Poslovni broj: K-659/2020-84

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Olji Krčar Mišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Špišić, u kaznenom predmetu protiv optuženog HĐ zbog kaznenog djela iz članka 278. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinsko kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO- 3304/2020 od 3. travnja 2020., nakon javne rasprave održane 18. ožujka 2025. i nastavljene 9. lipnja 2025., 16. srpnja 2025. i 18. srpnja 2025. u prisutnosti savjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu HĐŽ i branitelja optuženika, odvjetnika Ivice Vego, a u odsutnosti optuženog HĐ prema članku 404. stavku 5. ZKP, 23. srpnja 2025. objavio je, a 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka i rješenje Ustavnog suda, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. travnja 2020., broj K-659/20-2.

II/ Na temelju članka 453. točke 2. ZKP

optuženi HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina HĐŽ i DĐ rođ. H, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], državljanina Republike Hrvatske, doktora medicine, s završenim doktorskim studijem, oženjen, oca troje djece, od kojih je jedno maloljetno, zaposlen na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu i KBC Rebro s mjesečnim primanjima od oko 3.500,00 eura, suvlasnik kuće u [adresa] na adresi [adresa], površine 300m2, zemljišta u blizini kuće površine cca 3000m2 te nekretnine na adresi [adresa], površine oko 300,00 m2, vlasnik automobila Honda Accord godina proizvodnje 2009., služio vojsku 1994.-1995., neodlikovan, bez čina, neosuđivan, brani se sa slobode,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

- 14. srpnja 2017. u Zagrebu, na Stanici za tehnički pregled vozila EuroZagreb III, u nakani da upiše pravo vlasništva na automobilu marke i tipa Honda Accord broja šasije [broj šasije], naložio CĐ, koji nije bio svjestan da se radi o krivotvorini, da umjesto njega u svrhu prijenosa vlasništva automobila marke i tipa Honda Accord broja šasije [broj šasije], u stanici za tehnički pregled preda na neutvrđen način izrađen nevjerodostojan ugovor o kupoprodaji broj U-136/2/17 od 10. srpnja 2017., u kojem je bilo neistinito navedeno da KĐ kao prodavatelj prenosi vlasništvo nad vozilom na HĐ, iako je bio svjestan da KĐ nikada nije potpisao navedeni ugovor,

- d a k l e, lažnu ispravu uporabio kao pravu,

- pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11.

III/ Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. ZKP te nužni izdaci okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je HĐ za učin kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 te je u optužnici predložilo donošenje presude s kaznenim nalogom. Sud je usvojio zahtjev državnog odvjetništva te je donio presudu s kaznenim nalogom, a na koju je optuženik uložio prigovor, nakon čega je proveden ovaj kazneni postupak, a u ovoj presudi je prethodna presuda s kaznenim nalogom stavljena izvan snage.

Državno odvjetništvo je na raspravi 16. srpnja 2025. izmijenilo činjenični opis optužbe.

Rasprava 18. srpnja 2025. održana je u odsutnosti optuženika upozorenog po članku 404. stavku 5. ZKP. Naime, optuženi HĐ očitovao se o optužbi, iznio je obranu te je na raspravi 16. srpnja 2020. naveo kako je suglasan da se rasprava 18. srpnja 2025. održi u njegovoj odsutnosti, time da je potrebno napomenuti kako je na navedenoj raspravi samo zaključen dokazni postupak te su stranke iznijele završne govore.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti izmijenjene optužnice optuženi HĐ je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to kaznenu prijavu podnositelja KĐ, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Simiću, odvjetniku iz [adresa] (list 1-3 spisa), presliku kupoprodajnog ugovora broj U- 136/2/17 od 10. srpnja 2017. (list 5 spisa), uvjerenje Sektora upravnih i inspekcijskih poslova PU Zagrebačke od 23. studenog 2017. (list 6 spisa), račun R1: 530/POSL2/1 trgovačkog društva Lucana usluge d.o.o. (list 13 spisa), presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 23-24 spisa), izvornik kupoprodajnog ugovora broj U-136/2/17 od 10. srpnja 2017. (list 31 spisa), prometnu dozvola na ime optuženika (list 23-24), potvrdu Porezne uprave od 10. srpnja 2017. (list 32 spisa), Izvješće o izuzimanju rukopisa od 13. lipnja 2018. s rukopisima (list 35-94 spisa), dopis Sektora upravnih i inspekcijskih poslova PU Zagrebačke od 14. lipnja 2018. s prilozima(list 95- 101 spisa), izvješće o izuzimanju rukopisa od 5. studenog 2018. s rukopisima (list 104- 128 spisa), posebno izvješće II. Policijske postaje Zagreb od 24. veljače 2020. (list 146 spisa), dopis Službe za upravne poslove PU zagrebačke od 20. veljače 2020. (list 147 spisa), registracijski list od 14. srpnja 2017. (list 148 spisa), prijedlog za razvrgnuće suvlasništva (list 162-163 spisa), dopis odvjetničkog društva Borić i Partneri (list 164- 166) spisa, potvrdu (list 167 spisa), dopis stanice za tehnički pregled (list 260 spisa), dopis PUZ-a od 6. rujna 2023. s prilozima (list 263-271 spisa), ugovor o darovanju nekretnine (list 282-284 spisa), rukom pisani dopis (list 285 spisa) te ne potpisani ugovor o darovanju motornog vozila (list 286 spisa).

Uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 19. veljače 2019. (list 131-143 spisa).

Uz suglasnost stranaka nadalje su pročitani i iskazi svjedoka FĐ na zapisniku s rasprave od 3. lipnja 2022., svjedoka LĐ na zapisniku s rasprave od 3. lipnja 2022. (listovi 225-226 spisa), svjedoka KĐ na zapisniku s rasprave od 15. studenoga 2023. (listovi 278-281 spisa) i zapisniku s rasprave od 26. rujna 2022. (list 230), svjedoka DĐ na zapisniku s rasprave od 15. studenoga 2023. (listovi 278-281 spisa), svjedoka CĐ na zapisniku s rasprave od 2. veljače 2022. (listovi 295-298 spisa) i svjedoka GĐ na zapisniku s rasprave od 9. travnja 2024. (listovi 299-302 spisa).

Stranke nisu imale primjedbe na pročitanu materijalnu dokumentaciju te pročitane iskaze svjedoka.

Po službenoj dužnosti ispitana je u svojstvu svjedoka MĐ, dok je na prijedlog optužbe dopunski ispitan i svjedok KĐ.

Prije kraja dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog HĐ te je optuženik iznio svoju obranu.

Odbijen je prijedlog državnog odvjetništva za dopunskim ispitivanjem svjedoka DĐ te za provođenjem grafološkog vještačenja rukopisa DĐ i CĐ radi utvrđenja jesu li navedene osobe potpisale sporni ugovor o kupoprodaji vozila u svojstvu prodavatelja.

