12.1. Prema odredbi članka 1068. ZOO/91 korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.); kredit može vratiti i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.); u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davalac kredita pretrpio (stavak 3.); u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

12.2. Odredba članka 1068. stavka 2. ZOO/91 omogućuje korisniku kredita vraćanje kredita i prije roka određenog za vraćanje i bez suglasnosti banke (koju je jedino dužan prethodno obavijestiti o namjeri vraćanja). Istovremeno, odredbe članka 1068. stavka 3. i 4. ZOO/91 predviđaju dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Radi se o odredbama prisilne naravi pa je stoga isključena primjena načela slobode ugovaranja (dispozitivnosti). Iz navedenog razloga tuženica nije mogla Ugovorom o kreditu uvjetovati vraćanje kredita prije roka suglasnošću banke niti odrediti drukčije uvjete vraćanja kredita prije roka ili plaćanja naknada u vezi s prijevremenom otplatom kredita od onih propisanih prisilnim propisom.

12.3. Prema odredbi članka 1068. stavka 3. ZOO-a tuženica bi imala pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi joj, kao vjerovnici, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi). S obzirom na to da tuženica tijekom postupka nije tvrdila da je u vezi s prijevremenom otplatom kredita imala određene troškove pa ih posljedično nije ni dokazala odnosno nije dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, opravdano je za zaključiti da naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženica trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

13. Iz navedenih razloga, po shvaćanju ovog suda, osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništavosti odredbe članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu proizlazi iz odredbe članka 103. stavka 1. i članka 105. stavka 1. ZOO/91 u vezi s člankom 1068. stavcima 2.-4. ZOO/91, jer je suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., a Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III/3231/2022 od 13. srpnja 2023. odbio ustavnu tužbu protiv te odluke.

13.1. Uslijed ništavosti te ugovorne odredbe osnovan je i tužiteljev restitucijski zahtjev za vraćanje isplaćenoga prema članku 104. stavku 1., članku 210. stavku 1. i članku 214. ZOO/91.

14. Stoga je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništavom odredbe članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu i vraćanje isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita (dio točke I. i točka III. izreke pobijane presude) pa je u tom dijelu žalba djelomično odbijena i potvrđena pobijana presuda, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a.

15. Uslijed djelomičnog ukidanja pobijane presude valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima.

16. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja utvrdit će odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništavom odredbe članka 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita i za vraćanje stečenoga na temelju te odredbe primjenom mjerodavnih odredaba ZOO/91 te će o tom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu, valjalo obrazloženu odluku.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Puli 21. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus