98. Povrv-102/24-29

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ZBA Consulting d.o.o., OIB 32506164484, Zagreb, Horvatova ulica 80A, zastupanog po punomoćniku Luki Antunoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antuović d.o.o., Zagreb, Vlaška ulica 113, protiv tuženika GUIDO d.o.o., OIB 08204154691, Zagreb, Radnička cesta 47, zastupan po punomoćniku Josipu Periću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Perić i partneri d.o.o. Zagreb, Zagrebačka cesta 126, radi isplate 1.501,22 €, zaključio je glavnu i javnu raspravu 5. lipnja 2025., u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja Ivana Župana, zamjenice punomoćnika tužitelja ŽZ, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti zastupnika po zakonu tuženika ŠZ i punomoćnika tuženika Josipa Perića, odvjetnika, donio i objavio 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnika DZ iz [adresa], od 5. lipnja 2023., poslovni broj: Ovrv-30383/23, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.252,03 €, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 752,92 € od 10.04.2021.g.,

- 249,46 € od 26.01.2022.g.

- 249,65 € od 10.02.2022.g.,

do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju ovršne troškove u iznosu od 25,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2023., do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15

Stranica 1 od 9

%, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnika DZ iz [adresa], od 5. lipnja 2023., poslovni broj: Ovrv- 30383/23, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 249,19 € od 11.11.2022., do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 953,96 €.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 724,13 €.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Jana Pajić iz [adresa], izdao je u povodu tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-30383/23 od 5. lipnja 2023.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te da nije razvidno o kakvom potraživanju se radi.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu donio je 8. studenog 2023. rješenje poslovni broj: Povrv-2668/23-2 kojim se oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupio ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-102/24 od 5. ožujka 2024., navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Stranica 2 od 9

5. Tužitelj je u nastavku postupka činjenično obrazložio svoj zahtjev navodeći da osnovu tužiteljeva potraživanja čine računi izdani za knjigovodstvene usluge, sukladno Ugovoru o pružanju računovodstvenih usluga od 26.11.2020. godine., koji je sklopljen na neodređeno vrijeme i aneksa istog Ugovora od dana 24.11.2021. Navodi da su stranke u čl. 10. Ugovora, ugovorile mjesečnu naknadu u iznosu od 750,00 € te da je naknadno aneksom Ugovora, taj članak 10. stavak 1. mijenjan na taj način da naknada za računovodstvene usluge iznosi 250,00 € počevši od 01.12.2021. Naveo je da se naknada odnosi na četiri neplaćena računa i to br. 38- 1-1-, 5-1-1-, 9-1-1 i 66-1-1 te da je u prijedlogu za ovrhu omaškom umjesto br. računa 66-1-1 naveden broj računa 76-1-1.

6. U nastavku postupka tuženik je naveo da osporava tužiteljev navod da bi računi na kojima se zasniva predmetno tužiteljevo potraživanje bili izdani za knjigovodstvene usluge sukladno Ugovoru o pružanju računovodstvenih usluga od dana 26. studenog 2020. budući da su računi br. 5-1-1 i 9-1-1 izdani na iznos od 250,00 € dok su u izvodu otvorenih stavki iskazani u iznosima od 249,46 € i 249,65 €. Nadalje navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na navodnu omašku u pisanju glede računa br. 66-1-1. Također navodi da je tužitelj propustio pružiti stručne i profesionalne usluge tuženiku sukladno odredbi čl. 3. Ugovora i da je tuženiku stoga nastala šteta prilikom prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. ožujka 2022. a što je dovelo do prisilne naplate od strane porezne uprave. Nadalje ističe da je tužitelj propustio prijaviti porez na dodanu vrijednost za razdoblje rujna 2022.

7. Nastavno je tužitelj dodatno obrazložio da se navedeni iznos odnosi na iznos poreza na dodanu vrijednost koji je tužitelj bio dužan uplatiti sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od dana 4. ožujka 2022. godine koji je potpisan od strane zakonskog zastupnika tuženika i ovjeren kod javnog bilježnika Silvana Grdović iz Zadra, i za koji je izdan račun br. 2/1/1 na kupca iz navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine te da se ne radi o nikakvom propustu već na dužnost tužitelja da prijavi navedenu obvezu na koju je bio pozvan od strane Porezne uprave, sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnine koju je vlastoručno potpisao zakonski zastupnik tuženika. Jednako tako, je naveo da tužitelj nije tuženiku prijavio porez na dodanu vrijednost (PDV) za razdoblje rujna 2022. godine zato što na isto nije bio ovlašten, s obzirom na to da je Ugovor i Aneks Ugovora prestao važiti 22. rujna 2022.

