Broj:10.P-939/2021-24

 

Broj:10.P-939/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

        U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

       P   R E S U D  A

 

 

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz O., OIB, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. bank d.d. Z., OIB, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz O. društva Š. & partneri iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. studenog 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. B., odvjetnika iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika N. K., odvjetnice iz O., nakon donošenja i objave dana 28. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I/              Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 3. točka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140260452-20010378410/2006, sklopljenog dana 13. veljače 2006., između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 16. veljače 2006., po javnom bilježniku D. D. iz O. pod brojem: OU-123/06, u dijelu odredbe koji glasi:

„….obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“.

 

II/              Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 4. stavak 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140260452-20010378410/2006, sklopljenog dana 13. veljače 2006., između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 16. veljače 2006., po javnom bilježniku D. D. iz O. pod brojem: OU-123/06, koja glasi:

„Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“.

 

III/              Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 3.472,37 €/26.162,56 kuna[1] (slovima: tritisućečetiristosedamdesetdvaeuraitridesetsedamcenti /dvadesetšesttisućastošezdesetdvijekuneipedesetšestlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

        95,48 €/719,38 kn, tekućom od 16.07.2007.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.08.2007.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.09.2007.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.10.2007.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.11.2007.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.12.2007.,

 

        139,55 €/1.051,46 kn, tekućom od 16.01.2008.,

        139,55 €/1.051,46 kn, tekućom od 16.02.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.03.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.04.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.05.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.06.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.07.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.08.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.10.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.11.2008.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.12.2008.,

 

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.01.2009.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.03.2009.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.04.2009.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.05.2009.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.06.2009.,

        32,86 €/247,59 kn, tekućom od 16.07.2009.,

        22,22 €/167,44 kn, tekućom od 16.08.2009.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.09.2009.,

        22,75 €/171,44 kn, tekućom od 16.10.2009.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.11.2009.,

        24,21 €/182,44 kn, tekućom od 16.12.2009.,

 

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.01.2010.,

        26,91 €/202,79 kn, tekućom od 16.02.2010.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.03.2010.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.04.2010.,

        52,53 €/395,78 kn, tekućom od 16.05.2010.,

        37,49 €/282,45 kn, tekućom od 16.06.2010.,

        47,71 €/359,44 kn, tekućom od 16.07.2010.,

        42,00 €/316,44 kn, tekućom od 16.08.2010.,

        58,06 €/437,44 kn, tekućom od 16.09.2010.,

        49,99 €/376,63 kn, tekućom od 16.10.2010.,

        45,81 €/345,12 kn, tekućom od 16.11.2010.,

        56,57 €/426,21 kn, tekućom od 16.12.2010.,

 

        70,00 €/527,44 kn, tekućom od 16.01.2011.,

        60,41 €/455,19 kn, tekućom od 16.02.2011.,

        60,71 €/457,44 kn, tekućom od 16.03.2011.,

        60,79 €/458,02 kn, tekućom od 16.04.2011.,

        65,36 €/492,44 kn, tekućom od 16.05.2011.,

        81,75 €/615,94 kn, tekućom od 16.06.2011.,

        76,23 €/574,38 kn, tekućom od 16.07.2011.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.08.2011.,

        19,57 €/147,44 kn, tekućom od 16.09.2011.,

        18,01 €/135,73 kn, tekućom od 16.10.2011.,

        83,50 €/629,11 kn, tekućom od 16.11.2011.,

        79,19 €/596,65 kn, tekućom od 16.12.2011.,

 

        84,91 €/639,77 kn, tekućom od 16.01.2012.,

        89,04 €/670,85 kn, tekućom od 16.02.2012.,

        89,16 €/671,78 kn, tekućom od 16.03.2012.,

        86,57 €/652,24 kn, tekućom od 16.04.2012.,

        87,62 €/660,18 kn, tekućom od 16.05.2012.,

        89,17 €/671,84 kn, tekućom od 16.06.2012.,

        87,50 €/659,27 kn, tekućom od 16.07.2012.,

        87,64 €/660,34 kn, tekućom od 16.08.2012.,

        86,10 €/648,75 kn, tekućom od 16.09.2012.,

        83,26 €/627,31 kn, tekućom od 16.10.2012.,

        86,73 €/653,46 kn, tekućom od 16.11.2012.,

        87,99 €/662,95 kn, tekućom od 16.12.2012.,

 

