Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-294/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrine Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pula, Pula, Sergijevaca 2, OIB: 52966791065, protiv 1. protustranke HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sanji Ferković Cetina, odvjetnici iz Pule, 2. protustranke ĆU, Pavićini, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Merimi Ibrahimović, odvjetnici iz Pule, te 3. protustranke mlljt. EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici HUČ, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, Franje Čandeka 23b i 4. protustranke BU iz [adresa], radi oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu, odlučujući o žalbi 1. protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj R1 Ob-424/2023-57 od 10. lipnja 2025., dana 18. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba 1. protustranke HU i ukida rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj R1 Ob-424/2023-57 od 10. lipnja 2025. godine u dijelu pod točkom I.1. izreke, u odnosu na 1. protustranku, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem mijenja se točka III. pravomoćnog rješenja suda prvog stupnja poslovni broj R1 Ob-424/23 od 6. prosinca 2024. godine, na način da će se ostvarivanje osobnih odnosa roditelja majke HU sa maloljetnim EU odvijati dva puta tjedno po dva sata bez voditelja mjere nadzora, sve uz prethodni dogovor s udomiteljem BU, a ostvarivanje posebnih odnosa roditelja oca ĆU sa maloljetnim EU odvijat će se jedanput tjedno u trajanju od dva sata sve uz prethodni dogovor s udomiteljem BU i uz nadzor stručne osobe voditelja mjere nadzora koju će odrediti predlagatelj.

2. U preostalom dijelu pravomoćno rješenje toga suda broj R1 Ob-424/23 od 6. prosinca 2024. godine ostaje neizmijenjeno.

3. Protiv tog rješenja žali se 1. protustranka, u dijelu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa nje i maloljetnog djeteta, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

4. Iz odgovora predlagatelja na žalbu 1. protustranke proizlazi da predlaže da se žalba 1. protustranke odbije kao neosnovana.

5. Žalba je osnovana.

6. Osnovani su žalbeni navodi jer sud prvog stupnja, glede odluke o ostvarivanju osobnih odnosa 1. protustranke sa maloljetnim djetetom, nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava, niti je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge.

7. Naime, sud prvog stupnja je rješenjem broj R1 Ob-424/23-45 od 6. prosinca 2024. godine donio mjeru, sukladno odredbi čl. 150. toč. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ), o privremenom povjeravanju djeteta udomiteljskoj obitelji, te, u skladu s odredbom čl. 152. st. 1. toč. 2. OBZ, odlučio o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnim djetetom.

8. Navedenu mjeru sud prvog stupnja donio je sukladno odredbi čl. 151. st. 2. na prijedlog predlagatelja koji je uz prijedlog priložio i procjenu ugroženosti djeteta.

9. Isto tako, u postupku je provedeno psihologijsko vještačenje iz kojeg proizlazi da je na temelju svih prikupljenih podataka uputno viđanje dječaka s majkom povećati na dva puta tjedno, a isto tako bilo bi uputno trajanje susreta dječaka s oba roditelja pri svakom pojedinom susretu produljiti kako bi se i majci i ocu omogućilo uključivanje drugih sadržaja u svoja druženja s maloljetnim djetetom.

10. Iz tog nalaza jasno proizlazi da je produljenje susreta i druženja majke s maloljetnim djetetom najbolji interes djeteta u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, a djetetov najbolji interes predstavlja apriorno i ultimativno pravo.

11. Međutim, predlagatelj svojim prijedlogom od 4. ožujka 2025. godine predlaže sudu da se izmjeni odluka suda prvog stupnja od 6. prosinca 2024. godine, na način da se smanji susreti i druženja majke s maloljetnim djetetom, iako iz tog prijedloga proizlazi da se majka u periodu od srpnja 2024. godine do siječnja 2025. godine pri posjetu djetetu kod udomitelja raspituje o zdravstvenom stanju maloljetnog djeteta, provjerava je li se maloljetno dijete odviklo od nošenja pelena, a pri svakom susretu sa djetetom uspostavlja topao i prisan odnos, te joj se maloljetno dijete veseli i trči u zagrljaj, a majka je uključena u igru s djetetom, te angažirana za vrijeme susreta s maloljetnim djetetom. To ukazuje na kvalitetan odnos 1. predlagateljice s djetetom i njezinu brigu za njega, pa iako predlagatelj navodi da 1. predlagateljica učestalo kasni na susrete s djetetom i ne javlja vrijeme o eventualnim promjenama susreta, iz Izvješća o provođenju mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa majke s maloljetnim djetetom za prosinac 2024. godine i za siječanj 2025. godine, proizlazi da svoja kašnjenja majka opravda i poštuje dogovor o javljanju, a da se radi o malim kašnjenjima od 10 do 15, najviše 25 minuta.

12. Imajući u vidu navedeno, nije jasno zašto je predlagatelj, suprotno navodima iz psihologijskog vještačenja, predložio smanjenje susreta i druženja 1. predlagateljice s maloljetnim djetetom, jer to nije djetetov najbolji interes, a upravo bi predlagatelj trebao voditi brigu o najboljem interesu djeteta.

