Poslovni broj: Gž-902/2023-2

Poslovni broj: Gž-902/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z. G., iz Z., Č. p. , OIB:...,  zastupanog po punomoćniku J. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., Z., T. S. R. OIB:..., zastupanog po punomoćniku G. Š., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3629/2020-16 od 21. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3629/2020-16 od 21. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je između tužitelja i prednika tuženika Ž. F. dana 20. svibnja 1986. sklopljen ugovor o kupoprodaji na temelju kojeg je tužitelj kupio a prednik tuženika prodao 8/18 dijela k.č.br.1767/10, u naravi vrt Č. p., površine 949 m2 te k.č.br. 1767/41, u naravi vrt Č. p. 98 m2, ukupne površine 1047 m2, obje upisane u zk.ul.br. 2772, k.o. G. V. kao i tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne izjave te tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik 8/18 dijela k.č.br. 1767/10, u naravi vrt Č. p., površine 949 m2 te k.č.br. 1767/41, u naravi vrt Č. p. 98 m2, ukupne površine 1047 m2, obje upisane u zk.ul.br. 2772, k.o. G. V., a što je tuženik dužan trpjeti. Toč. II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.368,13 eura u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu, odbijanjem dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja. Ističe da sud nije analizirao dokaze kojima tužitelj dokazuje pravni slijed stjecanja vlasništva na utuženim nekretninama. Ukazuje da nije uzet u obzir niti iskaz svjedoka D. P. koji je potvrdio da je tužitelj od prednika tuženika prije 20 ili 30 godina kupio sporne nekretnine. Navodi da je sud pogrešno utvrdio kako ugovor o kupoprodaji nekretnina između tužitelja i prednika tuženika nije sklopljen. Ističe da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je Ž. F. raspolagao predmetnim nekretninama prodavši ih tužitelju na temelju valjano sklopljenog ugovora o kupoprodaji, a što je utvrdio i prvostupanjski sud, no tužbeni zahtjev je odbio, jer između ostalog pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da je prema odredbi članka 18. odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja i Ž. F. konvalidirao jer nema pravnih nedostataka i predstavlja valjano očitovanje volje ugovornih strana. Navodi da je sud pogrešno ocijenio da tužitelj nije dokazao istovjetnosti k.č.br. 3197/1 i 3196 s k.č.br.1767/10 i 1767/41. Ističe da je u tijeku postupka dostavio podatak Državne geodetske uprave kojim dokazuje kako k.č.br. 3197/1, k.o. G. V., odgovara zemljišnoknjižnoj identifikaciji zk. ul. 2772. Ukazuje da je u odnosu na k.č.br. 3196, na pripremnom ročištu održanom 29. rujna 2021. naveo kako je podatak o identifikaciji k.č.br.3196 javno dostupan i provjerljiv, te je iznio da će, ukoliko sud to smatra potrebnim, dostaviti i službenu potvrdu, a koju potvrdu u konačnici sud nije zatražio. Smatra da je dokazao da je u samostalnom i neposrednom posjedu te istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, odnosno njenog idealnog suvlasničkog dijela. Ističe i da je dokazao protek zakonskog roka potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12. i 152/14. dalje: ZVDS). Navodi da je sud pogrešno naveo da je tužitelj odustao od provođenja dokaza geodetskim vještačenjem. Žalbeni prijedlog je ukidanje pobijane prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinaka pobijane presude u smislu žalbenih navoda tužitelja uz nadoknadu troškova parničnog postupka. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. S tužiteljevom žalbom postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19. i 80/22. dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je 20. svibnja 1986. između prednika tuženika Ž. F. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca sklopljen ugovor o kupoprodaji 8/18 dijela k.č.br. 1767/10, u naravi vrt Č. p., površine 949 m2 i k.č.br. 1767/41, u naravi vrt Č. p. 98 m2, obje upisane u zk.ul. 2772, k.o. G. V. kao i zahtjev za izdavanje tabularne izjave. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je on vlasnik predmetnih suvlasničkih dijelova nekretnina, a što je tuženik dužan trpjeti.

7. Prvostupanjskom presudom odbijena su oba tako postavljena tužbena zahtjeva, u bitnome, jer prvostupanjski sud utvrđuje da iz dostavljene pisane dokumentacije ne proizlazi utvrđenim da su predmet kupoprodaje bili predmetni suvlasnički dijelovi nekretnina. Prvostupanjski sud ocjenjuje i da tužitelj nije dokazao ni što točno posjeduje, kao ni da bi u odnosu na nekretnine za koje tvrdi da posjeduje, bio zakoniti posjednik, zbog čega zaključuje, da do dana podnošenja tužbe, nije protekao zakonski rok za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti prema članku 159. stavku 4. ZVDS-a.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud ocjenjuje da je žalba osnovana jer je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je posljedično i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud, po provedenom dokaznom postupku, zaključio da tužitelj nije dokazao da su nekretnine opisane u Potvrdi od 20. svibnja 1986. a za koje tužitelj tvrdi da su u njegovom posjedu, predstavljaju suvlasničke dijelove nekretnina koje su predmet spora i koje su upisane kao vlasništvo tuženika. Ocjena je ovog suda, da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, takav zaključak prvostupanjskog suda preuranjen.

