Republika Hrvatska

Poslovni broj: Pp-2220/2025

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Jane Puškarić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FF, kojega u postupku brani Jelena Beg Čajkovski, odvjetnica u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN RH 70/2017, 126/2019,84/2021, 114/22, 36/24, u daljnjem tekstu: ZZNO), pokrenutom optužnim prijedlogom MUP, PU PG, Prve policijske postaje Rijeka, broj: 211-07/25-5/13946, podnesenog ovome Sudu 10. lipnja 2025., nakon nejavne glavne rasprave provedene i završene 16. srpnja 2025. u nazočnosti okrivljenika, njegove braniteljice te žrtve AF, na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18,114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon) 18. srpnja 2025. izrekao je i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik FF, bez nadimka, sin F i A (rođ. Ć), rođ. **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlen kao ličioc horizontalne signalizacije u Rijeka Plusu, SSS živi u izvanbračnoj zajednici s AF, otac jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan - prema vlastitoj izjavi, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak– prema vlastitoj izjavi,

k r i v je

I./što je,

30. svibnja 2025. u 20:30 sati, u [adresa], počinio nasilje u obitelji prema svojoj izvanbračnoj supruzi AF, (koja je alkotestirana, sa iznosom od 1,81g/kg ), na način da je, kada je došao na navedenu adresu, istu davio desnom rukom naguravajući ju po stanu,

dakle, prema svojoj izvanbračnoj supruzi primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je počinio nasilje u obitelji iz članka 10 točke 1. ZZNO-a i time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. istog Zakona,

pa mu se na temelju navedene zakonske odredbe,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

II./ Na temelju odredbe čl. 40. st. 1. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se u novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u uhićenju u Prvoj policijskoj postaji Rijeka, od 30. svibnja 2025. u 22,10 do 31. svibnja 2025., kada je u 9,00 pušten na slobodu, kao 79,64 eura 1 (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), tako da

ima za platiti

220,36 (dvjesto dvadeset eura i trideset šest centi) eura.

Na temelju odredbe čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 45 dana po pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko okrivljenik, u roku od 45 dana po pravomoćnosti ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, dakle 146,90 (sto četrdeset šest eura i devedeset centi) eura, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III./Na temelju odredbe članka 15. ZZNO-a, okrivljeniku se

izriče

zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 6 mjeseci,

koja će se izvršiti po pravomoćnosti ove presude, a provesti će se u Udruzi za zaštitu obitelji „U.Z.O.R.“ u Rijeci, ulica Blaža Polića.

IV./ Na temelju odredaba čl. 234. st. 1. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 (trinaest eura i dvadeset sedam centa), u roku od 45 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. MUP, PU PG, Prva policijska postaja Rijeka, podnijela je ovome Sudu, optužni prijedlog, protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. ZZNO-a.

2. Ispitan na glavnoj raspravi, u nazočnosti svoje braniteljice, okrivljenik je ponajprije, na temelju odredbe čl.171.a Prekršajnog zakona, pozvan da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti, izjavio da se ne smatra krivim.

3. U svoju obranu naveo je da nije bilo nikakvog nasilja u familiji. Nije udario AF niti ništa. Nije ju davio desnom rukom, naguravajući je po stanu – kako piše u pismu policijske postaje. Nije joj govorio riječi koje su navedene u pismu policijske postaje, nego joj je rekao: "kade si bila, peljaj me tamo". Nije bio prisutan njihov sin ĆF, rođen **.**.2012., koji je bio u svojoj sobi i možda je mogao čuti povišene tonove u toj nesuglasici koju su imali. Nije istina kako je ona rekla da će pozvati policiju pa da bi je on nakon toga izbacio iz kuće, već je ona uzela njegov telefon i nazvala policiju koju su skupa čekali ispred portuna. Kada je došla policija, on je čekao u kući dok je AF davala izjavu policiji. On je poslije zadržan u policijskoj postaji, 12 sati, te je dobio zabranu prilaska AF 7 dana, no on nije AF vidio skoro cijeli mjesec, iako ĆF jesam. 29. lipnja 2025. se je vratio u kuću te oni sada funkcioniramo lijepo, mirno, staloženo.

3.1.Na upit sutkinje o kakvim se nesuglasicama radi, okrivljenik navodi: "To jutro smo bili u Sloveniji gdje smo potrošili nekih 150,00 eura za hranu, a kada smo se vratili, ja sam na četiri sata otišao kod prijatelja snimati filmiće za youtube. Kada sam se vratio kući, iz kuće je dopirala ogromna buka - TV je bio na maximumu, otvoreni prozori – AF nije bilo u kući a ja sam otišao u sobu od ĆF i pitao gdje je mama, i on mi je rekao da je otišla kod susjeda i neka se zaderem preko prozora da je dozovem. Stišao sam TV. Kako ja nikada nisam išao kod susjeda niti popiti kavu, nisam otišao tamo, već sam je otišao potražiti po ulici. Po mom povratku, ona je već bila u kući, te sam je upitao, kade si bila, te je ona odmah rekla sinu, odi u svoju sobu, pa je ĆF i otišao. Eto tako je došlo do nesuglasica – nije trebalo ali je došlo.

3.1.1.Na ponovni upit sutkinje, u čemu se sastojala nesuglasica, okrivljenik navod: " ja nisam nikada išao kod susjeda, te sam htio znati zašto je ona išla i što je tamo radila".

3.2.Upitana ima li primjedbe na iskaz svoga izvanbračnog supruga, žrtva AF navodi: "sve, skoro, ali ću to iznijeti u svom iskazu".

3.3.Braniteljica nije imala pitanja za okrivljenika.

4. U dokaznom postupku Sud je saslušao žrtvu, izvanbračnu suprugu okrivljenika AF, pri čemu je za naglasiti da je, na upit sutkinje da li želi sama, bez nazočnosti okrivljenika davati iskaz, žrtva odgovorila: "ne, bolje da čuje".

Ista je iskazala da je ona počela živjeti s FF 2006. nakon što su hodali godinu dana, a živjeli su od 2006. do 2009. u istoj kući u kojoj žive i dan danas i to zajedno, u istom kućanstvu, s njegovim od prije dvije godine pokojnim ocem F, a gdje je ona živjela neprijavljeno. Kako veza nije funkcionirala i posvađali su se (oko TV programa), ona je 2009. otišla živjeti kod svoje majke, u Rijeci, Dubrovačka 6, gdje je ostala tri godine, a kada je u srpnju 2012. dobila dijete s FF, ponovo je došla živjeti kod njega, te su oni napravili program tako da ja u kući radim, dok je on odlazio – dolazio, s prijateljima. Njegov otac je bio fer kao gazda te je ona konačno 2016. s njim sklopila ugovor o najmu i plaćala mu 900,00 kuna s režijama i hranom, sve do njegove smrti 2023. Kao što je rekla, FF je dolazio redovito na spavanje, na oblačenje, dolazio s prijateljem i nije pratio kućanstvo.

Ona ga i sada tjera da joj da novce. Navodi da on je karakterno loše dok je ona zrelija; on se družio samo s tatom i prijateljima. No, FF je jako dobar s djetetom i počeo se s njime baviti, a ĆF ga jako voli, više nego nju.

Uzeli su i, zajednički kredit za kupnju stana, zbog kojega imaju veliki manjak i hrane i robe u kući.

Toga dana, ona je rekla ĆF: "Pusti, razgovarati ćemo kada budemo mirniji. Kada sam ulovila njegov mobitel koji je bio na stolu, a kako bih nazvala policiju, on mi je rekao, ne diraj telefon. "

Inače, ona ima nekoliko radnih prijatelja pa kada se s njima druži, FF joj kaže: "Ne moraš se vratiti." Mi smo na Sudu, da ona kaže FF da treba društvo; bez društva ne može niti zajednica, crkva, familija.

