REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3287/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JH, zbog prekršaja iz čl. 85. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 14. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj 102/17, 32/19), odlučujući o žalbi okrivljenika JH, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 48. Pp-4585/2022, od 20. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JH i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) okrivljenik JH je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaesteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura / 5.274,15 kuna, zbog prekršaja iz čl. 85. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 14. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. U žalbi žalitelj u bitnom navodi da nije on počinio prekršaj nego da se radi o propustu njegove kćeri koja je zaboravila otvorena vrata što je pas iskoristio i pobjegao vani te napao drugog psa, pa da je prilikom razdvajanja došlo do ogrebotine na malom prstu, a što se može smatrati da je vlasnica drugog psa prouzročila ozljedu, jer da je primila svog psa i podigla, te da je tom prilikom došlo do ogrebotine, a koja ogrebotine u takvom komešanju se ne može tvrditi sa sigurnošću da je počinio njegov pas. Dalje navodi da postoji mogućnost, pošto se slučaj dogodio ispred njegovih ulaznih vrata, koja su bila malo otvorena da se to dogodilo na samom ulazu, što znači ne na javnoj površini, te postoji mogućnost da je drugi pas napao njegovog psa.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

8. Naime, na temelju obrane okrivljenika koji je priznao sve odlučne činjenice, odnosno da je njegova kći izlazila iz dvorišta i kada je otvorila vrata da je pas, koji nije bio vezan, izašao na ulicu gdje je naišla žena i da je njegov pas napao njenog psića, zatim da je gospođa podigla svog psa, a da je njegov pas skočio i gospođu ogrebao po malom prstu, te provedenih dokaza, prvostupanjski sud je i bez provođenja daljnjih dokaza imao osnove za zaključak da okrivljenik kao posjednik psa istog nije držao pod nadzorom, na način na koji neće ugroziti zdravlje i sigurnost ljudi i time počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a iznesenim žalbenim navodima žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što mu je prvostupanjski sud, uzimajući već u obzir kao olakotne okolnosti njegove obiteljske i imovinske prilike, na koje se ukazuje i u žalbi, te raniju nekažnjavanost, primjenom čl. 37. PZ kaznu znatno ublažio ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 20.000,00 do 50.000,00 kuna, fizičkoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovi sudom.

11. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.