        87,49 €/659,16 kn, tekućom od 16.01.2013.,

        199,82 €/1.505,56 kn, tekućom od 16.02.2013.,

        80,94 €/609,81 kn, tekućom od 16.03.2013.,

 

do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

IV/              Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.500,49 eura/26.374,44 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je tuženik pravni slijednik S. banke d.d. O., odnosno, H. A. A. bank d.d.. Dana 13. veljače 2006., tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140260452-20010378410/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.200 CHF, po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 7 godina. Redovna kamatna stopa se s početnih 5,25% godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja, pa tužitelj smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. Prilikom zaključenja ugovora tuženik tužitelju nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da između ostalih ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima. Odlukom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., utvrđeno je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem ugovoru, tuženik je od tužitelja naplatio iznos za koji ne postoji pravna osnova, a tužitelj točan iznos u tužbenom zahtjevu nije u mogućnosti odrediti budući ne raspolaže kompletnom dokumentacijom koje je dopisom od 1. travnja 2019., zatražio od tuženika, a tuženik mu je od 8. travnja 2019., odgovorio da banka ne izdaje dokumentaciju po kreditu s obzirom na pozitivne zakonske propise kojima nije propisana obveza dostave dokumentacije vezane uz kredit po isteku ugovornog odnosa. Slijedom navedenog, predlaže da sud obveže tuženika na dostavu dokumentacije. S obzirom da je pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, a sve to u svezi i s člankom 1111. i člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima. Također člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za tužbe iz članka 502. a. stavak 1. ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema članku 6. stavak 3. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13) propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

2.               Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući i prigovor zastare navodeći da se u predmetnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ističe kako sud nije vezan za utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda, na koja se poziva tužitelj, jer tada važeći Zakon o zaštiti potrošača, uopće nije poznavao takvu vrstu tužbe, a tužitelj ovom tužbom potražuje stečeno bez osnove, a ne naknadu štete. Odredba Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako je uočljiva, a u navedenoj odredbi je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, pa slijedom navedenog nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi, sukladno odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača/03. Odredba o valutnoj klauzuli izrijekom je dopuštena Zakonom o obveznim odnosima, pa ugovorna odredba koja se temelji na važećem zakonu ne može sama po sebi uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Netočni su navodi tužitelja da mu od strane tuženika nisu pružene informacije i obavijesti po rizicima vezanim za zaključenje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Naime, tuženik je prije sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF. Tuženik podjednako kao i tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije mogao predvidjeti kretanja tečaja kune prema švicarskom franku, a također su i guverneri HNB-a u više navrata u svojim javnim nastupima upozoravali javnost pa i tužitelja o rizicima vezanim za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF i to zbog činjenice da HNB ne može utjecati na kretanje strane valute na svjetskim burzama, te da valuta CHF za razliku od EUR valute nije ključan parametar u vođenju hrvatske tečajne politike. Švicarski franak je dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju pa tuženik ističe kako nije razumno za očekivati da tuženik isključivo snosi valutni rizik. Tuženik navodi kako odredba Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna jer tuženik smatra da s tužiteljem jest pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva u navedenom Ugovoru o kreditu. Tuženik je već od 1. siječnja 2011., uskladio svoje poslovanje s relevantnim odredbama Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača, a uprava tuženika utvrdila je metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama koja je u primjeni od 1. siječnja 2011. i koja se mijenjala u skladu s promjenama koje su donesene zakonima. Tužitelj pokušava konstruirati da je kamatna stopa iz Ugovora o kreditu fiksna ili da bi trebala biti fiksna što je netočno, jer je tužitelj na takav ugovor s promjenjivom kamatnom stopom pristao iako je imao izbora prilikom sklapanja ugovora zatražiti kredit s fiksnom kamatnom stopom, ali to nije učinio jer je procijenio da je za njega povoljnija promjenjiva kamatna stopa. Tuženik smatra kako u ovom slučaju uopće nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao i obračun navedene preplate koji je tužitelj dostavio uz tužbu te ističe kako je nastupila zastara za sve iznose koje tužitelj potražuje te osporava i tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

3.               Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj navodi da je kredit prijevremeno otplaćen u cijelosti bez provođenja konverzije, što je utvrdio nakon dostave predmetnog ugovora o kreditu pa predlaže da sud obveže tuženika na dostavu kompletne dokumentacije vezane za predmetni kredit, te osporava sve navode iz odgovora na tužbu tuženika i kojima u cijelosti negira činjenična i pravna utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH iz pravomoćnih presuda poslovni broj Pž-7129/2013-4, poslovni broj Pž-6632/2017-10, koje su donesene u skladu s Direktivom Vijeća EZ 93/13 EEZ, a navedena direktiva je obvezujuća za Republiku Hrvatsku kao članicu EU te je implementirana u članku. 49. i članku 50. Zakona o zaštiti potrošača, a na istu se poziva i Vrhovni sud RH u svojoj revizijskoj odluci poslovni broj Revt-249/2014-2. Protivi se saslušanju predloženih svjedoka osobnog bankara na okolnost sklapanja ugovora kao nesvrsishodnim.