Toga dana, ona je imala osjećaj da je nasilan jer on ju inače nadjača silom na način da joj ne da da razgovaraju i da joj zabranjuje kretanje izvan kuće. Ona misli da ju on toga dana htio daviti, iako on kaže ju je htio voditi za ruku, tom čovjeku gdje je bila, a bila je sa susjedom na benzinskoj pumpi gdje su u trgovini kupili piće te na pumpi razgovarali o njezinom ocu, o njegovom ocu i razmatrali najbolja rješenja za njih, obzirom su nam očevi bili bolesni.

Bilo je naguravanja, hvatanja, odmicanja te zgode i ona je digla telefon – njegov mobitel na stolu jer joj nije dao da dođe do fiksnog telefona - nakon što joj je on rekao da će ju izbaciti van. Kada joj je rekao da vrati telefon, drsko je odgovorila: neću.

On je luđački hodao po stanu, kuhinja – soba, kuhinja – soba, sa svojim dugim nogama, a što nije hodanje nego luđačko hodanje, a ona je onda pobjegla iz kuće i ostala ispred ograde kuće, van kuće, odjevena u spavaćicu i čekala policiju 10 minuta, najbrže što je ikada doživjela (kada je mama imala problema s ocem, još dok je bila dijete, pa je dolazila policija).

Ne želi da me čovjek izbaci zato što je ljut, bez prava, bez psihološke pomoći – i ona je ljuta.

4.1.Na upit sutkinje na kakvu psihološku pomoć je mislila, žrtva odgovara da moramo pitati za savjet, ako moramo donijeti nekakvu odluku te pojašnjava da ona ne voli, kada dođe doma, da ima radno vrijeme i kod kuće. Smatra da on uopće nije trebao tako reagirati. Njemu ne treba psihološka pomoć, nego savjet drugih žena koje znaju što znači imati posao i familiju i slobodno vrijeme koje žena mora imati, npr. neke vole ići u šoping, neke na frizuru, a to je puno sati, minimalno tri sata na dan. No, ona da uopće nema aktivnosti izvan posla i kuće jer nema vremena. Osjeća da zbog toga propada kao osoba. No, FF to ne razumije te njene potrebe jer da on na to drugačije gleda. Oni se ne slažu u puno stvari. Ona je ljuta ako ne može ići na frizuru odnosno ako ne može niti kući napraviti frizuru, odnosno ako ni on to ne radi jer ona smatra da bi i on morao biti uredan i dotjeran kako u fizičkom izgledu tako i odjećom, dok on zna otići u radnom odijelu djetetu u školu, u dućan, a što ona ne može trpiti.

4.1.1.Na upit sutkinje vezano za njezinu alkoholiziranost predmetne zgode, žrtva odgovara da je bio praznik, i da oni uvijek znaju popiti i za rođendane, i za vikende, i za praznike. Da su to velike količine alkohola, od školskog doba. Da ona to ne može objasniti; da ne pije svaki dan već na zabavama, na proslavama. U kući su te zgode imali alkohol, ne može se sjetiti jer je to bilo jako davno, a vjerojatno je vino odnosno govori da je sigurno bilo vino. FF pije samo kada su maškare.

4.1.2.Na upit sutkinje žrtva navodi da ĆF nije bio prisutan dok se FF svađao, jer mu je ona rekla da ide u sobu, a vjerujem da je bio pametan i da je stavio slušalice na uši a koje inače koristi.

4.2.Na upit braniteljice žrtva odgovara da je ona pila vino nakon što su se toga dana vratili iz Slovenije i onda je imala priliku pričati sa susjedom, kao što je rekla na benzinskoj pumpi, a FF je došao kući nakon što ga nije bilo u kući cijeli dan, a policija je došla u 21:45.

Sve se odvijalo u par minuta, koliko je FF bio u kući, jer je nakon što su se vratili iz Slovenije, otišao kod prijatelja, a nije ga bilo skoro šest sati, a snimka koju su on i prijatelj radili za youtube traje 9 minuta. To je FF – dođe kući nakon što ga nema cijeli dan i kaže "što ja moram napraviti – da moramo ići kod toga susjeda." Bio je loš, bezobrazan, prostačio je, vrijeđao ju je, a nije ni svjestan da to i dalje radi. Vrijeđao ju je na način da joj je rekao da ona vani ima posebnu osobu s kojom se zabavlja. Na upit sutkinje žrtva odgovara da to kod nje ne prouzročuje uznemirenost niti povredu dostojanstva nego je to za nju maltretiranje.

4.2.1.Na upit braniteljice žrtvi, žrtva odgovara da svome suprugu, kada ju je pitao gdje je bila i s kim je bila, nije odgovorila jer se to njega ne tiče i jer ju napada.

4.3.Na upit sutkinje da li se sjeća još nekih riječi kojima ju je okrivljenik vrijeđao predmetne zgode, žrtva odgovara da se ljudi međusobno ne vrijeđaju jer se zbog toga može ići u zatvor, nego se razgovara.

4.3.1.Na upit sutkinje, žrtva odgovara da ona i dalje živi s dečkom FF, u izvanbračnoj zajednici, dok ne naprave nešto, dok ne donesu slijedeću odluku što im treba za život.

4.3.2.Na upit sutkinje žrtva odgovara da je sin najprije bio odličan učenik, potom vrlo dobar, a sada je dobar, završio je 6. razred Talijanske osnovne škole jer je po FF pripadnik talijanske manjine. Da su morali proći testove logopeda, psihologa, a gdje ih je upućivala škola kao obavezno.

Okrivljenik pojašnjava da je prije dvije godine radio u Čabru. Kada se vratio da je bio neki incident u školi, te su upućeni na Udrugu Tić, policiju i Centar za socijalni rad. Da su dobili jednu tetu nakon 20 termina u Tiću, a ista je iz Centra za socijalni rad, dolazi jednom tjedno doma, kod ĆF, a to na godinu dana, te je to produženo još na godinu dana. ĆF je dobio terapiju od psihijatra i to jedan za nervozu a jedan za spavanje, jednu pije u 5:00 popodne a drugu u 9:00 navečer. 4.4.Na temelju odredbe članka 121. Prekršajnog zakona, iz sudskog spisa izdvojen je Zapisnik o ispitivanju svjedoka AF, iz razloga što je ista, a koja je izvanbračna supruga okrivljenika, ispitana u svojstvu svjedoka, upozorena na blagodat ne svjedočenja, no nije upisano u kojem svojstvu - valjalo je napisati kao izvanbračna supruga okrivljenika – je oslobođena dužnosti svjedočenja.

Nadalje, izdvojen je i Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika FF, obzirom da u istom nije označeno da bi isti bio: niti upoznat s razlozima zbog kojih je osumnjičen niti da upozoren da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja niti upoznat da ima pravo na branitelja po svom izboru (niti što bi po tom upozorenju izjavio).

Potom, izdvojena je Službena zabilješka (str.6. spisa), obzirom ista sadrži izjave žrtve koje je policija prikupila iz obavijesnog razgovora sa istom.

4.5.U dokaznom postupku Sud je pročitao preostale materijalne dokaze priložene optužnom prijedlogu kao i izvršio uvid u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni, Ministarstva pravosuđa, za okrivljenika, iz koje je utvrdio da, prije inkriminirane zgode, nije prekršajno osuđivan.

Potom, iz provedenih materijalnih dokaza, utvrđene su odlučne činjenice kako slijedi.