10. Nije sporno da su tuženiku predmetni suvlasnički dijelovi nekretnina uručeni kao ošasna ostavina na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju donesenim po javnom bilježniku M. O. iz K. poslovni broj O-785/18-28 od 14. siječnja 2020. u ostavinskom postupku iza pok. Ž. F., rođenog 25. srpnja 1943., a umrlog 3. svibnja 2014.

11. Sporno je da li postoji obveza tuženika za izdavanje tabularne izjave s obzirom da tužitelj tvrdi da je još 1986. od prednika tuženika Ž. F. kupio predmetne nekretnine. Sporno je i da li je vlasništvo na tim nekretninama tužitelj stekao dosjelošću.

12. Iz iskaza svjedoka D. P. u bitnom proizlazi da je poznavao tužitelja i prednika tuženika Ž. F.. U svojem iskazu navodi da je Ž. F. bio njegov susjed, da je imao nekretninu do njegove nekretnine i da se na njegovoj nekretnini nalazila stara ruševna kuća kao i da je tu nekretninu kupio tužitelj prije 20 do 30 godina, srušio staru kuću i na njenom mjestu sagradio novu kuću te ju od tada koristi. Iskazao je i da nema konkretnih saznanja o tome da li su tužitelj i Ž. F. sklopili ugovor niti o kojem se iznosu radilo, međutim da zna da je tužitelj tu nekretninu kupio.

13. Cijeneći predmetni iskaz te dostavljenu pisanu dokumentaciju (Potvrdu od 20. svibnja 1986., Rješenje o izvedenom stanju od 21. veljače 2020., Rješenje o naknadi od 10. prosinca 2019., Geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 18. ožujka 2014. i Pregled čestice za k.č.br. 3197) proizlazi da je tužitelj od prednika tuženika Ž. F. kupio zemljište označeno kao katastarske čestice 3197/1 i 3196 u dužini sjever - jug 30 metara i čitavom širinom tih čestica te da je na tim česticama izgrađen dio stambene građevine koja se nalazi na adresi Z., Č. p.

14. Tužitelj, tvrdi da je, osim kupoprodajom, vlasništvo predmetnih nekretnina, stekao i dosjelošću budući da je u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu kupljenih mu nekretnina od 1986. godine. Tvrdi i da su nekretnine koje je kupio od Ž. F., sada upisane kao suvlasništvo tuženika u 8/18 dijela. Na okolnost identifikacije tih nekretnina predlaže provedbu dokaza vještačenjem po vještaku mjernične struke.

15. Odredbom članka 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj: 6/80., 36/90., „Narodne novine“ broj: 53/91 dalje: ZOVO) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina.

16. Odredbom članka 30. ZOVO-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Na prekid odnosno zastoj dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu odnosno zastoju zastarjelosti potraživanja.

17. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da se u vrijeme dosjelosti ne uračunava i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. Naime, iako je odredbom članka 29. ZOVO-a bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću, predmetni propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis prema kojem je člankom 388. stavka 4. ZVDSP-a propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. Međutim, u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017 prema kojem proizlazi da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe člankom 388. stavka 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Zauzeto je i shvaćanje da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

18. Zbog takvog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, prvostupanjski sud je, pogrešno smatrajući da je odlučno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, odbio provesti dokaz vještačenjem po vještaku mjernične struke, predložen po tužitelju, a radi identifikacije nekretnina za koje tužitelj tvrdi da ih kupio od prednika tuženika i za koje tvrdi da su od tada u njegovom posjedu. Zbog navedenog, preuranjen je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, s obzirom na dokaze koje je predložio, a koje prvostupanjski sud nije proveo, nije dokazao činjenicu posjeda te činjenicu istovjetnost nekretnina opisanih u Potvrdi od 20. svibnja 1986. i upisanih kao suvlasništvo tuženika u 8/18 dijela.

19. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa propustio utvrditi odlučne činjenice to je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a radi ponovnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno je održati novu glavnu raspravu (članak 370. ZPP-a).

20. U nastavku postupka potrebno je dopuniti činjenično stanje na način da se identificiraju nekretnine (k.č.br. i površina) za koje tužitelj tvrdi da ih drži u posjedu, te će prvostupanjski sud radi utvrđenja tih činjenice kao i radi utvrđenja činjenice posjeda, osim predloženog vještačenja po mjerničnom vještaku, provesti saslušanje tužitelja te po potrebi dopunski saslušati i svjedoka D. P. na licu mjesta. Nakon toga će ponovno ocijeniti sve provedene dokaze (članak 8. ZPP-a), kao i ostale žalbene navode žalitelja kako bi o tužbenom zahtjevu tužitelja, odlučio novom pravilno obrazloženom odlukom (članak 338. stavak 4. ZPP-a), a posljedično s tim i odlučio o svim troškovima postupka.

21. Iz navedenih je razloga, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

U Puli-Pola 28. studenog 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

Marija Sošić, v.r.