8. Ukazuje se da je tužitelj podneskom od 20. ožujka 2024. naveo da je u prijedlogu za ovrhu omaškom umjesto br. računa 66-1-1 naveden broj računa 76-1-1. Uvidom u izvod otvorenih stavki na listu 9 spisa ovaj sud je utvrdio da je u njemu doista tužitelj naznačio potraživanje od tuženika po računu br. 76-1-1 s datumom izdavanja tog računa 2. studenog 2022. i dospijećem tog računa 10. studenog 2022. Iznos računa je naveden u visini od 249,19 €. Uvidom u račun br. 66-1-1 na listu 65 spisa, ovaj sud je utvrdio da je isti izdan na iznos od 249,19 € s datumom izdavanja 1. rujna 2022., te s datumom dospijeća tog računa, 9. rujna 2022. i datumom obavljene usluge 1. rujna 2022.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja iz kojih proizlazi da niti datumi izdavanja računa, niti datumi dospijeća navedenih računa br. 76-1-1 i 66-1-1 nisu isti te budući da račun br. 66-1-1 niti izgledom nije jednak preostalim utuženim računima to ovaj sud

Stranica 3 od 9

nije prihvatio tužiteljev navod da se radi o omašci u pisanju računa, već se radi očito o sasvim drugom računu pa je stoga ovaj sud ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbenog zahtjeva s obzirom da je tužitelj podneskom od 20. ožujka 2024., potraživao navedeni iznos od 249,19 € po računu br. 66-1-1., a ne po računu br. 76-1-1 čime je promijenjen činjenični supstrat tužbe u tom dijelu. Budući da je tužitelj takvom dispozicijom, preinačio tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, koji prethodni postupak je zaključen 13. lipnja 2024., to je ovaj sud unatoč protivljenju tuženika, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, odlučio dopustiti preinaku jer je smatrao da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: izvod otvorenih stavki od 31. ožujka 2023. (list 9. spisa), račun br. 1154/1/1 (list 31. spisa), račun br. 66-1-1 od 1. rujna 2022. (list 65. spisa), račun br. 38-1-1 od 1. travnja 2021. (list 66. spisa), račun br. 5-1-1 od 17. siječnja 2022. (list 67. spisa), račun br. 9-1-1 od 1. veljače 2022. (list 68. spisa), rješenje o ovrsi porezne uprave (list 84. spisa).

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.501,22 € temeljem četiri računa i to br. 38-1-1, 5-1-1, 9-1-1 i nakon izvršene preinake tužbe po računu br. 66-1-1, sve za pružene knjigovodstvene usluge.

13. Činjenična i pravna osnova tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem ugovora o djelu, te je sud i motrio prijeporni poslovni i pravni odnos kroz odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, –dalje ZOO) koje uređuju ugovor o djelu.

14. Člankom 590. ZOO-a je propisano da se ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

15. Među strankama je sporno postojanje poslovnog odnosa, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je sporno je su li postojali nedostaci u izvršenju usluge tužitelja.

16. Uvidom u Ugovor o pružanju računovodstvenih usluga od 26. studenog 2020. godine i Aneksa navedenog ugovora od 24. studenog 2021. (dalje: Ugovor) ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu i to upravo glede pružanja knjigovodstvenih usluga, slijedom čega je prigovor nepostojanja poslovnog odnosa odnosno promašene pasivne legitimacije, ocijenjen kao neosnovan.

17. Člankom 1. Ugovora je ugovoreno da je predmet ugovora pružanje računovodstvenih usluga klijentu za njegove djelatnosti. Odredbom čl. 10. Ugovora, stranke su ugovorile mjesečnu naknadu u iznosu od 600,00 € uvećano za PDV, dok su odredbom čl. 3. Ugovora, stranke ugovorile i tužitelj se obvezao usluge iz čl. 1. Ugovora, obavljati stručno i profesionalno u skladu s zakonima pobliže navedenim u toj odredbi.

Stranica 4 od 9

18. Aneksom od 24. studenog 2021. stranke su izmijenile odredbu čl. 10. Ugovora, vezano uz naknadu na način da je ugovorena mjesečna naknada u iznosu od 200,00 € uvećano za PDV i to počevši od 1. prosinca 2021.

19. Osim uvidom u navedeni Ugovor i Aneks, sud je na okolnost postojanja poslovnog odnosa, osnova i visine tužbenog zahtjeva te eventualnih nedostataka u izvršenju usluge tužitelja izveo dokaz saslušanjem stranaka.

