Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-130/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja, i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367 zastupanog po punomoćniku Luki Marošu odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-555/2024-15 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća od 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-555/2024-15 od 27. siječnja 2025. potvrđuje.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenim provedba elektroničke javne dražbe temeljem Poziva na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi Financijske Agencije, Klasa: O/110-10/23-01/1330, Ur.br.: 07-01-24-15 od 29. siječnja 2024., jedinstveni identifikator nametanja broj: 45507, koja se sada vodi temeljem Poziva na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi Financijske Agencije, Klasa: O/110-10/23- 01/1330, Ur.br.: 07-01-24-37, jedinstveni identifikatorom nadmetanja broj: 49628, koja se sada vodi temeljem poziva na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi FINA, klasa :O/110-10/23-01/1330, Ur. Broj: 07-01-24-43, jedinstveni identifikator nadmetanja broj 496219 i unovčenje predmeta osiguranja".

Točkom II. naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura.

Točkom III. odbijen je zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja kojim bi se obvezalo Republiku Hrvatsku da joj naknadi parnični trošak po osnovi troška prijevoza i izbivanja iz pisarnice kao neosnovan.

2.Tužitelji su po punomoćniku u zakonskom roku podnijeli žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - nadalje: ZPP).

Predlažu drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu na način da sud usvoji tužbeni zahtjev ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužitelja iznesene u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Ovaj sud nije našao niti da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, niti da se o odlučnim činjenicama ne navode razlozi u obrazloženju pobijane presude, kao niti da su navedeni razlozi proturječni priloženim ispravama i provedenim dokazima. Naprotiv, prvostupanjski sud je argumentirano i detaljno obrazložio iz kojih razloga tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a što ima uporište i u dokazima provedenim tijekom parničnog postupka, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što neosnovano žalbom ukazuju tužitelji.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom provedba elektroničke javne dražbe temeljem poziva na sudjelovanje u javnoj dražbi financijske agencije koja se vodi temeljem poziva na sudjelovanje u predmetnoj elektroničkoj javnoj dražbi financijske agencije i unovčenje predmeta osiguranja.

6.1.Ovdje tuženik je kao fiducijar putem javnog bilježnika pokrenuo ovrhu radi naplate svoje dospjele novčane tražbine unovčenjem predmeta osiguranja preko javnog bilježnika a sve temeljem odredbi članka 316. i 317. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ). Predmetna nekretnina je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a što proizlazi iz priloženog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva koji predstavlja instrument osiguranja naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 51401653-51016872209 od 10. rujna 2003. zaključenog između tužitelja i prednika tuženika.

7.Protivno navodima u žalbi ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se pred sudom u konkretnoj pravnoj situaciji ne može ostvariti zaštita prava na temelju zaključka kojim su ovdje tužitelji upućeni na pokretanje parničnog postupka te da bi iz tog razloga u ovom postupku za proglašenjem nedopuštenim predmetne provedbe elektroničke javne dražbe i unovčenja nekretnine tužbu trebalo odbaciti.

7.1.Naime, prema odredbi članka 316. OZ-a predlagatelj osiguranja je ovlašten otuđiti na njega prenesenu stvar ili pravo nakon dospjelosti svoje tražbine (dakle izložiti je i javnoj prodaji na dražbi), dok članak 317. određuje da se u vezi načina prodaje predmeta osiguranja, njegove provede i prodajne cijene, imaju primijeniti odredbe OZ-a o prodaji odnosno unovčenju predmeta osiguranja kao predmeta ovrhe u ovršnom postupku. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi zaključak da niti jedna odredba OZ-a koja uređuje ovaj institut ne predviđa pravo protivnika osiguranja odnosno u konkretnom slučaju potonjih vlasnika nekretnine kao fiducijara (tužitelja) da se obrate sudu bilo žalbom ili prijedlogom za odgodom ovrhe kao vrstom pravnog lijeka koji se podnosi u postupku unovčenja nekretnine kod Financijske agencije koji se vodi po zahtjevu javnog bilježnika, odnosno niti jedan članak OZ-a ne predviđa mogućnost podnošenja bilo kakvog pravnog sredstva protivnika osiguranja u uvjetima provedbe elektronske dražbe i prodaje nekretnina koja je pokrenuta po zahtjevu javnog bilježnika na temelju prijedloga predlagatelja osiguranja kao prethodnog vlasnika a u postupku ostvarenja njegovog prava na unovčenje predmeta osiguranja po članku 316. stavku 3. OZ-a, a sve u vezi s odredbom članka 317. stavak 1. OZ-a, a što kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, protivno navodima u žalbi, u cijelosti isključuje primjenu odredbi OZ-a o pravnim lijekovima koja su dostupna ovršenicima.