Iz naredbe o određivanju mjere opreza okrivljeniku (list 5 spisa), utvrđeno je daje okrivljeniku izdana mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s AF, zbog postojanja osnovane sumnje da je 30. svibnja 2025. u22:40 počinio prekršaj iz članka 10. ZZMO-a i protiv kojeg će policija pokrenuti prekršajni postupak. Mjera započinje 31. svibnja 2025. u 8:00 i traje 7. lipnja 2025. u 8:00 sati.

Iz obavijest žrtvi nasilja u obitelji (str. 7 i 8), utvrđeno je da je ista iskazala da želi primati obavijesti, u skladu s čl. 6. ZZNO-a.

Iz zapisnika o ispitivanju alkohola (list 11 spisa), utvrđeno da je AF, **.**.2025.. uu22:15 u [adresa], uporabom uređaja Drager izmjerena koncentracija alkohola od 1,71 g/kg.

Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 12 - 14 spisa), utvrđeno je da su 30. svibnja 2025. u 21:50, policijski službenici upućeni na mjesto događaja – na adresi [adresa] u [adresa] te su i došli u 22:00 sata gdje su zatekli AF koja nije pristupila u službene prostorije te je utvrđeno da nije posebno ranjiva oštećena osoba te se zatekli i osumnjičenu osobu FF, kao i maloljetnog ĆF

Iz obrazaca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (str 15 i 16), da je počinitelj žrtvu ranije pratio, uhodio, nadzirao; da je iskazivao / iskazuje pretjeranu ljubomoru i/ili posesivnost prema žrtvi; da je fizički zlostavljao žrtvu; da ne ponašao okrutno, ponižavajuće ili bešćutno prema žrtvi, da je davio / gušio žrtvu, da žrtva iskazuje strah od počinitelja. Opažanja policijskog službenika na mjestu događaja: Žrtva uplakana i uznemirena.

Iz obrazaca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve nasilja u obitelji za zaštitom (list 17 spisa), utvrđeno da je isti sastavljen bez sudjelovanja žrtve AF te da je nakon provedenog postupka zaključeno da nema potrebe za primjenom posebnih mjera zaštite.

Iz izvješća o uhićenju (list 21 i 22 spisa), utvrđeno je da je FF iz [adresa] uhićen 30. svibnja 2025. u 22:10 te je 31. svibnja 2025. pušten na slobodu.

Iz zapisnika o ispitivanju alkohola (str. 23) utvrđeno je da je ispitanik FF iz [adresa], nad kojim je provedeno ispitivanje prisutnosti alkohola uporabom uređaja Drager, u [adresa], 30. svibnja 2025. u 22:10, bio trijezan.

5. Braniteljica okrivljenika iznijela je u završnoj riječi da iz provedenog dokaznog postupka razvidno je da spornog dana okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Toga dana došlo je do verbalne svađe između okrivljenika i žrtve u kojoj su oboje podjednako sudjelovali. Da je tome tako, proizlazi iz činjenice da žrtva nije osjećala nikakav strah od okrivljenika obzirom mu je i sama kako kaže drsko odgovorila da mu njegov mobitel neće vratiti, a potom je policiju pozvala s njegovog mobitela u čemu je okrivljenik nije niti pokušao spriječiti. Policiju su sačekali zajedno, a tijekom perioda u kojem je okrivljeniku bilo zabranjeno prilaziti žrtvi, isti je materijalno skrbio i o njoj, i o sinu s kojim se nastavio viđati."

5.1.Žrtva je iznijela u završnoj riječi da tek danas ide raskinuti punomoć na banci za FF jer ja misli, u svojoj glavi, da je ona bila glava kuće."

5.2.Okrivljenik nije imao što za iznijeti u završnoj riječi.

6. Odredbom čl. 22. st. 3. ZZNO-a, propisano je:

„Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.“

7. Sud nije uvažio navode obrane okrivljenika u dijelu gdje poriče da je predmetne zgode davio desnom rukom, naguravajući je po stanu, svoju izvanbračnu suprugu AF.

Naime, žrtva je u svom iskazu – iskazu kojem je Sud poklonio vjeru kao životnom, uvjerljivom, dosljednom, logičnom te time istinitim i vjerodostojnim - iskazala da misli da ju je on toga dana htio daviti - iako da on kaže da ju je htio voditi za ruku, te u nastavku navodi da je imala osjećaj da je nasilan, jer on nju inače nadjača silom na način da joj ne da da razgovaraju i da joj zabranjuje kretanje izvan kuće te je iskazala da je bilo naguravanja, hvatanja, odmicanja.

Stoga je Sud utvrdio nedvojbeno dokazanim da se okrivljenik inkriminirane zgode, prema svojoj izvanbračnoj supruzi ponašao na način činjenično opisan u izreci ove presude, dakle, prema njoj primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, čime je počinio nasilje u obitelji iz članka 10. točke 1. ZZNO-a.

7.1. Međutim, Sud je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik inkriminirane zgode predmetno nasilje u obitelji počinio u prisutnosti njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta, SF, rođenog 2012., a kako tužitelj optužuje okrivljenika.

7.2.Naime, i okrivljenik je iskazao da je, po njegovom povratku kući, kada je upitao svoju suprugu gdje je bila, ona odmah rekla sinu da ode u svoju sobu, pa je sin ĆF i otišao. Također, i žrtva je, na upit sutkinje, navela da njihov sin ĆF nije bio prisutan dok se FF svađao, jer mu je ona rekla da ide u sobu, i da vjeruje da je bio pametan i da je stavio slušalice na uši, a koje inače koristi.

7.3.Stoga je okrivljenik oglašen krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 1. ZZNO-a, a ne za prekršaj iz 22.st.3. istog Zakona, za koji prekršaj ga tužitelj optužuje.

8.Nadalje, u odnosu na optužbu tužitelja da bi okrivljenik inkriminirane zgode prema svojoj izvanbračnoj supruzi počinio i psihičko nasilje, kako žrtva tako nije iskazala, Sud je utvrdio da psihičko nasilje nije dokazano.

Naime, žrtva , neposredno saslušana pred Sudom, uopće nije iskazala da bi joj se okrivljenik inkriminirane zgode obraćao riječima navedenim u optužnom prijedlogu, a Zapisnik o njenom ispitivanju u svojstvu svjedoka, kako je već prethodno razloženo, izdvojen je kao nezakoniti dokaz.

Stoga je Sud navode optužbe tužitelja koji se odnose na psihičko nasilje - a to su rečenice koje tužitelj navodi u činjeničnom opisu djela ,tvrdeći da ih je okrivljenik ponavljajući izgovarao žrtvi, naguravajući je po stanu - izostavio iz činjeničnog opisa djela prekršaja za koje je okrivljenika oglasio krivim.

9.Potom, u odnosu na optužbu tužitelja da bi okrivljenik inkriminirane zgode prema svojoj izvanbračnoj supruzi počinio i ekonomsko nasilje time što bi joj onemogućio korištenje zajedničke imovine, a to pak – što je samo za pretpostaviti, jer tužitelj tako ne opisuje djelo – time što bi je, cit.:" izbacio iz kuće gdje je ista i sačekala policijske službenike." te je ove navode tužitelja izostavio iz činjeničnog opisa djela prekršaja za koji je okrivljenika oglasio krivim.

Naime, ističe se da je odredbom članka 10. alineja 5. ZZNO-a, propisano da je nasilje u obitelji i ekonomsko nasilje, kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja posebnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.

Stoga smisao značenja ekonomskog nasilja treba biti ostvaren u radnjama kojima se sprječava ekonomska neovisnost žrtve, a iz inkriminacije koja glasi: "izbacio iz kuće gdje je ista i sačekala policijske službenike" - ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja nasilja u obitelji iz članka 10. točke 5. ZZNO-a.

