Poslovni broj: K-384/20-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RC po privatnoj tužbi privatnog tužitelja PC od 30. studenog 2020. zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; 101/17, 118/18, 126/19 – u daljem tekstu KZ/11) nakon održane javne rasprave 16. srpnja 2025. koja je zaključena i objavljena 18. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 453. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08),

optuženi: RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], državljanin RH, sa završenim magisterijem prava, zaposlen u svojoj firmi "Media consulting" d.o.o. s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, nalazi se na slobodi.

oslobađa se optužbe

„da je dana 22. listopada 2020. godine u Dubrovniku u prilogu Dubrovačke televizije, koji je prenesen i objavljen i na web portalu dubrovackiportal.hr pod naslovom „DUTV razotkriva: Gradonačelnik nije govorio istinu. Grad ne financira ambulantu i liječnicu gradonačelnika [adresa] OC, uvrijedio gradonačelnika grada [adresa] OC pa je tako naveo: “No gradonačelnik ipak nije govorio istinu“ kao i „U ocjenjivanje točnosti njegovih izjava ne bi se baš upuštali, no činjenice su slijedeće: Grad Dubrovnik prema riječima ravnatelja SC ne financira rad liječnice na Kalamoti, ništa nije isto kao što je bilo do 1. listopada i netko u cijeloj ovoj priči ne govori istinu. Tko je taj – prosudite sami“, a koji navodi su uvrijedili privatnog tužitelja,

dakle, drugoga uvrijedio, a djelo je počinjeno putem tiska i mreže zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom – koje je djelo opisano u članku 147. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 147. stavak 2. Kaznenog zakona.“

Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP/08 te nužni izdatci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj PC podigao je pred ovim sudom 30. studenog 2020. privatnu tužbu protiv optuženog RC zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Upitan tijekom rasprave pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi optuženi RC je izjavio da se ne smatra krivim.

3. Optuženi je u svojoj obrani u bitnome naveo da se ne osjeća krivim i da nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, da nije uvrijedio nikoga i da smatra da tako nešto tijekom postupka nije ni dokazano. U njegovom podnesku koji je dostavio sudu da se jasno vidi što je rečeno, da je naglašeno "ili" kao veznik. Da je jasna izjava gospodina SC koji navodi da se nije osjetio prozvanim i da smatra da nitko nije bio prozvan. Da su sasvim jasno u prilogu prenesene izjave svih u cijelosti što čak i nije obveza novinara tako da smatra da je svoj posao u konkretnom slučaju napravio sukladno pravilima svoje struke, da je ponosan na njega i da bi sve isto ponovno učinio. Nadalje, a što se tiče zahtjeva za ispravak koji je privatni tužitelj uputio mediju da o njegovoj objavi odlučuje glavni urednik medija, a ne on kao novinar te da on ne može odgovarati za nešto što nije u njegovoj nadležnosti. Također, da naslov priloga kreira isključivo urednik, a da je on bio autor priloga međutim da nije autor naslova priloga tako da ni za to ne može biti odgovoran i da smatra da tijekom ovog kaznenog postupka nije dokazano ni jednim izvedenim dokazom da bi on bio autor naslova.

Upitan je odgovorio da je očito bio krivo shvaćen kada je govorio o isprici na raspravi 3. lipnja 2025. Naime, da se tim mailom gradonačelniku ispričao radi pogreške koja se ne odnosi na konkretni prilog koji je predmet spora već da se odnosi na istu stvar, ali koja je bila obuhvaćena jednim drugim prilogom koji nije predmet ovoga kaznenog postupka. Dakle, da je on tada pogriješio, ne svojom krivnjom i čim je doznao za pogrešku, da se odmah ispričao jer da je smatrao da je to potrebno. Upravo radi toga da je iznio dokazni prijedlog sudu da dostavi taj e-mail da se vidi da je on osoba koja kada pogriješi stoji iza toga. Međutim, da u prilogu koji je predmet ovog postupka smatra da nije pogriješio pa da se radi toga nije ni ispričao.

Nadalje je upitan odgovorio da je u konkretnom e-mailu gospođa AC s njim razgovarala o zdravstvenoj skrbi i dala o tome telefonsku izjavu te da je rekla da je nisu zvali iz Grada Dubrovnika na sastanak vezano za to, a onda kasnije, nakon što je ta njena izjava emitirana u prilogu, da ga je ona ponovno zvala i rekla da je pogriješila, da je dobila e-mail s pozivom Grada Dubrovnika, ali da je e-mail otišao u neželjenu poštu pa da ga radi toga nije vidjela. Da je točno da on kao novinar nije bio osoba koja može jamčiti što će na portalu ili televiziji biti objavljeno ili ne, međutim da je on cijelu ovu situaciju iznio urednici R koja da je onda odlučila ispraviti pogrešnu informaciju i da se to objavi. Koliko se sjeća da on nije pisao ispravak, niti da ga je iznio u vijestima.

Na upit punomoćnika privatnog tužitelja optuženik je naveo da je on kontaktirao Grad kako bi se provjerilo plaća li Grad predmetnu liječnicu na Kalamoti, da misli da se to vidi i iz priloga kao i iz e-maila kojim se moli Grad da kontaktira s Dubrovačkom televizijom odnosno njenim novinarima. Da on smatra da je u konkretnom slučaju objektivno informirao javnost, kontaktirao sve involvirane strane i time u cijelosti postupao po pravilima svoje struke. Da je privatni tužitelj novinare Dubrovačke televizije znao prijavljivati Hrvatskom novinarskom društvu, vijeću časti, a da on ne zna je li ga možda i za ovaj prilog prijavio, ali da do sada nije dobio od HND-a nikakvu obavijest u tom smislu. Da nikada nije bio glavni novinar Dubrovačke televizije, niti takvo nešto uopće postoji, niti se takvim ikad zvao ili predstavljao tako da se ni na raspravi takvim nazivom ili titulom nije zvao. Potvrdio je da je ovaj email koji je dostavio u sudski spis poslao i na email adresu koju je tamo naveo, dakle gradonačelniku. Još je naveo da je od gospođe AC dobio poruku u kojoj ona izražava svoje veliko žaljenje jer je rekla netočnu informaciju i da se ispričava radi toga. Da je u to vrijeme od 22.og do 30.og gradonačelnik bio pitan od strane njihovih novinara da komentira ovu temu jer da je bila uistinu aktualna, da su prenosili njegove statuse i da uistinu misli da je imao prilike očitovati se o svemu.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je privatni tužitelj PC, svjedoci SC i HC te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani:

- snimka priloga DU TV-a pod naslovom "Grad Dubrovnik ne financira ambulantu i liječnicu na otoku Kalamoti",

- tekst na elektroničkoj publikaciji "Dubrovački portal – HTTPS://dubrovackiportal.hr/" od 22. listopada 2020. - 10 i 49 pod naslovom "DU TV razotkriva: Gradonačelnik nije govorio istinu. Grad ne financira ambulantu i liječnicu na otoku Kalamoti",

- ugovor o poslovnoj suradnji – ambulanta Koločep za 2019. godinu,

- ugovor o poslovnoj suradnji – ambulanta Koločep za 2020. godinu,

- uplatnice Grada Dubrovnika,

- zahtjev za objavu ispravka objavljenih informacija od 23. listopada 2020.,

- podnesak optuženika sa rasprave od 16. srpnja 2025.