8.Međutim, s obzirom da su tužitelji u činjeničnim navodima tužbe isticali da bi provedbom ovrhe u postupku unovčenja predmeta fiducije kod Financijske agencije došlo do njihove povrede „prava na dom“ iz članka 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ( NN MU 18/97-137/17 dalje Konvencije) sud je bio u obvezi ispitati osnovanost postavljenog zahtjeva tužitelja sa aspekta povrede navedenog konvencijskog prava jer svatko tko se poziva na povredu "prava na dom" upravo sudu kao tijelu sudbene vlasti ima pravo postaviti takav zahtjev za ispitivanjem njegove osnovanosti, pa to sudu nameće obvezu ispitivanja osnovanosti tako postavljenog zahtjeva pri čemu se stranci koja se poziva na navedenu povredu budući se radi o konvencijskom pravu ne smije ograničiti pravo pristupa sudu nametanjem određenih uvjeta koji bi ga u tome pogledu ograničavali bilo da se radi o razlozima pravne ili stvarne naravi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu meritorno odlučio.

9.Kako pravilno u pobijanoj presudi navodi prvostupanjski sud s obzirom da je ovdje riječ o osiguranju naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu izvršen je upis zabilježbe prijenosa prava vlasništva na nekretnini koja je predmet osiguranja i to sa tužitelja kao prethodnih vlasnika na prednika tuženika ( Erste banka) a učinak takvog osiguranja izjednačen je sa pravom zaloga iz članka 77. stavak 1. OZ-a u vezi sa člankom 297. stavak 2., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP). Dakle tužitelji kao potonji vlasnici-fiducijari se ne mogu s uspjehom pozivati na razlog da je nekretnina koja je predmetom osiguranja fiducijarnim prijenosom prava vlasništva jedina njihova nekretnina, jer se na taj način dovodi u pitanje svrha postojanja samog instituta fiducije kao instrumenta osiguranja naplate novčane tražbine a time i pitanje postojanja pravne sigurnosti, kao i legitimnih očekivanja prethodnog vlasnika kao fiducijara, da će naplatu i ostvarenje svoje novčane tražbine moći ostvariti u skladu sa svrhom navedenog instituta.

10.Što se tiče prigovora zastare koji su u postupku isticali tužitelji pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 297. stavak 2. ZVDSP-a kojom je propisano da ono što je određeno za zalog na odgovarajući način ima se primijeniti i na prijenos vlasništva radi osiguranja zbog čega se ima zaključiti da iako je proteklo vrijeme zastare vjerovnik čije je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom ( ovdje izvršenim prijenosom prava vlasništva-fiducijom) može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi ( što nije sporno obzirom na upisanu fiduciju), dok se zastarjele tražbine kamata i drugih povremenih davanja ne mogu namiriti niti iz opterećene stvari ( članak 222. stavak 1. i 2. ZV-a).

10.1.Međutim, u konkretnoj pravnoj situaciji tuženik može nakon nastupa zastare namiriti svoja potraživanja s kamatama s obzirom da je tuženikova tražbina

-dug s kamatama i troškovima osigurana zalogom koje je upisano u zemljišne knjige, a što proizlazi iz članka 2. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini zaključenog između prednika tuženika i ovdje tužitelja 22. rujna 2009. ( isti pravni stav zauzet je i u odluci Ustavnog suda U-III/4388/2018).