4. U obrani na raspravi optuženi HĐ je u bitnome naveo kako je vozilo koje je činjenično opisano u naravi uvijek bilo njegovo vozilo. Naime, opisao je kako je on kupovao to vozilo 2010. te da ga je tada njegov brat, KĐ, zamolio da automobil kupi na ime njegovog obrta, a kako bi KĐ mogao odbiti porez. Budući da je KĐ bio njegov mlađi brat pa mu je optuženik uvijek oko svega pomagao, odlučio je to učiniti te je automobil, a koji je kupio za svoje potrebe i koji je platio sa svojim novcima, kupio na ime obrta KĐ i to temeljem njegove osobe iskaznice koju mu je dao. Optuženik je nadalje naveo kako se točno sjeća da su automobil išli kupiti on i njegova bivša supruga te njihovo dvoje djece. Nakon toga vozilom se cijelo vrijeme koristio optuženik, dok mu je brat KĐ svake godine dao svoju osobu iskaznicu kako bi izvršio registraciju vozila, a na registraciju tog vozila uvijek je išao on (optuženi HĐ). Optuženi HĐ je nadalje istaknuo kako je nakon određenog vremena KĐ odrastao te su mu se promijenili apetiti i postao je fokusiran na zemljište vezano uz koje postoji i materijalna dokumentacija u ovome spisu, a Josipova želja je bila da se to zemljište proda, da bi on mogao od toga novca nastaviti sa svojom djelatnošću. KĐ je potom podnio i na građanski sud tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koja parnica još uvijek nije dovršena. Optuženi HĐ naveo je kako on nije pristao na prodaju tog zemljišta, i to stoga što je na istom imao suvlasničke udjele, a radilo se o njegovoj djedovini, adresi na kojoj se rodio te je namjeravao tamo ostati i živjeti. Naveo je kako su svi znali njegov stav glede tog zemljišta, a ostale sestre i braća stali su na stranu KĐ te su krenule prema optuženiku ucjene. Naveo je kao je automobil bio najmanja stavka, dok je KĐ krenuo vršiti psihičko nasilje i prema njemu (optuženiku), ali i prema njegovoj djeci. Optuženi HĐ naveo je kako je on osobno više puta prijavljivao policiji ta psihička i fizička napadanja od strane KĐ. Kada je došlo vrijeme da ponovno registrira ovo svoje vozilo, KĐ mu je odbio dati svoju osobnu iskaznicu. Optuženik je nadalje naveo kako je jedne nedjelje ujutro, kada je automobilom išao na posao, po dolasku u garažu KBC Rebro uočio da mu na automobilu nedostaju registarske oznake, pa je odmah zaključio da ih je očito KĐ dan ranije skinuo s njegovog vozila. Budući da se nije mogao koristiti vozilom bez registarskih oznaka, optuženik je automobil ostavio u garaži KBC-a te je godinu ili dvije bio bez automobila, a što mu je bilo jako problematično s obzirom na to da radi i u bolnici i na fakultetu te da uz to ima i troje djece pa mu je automobil doista bio potreban. Naveo je kako se tada snalazio na način da su mu poznanici posuđivali automobil ili je koristio usluge taxi-a. Na njegove molbe KĐ nije htio popustiti te ga je nastavio ucjenjivati da će mu prenijeti vozilo samo ako se odrekne zemlje, pa uzevši u obzir sva ova psihička i fizička maltretiranja koje su on i njegova obitelj zbog njega trpjeli, obratio se odvjetničkom uredu Borić jer je želio da se ovaj problem riješi i da to bude vođeno od strane stručnjaka. Navedeno odvjetničko društvo u više se navrata obraćalo bratu KĐ te mu je dostavljalo i ugovore da bi ih potpisao te da mu i papirnato vrati automobil koji je faktično cijelo vrijeme bio u vlasništvu optuženog HĐ. U to vrijeme optuženik navodi da s KĐ više nije bio u nikakvom kontaktu iako su živjeli na istoj adresi, samo na različitim etažama. Nadalje je naveo kako je jedan dan sa svojom tadašnjom djevojkom, koja mu je sada supruga, otišao na nekoliko dana na ljetovanje pored Šibenika, sjeća se da je bio srpanj ili kolovoz te da ga je nazvala susjeda MĐ koja mu je rekla da je KĐ potpisao ugovor za automobil i da će sve biti u redu i da se vrati. Naime, opisao je kako su osim njegove obitelji, i susjedi bili upoznati s problemima koje je imao s bratom. Susjeda mu je rekla i da nazove majku, za koju je vidio da ga je ista prethodno zvala te joj se nije javio, a kada ju je povratno nazvao, majka mu je rekla da dođe, da je ugovor potpisan i da će sve biti u redu između njega i braće. Optuženik je naveo da kako se tada nalazio na moru te da je imajući u vidu narav svog brata KĐ te uzevši u obzir njegova prethodna postupanja te činjenicu da on brzo može promijeniti mišljenje, odmah nazvao gospodina CĐ da ide provesti taj prijenos vlasništva na njegovo ime. Nakon toga nastavio se koristiti vozilom i to mjesecima i nitko mu ništa nije rekao, a auto je parkirao ispred kuće u kojoj uostalom i živi njegov brat KĐ te mu se on nikada vezano uz to nije javio niti bilo što prigovorio, da bi ga onda nakon toliko vremena samo nazvali iz policije i rekli da ga je brat prijavio. Optuženi HĐ je naveo i kako je ovaj kazneni postupak iniciran od strane njegovog brata, s ciljem da se optuženika diskreditira u poslovnom smislu jer da već godinama u njegovoj evidenciji stoji da se protiv njega vodi kazneni postupak pa se on zbog toga ne može javljati primjerice na dežurstvo izvan svoje ustanove jer mu je za to potreban izvadak iz kaznene evidencije, konkretno misli na dežurstva u Dječjoj bolnici Bistra. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da njemu nije poznato s kojim je papirima CĐ izvršio tu registraciju dok je on bio na moru, on mu za to nije dao osobnu iskaznicu jer je osobna iskaznica tada bila kod njega. Na daljnje pitanje naveo je da je on pri svakoj prethodnoj registraciji vozila morao predočiti svoju osobnu iskaznicu, ali i osobnu iskaznicu brata koji je bio vlasnik obrta na koje je glasilo vozilo. Na daljnje pitanje suda naveo je da je on CĐ uputio da uzme ugovor za koji mu je mama rekla da je na stolu te mu je on upravo to i naveo. Na daljnji upit optuženik je naveo kako je on potpisao ugovor o kupoprodaji tog njegovo vozila, a koji je sastavilo Odvjetničko društvo Borić, a na upit da li je potpisao ugovor koji se nalazi na listu 31 spisa, naveo je kako on taj ugovor nije potpisao. Na daljnji upit suda naveo je kako se on nije naknadno obratio niti zahvalio KĐ što je pristao potpisati kupoprodajni ugovor za automobil, zato jer oni i dalje nisu bili u dobrim odnosima. Nadalje, naveo je kako je on pitao majku što je bilo s tim ugovorom, a kada ga je policija kontaktirala i ona mu je rekla da je prijavljen od strane brata za krivotvorenje, no majka se tada pravila da više ništa ne zna. Rekla je da ne zna što njih dvojca imaju, time da je optuženik naveo kako on smatra da brat KĐ zlostavlja i majku, a što optuženik navodi da je također prijavljivao policiji te je mišljenje optuženika da se ona iz tog razloga ne želi miješati. Optuženi HĐ naveo je kako on nikada nije koristio usluge društva ''Lucana usluge d.o.o.''

Optuženik je na raspravi 16. srpnja 2025. na pitanje suda u obrani dodao da se ne može sjetiti tko ga je točno nazvao, da li majka ili susjeda, a vezano uz to da je ugovor o kupoprodaji potpisan. Po njegovom sjećanju je susjeda zvala.

5. Uzevši u obzir obranu optuženika, u ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi HĐ **.**.2017. u [adresa] naložio CĐ da umjesto njega, a u svrhu prijenosa vlasništva automobila marke i tipa Honda Accord broja šasije [broj šasije] na njegovo ime, u Stanici za tehnički pregled vozila EuroZagreb III preda ugovor o kupoprodaji broj U-136/2/17 od 10. srpnja 2017. u kojem je bilo navedeno da KĐ kao prodavatelj prenosi vlasništvo nad vozilom na HĐ.

Sporno je bilo da li je navedeni ugovor o kupoprodaji broj U-136/2/17 od 10. srpnja 2017. bio nevjerodostojan i da li je optuženi HĐ imao svijest o tome da se radi o nevjerodostojnom ugovoru.

6. Izvedeni dokazi

6.1. U svojstvu svjedoka više je puta u postupku ispitan KĐ, a koji je u tijekom tih ispitivanja mijenjao svoje iskaze. Pa ja tako na raspravi **.**.2023. KĐ koristio zakonsku blagodat ne iskazivanja pa je na navedenoj raspravi pročitan iskaz koji je ovaj svjedok dao na raspravi 26. rujna 2022., a na kojoj je propisno upozoren u smislu članka 285. stavka 1. i 3. ZKP/08 i članka 288. stavka 1. i 286. stavka 1. ZKP/08.