5. Ispitan pred sudom privatni tužitelj PC u bitnome je naveo da je ovaj postupak pokrenuo radi toga što iz predmetnog priloga proizlazi da on kao gradonačelnik Dubrovnika ne govori istinu. Naime da je na taj način bio prikazan kao lažac u javnom prostoru, da su ga ljudi zaustavljali po ulici i pitali zašto tako postupa, a da mora naglasiti da se radilo o vremenu kada je bila Covid kriza i kada su ljudi osobito bili senzibilizirani u odnosu na zdravstvenu skrb. Da je istina da je liječnica cijelo vrijeme bila na otoku i pružala pomoć pacijentima, da je Grad u tome financijski pomagao i da se nije dogodilo da bi građani otoka bili zakinuti za liječničku skrb, posebice jer se tada radilo o Covid krizi kada je građanima liječnička skrb najviše trebala. Da on od optuženika ne traži novac niti je ovaj postupak pokrenuo radi novca nego da traži samo ispravak netočno objavljene informacije koja je bila štetna za njega i prikazala ga kao osobu koja laže, a da to nije nikako nešto što se može ignorirati. Da je točno da je P mediju koji je objavio ovaj prilog podnio zahtjev za ispravak netočno objavljene informacije, ali da taj medij ispravak nikada nije objavio. Da financiranje liječnika na Kalamoti nikada nije prekinuto od strane Grada Dubrovnika i da može potvrditi da Grad Dubrovnik ispunjava sve svoje financijske obveze preuzete ugovorom sa Domom zdravlja koje se odnose na financiranje zdravstvene skrbi.

Upitan je odgovorio da u vrijeme sačinjavanja ovog priloga on osobno nije odlazio na Kalamotu, da je točno da je njegova izjava u prilogu dana u cijelosti međutim da nakon što je dana njegova izjava ide zaključak da doktorice nije bilo tamo, a što po navodima osoba sa Kalamote i gospodina HC nije točno. Osim toga da je Grad taj koji financira tu ambulantu međutim da Grad ne vrši kontrolu je li liječnica tamo došla taj dan raditi ili ne, ako to netko kontrolira onda bi to trebao biti Dom zdravlja Dubrovnik, a da gradonačelnik s tim nema veze. Kada je istome predočen zadnji dio predmetnog članka svjedok je odgovorio da se prepoznao u predmetnom prilogu prvenstveno u naslovu gdje naslov kaže da Dubrovačka televizija razotkriva da gradonačelnik nije govorio istinu da Grad ne financira ambulantu i liječnicu na otoku Kalamoti, a da to nije istina i u tome da su dostavljeni sudu financijski podaci Grada.

Na daljnji upit je odgovorio da ne zna tko u medijskim kućama smišlja naslove za priloge međutim da je po njegovom osobnom mišljenju naslov jako bitan jer radi naslova ljudi kreću čitati priloge, a ovaj prilog da je definitivno po njemu sporan. Da podsjeća da je gospodin HC, koji je predsjednik kotara na Kalamoti, a koji ljudi, dakle predsjednici kotara, su produžena ruka Grada te izvješćuju Grad o potrebama svojih kotareva, pred ovim sudom nedvosmisleno naveo da mu je poznato da Grad i Županija financiraju predmetnu ambulantu, da ne zna u kojim omjerima, ali da koliko se sjeća, ambulanta nikada nije prestajala raditi pa ni u doba pandemije te je naveo da ne zna je li HC optuženom dao izjavu vezano za ovu problematiku ili ne. Da smatra da je predmetni prilog optuženikov prilog, da se čuje njegov glas na snimci, da on govori tekst, da ga se vidi u prilogu, a sami tekst koji izgovara da su tvrdnje o njemu koje nisu istinite. Taj video da je dostupan široj javnosti i kao takav da i danas može biti upotrjebljen. Nadalje je naveo da je točno da je podnio zahtjev za objavu ispravka objavljenih informacija međutim da više ne zna kome je taj zahtjev upućen te da misli da protiv toga kome je taj zahtjev upućen nije pokrenut nikakav sudski postupak. Nadalje je upitan naveo da ne može potvrditi da je na e-mail 31. listopada 2020. primio optuženikovu ispriku zbog pogreške u radu.

Upitan je odgovorio da, koliko se može sjetiti, protiv drugih medija nije pokretan nikakav sudski postupak već samo protiv onoga tko je pokrenuo ovu priču. Ako je njemu optuženi i poslao ispriku kao što je to naveo da onda očito postoji razlog zašto se ispričavao pa da mu onda nije jasno zašto onda nije moglo biti i objave ispravka objavljenih informacija kako je to tražio već je ova netočna informacija o njemu kao lašcu ostala u medijskom prostoru.