11.Nadalje, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a protivno navodima u žalbi ovdje se radi o specifičnom načinu na koji se zakonski regulira provedba samog postupka unovčenja predmeta fiducije kod FINE i načina provedbe javne dražbe ( članak 316. stavak 3. OZ-a) pa sud nema mogućnosti postupati po članku 5. stavak 2. OZ da provede postupak ograničenja provedbe ovrhe po zahtjevu ovršenika i to na onim predmetima koji su dovoljni za namirenje tražbine a koji bi sam postupak ovrhe činili manje otegotnim za njega. U ovakvoj situaciji mogućnost izbora je na samom ovrhovoditelju koji može pokrenuti ovrhu na onom predmetu ovrhe za koji smatra da mu predstavlja stvarnu i brzu mogućnost naplate novčane tražbine dakle i na predloženoj nekretnini koja je predmet fiducije a kojoj ovrsi se tužitelji ne mogu protiviti jer su dobrovoljno pristali na sklapanje Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini, pristajući na taj način i na moguć rizik prodaje iste ( članak 316. stavak 3. OZ-a), a u slučaju ne plaćanja Ugovorom o kreditu preuzetih obaveza.

11.1.Osim toga, u slučaju kada je upisano založno pravo i izvršen prijenos prava vlasništva na stvari (nekretnini), a što je i ovdje slučaj nema mjesta niti primjeni odredbe članka 80b stavak 2. i 3. OZ-a o ispitivanju postojanje eventualne narušene pravične ravnoteže interesa samih stranaka spora, pa tako niti utvrđenje činjenice koja je taksativno navedena da li je vrijednost tražbine nesrazmjerno mala u odnosu na vrijednost nekretnine.

12.S obzirom na navedeno ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da provedbom ovrhe koja se vodi kod FINE po zahtjevu javnog bilježnika radi unovčenja nekretnine koja predstavlja instrument osiguranja naplate novčane tražbine koja proizlazi uz kreditnog odnosa a koja fiducija je po svojim učincima izjednačena sa pravom zaloga ( članak 297/2 ZVDSP-a) nije došlo do povrede "prava na dom " iz članka 8. konvencije, zbog čega je tužbeni zahtjev prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan.

13.Pravilno je prvostupanjski sud priznao tuženiku temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 625,00 eura sa obračunatim iznosom PDV-a po tbr. 8.1 u vezi sa tbr 7.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23).

Protivno navodima u žalbi predmetni trošak tuženik je zatražio prilikom dostave podneska kojim je odgovorio na tužbu, dakle trošak je zatražen prije završetka raspravljanja koje je prethodilo odlučivanju o parničnom trošku, tako da ne stoje tvrdnje tužitelja da ne postoji konkretan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka, pa prvostupanjski sud dosuđujući navedeni trošak tuženiku nije povrijedio odredbu članka 164. stavak 3. ZPP-a, a kako neosnovano u žalbi navode tužitelji.

14.Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadu troškova tužitelja kojim bi se obvezalo Republiku Hrvatsku da im naknadi parnični trošak po osnovi troška prijevoza i izbivanja iz pisarnice kao neosnovan pozivajući se na odredbu članka 11. stavak 1. u vezi sa stavkom 4. Zakona o sudovima ( NN 28/13- 36/24) s obzirom da putovanje do drugog mjesta i nazad do mjesta ureda nije trajalo dulje od 3 sata jer udaljenost između navedenih gradova u jednom smjeru iznosilo je 65,25 km, a što se kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud u normalnim uvjetima vožnje na cesti može proći za 1 sat, te isto toliko i nazad.

Osim toga, sud nije mogao priznati tužiteljima zastupanim po punomoćniku odvjetniku niti trošak puta u visini javnog prijevoza na relaciji Bjelovar-Virovitica- Bjelovar jer tužitelji nisu dokazali koliko iznosi cijena javnog prijevoza na koju bi imali pravo.

15.Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti, kao niti one koje su u žalbi isticali tužitelji, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16.Kako tužitelji sa žalbom nisu uspjeli odbijen je njihov zahtjev za naknadom troška žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

Vukovar 18. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak