1

Poslovni broj: 2 P-1146/19-27

                  

         Republika Hrvatska

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                                   Poslovni broj: 2 P-1146/19-27

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz V., T. J. R. 1., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. c. 6., OIB: …, zastupana po OD K. & P. d.o.o. za Z., radi ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 17. listopada 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnika iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni H. Č., odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 28. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I./ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3798815 od 21.11.2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kamatnim stopama bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 19.292,90 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tužene R. A. d.d. Z., M. c. 6., OIB: …, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

 

              II./ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojima se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja i tuženika R. A. d.d. Z..

 

              III./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. c. 6., OIB: …, da tužitelju T. K. iz V., T. J. R. 1., OIB: …, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 487,88 EUR (slovima: četiristo osamdeset sedam eura i osamdeset osam centi) / 3.675,92 kn[1] (slovima: tri tisuće šesto sedamdeset pet kuna i devedeset dvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5% poena, te počev od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a počev od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, kako slijedi:

- na iznos od 4,74 EUR / 35,75 kn počev od 30. studenoga 2007. g. do isplate,

- na iznos od 4,72 EUR / 35,56 kn počev od 31. prosinca 2007. g. do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR / 36,21 kn počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR / 36,57 kn počev od 29. veljače 2008. g. do isplate,

- na iznos od 4,93 EUR / 37,18 kn počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR / 36,26 kn počev od 30. travnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,22 EUR / 54,38 kn počev od 31. svibnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,31 EUR / 55,06 kn počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,2

- na iznos od 7,18 EUR / 54,07 kn počev od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,18 EUR / 54,11 kn počev od 31. kolovoza 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,27 EUR / 54,70 kn počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,85 EUR / 59,16 kn počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR / 56,17 kn počev od 30. studeni 2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,97 EUR / 59,97 kn počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

- na iznos od 8,04 EUR / 60,55 kn počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,07 EUR / 60,81 kn počev od 28. veljača 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,27 EUR / 92,47 kn počev od 31. ožujak 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,30 EUR / 92,68 kn počev od 30. travanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,07 EUR / 90,97 kn počev od 31. svibanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR / 89,71 kn počev od 30. lipanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 11,95 EUR / 90,05 kn počev od 31. srpanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR / 90,71 kn počev od 31. kolovoz 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,03 EUR / 90,65 kn počev od 30. rujan 2009. g. do isplate,

- na iznos od 11,94 EUR / 89,98 kn počev od 31. listopad 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,11 EUR / 91,24 kn počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,24 EUR / 92,25 kn počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR / 93,68 kn počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR / 93,35 kn počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,65 EUR / 95,30 kn počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,60 EUR / 94,93 kn počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,69 EUR / 95,65 kn počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,52 EUR / 101,88 kn počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,35 EUR / 100,60 kn počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,87 EUR / 104,52 kn počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR / 103,16 kn počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,40 EUR / 100,98 kn počev od 31. listopada 2010. g. do isplate,

- na iznos od 14,01 EUR / 105,58 kn počev od 30. studenoga 2010.g. do isplate,

- na iznos od 14,79 EUR / 111,42 kn počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

- na iznos od 14,24 EUR / 107,29 kn počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 14,43 EUR / 108,74 kn počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,

- na iznos od 14,19 EUR / 106,89 kn počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

- na iznos od 14,23 EUR / 107,22 kn počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 15,27 EUR / 115,06 kn počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 15,37 EUR / 115,82 kn počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR / 116,64 kn počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

sve roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              IV./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. c. 6., OIB: …, da tužitelju T. K. iz V., T. J. R. 1., OIB: …, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 3.188,11 EUR (slovima: tri tisuće sto osamdeset osam eura i jedanaest centi) / 24.020,87 kn[2] (slovima: dvadeset četiri tisuće dvadeset kuna i osamdeset sedam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena, te počev od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a počev od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, kako slijedi:

- na iznos od 8,21 EUR / 61,84 kn počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,05 kn počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

- na iznos od 12,36 EUR / 93,13 kn počev od 31. siječanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 13,15 EUR / 99,05 kn počev od 28. veljača 2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,98 EUR / 82,74 kn počev od 31. ožujak 2009. g. do isplate,

- na iznos od 11,39 EUR / 85,85 kn počev od 30. travanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,08 EUR / 60,89 kn počev od 31. svibanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,64 EUR / 42,52 kn počev od 30. lipanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,29 EUR / 47,41 kn počev od 31. srpanj 2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,58 EUR / 57,09 kn počev od 31. kolovoz 2009. g. do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR / 56,25 kn počev od 30. rujan 2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,17 EUR / 46,46 kn počev od 31. listopad 2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR / 64,83 kn počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate,

- na iznos od 10,56 EUR / 79,56 kn počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR / 100,52 kn počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,70 EUR / 95,71 kn počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,

- na iznos od 16,48 EUR / 124,15 kn počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

- na iznos od 15,75 EUR / 118,76 kn počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 17,16 EUR / 129,27 kn počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 29,24 EUR / 220,29 kn počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 26,75 EUR / 201,55 kn počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 34,35 EUR / 258,79 kn počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

- na iznos od 31,72 EUR / 239,01 kn počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

- na iznos od 27,50 EUR / 207,20 kn počev od 31. listopada 2010. g. do isplate,

- na iznos od 36,41 EUR / 274,32 kn počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate,

- na iznos od 47,74 EUR / 359,70 kn počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

- na iznos od 39,72 EUR / 299,24 kn počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 42,53 EUR / 320,45 kn počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,95 EUR / 293,48 kn počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

- na iznos od 39,59 EUR / 298,32 kn počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 54,79 EUR / 412,78 kn počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 56,27 EUR / 423,94 kn počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate

- na iznos od 68,96 EUR / 519,57 kn počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 2.411,06 EUR / 18.166,15 kn počev od 10. kolovoza 2011. g. do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              V./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. c. 6., OIB: …, da tužitelju T. K. iz V., T. J. R. 1., OIB: …, naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.796,42 eura / 13.535,13 kuna[3] s pripadajućim zateznim kamatama koje na iste teku od dana presuđenja tj. 28. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

             

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 198-50-3798815 od 21. studenog 2006., a da je istim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 19.292,90 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 84 mjeseca, a koji kredit je tužitelj trebao otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja kredita.

1.1. Tuženik je u ugovor o kreditu od 21.11.2006. ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,20% koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke banke, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene do kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene odnosno povećanja kamatne stope. Tužitelj tvrdi da mu je slana samo jednostrana obavijest banke da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova tj. veća visina anuiteta otplate kredita. Tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos stranaka.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da su se o istom već pravno očitovali domaći sudovi i to povodom tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača u presudi P-1401/12 od 04.07.2013. Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13.07.2014., u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10.09.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ističe da je ista presuda potvrđena i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.04.2015. i odlukom Ustavnog suda RH u Zagrebu broj U-III-2521/15.

1.3. Stoga tužitelj tužbom traži da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama, te po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa pripadajućim kamatama i naknadom troškova postupka.

1.4. Temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502. Zakona o parničnom postupku pravomoćna Presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zadi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Slijedom izloženog svako povišenje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo je za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika po pravnoj osnovi koja je naknadno utvrđena ništetnom, protivno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, a radi čega tužitelj ovom tužbom potražuje povrata svih preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe.