20. Zastupnik po zakonu tužitelja Ivan Župan u svom iskazu je u bitnome naveo da je tužitelj izvršio sve ugovorene usluge sukladno sklopljenom ugovoru te da tuženik nije imao prigovora na izvršenje usluga već da je jedino imao prigovor vezano uz samu obvezu plaćanja PDV-a, a koja se odnosila na njegovo shvaćanje te obveze. Naveo je da ne zna kada je točno ugovor raskinut s tuženikom ali da zna da je to bilo krajem rujna 2022. godine. Također je naveo da nije u ime tuženika izdavao račune gospodinu PZ i gospodinu GZ, te da nije savjetovao tuženika vezano uz navedene poslove.

21. Zastupnik po zakonu tuženika ŠZ je u svom iskazu u bitnome naveo da je imao puno primjedbi na usluge tužitelja koje je naveo u e-mailovima te da je angažirao tužitelja kao odvjetnika u 5 predmeta i da nijedan nije riješio, te da je bio dužan plaćati 1.000,00 eura mjesečno i kada firma nije radila. Naveo je da nisu bili u ugovornom odnosu već da se radilo o džentlmenskom dogovoru jer su uložili puno novaca u nekretnine u Hrvatskoj. No, kada mu je na upit suda predočeno da u spisu prileži ugovor o pružanju računovodstvenih usluga potpisan od strane upravo njega, naveo je da je to moguće. Nadalje je naveo da je 2 godine plaćao 1.000,00 eura mjesečno ali da ništa nije bilo riješeno te je prigovorio gospodinu Županu koji je na to smanjio cijenu na 250,00 eura, ali se i dalje ništa nije dešavalo te se savjetovao s osobom koju poznaje g. Perić, koja mu je rekla da nije logično da plaćaju uslugu za firmu koja više ne posluje te da je 2 godine plaćao za knjigovodstvo za tvrtku koja u biti nije poslovala. Također je naveo da je u puno e- mailova upozorio g. Župana, ali su bili obvezni plaćati, a kada su došli kod sadašnjeg punomoćnika da su morali plaćati samo odvjetničke usluge, a ne i knjigovodstvene usluge, te da kada su prodali zadnje stanove, da je gospodin Župan rekao da će on riješiti da nemaju naknadnih iznenađenja, ali ih je bilo. Naveo je i da je gospodin Župan uvjetovao sklapanje aneksa u pružanju računovodstvenih usluga jer je vodio njegove parnične postupke, te je zato morao plaćati i računovodstvene usluge iako nije bilo rezultata te da je u trenutku sklapanja aneksa imao sumnji u potrebu računovodstvenih usluga ali da nije znao hrvatske zakone. Naveo je da tužitelj nije savjetovao tuženika glede prodaje nekretnina gospodinu PZ i gospodinu GZ iako je obećao da će ga savjetovati uz navedeno ali to nije učinjeno.

22. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tuženika budući da je isti prvotno negirao postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem, da bi nakon predočenja ugovora kojeg je potpisao osobno, naveo da je to ipak moguće te da bi zaključno sam zastupnik po zakonu tuženika naveo da je u „trenutku sklapanja Aneksa“ imao sumnji u potrebe računovodstvenih usluga, što ukazuje da sam zastupnik po zakonu tuženika mijenja svoj iskaz u više navrata na istom ročištu odnosno prvo tvrdi da nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, zatim da je možda ipak bio (nakon što mu je predočen ugovor) te se na kraju ipak sasvim jasno sjetio trenutka sklapanja

Stranica 5 od 9

Aneksa jer je tada imao navodno sumnje u potrebe računovodstvenih usluga. Nadalje, zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu tvrdio da je uviše e-mailova prigovarao usluzi tužitelja ali tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio navedene mailove, slijedom čega sud ni u tom dijelu nije poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tuženika, jer nije životno ni logično da tuženik ne dostavi e-mailove kojima prigovara na izvršenje usluga tužitelja ukoliko ih ima.

23. Ovdje treba ukazati da se ovaj postupak vodi isključivo radi plaćanja računovodstvenih usluga, a ne i odvjetničkih usluga budući da iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da se njegovo nezadovoljstvo prvenstveno odnosilo očito na predmete u kojima ga je tužitelj zastupao u pružanju odvjetničkih usluga.