Na raspravi 26. rujna 2022. ovaj svjedok je naveo da kada se vratio s mora na ljeto 2017. da je uočio je da na mjestu gdje je parkirao svoj automobil marke i tipa Honda Accord i to u dvorištu kuće gdje prebiva, automobila više nije bio. Naime njemu je istekla registracija te je on prije odlaska na more s njega skinuo registarske pločice te ga je planirao registrirati nakon povratka s mora zajedno s mopedom. Također uočio je da nedostaju i ključevi od automobila i prometna dozvola u ladici ispod televizora u prizemlju obiteljske kuće u kojoj živi s majkom. Kada je pitao majku DĐ i optuženika da gdje je automobil isti mu nisu ništa odgovorili. Zbog navedenog je otišao na policiju u Heinzelovu kako bi dobio informacije te mu je službenik na šalteru rekao da on više nije vlasnik tog automobila nego njegov brat HĐ. On je zbog toga angažirao odvjetnika Simića, koji je u njegovo ime podnio kaznenu prijavu protiv brata. Na posebno pitanje suca odgovorio je da on HĐ nije dao nikakvu punomoć da registrira vozilo na sebe niti je s njime sklopio ugovor o kupoprodaji kojim bi na njega prenio vlasništvo nad vozilom. Nakon što je saznao za ove malverzacije od strane brata bilo mu je ponuđeno da potpiše nekakve ugovore, no on je to odbio. Naime, opisao je kako je s bratove strane nastupalo više odvjetnika te da su na njega neki način vršili pritisak da potpiše naknadni kupoprodajni ugovor jer su mu u tom slučaju nudili da će riješiti imovinskopravne odnose. KĐ navodi da na to nije pristao. KĐ je naveo i kako je HĐ u zavadi s braćom i sestrama te s majkom, time da je naveo da je osim KĐ i HĐ u obitelji još dvoje braće i dvije sestre. Na daljnje pitanje suca odgovorio je da on predmetni automobil svakodnevno viđa jer da ga koristi HĐ te da je na njega stavio i nove registarske oznake. KĐ je naveo kako vjeruje da je optuženik bio u dosluhu s auto-kućom D koja je izvršila prijenos vlasništva vozila s KĐ na optuženog. Na posebno pitanje branitelja optuženog odgovorio je da je on kupio to vozilo Honda Accord od autokuće koja ga je prodavala čijeg imena se sada ne sjeća, a platio ga je novcem sa svog bankovnog računa. Također je u Poreznoj upravi platio porez za to vozio. Nije mu poznato tko je izvršio prijenos vozila s njegovog imena na ime optuženog niti tko je registrirao to vozilo na ime optuženika. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedokinje FĐ i to gdje ona tvrdi da su ona i optuženik kupili automobil Honda Accord 2010. te da su ga koristili cijelo vrijeme, a da ga je optuženi HĐ nastavio koristiti i nakon što se od nje razveo, odgovorio je da to nije istina. Naveo je i kako on raspolaže svom dokumentacijom vezao za vozilo iz koje je biti vidljivo da je upravo on plaćao porez. Na posebno pitanje optuženog ponovio je da je on cijelo vrijeme koristio to vozilo. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedokinje FĐ u kojem je ista navela da je optuženik digao kredit kojim je platio automobil, a da je s KĐ dogovorio da automobil bude u njegovom vlasništvu da on ne plati porez te da KĐ nikad nije stvarno koristio taj automobil, KĐ je odgovorio da to nije istina te ne zna zbog čega je svjedokinja FĐ to govorila. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je da on ne posjeduje nikakvo motorno vozilo. Na posebno pitanje optuženog odgovorio je da je automobil koštao cca 200.000,00 kuna, a ne sjeća se točno gdje ga je kupio, u kojoj autokući.

Svjedok KĐ je na prijedlog optužbe dopunski ispitan na raspravi 16. srpnja 2025., a kada je u iskazu naveo da mu je poznato zbog kojeg se ugovora vodi ovaj postupak, time da je svjedok naveo kako on ne zna tko je potpisao taj ugovor o kupoprodaji jer da su i njegov brat HĐ, a i on osobno grafološkim vještačenjem isključeni kao potpisnici ugovora. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da od kada je zadnji puta iskazivao na sudu, da nije saznao nikakve nove okolnosti vezano uz prijenos tog vozila na brata HĐ. Kada mu je na prijedlog OKDO predočen dio njegovog iskaza koji je dao na raspravi 26. rujna 2022. na listu 4 spisa i to posljednji odlomak, treći red koji počinje riječima ''nakon što sam saznao'' pa do osmog retka koji završava riječima ''imovinskopravne odnose'', a na upit da malo pojasni što se tu događalo, naveo je da se ne sjeća, da je prošlo puno godina od tada, da je on pomorac, da puno radi, tako da se više ne može sjetiti svih detalja vezano uz ovu pravnu problematiku. Naveo je i kao su on i optuženi HĐ riješili sve njihove imovinskopravne odnose. Na daljnji upit je naveo da on ne zna na koga sada glasi sporni automobil, niti ga to zanima. Dodao je i kako on nije ništa radio vezano uz taj automobil u ovom cijelom periodu. Ne zna niti tko se s tim vozilom koristi. On to vozilo ne smatram svojim. Svjedok je naveo i kako njemu ovaj postupak nema smisla. Na daljnji upit je naveo da se on ne sjeća je li u srpnju 2017. u kući svoje majke ostavio dokumentaciju koja se odnosi na prijenos vlasništva tog vozila na brata HĐ jer da je prošlo previše vremena. Kada je svjedoku predočen dio iskaza svjedokinje MĐ s rasprave od 9. lipnja 2025. o tome da je njegova majka obavijestila HĐ da je ugovor potpisan, svjedok je naveo da je moguće da je majka o tome obavijestila HĐ, a s obzirom na to da su oni sva imovinskopravna pitanja riješili pa je onda moguće da ga je ona nazvala da je ugovor potpisan. Na upit je li to bilo 2017. naveo je da ne zna, da je moguće, da se sjećam da je u tim pitanjima sudjelovao i odvjetnik Malnar ili nešto slično. Na daljnji upit zbog čega je onda prijavio brata policiji ako je moguće da mu je majka to javila, svjedok je naveo da su tada odnosi bili narušeni, da je bilo niz prijetnji vezano uz imovinskopravne odnose od strane nepoznatih osoba. Naveo je kako je istina da je on podnio prijavu, no naveo je kako se tu očito radi o tome da je netko podvalio nešto njemu i njegovom bratu HĐ iz Lucana usluge d.o.o. te smatra da bi se policija zapravo time trebala baviti što se tamo događa, a ne odnosima između njega i brata. Brat HĐ i on imali su interne dogovore i nisu potpisivali ugovore preko Lucana usluge. Na daljnji upit suda naveo je da je on u to vrijeme, odnosno prije podnošenja kaznene prijave sklopio s bratom ugovor kojim mu je to vozilo darovao, no onda se pojavio taj Lucana usluge ugovor te ga se počelo ucjenjivati i reketariti od strane trećih osoba.

Kada je svjedoku predočena prva rečenica drugog odlomka njegovog iskaza na listu 4 zapisnika od 26. rujna 2022. naveo je da je točno ovo što je danas iskazivao. Svjedok je naveo kako je 26. rujna 2022. tako iskazivao jer se bojao za svoj život jer, kao što je već napomenuo, tada je bio podvrgnut reketarenju i ucjenjivanju, dok unutar obitelji nisu uspjeli riješiti njihove imovinskopravne odnose.