 

2. Naknadno nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu tužitelj je svojim podneskom od 15. svibnja 2023. konačno specificirao kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva na način da je sada na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 487,88 eura / 3.675,92 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok je u odnosu na isplatu koja se temelji na ništetnosti ugovorene valutne klauzule sada tužitelj potraživao isplatu novčanog iznosa od 3.188,11 eura / 24.020,87 kn također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to sve uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je ponajprije isticao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da su parnične stranke odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, te je zbog toga tuženik predlagao da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i odluči da će se daljnji postupak nastaviti pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

3.1. Nadalje, opreza radi tuženik je u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj neosnovano svoj zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tuženik smatra da se u naprijed navedenim postupcima koji su vođeni povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača pravna zaštita pruža na općenitoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova, a u tom sporu se nisu izvodili nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe upravo tužiteljevog ugovora o kreditu. Unatoč činjenici da se naprijed navedena odluka u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi na tužiteljev ugovor o kreditu, a ukoliko bi sud zauzeo drugačiji stav, tuženik smatra da bi tužitelj morao dokazati nepoštenost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Tuženik smatra u pogledu navoda tužitelja da je ništetna valutna klauzula iz konkretnog ugovora o kreditu da je ista odredba bila tužitelju jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da se o njoj pojedinačno pregovaralo, pa da stoga ona nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik smatra da je tužitelju, ako se on promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila uočljiva, jasna i razumljiva, te da je stoga mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tečaja.

3.2. Posebno tuženik navodi da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnoga bilježnika, te da sukladno odredbi čl. 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu bilježnik mora strankama objasniti smisao i sadržaj posla i utvrditi da li su stranke isti ugovor razumjele odnosno da li on odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, a kako je predmetni ugovor solemniziran smatra se da on odražava njihovu pravnu volju. Nadalje, u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule stav je tuženika da je nužno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, odnosno da li je on prilikom zaključenja ugovora postupao kao pažljiva i oprezna osoba, zbog čega je na te okolnosti predlagao saslušanje tužitelja kao stranke. Posebno je isticao da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu, pa tako navodi da je u to vrijeme tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili euru, zbog čega je predlagao da se na tu okolnost sasluša kao svjedok Ivan Olujić koji je djelatnik tuženika.

3.3. Nadalje tuženik ističe da promjene kamatnih stopa nisu posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, te da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza niti tuženika, niti drugih banaka, da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, već je tuženik sukladno tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu. U okviru odgovora na tužbu tuženik je isticao prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 214. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

4. Tužitelj se u cijelosti protivio svim navodima iz odgovora na tužbu navodeći da su isti neosnovani i neutemeljeni u cijelosti, te kao takvi usmjereni isključivo na izbjegavanje plaćanja utuženog potraživanja, obzirom da su o istom stav već zauzeli visoki sudovi u RH. Također se protivio i istaknutom prigovoru zastare budući je tužba podnijeta 13. lipnja 2019., dakle u okviru mjerodavnog zastarnog roka.

 

5. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti odbijen je kao neosnovan rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1146/19-5 od 14. ožujka 2022. koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1080/22-2 od 15. srpnja 2022.

 

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u izvadak iz sudskog registra (list 13-27), zadužnicu (list 28-29), zahtjev za kredit (list 31), suglasnost (list 32-33), prijepis knjigovodstvene kartice (list 109-112), otplatni plan (list 113-119), provedeno je vještačenje po vještaku T. B. dipl.oec. iz V. 08.02.2023. (list 124-129), te je saslušan tužitelj kao stranka na raspravi od 23.05.2023. (list 145-147), dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka I. O., djetnika tuženika.

 

7. Temeljem provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.292,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. st. 1. ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7.1. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je kreditom ugovoren rok otplate na 84 mjeseca, te da je isti kredit u cijelosti otplaćen, kao i da je temeljem ugovora o kreditu i prvotnog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 274,50 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

7.2. Međutim, uvidom u knjigovodstvenu karticu po predmetnom ugovoru o kreditu kao i u pregled promjena kamatnih stopa nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate na način da je u jednom periodu ona iznosila i 7,75% godišnje, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu.

7.3. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

7.4. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.5. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18, od 3. rujna 2019.

 

8. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga ugovora o kreditu, i to konkretno dio članaka 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8.1. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, kao što je sporno i da li tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose počev od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa ili mu iste kamate eventualno pripadaju počev od podnošenja tužbe.

 

9. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe ZZP/07.

9.1. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema st. 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.2. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 98. Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

9.3. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke  klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

9.4. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu proistječe iz iskaza tužitelja, a iz kojeg nesporno proizlazi da ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, te pojedine odredbe parnične stranke nisu se mogle pregovarati.

 

              10. Tužitelj u svom iskazu tvrdi da je dana 21.11.2006. zaključio ugovor o kreditu sa R. bankom u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe. Za podizanje kredita u ovoj banci odlučio se jer je na istu upućen iz auto kuće "L." gdje je kupovao automobil marke Renault Megane, te su ga djelatnici autokuće uputili u ovu banku zbog njihove poslovne suradnje, te se nije niti raspitivao za kredite u drugim bankama. U banci je pitao da mu preporuče najpovoljniji kredit i oni su mu rekli da su to u zadnje vrijeme krediti u CHF, te iako je pitao za kredite u eurima i u kunama, rekli su mu da je ovo najpovoljniji kredit. Navodi da kod podizanja kredita službenik u banci niti javni bilježnik mu nije objašnjavao niti ga upozoravao što znači valutna klauzula tj. kredit vezan za valutu, kao i da kredit nije pod zaštitom države kao kredit u euru. Iskazuje da je razumio odredbe ugovora o kreditu, ali ne sve detalje jer mu nitko pojedinačno nije objašnjavao. Ugovor je potpisao jer mu je odgovarala rata kredita i rok otplate i imao je povjerenje u banku, budući je imao i ranije kredit u R. banci i nije imao nikakvih problema. Nadalje, navodi da je prva rata bila oko 1.200,00 kn, a zadnja rata i do 1.900,00 kn, te mu je bila prevelika rata za otplaćivanje radi čega je bio primoran podići svoje životno osiguranje koje je uplaćivao od 1996. da bi mogao podmirit cjelokupno dugovanje R. banci zbog velike rate. Kredit je uredno otplatio i to prijevremenom otplatom jednokratnom uplatom. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao udio u nekom trgovačkom društvu niti obrtu niti je kredit koristio kao poreznu olašicu.

 

11. Upravo radi naprijed navedenog stav je suda da je odredba čl. 2. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07, slijedom čega je ista i ništetna sukladno čl. 96. st. 1. ZZP/07. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 96. ZZP/07, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

 

12. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

 

13. Obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 2. i 7. ugovora o kreditu, a kojim se tužitelj obvezuje otplaćivati kredit u iznosu od 19.292,90 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

 

              14. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje Zakon o parničnom postupku), kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

 

15. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019.

 

16. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

 

17. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

 

18. Neosnovano se pri tome tuženik poziva na to da presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije moguće primijeniti na ovaj konkretan spor budući je tužitelj sa tuženikom imao zaključen autokredit a ne stambeni kredit, budući su se u postupku povodom kolektivne tužbe potrošača ocjenjivale samo odredbe iz stambenih kredita.

 

19. Ovo iz razloga jer prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istog zakona tužitelj ima status potrošača i kao takvom mu pripada pravna zaštita koju pruža isti zakon, pa tako i primjena utvrđenja iz presuda koje su donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača i to neovisno o namjeni kredita.

 

              20. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 80/13, 137/17 i 98/19), tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.

 

21. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku T. B., dipl. oec. iz V..

21.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. od 8. veljače 2023. proizlazi da su tužena R. d.d. Z. kao Kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3798815, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 19.292,90 CHF. Otplata kredita ugovorna je s rokom od 84 jednaka mjesečna anuiteta s dospijećem početnog anuiteta u iznosu od 274,50 CHF dana 31.12.2006. godine. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Kao početni tečaj u izračunu primijenjen je važeći tečaj na dan isplate 22.11.2006. po predmetnom ugovoru o kreditu za 1 CHF = 4,619568 kn, dok je nominalni iznos početne kamatne stope utvrđen u visini 5,20%. Nominalne iznose kamatnih stopa, kao i plaćenih anuiteta vještak je utvrdio uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice. Dana 10.08.2011. godine uplatom iznosa od 7.489,64 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju banke kreditora izvršena je konačna otplata po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3798815.
              21.2. Iz zaključka vještaka proizlazi da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198-50-3798815 utvrđen je u visini od 487,85 eur, protuvrijednosti 3.675,93 kn, svakomjesečnih razlika iskazanih u Tablici 1.  nalaza. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan isplate kredita 22.11.2006. za 1 CHF = 4,619568 kn, u odnosu na tečaj na dan dospjeća, utvrđen je u visini od 3.188,11 eur, protuvrijednosti 24.020,87 kn pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 2. nalaza. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan isplate svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan dospjeća isplate 22.11.2006. za 1 CHF = 4,619568 kn utvrđen je u visini od – 115,30 eur, protuvrijednosti – 868,76 kn pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 2. nalaza. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3798815 utvrđen je u visini od 3.072,81 eur, protuvrijednosti 23.152,11 kn, pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 2. nalaza.

 

23. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga sukladno istom nalazu i mišljenju i postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 15. svibnja 2023. koji je uskladio sa nalazom vještaka i Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH.

 

24. Tuženik je podneskom od 7. svibnja 2023. istaknuo kako nije suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem ugovora o kreditu, te iznosa izračunatih za slučaj da se kamata ugovorena kao promjenjiva nije mijenjala odnosno da se tečaj nije mijenjao. Navodi da izračun vještaka nema smisla jer je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, stoga je razumno bilo za očekivati promjenu iste. Jednako tako, ugovor o kreditu je sklopljen s valutnom klauzulom u CHF, a slijedom čega je bilo razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja, a što je sve bilo ugovoreno voljom tužitelja, te je istom u nekoliko navrata obrazloženo značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao i promjene istih u tijeku otplate kredita. Tuženik smatra da je vještačenje bespredmetno, te u konačnici predstavlja samo dodatni trošak i odugovlačenje postupka. Ponavlja svoje navode iz odgovora na tužbu, te se i nadalje protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

 

25. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke, dok su primjedbe koje ističe tuženik primjedbe koje se zapravo odnose na postavljeni zadatak vještaku i radi se o primjedbama pravne naravi, a što vještak i navodi u svom pismenom očitovanju od 16.03.2023. u kojem se očituje na primjedbe tužene iz podneska od 07.03.2023.

 

26. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan i jer je sačinjen upravo po nalogu suda, odlučeno je kao u izreci ove presude i tuženik je obvezan tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplatiti iznos od 487,88 eur / 3.675,92 kn na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

 

27. U pogledu preplate iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjene valutne klauzule tužitelj je svojim tužbenim zahtjevom od 15.05.2023. sukladno izračunu vještaka potraživao isplatu iznosa od 3.188,11 eur / 24.020,87 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

 

28. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je u cijelosti odbijen prigovor zastare tuženika u odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na preplatu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

              29. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura / 1.499,37 kuna, za sastav obrazloženog podneska od 15.05.2023. u iznosu od 199,00 eura / 1.499,37 kuna, za zastupanje na tri ročišta i to od 25.10.2022., 23.05.2023. i 17.10.2023. svako u iznosu od 199,00 eura / 1.499,37 kuna, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,50 eura / 749,68 kuna, što sveukupno sa pripadajućim PDV u iznosu od 273,62 eura / 2.061,62 kuna, čini ukupan iznos od 1.368,13 eura / 10.307,41 kuna.

              29.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 265,45 eura / 2.000,03 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 eura / 600,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 83,21 eura / 626,97 kuna, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.796,42 eura / 13.535,13 kuna.

30. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Vinkovcima, 28. studenog 2023.

 

                                                                                                                                       Sudac

                                                                                                                              Snježana Kozina, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

              DOSTAVITI:

1. Odvjetnik S. K., V. – pun. tužitelja
2. OD K. & P. d.o.o., Z. – pun. tuženika