24. Slijedom navedenog, budući da je sud utvrdio da su stranke bile u poslovno odnosu na temelju Ugovora, te da se utuženi računi br. 38-1-1 na iznos od 750,00 € odnosi na usluge pružene u travnju 2021., te račun br. 5-1-1 na iznos od 250,00 € odnosi na usluge pružene u prosincu 2021. i račun br. 9-1-1 na iznos od 250,00 € odnosi na siječanj 2022. godine te budući da tuženik u odnosu na te račune nije uopće obrazložio koju točno od ugovorenih usluga tužitelja nije pružio niti je dokazao da bi u odnosu na te račune eventualno postojali nedostaci u pružanju ugovorenih usluga, kao što nije dokazao da bi prigovorio eventualnim nedostacima u zakonom propisanim rokovima (čl. 604. i 605. ZOO-a) to je ovaj sud ocijenio da je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

25. Naime, u odnosu na prigovor tuženika da je tuženiku nastala šteta prilikom prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. ožujka 2022. vezano uz iznos poreza na dodanu vrijednost koji je tužitelj bio dužan uplatiti sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od dana 4. ožujka 2022. treba ukazati da je sam zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu naveo da ga tužitelj nije savjetovao glede prodaje predmetnih nekretnina gospodinu PZ i gospodinu GZ, čime je sam zastupnik po zakonu tuženika potvrdio da nije ni moglo biti propusta u obavljanju poslova odnosno usluga iz čl. 1. Ugovora, odnosno da ga nije mogao krivo savjetovati glede navedenog pravnog posla. Pri tome se također ukazuje da činjenica što spisu prileže račun br. 2/1/1 (list 91 spisa) i račun br. 1/1/1 (list 100 spisa) a koji su izdani osobama GZ i PZ i gdje je na računu br. 2/1/1 obračunat PDV dok na računu br. 1/1/1 nije obračunat PDV, ne ukazuje sama po sebi na postojanja propusta općenito a posebno ne da bi to predstavljalo propust tužitelja, kao što to smatra tuženik, a posebno polazeći od činjenice da je sam zastupnik po zakonu tuženika naveo da tužitelj nije savjetovao tuženika glede tih poslova a koji navod je potvrdio i zz tužitelja.

26. Slijedom navedenog, budući su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o pružanju računovodstvenih usluga te budući je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da prigovori nedostataka u odnosu na račune br. 38-1-1 na iznos od 750,00 € koji se odnosi na usluge pružene u travnju 2021., te račun br. 5-1-1 na iznos od 250,00 € koji se odnosi na usluge pružene u prosincu 2021. i račun br. 9-1-1 na iznos od 250,00 € koji se odnosi na siječanj 2022. godine, nisu osnovani jer tuženik nije sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a dokazao da su postojali nedostaci niti je uopće naveo koji bi to eventualni nedostaci postojali u odnosu na te račune, te nije dokazao da bi prigovorio nedostacima u roku iz čl. 604. i 605. ZOO-a pa budući da tuženik nije ni tvrdio da je utuženo potraživanje podmirio to je tuženik sukladno odredbi čl.

Stranica 6 od 9

590. ZOO-a, dužan platiti tužitelju iznos od 1.252,03 €, slijedom čega je u tom dijelu sud i ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

27. Međutim, vezano uz račun br. 66-1-1 (list 65 spisa) koji glasi na iznos od 1.877,50 kn odnosno 249,19 €, ovaj sud je uvidom u isti utvrdio da je izdan 1. rujna 2022. za usluge obavljene 1. rujna 2022. i s datumom dospijeća 9. rujna 2022. U opisu usluge je navedeno da se radi o knjigovodstvenoj usluzi ali iz navedenih podataka niti iz samog računa ne proizlazi uopće na koje razdoblje se odnosi. Slijedom toga, budući da uopće nije razvidno na koje razdoblje se isti račun odnosi, to nije moguće ni utvrditi niti osnovanost navedenog računa pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan. Nadalje, ukoliko bi se taj račun odnosio na mjesec rujan 2022., (jer je i kod računa 38-1-1 navedeno da je izdan 01.04.2021. te je također navedeno da se odnosi na usluge za mjesec travanj 2021, što pokazuje da je tužitelj nekada ali ne uvijek unaprijed fakturirao usluge) tada isti ne bi bio osnovan i iz razloga što je sam tužitelj potvrdio (list 90 spisa) da prijavu poreza na dodanu vrijednost nije izvršio za rujan 2022. (što mu je nesporno bila obveza) opravdavajući takvo svoje postupanje time što je ugovor prestao važiti 22. rujna 2022. No, tužitelj nije sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dokazao takvu tvrdnju, niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge, odnosno nije dokazao da je ugovor doista raskinut 22. rujna 2022., slijedom čega je sud utvrdio da tužitelj nesporno nije ispunio svoju obvezu za mjesec rujan 2022. (kako sam tužitelj priznaje) slijedom čega u tom slučaju nema niti pravo na naplatu ugovorene naknade za taj mjesec.