Tako i Visoki prekršajni sud u svojim odlukama Ppž-3921/2021 i Ppž-7681/2021.

10.Odredbom članka 22. st. 1. ZZNO-a, propisano je:

(1) „Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.“

11. Pri izboru vrste i mjere kazne na koju će osuditi okrivljenika za počinjeni prekršaj, Sud mu nije našao otegotnih okolnosti, dok mu je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir ukupnost osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i činjenicu da se sve odvijalo u par minuta - kako je iskazala i sama žrtva.

11.1. Stoga mu je Sud odlučio izreći novčanu kaznu, a ne kaznu zatvora, te mu je, obzirom na prethodno utvrđene olakotne okolnosti, kao i obzirom na njegovo imovno stanje, odmjerio novčanu kaznu kao u izreci, dakle, u posebnom zakonskom minimumu, smatrajući da će se upravo novčanom kaznom u tako odmjerenom iznosu postići, kako opća svrha prekršajnog kažnjavanja, tako i posebna svrha prekršajno pravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji.

11.2. U izrečenu novčanu kaznu, Sud je okrivljeniku uračunao vrijeme za koje je bio uhićen, pa mu je odmjerena novčana kazna umanjena za naveden iznos, sve kako je navedeno u točki II izreke presude.

12.Sud je prema okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, jer je ocijenio da postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponovo počiniti nasilje u obitelji prema svojoj izvanbračnoj supruzi AF.

Postojanje navedene opasnosti Sud je našao u činjenici koju je istaknuo i sam okrivljenik, a to je da je da je navedenog dana bilo povišenih tonova u nesuglasici u kojoj su on i njegova izvanbračna supruga imali, te je iskazao da nije trebalo, ali da je došlo do nesuglasice, a na dvostruki upit sutkinje o kakvim se nesuglasicama radilo, odnosno u čemu se sastojala nesuglasica, okrivljenik je, između ostalog, naveo da on nikada nije išao kod susjeda te je htio znati zašto je njegova izvanbračna supruga išla i što je tamo radila.

Dakle, nedvojbeno je da između okrivljenika i njegova izvanbračne supruge postoje nesuglasice.

Potom, postojanje navedene opasnosti Sud je našao i u činjenicama koje je istaknula i oštećenica. Naime, iako je ista iskazala da njemu ne treba psihološka pomoć, nego savjet drugih žena koje znaju što znači imati posao i familiju i slobodno vrijeme koje žena mora imati – a koje da ona nema, a što da on ne razumije, Sud je ocijenio da je ovakvo poimanje oštećenice – da je okrivljeniku potreban savjet drugih žena ,a ne psihološka pomoć - u razumijevanju njegove uloge supruga i potreba njegove supruge u njihovoj zajednici - nerazumno, odnosno izražava, što je očekivano obzirom na izobrazbu oštećenice, i time nepoznavanje ljudske psihologije i uzroka ljudskog ponašanja.

Ista je u cijelom svom iskazu iskazivala nezadovoljstvo ulogom okrivljenika kao izvanbračnog supružnika, koji ne sudjeluje u kućanstvu, koji je često odsutan iz kuće s prijateljima, kući dolazi s prijateljima i sl., kao i njegovog nerazumijevanja njezinih potreba – kako specifičnih ženskih, npr. za osobnim slobodnim vremenom, njegom, ugađanjem si kupovanjem, odlaskom frizeru i sl. tako i ljudskih, npr. za druženjem, aktivnostima izvan kuće, a što, očito je, do nje dovodi do jakih frustracija; iskazala je da osjeća da propada kao osoba, a okrivljenik ne razumije te njene potrebe, jer da on na to drugačije gleda.

Iskazala je da je toga dana imala osjećaj da je nasilan, jer da on nju inače nadjača silom, na način da joj ne da da razgovaraju i da joj zabranjuje kretanje izvan kuće. Da misli da ju je toga dana htio daviti, iako on kaže da ju je htio voditi za ruku, tom čovjeku iz susjedstva, s kim je bila na pumpi.