6.2. U svom iskazu na raspravi DĐ je navela da bi ona samo željela da njezin sin HĐ osvijesti svoje postupke. Dodala je kako na sebe krivi za ponašanje sina HĐ jer da je u to vrijeme ona puno radila i nije mogla biti s njim, već je on vrijeme provodio sa svojim djedom. Kada kaže da bi željela da sin osvijesti svoje postupke misli na njegovo nepravedno postupanje prema braći i prema njoj. Naime, pojasnila je kako braća traže da se dogovore s optuženikom oko imovine. Svjedokinja je navela kako je prije ovoga svjedočenja našla papir iz 2017. kada je otišla kod javnog bilježnika jer ju je sin HĐ na to prisilio i rekao joj da neka mu prepiše 2/6 svoje imovine jer da inače više neće vidjeti njegovu djecu. Taj papir je donijela te ga je dala na uvid sudu. Sud je utvrdio da je svjedokinja predočila sudu ugovor o darovanju nekretnine od 12. svibnja 2017. s naznačenim broj Z-26698/17 te nepotpisani ugovor o darovanju motornog vozila s naznačenim datumom 1. rujna 2017. u kojem je kao darovatelj naznačen KĐ, a kao obdarenik HĐ. Na upit suda svjedokinja je navela da ona ne zna odakle joj taj ugovor, da je to našla među svojim papirima. Istaknula je da njoj nije ništa poznato vezano uz automobil koji je predmet ovoga postupka. Na upit suda svjedokinja je navela da je HĐ bio taj koji je cijelo vrijeme vozio auto marke Honda Accord, crne boje. Ona nije pitala čiji je to automobil pa to ni ne zna. Navela je i kako ona ne zna ništa vezano uz prijenos vlasništva na tom vozilu. Dodala je kako nikada nije vidjela da bi sin KĐ koristio ovo vozilo, a KĐ joj ništa vezano uz to vozilo nije niti pričao. Navela je da ona ne zna koje kazneno djelo se HĐ stavlja na teret u ovom postupku. Nije joj poznato, niti joj je itko pričao da bi HĐ neku drugu osobu potpisivao na neki ugovor. Na posebno pitanje optuženog navela je da ona ne zna tko je kupio taj automobil. Na daljnji upit da li joj je poznato tko je sastavio ugovore koje je danas predočila, navela je da ne zna.

Pročitan je iskaz svjedokinje s rasprave od 26. rujna 2022. list 231 spisa, a kada je ista navela da joj nije poznato tko je kupio vozilo marke Honda Accord, ali zna da je vozilo koristio i još uvijek koristi HĐ, dok nije vidjela da bi KĐ koristio ovo vozilo. Ništa joj nije poznato za prijenos vlasništva vozila. Dodala je i kako je njezin sin HĐ u zavadi sa svojom braćom i sestrama i to dva brata i dvije sestre te i s njom zbog imovine jer se želi dokopati onoga što mu po njenom mišljenju ne pripada pa da se služi svim sredstvima da bi ostvario cilj.

6.3. U svojstvu svjedoka ispitana je FĐ, a koja je u iskazu navela da je optuženi HĐ njen bivši suprug, a proveli su u braku desetak godina, razveli smo se 2013. Navela je i kako su automobilom marke tipa Honda Acord kupili HĐ i ona otprilike 2010. te su ga i koristili cijelo vrijeme, a HĐ je nastavio koristiti automobil i nakon što su se razveli. Na daljnje pitanje na koga je kupljen automobil odgovorila je da je NĐ digao kredit kojim je platio automobil, ali je s bratom KĐ dogovorio da automobil bude u Josipovom vlasništvu, koliko se sjeća iz razloga da ne plati porez. Dakle, KĐ nikada nije stvarno koristio taj automobil. Na daljnje pitanje odgovorila je da joj nije poznato ništa vezano za prijenos automobila s KĐ na HĐ iz srpnja 2017. Ona nema neposrednih saznanja vezano za sadašnje odnose između optuženog HĐ i KĐ jer o tome nije s njima razgovarala, a s bivšim suprugom HĐ kontaktira minimalno, koliko je to potrebno vezano za zajedničko dvoje djece. Preko djece ima posredne informacije da su KĐ i HĐ u svađi.

6.4. Svjedok LĐ je u iskazu naveo da je on prijatelj s optuženim HĐ još od djetinjstva te su i kumski povezani preko djece, dok KĐ poznaje kao Mariovog brata, i s njim je u poznaničkom odnosu. Otkad su HĐ i KĐ u zavadi, KĐ s njime ne kontaktira jer je on Mariov prijatelj. Kada ga se pita za vozilo marke tipa Honda Accord svjedok je naveo da mu je poznato da je HĐ digao kredit za kupnju tog vozila te da je sa svojim bratom KĐ dogovorio da on formalno preko svoje firme kupi to vozilo, a KĐ je dao i novac od kredita za kupnju vozila. Tako je i bilo te je HĐ svake godine uz Josipovu punomoć registrirao to vozilo. Dakle, HĐ je stvarno koristio to vozilo, a ne KĐ. Nakon što su se HĐ i KĐ posvađali vezano za imovinu, HĐ mu je govorio da je morao kriti taj automobil od KĐ jer je bio u strahu da ga ovaj ne ošteti. Također ga nije mogao registrirati i odjavio je registarske pločice jer mu KĐ nije htio dati punomoć. Poznato mu je da je HĐ u konačnici uspio prebaciti automobil s KĐ na sebe, ali mu nisu poznate okolnosti na koji način je to napravio i da li mu je KĐ dao punomoć. Naveo je kako je očito da se između KĐ i HĐ radi o imovinskopravnom odnosu koji za posljedicu ima i ovu stvar s automobilom. Naveo je i kako mu je HĐ rekao da se bojao da bi KĐ, kao stvarni vlasnik tog automobila, "papirnati vlasnik", mogao taj automobil prodati nekoj trećoj osobi pa je i zbog toga automobil krio od KĐ.

6.5. Iz iskaza svjedoka CĐ proizlazi je on osobno izvršio u stanici za tehnički pregled, misli na Vrbanima, registraciju za vozilo na ime optuženog HĐ, a koliko se sjeća radilo se o vozilu Honda. Naime, naveo je kako je on u to vrijeme radio u auto salonu u Zagrebačkoj, time da se više ne može sjetiti naziva tog auto salona, pa je u sklopu posla često vršio i registracije vozila. Naveo je da ih je izvršio možda 300 ili 400. Vezano uz konkretnu registraciju, naveo je kako je on tu registraciju izvršio po nalogu optuženog HĐ time da se više ne sjeća temeljem koje dokumentacije, no ono što se sjeća jest da ga je optuženik nazvao i zamolio da to napravi za njega jer da je on na moru. Dokumentaciju na temelju koje je izvršio tu registraciju pokupio je u kući u kojoj stanuje HĐ, time da mu tu dokumentaciju nitko nije predao, već je na ulazu u kuću bio neki stolić i tamo se nalazila ta dokumentacija, time da je svjedok naveo kako on ne zna tko je tu dokumentaciju tamo stavio. Sjeća se da mu je HĐ rekao da će ga dokumentacija tamo čekati. Naveo je kako on poznaje Maria Ćuka 10-ak ili 15-ak godina jer da HĐ radi kao liječnik na automobilskim utrkama na kojima on nastupa. Poznato mu je da je HĐ prije ove registracije koristio to vozilo, a ovo je prvi puta da je njega zamolio da izvrši registraciju. Naveo je i kako on ne zna ništa o vlasništvu toga vozila jer o tome nije ništa ni pitao, već je samo HĐ izvršio tu uslugu. Ne poznaje KĐ. Na posebno pitanje obrane naveo je da mu nije poznato tko još živi u toj kući u [adresa] osim HĐ. Na upit ZOKDO naveo je da je on i inače znao raditi takve usluge, da vozi na registraciju aute od prijatelja koji su ga zamolili. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je da se ne sjeća konkretnog postupka ove registracije, no naveo je kako je inače postupak da on dođe u stanicu za tehnički pregled, preda papire i pričeka. Ne sjeća se konkretno prilikom te registracije trenutka kada je predavao svoje osobne dokumente u stanici za tehnički pregled radi legitimacije, no siguran je da je to morao učiniti jer inače ne bi mogao registrirati vozilo. Naveo je i kako se sjeća da je to bilo 2017., u lipnju, srpnju ili kolovozu, a to mu je poznato iz razloga jer mu je supruga tada ili rodila ili bila pred porod. Ne sjeća se kada je i na koji način vratio vozilo i ključ HĐ. Na upit oštećenika naveo je da automobil nije bio registriran kada se vršila ta registracija u stanici za tehnički pregled tako da ga on tada sigurno nije vozio. Sada se ne može sjetiti je li taj automobil bio doveden od strane šlep službe ili na neki drugi način do stanice za tehnički pregled. Na daljnji upit oštećenog KĐ naveo je da mu nije poznata firma Lucana usluge d.o.o. Kada je svjedoku predočen sporni ugovor o kupoprodaji vozila s lista 266 spisa, svjedok je naveo da mu taj ugovor nije poznat, no istaknuo je kako ga je vjerojatno imao kod sebe jer da inače auto ne bi mogao registrirati, no sada se više toga ne može sjetiti. Na daljnji upit oštećenika naveo je da je inače procedura da se prilikom takve registracije vozila predoči ugovor o kupoprodaji vozila, prometna dozvola i punomoć.

6.6. Svjedok GĐ je u iskazu naveo kako je on bio dugogodišnji zaposlenik društva Lucana usluge d.o.o., odnosno da je tamo radio pet godina, nakon čega se zaposlio u Auto Moto Pavić. Naveo je kako je društvo Lucana usluge d.o.o. bilo u vlasništvu OĐ. On je u tom društvu bio zaposlen na radnom mjestu prodavača, a društvo se bavilo prodajom automobila. Naveo je kako ne poznaje osobu HĐ, a nije mu bio poznat niti kada ga je vidio u sudnici. Na upit suda naveo je da se društvo Lucana usluge d.o.o. osim prodajom vozila, bavilo i posredovanjem u kupoprodaji vozila. Na daljnji upit suda naveo je da je u poslovima posredovanja prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora postupak bio takav da bi u njihovo društvo pristupili prodavatelj i kupac, predočili bi osobne iskaznice te bi on onda ispunjavao kupoprodajni ugovor s njihovim memorandumom, a u kojem bi bili navedeni osobni podaci i OIB kupca i prodavatelja te podaci o vozilu. Na upit suda zbog čega bi prodavatelj i kupac imali interes da posredstvom tog društva sklope ugovor o kupoprodaji vozila, naveo je da misli da je to iz razloga jer da kada bi na ugovoru bio pečat društva koje je posredovalo u kupoprodaji vozila, da tada nije bilo potrebe da se ugovor ovjerava kod javnog bilježnika. Prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji morale su u prostorije društva doći obje stranke te su u njegovoj prisutnosti potpisati ugovor. Te poslove u društvu Lucana usluge d.o.o. obavljao je osim njega i šef OĐ. Na samom ugovoru je vidljivo da li je ugovor ispunjavao on ili šef OĐ. Nakon potpisivanja ugovora se izdavao i fiskalni račun kojim se naplatila ova usluga posredovanja. Na ugovoru je bila naznačena cijena posredovanja, a misli da je bila 100,00 kuna. Kategorički tvrdi da se nikada nije dogodilo da bi ugovor bio sklopljen, a da stranke nisu bile prisutne. Nikada mu nije bio donesem ugovor koji je već prethodno primjerice bio potpisan od strane neke od ugovornih stranaka. Kada je svjedoku predočen sporni ugovor isti je naveo da je to ugovor koji je ispunjen posredstvom našeg Lucana usluge d.o.o. i to je ugovor koji je on osobno ispunio. Kada mu je predočava račun na listu 17 spisa, naveo je da je to račun koji je izdan za posredovanje i sklapanje tog ugovora te da je taj račun on osobno potpisao. Ne može se sjetiti situacije u kojoj je ovaj ugovor potpisivan. Naveo je i kako on nikada nije bio pozvan na policiju radi davanja bilo kakvih izjava vezano uz potpisivanje ugovora u kojima je posredovao jer da oni su oni jako pazili da sve bude u redu da se ne dogodi nešto zbog čega bi morali davati izjave na policiji. Još jednom je ponovio i kako je on sigurno imao na uvid osobne iskaznice i kupca i prodavatelja u izvorniku prilikom sklapanja ugovora jer da bez toga ne bi došlo do sklapanja, no isto tako je naveo da on nije provjeravao jesu li osobe koje potpisuju uistinu osobe koje se nalaze na fotografijama tih osobnih iskaznica. Na daljnji upit suda da kako svjedok tumači okolnost da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da KĐ nije potpisnik toga ugovora, svjedok je naveo da mu to nije poznato jer da je on uvijek pazio da osobe navedene u ugovoru potpišu isti. Naveo je kako mu osoba imenom CĐ nije poznata. Ime KĐ mu isto ništa ne znači.

6.7. Ispitana je i svjedokinja MĐ koja je u iskazu navela kako ona ne zna ništa vezano uz odnos HĐ i njegova brata, niti joj je poznato da bi među njima postojali neki sporovi vezano uz auto ili tome slično. Kada joj je sud predočio koji je predmet spora, navela je kako je njoj poznato da je njezina susjeda, gđa. DĐ, a koja je majka optuženika, znala ponekada dolaziti do nje te ju moliti da umjesto nje nazovem njezinu djecu, a kada joj se isti ne bi javljali na telefon jer se ona zbog svojih godina teže snalazila s mobitelima i tehnologijom. Tako se sjeća da je DĐ jednom prilikom došla kod nje i tražila ju da nazove HĐ te je ona, u njezinoj prisutnosti, zvala HĐ. Svjedokinja je opisala da su sjedili kod nje u kuhinji te da je ona nazvala HĐ, a zna da je onda DĐ s njime pričala, dok je svjedokinja bila pored. Sjeća se da je DĐ bila sretna i da je rekla HĐ da ima za njega radosnu vijest, da mu je KĐ priredio i potpisao papire za auto. Svjedokinja je navela i kako se DĐ jako veselila, i to zato jer se oni još nešto svađaju, pa se veselila da je to riješeno. Svjedokinja je navela i kako joj je poznato da se HĐ tada nalazio na moru. Sjeća se i da je rekao da se nije mogao javiti i da bi ju nazvao navečer. Ne može se sjetiti što je još rekao. Na poseban upit je navela kako je njoj poznato koje automobile voze braća HĐ jer da na njihovo dvorište gleda izravno iz svoje kuće. Pa na upit suda da navede koje automobile voze braća HĐ, ista je navela da ona ne prepoznaje baš marke automobila, no da zna da HĐ vozi neki crni auto i to u zadnje vrijeme, a zna da je supruga vozila neki bijeli auto. Poznato joj je da im ta neka crna Honda koja ima gore tule i da je to automobil koji vozio HĐ. Za KĐ zna da on nema auto, već se on vozio sa svojom tadašnjom djevojkom, time da više s njom nije u vezi, barem ih ona ne vidi zajedno. Na upit suda svjedokinja je navela da ona ne zna, niti je čula u tom razgovoru gdje su se nalazili ti papiri za auto. Navela je i da se ne sjeća da bi u ovom razgovoru koji je majka vodila s HĐ, bilo govora o kojem bi se to automobilu radilo, odnosno kojoj marki vozila. Na daljnji upit može li vremenski odrediti kada je bio taj razgovor, navela je da zbog proteka vremena doista više ne može odrediti, no zna da je najmanje pet godina od tada prošlo, a to zna jer taj stan gdje su se tada ona i DĐ nalazile je ona kasnije prepustila svojoj kćeri, tako da ona već negdje pet godina tamo ne živi, a ovo je bilo prije toga. Na daljnji upit je navela da ona doista ne zna tko je i kako kupio taj automobil, niti joj je poznato išta vezano uz sporove među braćom DĐ. Na posebno pitanje ZOKDO svjedokinja je ponovila da je DĐ tako znala doći do nje kada joj se HĐ i KĐ ne bi javljali te je dodala da je čak više puta dolazila zbog kontaktiranja KĐ nego HĐ. Navela je kako ona ima brojeve i od HĐ i od KĐ jer da su oni njezini susjedi i obojica su joj super. Navela je i kako njoj DĐ ništa nije pričala vezano uz taj automobil, no ona zna da C imaju nekih obiteljskih problema, s time da ona za to nikada nije pitala DĐ, a niti joj je DĐ o tome govorila. Na daljnji upit je navela da kada DĐ taj puta došla kod nje da nije donijela nikakve papire, već je samo došla s molbom da nazove HĐ. Navela je kako KĐ živi sa svojom majkom DĐ, a da je HĐ isto živio na toj adresi, no da ona misli da od Božića HĐ tamo više ne živi. Navela je i kako nije bila poslije u kontaktu s HĐ. Na kraju iskaza je svjedokinja navela da nema ništa više za dodati, da je pomogla sudu koliko je mogla i koliko se sjeća i da se dodatnih detalja sada više doista ne može prisjetiti.

6.8. Pročitana je materijalna dokumentacija, i to kaznena prijava koju je podnio KĐ protiv optuženog RĐ, a iz koje je razvidno da je navedena prijava podnesena 14. prosinca 2017.

Izvršen je uvid u izvornik spornog ugovora o kupoprodaji vozila, a u kojem je navedeno da je isti sklopljen posredstvom društva Lucana usluge 10. srpnja 2017.

Iz uvjerenja MUP-a proizlazi da je prijenos vlasništva s KĐ na RĐ izvršen 14. srpnja 2017.

Pročitana je i dokumentacija koja se odnosi na spor koji se vodio između KĐ i RĐ oko razvrgnuća suvlasničke zajednice pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

Iz dokumentacije Odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. razvidno je kako je ovo društvo u ime optužnog HĐ poslalo 7. prosinca 2016. dopis KĐ u kojem je, između ostalog navelo da je jedan od uvjeta za razvrgnuće suvlasničke zajednice da KĐ izvrši formalni prijenos vlasništva spornog automobila na HĐ, dok se u dopisu navodi da se radi o vozilu koje je zapravo u vlasništvu HĐ, koji je taj automobil kupio od svojih sredstava te je njegov jedini korisnik i stvarni vlasnik te da to vozilo glasi na KĐ jer mu je KĐ to predložio kao vlasnik obrta, a da je HĐ na to pristao.

Iz potvrde V. Policijske postaje PUZ-a razvidno je da je HĐ protiv KĐ **.**.2017. podnio prekršajnu prijavu zbog psihičkog i fizičkog nasilja.

Pročitana je i dokumentacija nastala povodom registracije vozila, a koja je registracija provedena temeljem spornog ugovora o kupoprodaji vozila. Iz iste je razvidno da je podnositelj zahtjeva za registraciju bio CĐ, da je novi vlasnik vozila HĐ, a prethodni vlasnik KĐ. Na navedenom registarskom listu rukom je ispisan datum 14.7.2017. te je rukom ispisano OI. 104054231. Uvidom u sporni krivotvoreni ugovor o kupoprodaji proizlazilo bi da ova oznaka znači „OI.“ označava osobnu iskaznicu, time da broj osobne iskaznice koji je rukom ispisan na registarskom listu odgovara broju osobne iskaznice HĐ navedenom u krivotvorenom kupoprodajnom ugovoru. Nadalje, MUP je po dostavi sudu tog registarskog lista, dostavio i popratnu dokumentaciju koja tom listu prileži, pa je tako dostavljena preslika spornog ugovora o kupoprodaji vozila te preslika prometne dozvole za vozilo i knjižica vozila. Preslika osobne iskaznice ili bilo kojeg drugog identifikacijskog dokumenta ne prileži toj dokumentaciji pa stoga nije razvidno da li je prilikom same registracije predana osobna iskaznica HĐ na uvid te ukoliko jest, je li predana u izvorniku ili preslici ili je pak broj osobne iskaznice HĐ utvrđen uvidom u sam krivotvoren ugovor ili na drugi način.

6.9. Iz nalaza i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente, ĆĐ proizlazi kako HĐ i KĐ nisu skriptori spornog rukopisa kojim je ispiran sporni ugovor o kupoprodaji. Proizlazi i kako KĐ nije skriptor spornog potpisa u rubrici Prodavatelj, dok je vještakinja navela i kako nema temelja za identifikaciju spornog potpisa HĐ u rubrici „kupac“. Uvidom suda u potpis u rubrici „kupac“ razvidno je da se radi o potpuno različitom potpisu od onog koji nesporno pripada HĐ te da se radi gotovo o nasumično povučenim linijama iz kojih se zapravo ne razabire čije je ime napisano.

7. Odbijeni dokazni prijedlozi

Odbijen je prijedlog državnog odvjetništva za dopunskim ispitivanjem svjedoka DĐ te za provođenjem grafološkog vještačenja rukopisa DĐ i CĐ radi utvrđenja jesu li navedene osobe potpisale sporni ugovor o kupoprodaji vozila u svojstvu prodavatelja.

Naime, u odnosu na vještačenje potpisa od strane CĐ, potrebno je napomenuti da je na ovu okolnost u svojstvu svjedoka ispitan CĐ, a čiji je iskaz sud cijenio kao istinit i životan, a ovaj je svjedok u svom iskazu izričito naveo kako on taj ugovor o kupoprodaji vozila nije potpisao kao prodavatelj, već da je taj ugovor samo, a po nalogu optuženika, „pokupio“ u kući HĐ za potrebe provođenje prijenosa vozila na ime HĐ. Budući da je na okolnost potpisa ugovora ovaj svjedok iskazivao na sudu i da je sud u cijelosti prihvatio njegov iskaz kao istinit, to je provođenje vještačenja na ovu okolnost sud cijenio kao nevažno.

U odnosu na prijedlog zastupnika optužbe da se na istu okolnost vještači i potpis majke optuženika, DĐ, sud je i ovaj dokazni prijedlog cijenio kao nevažan jer se istim dokazom ne bi mogla utvrditi odlučna činjenica u ovom postupku, a to je da li je HĐ imao svijest da se radi o nevjerodostojnom ugovoru. Naime, nevažno je da li je sporni ugovor potpisala majka optuženika ili ga je potpisala neka treća osoba jer je nesporno utvrđeno da je ugovor nevjerodostojan, a da optuženik za to nije znao, a što je sud utvrdio drugim dokazima izvedenim na ovoj raspravi, a što će u nastavku ove presude biti detaljno obrazloženo.

8. Ocjena dokaza

Sud je iskaze svjedoka FĐ i LĐ u cijelosti kao istinite jer su isti iskazivali životno, okolnosno i dosljedno o činjenicama koje su im poznato, a to je da je optuženi HĐ bio faktični vlasnik vozila iz činjeničnog opisa. Njihovi iskazi u tom su smislu suglasni obrani optuženog HĐ, ali i majke optuženika DĐ.

Sud nije cijenio kao istinit iskaz KĐ jer je njegov iskaz u potpunosti nevjerodostojan i pun nelogičnosti te je protivan iskazima FĐ, LĐ i DĐ glede faktičnog vlasništva spornog vozila. Naime, sud je nesporno utvrdio da je upravo HĐ bio osoba koja je bila faktični vlasnik vozila i koja je i koristila sporno vozilo. Ujedno, iskazi KĐ su u ostalom dijelu međusobno kontradiktorni te je nesporno utvrđeno da je KĐ glede odlučnih činjenica u ovom postupku neistinito iskazivao. Pa je tako primjerice KĐ krajnje neuvjerljivo govorio da on ne zna u kojoj je auto kući kupio vozilo, niti koliko ga je točno platio, a što nije životno niti logično. Iskaz KĐ je ne dosljedan i glede okolnosti o kojima je isti iskazivao oko prijenosa vlasništva vozila na HĐ, pa je ovaj svjedok prvotno iskazivao da on nema nikakva saznanja oko toga na koji je način optuženik došao u posredan posjed spornog ugovora o kupoprodaji, a temeljem kojeg je vozilo prenio u svoje vlasništvo, da bi u kasnijem iskazu navodio da je moguće da je HĐ dobio informaciju da je KĐ potpisao taj ugovora. Iskaz ovog svjedoka se ukazao kao nevjerodostojan i glede opisa kronologije događaja jer je ovaj svjedok iskaziva o tome da je istekla registracija spornog vozila, za koji je naveo da ga je upravo on koristio te je on prije odlaska na more s njega skinuo registarske pločice te da ga je planirao registrirati nakon povratka s mora zajedno s mopedom. Iz dokaza u spisu proizlazi da taj automobil već dulje vremena prije tog ljeta 2017. nije bio registriran, dok je iz dokaza u spisu razvidno i kako su KĐ već u 2016. bili upućeni dopisi Odvjetničkog društva Borić za registraciju tog vozila i njegov prijenos na optuženog HĐ. Dakle, sud je stekao dojam da je ovaj svjedok u svom iskazivanju bio motiviran narušenim odnosima između njega i optuženika glede njihovih imovinskopravnih odnosa i da je navedeno vozilo iskoristio kao sredstvo vršenja pritiska na optuženika.

Iskaz DĐ sud je cijenio kao vjerodostojan glede činjenice da je HĐ bio taj koji je sporno vozilo koristio, dok je ova svjedokinja neuvjerljivo i neistinito iskazivala kako joj ništa nije poznato glede spora između KĐ i HĐ glede tog vozila. Naime, ova svjedokinja je bila upoznata sa sporom između KĐ i HĐ glede imovinskopravnih odnos, a u kojem je i sama sudjelovala, istovremeno je i živjela u kući s KĐ i HĐ pa je nevjerojatno da joj nitko o tome ne bi ništa spomenuo. Ujedno, upravo je ova svjedokinja podnijela sudu i nepotpisani ugovor o kupoprodaji tog vozila koji je sastavljen od strane odvjetničkog društva, a za koji je navela da ga je pronašla u svojim papirima. To tim više što je susjeda MĐ, kao potpuno nepristrani svjedok, jasno iskazivala upravo o tome da je DĐ nazvala HĐ i rekla mu da je KĐ potpisao ugovor o kupoprodaji vozila. Dakle, očito je da se radi o pristranoj svjedokinji. Iskaz CĐ sud je cijenio kao istinit jer je ovaj svjedok životno i uvjerljivo svjedočio o događajima u kojima je sudjelovao te je detaljno opisao okolnosti tog događaja u mjeri koliko su mu ostale u sjećanju. Naime, s obzirom na protek vremena logično je da se ovaj svjedok ne može sjetiti svih detalja ove registracije, a to tim više ukoliko mu u tom trenutku nisu bile sumnjive okolnosti glede te registracije pa ih se nije pretjerano niti trudio upamtiti.

Sud nije mogao utvrditi je li istinit iskaz svjedoka PĐ oko okolnosti sklapanja konkretnog spornog ugovora o kupoprodaji jer nije bilo drugih kontrolnih dokaza za ispitivanje istinitosti njegova iskaza u tom dijelu. Ovaj svjedok je naveo kako ne poznaje niti jednog od sudionika ovog spornog događaja, niti su mu isti poznat.

Iskaz MĐ sud je u cijelosti cijenio kao istinit, životan i logičan. Naime, ova svjedokinja je kao nepristran svjedok, sudu potpuno uvjerljivo i životno iskazivala o okolnostima koje su joj glede inkriminiranog ugovora o kupoprodaji poznate te ova svjedokinja nije imala nikakvih razloga za neistinito iskazivanje, a njezin iskaz je u tom dijelu sukladan i obrani optuženika.

Sud je cijeni kao istinitu obranu optuženika u dijelu u kojem je isti iskazivao o načinu prvotne kupnje spornog vozila, o tome u čijem je faktičnom vlasništvu bilo to sporno vozilo i tko ga je cijelo vrijeme i koristio. Naime, obrana optuženika je u tom dijelu suglasna iskazima svjedoka koje je sud cijenio istinitima. Ujedno, sud je cijenio kao istinitu i obranu optuženika glede odlučnih činjenica oko prijenosa vlasništva na njegovo ime temeljem spornog ugovora o kupoprodaji jer je u tom dijelu obrana suglasna iskazu svjedokinje MĐ, ali i iskazu svjedoka CĐ, koji su nepristrani svjedoci te koji su u cijelost neopterećeni obiteljskim sporovima i sukobima unutar obitelji KĐ nepristrani su te čije je iskaze sud u cijelosti cijenio istinitima.

Materijalnu dokumentaciju sud je cijenio kao istinitu.

Nalaz i mišljenje vještaka za rukopise sud je cijenio kao vjerodostojan i stručan.

9. Činjenična utvrđenja i zaključak o kaznenom djelu

Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženika, sud je utvrdio kako je optuženi HĐ bio u zabludi o biću kaznenog djela, odnosno da on prilikom prijenosa vlasništva vozila na svoje ime nije imao svijest o tome da bi sporni ugovor o kupoprodaji bio nevjerodostojan, odnosno da isti nije bio potpisao od strane KĐ kao prodavatelja.

Naime, kazneno djelo krivotvorenja isprava iz članka 278. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu. Sukladno članku 30. KZ/11 ne postupa s namjerom onaj tko u vrijeme počinjenja djela nije bio svjestan nekog njegovog obilježja.

Naime, sud je nesporno utvrdio da je vozilo koje je bilo predmetom spornog ugovora o kupoprodaji faktično od početka bilo u vlasništvu optuženog HĐ te da je samo formalno kao vlasnik tog vozila bio upisan KĐ. Naime, o tome optuženik iskazuje u svojoj obrani, ali to potvrđuju i ispitani svjedoci FĐ i LĐ koji su u iskazima navodili kako je HĐ bio jedini koji se služio tim vozilom, odnosno da se vozilom nije služio oštećeni KĐ. Navedeno je u iskazu potvrdila i DĐ. FĐ detaljno je iznijela sve okolnosti oko toga na koji je način HĐ kupio i kako je financirao kupnju vozila. Da je tome tako utvrđeno je i iz materijalne dokumentacije u spisu, i to dopisa Odvjetničkog društva Borić & partneri koji datira iz vremena prije inkriminiranog događaja i u kojem se potvrđuju navodi iz obrane optuženika da je upravo optuženik kupio to vozilo, no da je ono samo formalno glasilo na obrt KĐ. Stoga, sud nije cijenio kao vjerodostojan iskaz SĐ s rasprave od 26. rujna 2022. o tome da se radilo o njegovom vozilu.

Nesporno je utvrđeno i da je u inkriminirano vrijeme postojao spor između optuženog TĐ i njegovog brata, oštećenog KĐ, i to vezano uz nekretninu koju su imali u suvlasništvu, nesporno je utvrđeno i da su odnosi u obitelji KĐ zbog toga bili ozbiljno narušeni, kao i da su na stranu KĐ u tom sporu stali i ostali članovi njihove obitelji.

U prilog tome da su odnosi u obitelji KĐ bili trajno narušeni govori i činjenica da je optuženi HĐ osobno KĐ u više navrata prijavljivao policiji zbog „maltretiranja“ njega i njegove djece, a narušene odnose je opisao u iskazu i KĐ. Na raspravi je pročitana i prijava koju je optuženi HĐ podnio protiv KĐ u listopadu 2017. pred V. Policijskom postajom PUZ-a, a koja prijava je dakle podnesena tri mjeseca nakon inkriminacije događaja, i dva mjeseca prije nego li je KĐ podnio ovu kaznenu prijavu protiv optuženika.

Iz materijalne dokumentacije, i to posebice dopisa Odvjetničkog društva Borić &partneri d.o.o. razvidno je i kako KĐ prije inkriminiranog razdoblja nije pristao vozilo formalno pravno prenijeti na HĐ, a čime je također potvrđen navod iz obrane optuženika o tome da mu KĐ nije, na njegov zahtjev, predao dokumente koji su mu bili potrebni radi registracije tog vozila. Optuženik je naveo kako je on radi rješavanja ove situacije angažirao Odvjetničko društvo Borić, a što proizlazi osim iz obrane optuženika, i iz materijalne dokumentacije koja je pročitan na raspravi. Dakle, optuženik je u cilju rješavanja ovog „problema“ potražio stručnu pravnu pomoć, odnosno rješavanju ovog spora pristupio je na legalan, zakonit način.