13. Sud prvog stupnja prihvaća takav prijedlog predlagatelja i smanjuje održavanje osobnih odnosa majke s maloljetnim djetetom, iako ne daje dostatne razloge za tu svoju odluku, nego, uglavnom, obrazlaže svoju odluku glede održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem, te navodi da dijete često umorno jer da roditelji nisu osigurali adekvatan boravak na otvorenom kada je ružno vrijeme. Ti razlozi u suprotnosti su s navedenim Izvješćima o provođenju mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa majke s maloljetnim djetetom, iz kojih proizlazi da se susreti i druženja djeteta s majkom odvijaju u parku, ili u igraonici, ili podstanarskom stanu majke u kojoj maloljetni EU ima lijepo namještenu sobu sa igračkama za četverogodišnjeg dječaka, u kojoj se majka igra s njim, te da mu majka u dogovoru s njim priprema jelo.

14. Stoga je odluka suda prvog stupnja u suprotnosti s odredbom čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. godine (Narodne novine – Međunarodni ugovori 7/08), prema kojoj maloljetna djeca i njihovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, te je potrebno da sud pronađe pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne žive u obiteljskoj zajednici da izvršavaju svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s maloljetnim djetetom i prava maloljetnog djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresno za njegov razvoj, a istovremeno mu omogućiti emotivno zbližavanje s roditeljima, zbog čega je u cilju pravilnog razvoja maloljetnog djeteta nužno odvijati kontinuirane susrete s roditeljima za osiguranje prava maloljetnog djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti, jer je kontakt maloljetnog djeteta s oba roditelja pretpostavka njegovog potpunog i uspješnog razvoja.

15. Susreti i druženja maloljetnog djeteta sa 1. protustrankom na način kako ih je odredio sud prvog stupnja na prijedlog predlagatelja, ne osiguravaju tu ravnotežu određenu sukladno o Konvenciji o kontaktima s djecom, jer to vrijeme nije dovoljno za razvijanje potpunog emotivnog zbližavanja djeteta s majkom potrebnog za njegov uspješni razvoj, pogotovo u sadašnjoj njegovoj dobi od pet godina, o čemu sud prvog stupnja nije dao razloge, zbog čega odluka suda nije u skladu s najboljim interesom maloljetnog djeteta.

16. Osim toga, sud prvog stupnja je, sukladno odredbi čl. 240. st. 1. toč. 3. OBZ, imenovao maloljetnom djetetu posebnog skrbnika, a prema st. 2. toč. 1. do 3. istog članka određeno je da je posebni skrbnik dužan zastupati dijete u postupku za koji je imenovan, obavijestiti dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu na način koji je primjeren djetetovoj dobi i prema potrebi kontaktirati s roditeljima ili drugim osobama koje su djetetu bliske.

17. Iz tijeka postupka razvidno je da je posebna skrbnica podneskom od 21. studenog 2024. godine izvijestila sud da je primila nalaz i mišljenje psihologijskog vještačenja i da nema primjedbi na isto, što znači da se složila sa mišljenjem vještaka o potrebi povećanje osobnih odnosa maloljetnog djeteta s majkom, ali se nije očitovala o prijedlogu predlagatelja za smanjenje tih odnosa, niti je to sud prvog stupnja od nje tražio.

18. Iz toga jasno proizlazi da posebna skrbnica, osim što je imenovana maloljetnom djetetu da ga zastupa u ovom postupku radi zaštite njegovih osobnih prava i dobrobiti, nije prisustvovala niti jednom ročištu, niti postupala po navedenoj izričitoj zakonskoj odredbi čl. 240. OBZ, niti se očitovala o najboljem interesu djeteta, nego je samo podneskom izjavila da je suglasna s nalazom psihologijskog vještačenja.

19. Stoga je sud prvog stupnja bio dužan tijekom cijelog postupka paziti na to da posebna skrbnica uredno obavlja svoju dužnosti zastupanja maloljetnog djeteta, te po potrebi postupiti sukladno odredbi čl. 242. st. 10. OBZ.

20. Prema tome, kako u odluci suda prvog stupnja nisu dani dostatni razlozi glede smanjenja osobnih odnosa 1. protustranke s maloljetnim djetetom, te je li to u najboljem interesu maloljetnog djeteta, a niti je dijete uredno zastupano po posebnoj skrbnici, to je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu 1. protustranke i u odnosu na nju ukinuti rješenje suda prvog stupnja, te predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak.

21. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenje ukazano, te prvenstveno biti dužan utvrditi obavlja li posebna skrbnica uredno svoju dužnost zastupanja maloljetnog djeteta, sukladno odredbi čl. 240. st. 2. OBZ, kao i utvrditi najbolji interes maloljetnog djeteta glede održavanja osobnih odnosa s 1. protustrankom, te u skladu s tim utvrđenjem donijeti odluku o predloženoj mjeri i za istu dati relevantne i valjano obrazložene razloge.

22. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. u svezi s čl. 381. ZPP.

U Zagrebu 18. srpnja 2025.

Sudac:

Andrina Raspor Flis