Iskazala je da je bilo naguravanja, hvatanja, odmicanja te zgode i da je ona digla njegov mobitel jer joj nije dao da dođe do fiksnog telefona, nakon čega joj je rekao da e je izbaciti van.

Iskazala je da je luđački hodao po stanu, a ona je onda pobjegla iz kuće, odjevena u spavaćicu, gdje je čekala policiju, a da ne želi da ju okrivljenik izbaci zato što je ljut, bez psihološke pomoći.

Iskazala je da se oni ne slažu u puno stvari, a i njemu zamjera to što ne drži do osobnog izgleda.

Istaknula i da su oni na ovome Sudu - da ona kaže okrivljeniku da ona treba društvo; da bez društva ne može niti zajednica, familija.

Iskazala je i da je okrivljenik, navedene zgode, bio loš, bezobrazan, prostačio je, vrijeđao ju je na način da joj je rekao da ona ima vani posebnu osobu s kojom se zabavlja, a što za nju predstavlja maltretiranje.

Iskazala je da i dalje živi s okrivljenikom u izvanbračnoj zajednici, dok ne naprave nešto, dok ne donesu sljedeću odluku što im treba za život.

Sud je posebno uzeo u obzir i činjenicu da je oštećenica baš htjela dati iskaz u prisutnosti okrivljenika i to navodeći kao razlog – da je bolje da on čuje, a iz čega je Sud zaključio da je htjela na sudu pred okrivljenikom iznijeti svoje nezadovoljstvo njegovim nerazumijevanjem njenih ostalih potreba, mimo izvanbračne zajednice, jer je i u svojem iskazu navela i da su oni na ovome Sudu – da ona kaže FF da ona treba društvo.

Obzirom da su okrivljenik i žrtva roditelji malodobnog sina, koji posjećuje i psihijatra i uzima lijekove, iako je i Centar za socijalni rad upoznat sa obitelji, Sud smatra da je upravo radi očuvanja izvanbračne zajednice okrivljenika i žrtve i to prvenstveno kako bi njihov sin odrastao u kompletnoj i funkcionalnoj obitelji, radi nesmetanog razvoja i odrastanja uz oca koji će mu - odnosom prema svojoj supruzi i svojim dužnostima u izvanbračnoj zajednici, biti ispravan muški primjer i za njegovo odrastanje u odgovornog muškarca u budućim zajednicama sa ženama, Sud smatra neophodnim okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana.

Pritom se naročito ističe da je i okrivljenik iskazao da , iako nije bio prostupan njihov sin ĆF, rođen **.**.2012., jer je bio u svojoj sobi, ali je i iskazao da je možda mogao čuti povišene tonove u toj nesuglasici koju su on i supruga imali. Također i žrtva je iskazala da je ona njihovom sinu rekla da ide u sobu i da nije bio prisutan dok se FF svađao, a da vjeruje da je bio pametan i da je stavio slušalice na uši, a koje inače koristi.

Nadalje, Sud je prilikom utvrđivanja je li opravdano izricanje navedene zaštitne mjere, koristeći se i Kriterijima i indikatorima za predlaganje i izricanje zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana počinitelja obiteljskog nasilja, Centra za profesionalni razboj, Društvo za psihološku pomoć Zagreb, utvrdivši da postoje indikatori da okrivljenik jeste za tretman, a to su: ljubomora te česta loša samokontrola srdžbe kao oblika ponašanja okrivljenika, uz vrijeđanje.

13. Kako je okrivljenik proglašen krivim, Sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka, te njegovo imovno stanje.

U Rijeci, 18. srpnja 2025.

Sutkinja

Melita Šimić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajnom odjelu, za Visoki Prekršajni sud u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. okrivljeniku

3. braniteljici

4. žrtvi AF

5. U spis