 

4.               Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140260452-20010378410/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog dana 13. veljače 2006., između tužitelja i tuženika potvrđenog dana 16. veljače 2006., po javnom bilježniku D. D. iz O. pod brojem OU-123/06; otplatni plan; specifikaciju uplata; Zahtjev tužitelja za dostavom podataka od 1. travnja 2019.; odgovor tuženika za zahtjev tužitelja za dostavu podataka za kredit na ime L. S. od 8. travnja 2019.; presudu VSRH, broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015.; presudu suda Europske Unije broj C-186/16, od 20. rujna 2017.; uvid u transkript emisije na Radiju 101, pod nazivom: "Aktualni 101", od 8. srpnja 2005.; Bilten o bankama iz kolovoza 2006. (list 7.-12.); osvrt na kredite stanovništva uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak od 25. travnja 2013.; tendencije švicarskog franka o nepovoljnom globalnom okruženju od 2. studenog 2011.; random walk model kretanja tečaja od 1. ožujka 2013.; mišljenje nezavisnog odvjetnika Nielsa Wahla, od 27. travnja 2017.; rješenje Ustavnog suda RH, broj U-I-392/2011, od 13. prosinca 2016.; dopis tuženika koji je slan korisnicima kredita; odluku Županijskog suda u Puli, broj Gž-2658/2012, od 11. studenog 2013.; metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A. A. bank d.d., od 1. siječnja 2011.; presudu VTS RH, broj Pž-2462/2003, od 12. prosinca 2005.; metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima H. A. A. bank d.d., od 9. siječnja 2013.; strana 59. Biltena HNB-a broj 176, iz prosinca 2011.; dopis HNB-a od 27. ožujka 2017.; aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse Godišnjak 21, iz 2014. (list 49.); proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 18. kolovoza 2019., odgovor vještaka od 16. veljače 2020., na podnesak tuženika od 9. listopada 2019., i saslušao vještaka na ročištu od 19. rujna 2020., saslušao tužitelja u svojstvu stranke na ročištu od 12. svibnja 2023.

 

5.               Vještak u svom nalazu i mišljenju od 18. kolovoza 2019., navodi su tužitelj sa prednikom tuženika S. bankom d.d., dana 13. veljače 2006., sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010378410/2006, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke za iznos kredita u visini od 23.200,00 CHF, na rok otplate od 7 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka. U priloženom otplatnom planu nalaze se sve promjene kamatnih stopa od 5,25 % godišnje do 6,10 % godišnje, 7,30 % godišnje sve do 1. ožujka 2013. Prvi obrok otplate je bio 1. travnja 2006. ( 7 godina x 12 mjeseci = 84 mjeseca odnosno do ožujka 2013.). Visina anuiteta po prvoj ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 330,60 CHF mjesečno, a tečaj na dan plasmana kredita prema tečaju HNB-a iznosi 4,554009 kn za 1 CHF. Iznos anuiteta u kunama je 330,60 CHF x 4,554009 kn = 1.505,56 kn mjesečno, da nije bilo promjenjive kamatne stope i ako se kroz cijelo razdoblje primjeni tečaj na dan plasmana kredita. Ukupan izračun više plaćene razlike temeljem ovako iskazanih parametara iznosi 29.176,94 kn, kao i izračunu u tablicama prikazano po mjesecima i godinama za cijelo vrijeme otplate kredita odnosno za 2006., je više plaćeno 2.024,21 kunu, za 2007. je više plaćeno 3.345,05 kuna, za 2008. je više plaćeno 2.664,33 kune, za 2009. je više plaćeno 1.668,24 kune, za 2010. je više plaćeno 3.584,62 kune, za 2011. je više plaćeno 5.237,22 kune, za 2012. je više plaćeno 7.878,74 kune i za 2013. je više plaćeno 2.774,53 kune, odnosno ukupno 29.176,94 kune.

 

6.               Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka kao ni pitanja za vještaka te je smanjio i precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže opisan pod I/izreke presude. Naime, iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj od dana sklapanja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita više platio tuženiku dugovani iznos od 29.176,94 kune. Obzirom na istaknuti prigovor zastare tužitelj potražuje samo iznose preplate nastale nakon dana 5. travnja 2007. i to u ukupnom iznosu od 26.162,56 kuna.