Upravo je značajno i koliko je KĐ bio uporan u svom ne istinitom iskazivanju oko toga da je automobil od početka bio i faktično njegovo vlasništvo, da ga je on koristio, zatim oko toga da je on taj automobil osobno kupio, pa je čak išao u detalje i oko toga koliko ga je platio i gdje ga je kupio, dok je za neistinit iskaza optuživao i bivšu suprugu optuženika, a za koju je sud nesporno utvrdio da je iskazivala istinito. Činjenica da je bio toliko uporan u svom nevjerodostojnom iskazivanju, pritom svjesno neistinito optužujući drugu osobu za lažan iskaz, iako je iskazivao pod izričitim upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, sudu samo ukazuje na to da se radi o osobi na čijim se tvrdnjama nikako ne može zasnivati ova presuda glede odlučnih činjenica ovog kaznenog djela.

Naime, iskaz KĐ, osim prethodno navedenog, ukazao se kao nevjerodostojan i u dijelu u kojem je ovaj svjedok iskazivao na raspravi 26. rujna 2022. da je njemu, a nakon što je saznao za ovaj prijenos vlasništva vozila na HĐ temeljem neistinitog ugovora, bilo ponuđeno da potpiše nekakve ugovore vezano uz to vozilo, ali da je on to odbio. Naime, iz dopisa Odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o.o razvidno je kako su u tom smislu KĐ poslani dopisi još u prosincu 2016., dakle, pola godine prije inkriminiranog događaja, i skoro godinu dana prije podnošenja kaznene prijave u ovom postupku, a ne nakon toga, a kako to u iskazu navodi KĐ.

Nadalje, a u odnosu na sam sporni ugovor o kupoprodaji, sud je nesporno utvrdio da se uistinu radi o krivotvorenom ugovoru, odnosno ugovoru koji nije potpisan od strane KĐ kao prodavatelja, a što je utvrđeno nakon provedenog grafološkog vještačenja. Ujedno, grafološkim vještačenjem utvrđeno je i da optuženi HĐ također nije potpisao KĐ na mjestu prodavatelja na ugovoru, odnosno da niti optuženik nije skriptor spornog potpisa.

Činjenica nadalje jest da optuženi HĐ sporni ugovor nije potpisao niti u rubrici kupca jer je to i sam potvrdio u svojoj obrani. Time da se ovdje navodi i kako se potpis HĐ razlikuje od načina na koji je HĐ na spornom ugovoru o kupoprodaji potpisan na mjestu kupca vozila. Ovo također ukazuje na vjerodostojnost obrane optuženika u dijelu u kojem je optuženik iskazivao o tome da je on bio na moru u inkriminiranom vremenu. Nuzgredno se napominje kako sud nije utvrđivao u postupku tko je ugovor stvarno potpisao u svojstvu kupca jer to nije bilo predmetom postupka, time da je očito kako je taj potpis „kupca“ na ugovoru bio sačinjen po izričitom nalogu, uputi i ovlaštenju samog optuženika pa stoga navedeni potpis se glede vjerodostojnosti tog ugovora nije ukazao kao sporan.

Sama činjenica da ugovor nije potpisan od strane optuženog HĐ u svojstvu kupca, sudu samo logično ukazuje i na to da HĐ navedeni ugovor očito nije niti imao u svom posjedu, jer da ga je imao u posjedu, vjerojatno bi ga sam potpisao.

Logičan je i dio obrane optuženika o tome da je on zamolio CĐ da on podnese sporni ugovor o kupoprodaji odmah na provedbu jer se optuženik tada nalazio na moru i bojao se da se KĐ ne predomisli oko prijenosa vozila na njegovo ime, a sve uzevši u obzir cjelokupnu obiteljsku situaciju u to vrijeme.

Dakle, iz materijalne dokumentacije koja je pročitana na raspravi nesporno je utvrđeno da je HĐ spornim ugovorom o kupoprodaji, posredstvom svjedoka CĐ, vlasništvo vozila prenio na sebe u srpnju 2017. Nesporno je utvrđeno i da su optuženi HĐ i KĐ tada živjeli u istom stambenom objektu, pa je stoga jasno i da je KĐ morao vidjeti da se HĐ ponovno služi navedenim vozilom i da vozilo ponovno ima otisnute registarske oznake. Unatoč tome, KĐ prijavljuje HĐ za ovo kazneno djelo čak pet mjeseci nakon toga. Stoga, postavlja se logično pitanje zbog čega je onda KĐ čekao pet mjeseci za podnošenje ove kaznene prijave ukoliko je znao da je navodno kazneno djelo počinjeno. Još je značajnije i da je BĐ kaznenu prijavu podnio neposredno nakon što je optuženik njega prijavio V. Policijskoj postaji PUZ-a.

U odnosu na samu svijest optuženog HĐ o tome da je sporni ugovor o kupoprodaji vozila krivotvoren, sud je nesporno utvrdio da na strani optuženika u vrijeme inkriminacije takve svijesti nije bilo. Naime, HĐ je u obrani jasno naveo kako je tekao tijek događaja, jasno je opisao kako ga je majka obavijestila o tome da je KĐ potpisao ugovor o kupoprodaji te je naveo i razloge zbog čega je on, iako odsutan, odmah poslao svjedoka CĐ da provede taj prijenos vlasništva u stanici za tehnički pregled vozila. U tom dijelu njegovu obranu su u cijelosti potvrdili kako susjeda MĐ, tako i svjedok CĐ. Još jednom se ovdje naglašava kako je svjedokinja MĐ, kao susjeda obitelji KĐ, iskazivala potpuno nepristrano i uvjerljivo o tom razgovoru između majke optuženika i optuženog HĐ te da sud niti u jednom trenutku nije dobio dojam da bi ova svjedokinja iskazivala ne istinito.

Dakle, sud je utvrdio kako je optuženi HĐ u trenutku kada je posredstvom CĐ vršio prijenos vozila na svoje ime bio uvjerenja da se radi o vjerodostojnom ugovoru o kupoprodaji.

Ovdje je potrebno napomenuti i kako sud nije utvrdio iz provedenog dokaznog postupka na koji način je sporni ugovor o kupoprodaji sastavljen, odnosno, tko je bio taj koji je ugovor krivotvorio jer to nije niti bilo predmetom ovog kaznenog postupka, no s obzirom na nevjerodostojnosti u iskazu KĐ, i sam „tajming“ njegovog podnošenja kaznene prijave protiv optuženog HĐ, pritom uzevši u obzir i činjenicu da su odnosi između njega i optuženika u to vrijeme bili ozbiljno narušeni, da se vodio ozbiljan imovinskopravni spor među braćom te da je optuženik KĐ i prekršajno prijavljivao, a da je ova kaznena prijava nastupila nakon toga i čak pet mjeseci od inkriminiranog događaja, ne može se isključiti niti kao moguća opcija da je cijeli ovaj postupak bio „montiran“. S druge strane, a budući da je iz dopisa Odvjetničkog društva Borić razvidno kako je HĐ razvrgnuće suvlasničke zajednice uvjetovao prijenosom vlasništva automobila na njegovo ime te uzevši u obzir da je ovo imovinsko pitanje očito dovelo do ozbiljnih razdora u obitelji, koji su čak doveli i do prekršajnih prijava, ne može se isključiti kao moguća niti opcija da je netko u obitelji, bez znanja KĐ, potpisao taj ugovor u njegovo ime i tako to predočio HĐ, a sve s ciljem da to rezultira rješavanjem spora između dva braće.

Slijedom navedenog, sud je optuženog HĐ oslobodio optužbe jer je u postupku utvrđeno da isti prilikom prijenosa vozila na svoje ime nije imao svijest da je ugovor o kupoprodaji krivotvoren.

10. Troškovi postupka

S obzirom da je optuženi HĐ oslobođen optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 18. srpnja 2025.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na KO-DO-3304/2020 - web servisom,

2. Optuženik HĐ - e-pošta,

3. Branitelj Ivica Vego, odvjetnik - e-komunikacija,

4. Oštećeni KĐ - e-pošta,

5. U spis.