6. Svjedok SC u bitnome je naveo da mu je poznato zašto je pozvan za svjedoka u ovom predmetu, da je on ravnatelj Doma zdravlja od 2013. te da su već i prije toga Grad Dubrovnik i Županija sufinancirali cjelogodišnju turističku ordinaciju na otoku Koločepu jer da ta ordinacija nije ugovorena sa HZZO-om i da ne postoji u mreži ordinacija pri HZZO-u koje su službene u RH. To financiranje da postoji do danas, a u međuvremenu da se samo mijenjao omjer toga koliko plaća Grad, a koliko Županija, da se prije sklapao jedan ugovor sa tri ugovorne strane Grad, Županija i Dom zdravlja, a onda da je to promijenjeno nedugo nakon što je PC postao gradonačelnik na način da Dom zdravlja sklapa poseban ugovor s Gradom, a poseban sa Županijom.

Upitan je odgovorio da je točno da je bilo dopisa od strane Grada oko namjere ukidanja financiranja ambulante na Kalamoti i da se sjeća da je bilo i razgovora o tome sa LC te ukoliko je davao izjavu o tome onda da je to bilo u tom smislu i kontekstu međutim da mora reći da se u konačnici prestanak financiranja nikada nije dogodio te da je to financiranje uredno teklo kako je prije rekao cijelo ovo vrijeme. U toj ordinaciji na Kalamoti da je uvijek bila dr. ĐC jer da ona tamo i živi, da se sjeća da je samo radi potreba posla u jednom kraćem periodu bila premještena u Mokošicu, ali da se ne sjeća kada je to bilo. Naime, da je ona i dalje živjela na Kalamoti i bila u pripremi u ono vrijeme kada nije bila u Mokošici i bila aktivno na poslu. Da se uopće ne sjeća da je davao izjave nekome iz Dubrovačke televizije, ali ako jeste, da ih je vjerojatno davao osobi kao novinaru.

7. Svjedok HC je naveo da je on od 2002. pa nadalje tajnik Mjesnog odbora Koločep te da je njegov ured odmah do predmetne ordinacije, dakle u istoj zgradi. Da mu je poznato da Grad i Županija financiraju tu ambulantu, ali da nije siguran točno u kojim omjerima. Koliko zna da ta ordinacija nikada nije prestala raditi, da je to turistička ordinacija gdje liječnik s Lopuda pokriva rad te ordinacije. I da je tako bilo i u doba pandemije Covida. Inače da je on tajnik Mjesnog odbora Koločep i tome zaposlenik Grada Dubrovnika. Da optuženika ne poznaje, ali da je čuo za njega, da nema saznanja da je on ikada uvrijedio gospodina O. Da on ne zna nikoga tko je u listopadu 2020. odlazio u predmetnu ambulantu, odnosno da se ne sjeća, niti bi to ikako mogao znati, jer da samo radi pored te ambulante, a da nema uvid u njen rad. Da smatra da kada novinar izvještava o financiranju zdravstvene skrbi da izvještava o nekakvom javnom interesu.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženog, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra da djelo za koje se optuženi optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

9. Naime, da bi netko počinio kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11 potrebno je da drugoga uvrijedi putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je predmetni prilog emitiran putem DUTV, dakle da je bio dostupan većem broju osoba te također nije sporno da je upravo optuženi bio autor ovoga priloga. Međutim, ukazalo se spornim jesu li predmetnim prilogom, točnije riječima iz navedenog priloga citiranim u činjeničnom opisu predmetne privatne tužbe, ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela uvrede.

11. Naime, sukladno činjeničnom opisu iz predmetne privatne tužbe optuženom se stavlja na teret da bi kao novinar kritične prigode uvrijedio gradonačelnika grada [adresa] PC prilogom u kojem je između ostalog naveo: “No gradonačelnik ipak nije govorio istinu“ kao i „U ocjenjivanje točnosti njegovih izjava ne bi se baš upuštali, no činjenice su slijedeće: Grad Dubrovnik prema riječima ravnatelja SC ne financira rad liječnice na Kalamoti, ništa nije isto kao što je bilo do 1. listopada i netko u cijeloj ovoj priči ne govori istinu. Tko je taj – prosudite sami“,

12. Međutim, kada se pregleda predmetni prilog putem dostavljenog linka jasno je da je navod iz priloga: „No gradonačelnik ipak nije govorio istinu“, koji je nesporno izrečen, samo prvi dio rečenice koju je optuženi u prilogu naveo, a da cjelokupna rečenica i time cjelokupna izrečena misao i time namjera optuženika zapravo glasila: „No gradonačelnik ipak nije govorio istinu ili ako jest onda je danas ne govori ravnatelj Doma zdravlja SC.“ Dakle iz sadržaja cjelokupne rečenice izgovorene od strane optuženog u predmetnom prilogu kritične prigode jasno je da on, kao autor priloga, iznosi činjenice te potom retoričkim pitanjem daje svoj osvrt navodeći da istinu nije govorio ili gradonačelnik ili ravnatelj Doma zdravlja SC te da oni koji gledaju prilog sami procijene tko nije govorio istinu. Mišljenje je ovoga suda kako je logički nonsens optužiti nekoga za uvredu koju je on počinio samo dijelom svoje misli, dakle samo dijelom rečenice koju je izgovorio bez da se sagleda i sasluša cjelokupna rečenica, ako je potrebno i više njih i time cjelokupna misao, odnosno poruka koja je tom misli izrečena i za koju je njen autor odgovoran. Predmetni prilog nesporno je bio takav da je iznio dvije oprečne izjave, dviju osoba vezano za tada aktualnu temu te je autor priloga potom zaključio kako netko od u prilogu navedenih osoba ne govori istinu, ali da o tome gledatelji sami donesu svoj zaključak tko je to.

13. Što se tiče drugog dijela predmetnog priloga, također citiranog u činjeničnom opisu predmetne privatne tužbe sadržaja: „U ocjenjivanje točnosti njegovih izjava ne bi se baš upuštali, no činjenice su slijedeće: Grad Dubrovnik prema riječima ravnatelja SC ne financira rad liječnice na Kalamoti, ništa nije isto kao što je bilo do 1. listopada i netko u cijeloj ovoj priči ne govori istinu. Tko je taj – prosudite sami“, iz njega je čak i izričito vidljivo da optuženi kao autor predmetnog priloga navodi da se ne želi upuštati u ocjenu njegovih (gradonačelnikovih) tvrdnji već da to prepušta gledateljima iz čega nesumnjivo ne proizlaze obilježja kaznenog djela uvrede budući da optuženi ni na koji način ne imenuje privatnog tužitelja kao osobu koja ne govori istinu.

14. Slijedom svega iznesenog, dakle imajući u vidu tužiteljevo očito namjerno propuštanje citiranja cijele optuženikove rečenice u prilogu i budući da je, kada se posluša njena integralna verzija, njena poruka potpuno drugačija i ne predstavlja niti može predstavljati uvredu privatnom tužitelju, gdje privatni tužitelj ističe samo onaj dio rečenice koji je za njega uvredljiv, a ostatak iste rečenice i time ostatak optuženikove misli zanemaruje, kao i drugi dio citata koji također nema obilježja kaznenog djela uvrede privatnog tužitelja jer ga takvim ni ne stipulira, sud je zaključio da djelo za koje se optuženi tereti predmetnom privatnom tužbom po zakonu nije kazneno djelo pa ga je stoga oslobodio od optužbe za počinjenje istoga.

15. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP/08 te nužni izdatci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

Dubrovnik, 18. srpnja 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Optuženiku RC,

- Privatnom tužitelju PC,

- Punomoćniku privatnog tužitelja Lovri Zovku, odvjetniku u Zagrebu.