 

7.               Tuženik po punomoćniku podneskom od 9. listopada 2019., navodi da je u nalazu i izračunu vještaka primijenjen pogrešan tečaj i iskazan pogrešan datum korištenja kredita te navodi da je točan datum 28. veljača 2006., te da je nastavno na navedeno visina anuiteta 1.545,28 kuna, a ne kako je u nalazu navedeno 1.505,56 kuna.

 

8.               Očitujući se na primjedbe tuženika od 9. listopada 2010., na nalaz i mišljenje, vještak navodi da tuženik nije dostavio nikakav dokaz za svoje tvrdnje iz podneska, ali opreza radi dostavlja izračun i s tečajem kojeg navodi tuženik te je tada preplaćen iznos 27.230,66 kuna, a sve u tablicama navedeno po mjesecima i godina.

 

9.               Na ročištu od 29. rujna 2019., vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja navodeći da je korišten tečaj 4,554009 kn za 1 CHF, pa je visina anuiteta iznosila 1.505,56 kn, a navedeni tečaj iz osnovnog nalaza je vidljiv u stanju spisa, ali opreza radi vještak je izračunao razliku anuiteta i primjenu tečaja na datum koji navodi tuženik, te je tada izračun preplaćenog iznosa 27.230,66 kuna. Početna kamatna stopa je iznosila 5,25% godišnje, a vještak je u svom izračunu uzeo i zakonske zatezne kamate, te je uzeo u obzir i više ili manje plaćene iznose kada je tečaj bio niži od tečaja sa početka plasmana kredita odnosno izračunati iznos je razlika između više i manje plaćenih iznosa.

 

10.          Sud je odbio prijedlog punomoćnika tuženika za saslušanjem javnog bilježnika D. D. kao nesvrsishodnim, kao i prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja na način da se odredi početna referentna kamatna stopa koja bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika, a takva početna kamatna stopa bi trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumna kamatna stopa.

 

11.          Na ročištu od 6. studenog 2023., tuženik je odustao od saslušanja svjedoka Mire Babić, budući se ista, iako uredno pozvana, nije odazivala na ročišta radi saslušanja.

 

12.          Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tuženika. Nakon saslušanja vještaka, punomoćnici stranaka nisu imali drugih dokaznih prijedloga.

 

13.              Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je 2006., sa S. bankom d.d., sklopio Ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila za vlastite potrebe. Nije bio vlasnik obrta, niti tvrtke. Iznos kredita je bio oko 23.000 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, i od prve početne rate koja je bila 1.530,00 kuna, se već slijedeći mjesec povećala na preko 2.000,00 kuna, a tijekom otplate kredita ista se povećavala. Kredit je otplaćen u cijelosti, rate su uplaćivane na vrijeme. Kredit je sam otplaćivao. U banci su mu nudili kredit u CHF, a nisu mu nudili kredit u kunama, niti u eurima. U banci mu nisu objasnili što znači promjenjiva kamatna stopa, niti je razumio što to znači, vjerovao je svom bankaru. Nije znao ni što znači valutna klauzula, niti da će se tečaj CHF-a toliko povećati u odnosu na kunu, niti mu je to bilo objašnjeno u banci, niti je znao da će mu rate toliko porasti, a da je znao da će rata toliko porasti zbog promjene kamatne stope i povećanja tečaja, takav kredit nikada ne bih podigao. Dobio je unaprijed sastavljen formular i nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, već je samo taj ugovor potpisao. Ugovor je pregledao, no nije ga u potpunosti razumio. Ne sjeća se je li išao kod javnog bilježnika isti ugovor ovjeravati i da li mu je javni bilježnik taj ugovor čitao. Prije sklapanja ugovora nije se raspitivao u drugim bankama, vezano za podizanje kredita, budući je bio zadovoljan sa svojom bankom i svojim osobnim bankarom, u koje je imao povjerenja.

 

14.              Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan uvjerljivo, logično, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

 

15.              Na ročištu od 12. svibnja 2023., tuženik se protivio preinaci tužbe, međutim iskazivanje tužbenog zahtjeva u važećoj valuti euro ne predstavlja preinaku tužbe, a eventualno isticanje deklaratornog zahtjeva sukladno članku 187. stavak 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, također se ne smatra preinakom tužbe.

 

16.              Prigovor tuženika da se presude u kolektivnom sporu ne odnose na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. bankom d.d., sud smatra neosnovanim iz razloga što je uvidom u Sudski registar RH utvrđeno da je S. banka d.d.  O. iz O., sa sjedištem u O., upisana u sudskom registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 030002102, Trgovačkog suda u Osijeku, pripojena H. A.-A.-B. d.d. iz Z., na Izvanrednim skupštinama obiju banaka u lipnju 2008., odnosno na temelju Odluke glavne skupštine društva S. banka d.d. O., od 19. lipnja 2008., te Glavne skupštine društva H. A.-A.-B. d.d. iz Z., od 19. lipnja 2008., kojim se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa povećanja temeljenog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju Odluke Izvanredne glavne skupštine društva H. A.-A.-B. d.d., od 29. siječnja 2009.. Slijedom navedenog, H. A.-A.-B. d.d. postala pravni slijednik pripojene banke, a sukladno članku 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, kojim je, između ostalog, propisano da upisom pripajanja u Sudski registra u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze  prelaze  na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. H. A.-A.-B. d.d., od 11. srpnja 2016., mijenja ime u A. banka d.d.. Naime, utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih prava i  interesa potrošača, odnose se i na prednika tuženika S. banku d.d., budući je navedenom presudom obuhvaćeno i razdoblje u kojem je S. banka d.d., postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. banka d.d., ne postoji jer je pripojena H. A.-A.-B. d.d., a tuženik je u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. banka d.d., nisu ništetni, pa se navedena presuda odnosi i na tuženika, neovisno o tome je li ugovor zaključila S. banka d.d. ili H. A.-A.-B. d.d., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Slijedom navedenog pravno utvrđenje iz kolektivnog postupka odnosi se i na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa Slavonskom bankom d.d..

 

17.              Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik H. A. A. bank d.d. Z. (pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine, do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

 

18.              Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

 

19.              Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

20.              Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

21.              Člankom 87. istog Zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

 

22.              Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

 

23.              Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

 

24.              Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

25.              Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7., izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik A. bank d.d. (ranije H. A. A. bank d.d. Z. pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. banke d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

 

26.              Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

27.              Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140260452-20010378410/2006 sklopljenog dana 13. veljače 2006., na iznos od 23.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, odnosno na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 7 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,25% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 330,60 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plasmana kredita, odnosno, visina anuiteta je iznosila 1.505,56 kuna mjesečno, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja, a srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,554009 kuna za 1 CHF.

 

28.              Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

 

29.              Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

 

30.              Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri metodologija promjene kamatne stope, a niti je tužitelj s tuženikom pregovarao o promjeni kamatne stope, koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, pa slijedom navedenog kamatna stopa nije određena, niti odrediva, što odredbu o ugovornoj kamati iz članka 4. predmetnog Ugovora o kredita broj 5140260452-20010378410/2006, od 13. veljače 2006., osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope od 5,25% godišnje određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu, čini ništetnom, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

 

31.              Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 3. točka 3., i članka 4. stavak 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: 5140260452-20010378410/2006, između tužitelja i prednika tuženika S. banke d.d. O., pobliže opisano pod I i II/izreke presude, stoga odluka kao pod I i II/izreke presude.

 

32.              Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a koja ništetnost je utvrđena navedenim pravomoćnim sudskim odlukama na koje se poziva tužitelj, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.472,37 eura/26.162,56 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako je to zatražio tužitelj tužbenim zahtjevom od 4. svibnja 2023., uvažavajući prigovor zastare od strane tuženika i nakon prijeboja više i manje plaćenih iznosa za cijelo vrijeme otplate kredita, sve pobliže opisano pod III/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,25% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita u ožujku 2013., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

 

33.              Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

 

34.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

 

35.              Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, sastav podneska od 26. travnja 2019., 19. rujna 2019., 2. studenog 2021., 4. svibnja 2023., u iznosu od 199,08 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 27. lipnja 2019., 29. rujna 2020., 20. ožujka 2023., 12. svibnja 2023., 18. srpnja 2023., 25. rujna 2023., i 6. studenog 2023., u iznosu od 199,08 eura za svako ročište, zastupanje na ročištu za objavu presude od 13. listopada 2020., i 28. studenog 2023., u iznosu od 99,54 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV-e od 25%, u ukupnom iznosu od 647,01 euro, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,44 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.500,49 eura, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

 

36.              Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 1. srpnja 2019. i 2. kolovoza 2020., u iznosu od 49,77 eura za svaki podnesak, sastav podnesaka od 22. srpnja 2019., 2. listopada 2019., 14. rujna 2021., u iznosu od 199,08 eura za svaki podnesak, svi iznosi uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

 

U Osijeku, 28. studenog 2023.

S U D A C:

                                                                                                                        LIDIJA ŠMIT

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM  LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

              DOSTAVITI:

              1. Pun. tužitelja

              2. Pun. tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450