28. Imajući u vidu navedena utvrđenja, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 249,19 € po računu br. 66-1-1 (točka II. izreke presude).

29. U odnosu na prigovore tuženika glede razlike u iznosima navedenim na utuženim računima i utuženih iznosa, ukazuje se da su stranke odredbom čl. 10. Ugovora te poslije aneksa ugovorile plaćanje naknade u iznosu od 600,00 odnosno 200,00 eura uvećano za PDV, ali u kunskoj protuvrijednosti na dan izdavanja računa i to po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Slijedom navedenog, kako je u to doba službena valuta u RH još uvijek bila kuna, to je tužitelj pravilno kod izdavanja računa i obračunao iznos naknade po srednjem tečaju HNB-a na dan izdavanja računa. Do spomenute razlike dolazi jer je nakon uvođenja eura kao službene valute (1. siječnja 2023.) tužitelj bio dužan tako dobivene iznose ponovno pretvoriti u eure, ali ovaj puta po fiksnom tečaju konverzije (7,53450 za 1 euro) i upravo zbog toga dolazi do spomenute razlike. Stoga je ovaj sud, predmetni prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

30. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika saslušanjem prokuriste MZ, na okolnost poslovnog odnosa sa tužiteljem te na okolnost sklapanja ugovora i izdavanja računa za nekretnine koje je tuženik prodao TZ i PZ te saslušanje svjedoka KZ, na okolnost poslovnog odnosa sa tužiteljem te na okolnost sklapanja ugovora i izdavanja računa za nekretnine koje je tuženik prodao TZ i PZ budući da je sud u odnosu na navedene okolnosti smatrao, nakon saslušanja stranaka, da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, te prijedlog za izvođenjem dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost stručnosti i profesionalnosti tužiteljevih usluga, budući da tuženik nije konkretno naveo u čemu bi se sastojala nestručnost

Stranica 7 od 9

i neprofesionalnost usluge tužitelja (osim gore obrazloženih prigovora glede ne prijave PDV za rujan 2022. i obračuna PDV-a na prodane dvije nekretnine) pa bi izvođenje navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

31. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka st. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023) koja se odnosi na trgovačke ugovore.

32. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na ovršni trošak za javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 € što uvećano za PDV iznosi 25,00 €. (točka I. izreke presude)

33. Kako su stranke u odnosu na konačno postavljani tužbeni zahtjev, ovom predmetu djelomično uspjele u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a budući da je tužitelj uspio u dijelu za iznos od 1.252,03 € (od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 1.501,22 €) a tuženik u dijelu za iznos od 249,19 €, to je tužitelj uspio sa 83,40 % zahtjev a tuženik sa 16,60 % zahtjeva, pa kada se od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu odbije postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, to je tužitelj uspio u sporu sa 66,80 % zahtjeva.

34. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 126/22, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 13. lipnja 2024., 11. listopada 2024., 29. siječnja 2025. i 5. lipnja 2025., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za pristup na ročište održano 29. travnja 2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife) kao i za sastav podneska od 20. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.375,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 € prema Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23). Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 1.428,09 €. Imajući u vidu da je tužitelj u ovom sporu uspio u 66,80 % svog zahtjeva to tužitelj ima pravo na parnične troškove u iznosu od 953,96 € (točka III. izreke presude).

35. Sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu za sastav podnesaka od 8. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 € uvećano za PDV jer je ovaj sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, smatrao da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 724,13 € (474,13 + 250,00 €), kako je odlučeno u točki VI. izreke presude.

36. Ovdje se napominje da nije osnovano pozivanje tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu troška za one radnje koje je poduzeto punomoćnik Luka Antunović budući da je isti ujedno i zastupnik po zakonu tužitelja. Naime, ovdje se ne radi o tome da bi samo odvjetničko društvo u kojem je Luka Antunović zaposlen kao odvjetnik, bilo stranka ovog postupka i u kojem slučaju isti tada ne bi imao pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi, već se radi o dvije različite tvrtke, odnosno Luka Antunović kao zastupnik po zakonu tužitelja je opunomoćio odvjetnike Ivana Župana, Melitu Babić i Luku Antunovića koji su zaposlenici i zastupnici po zakonu Odvjetničkog

Stranica 8 od 9

društva Župan, Ž & Antunović da zastupaju tužitelja u ovom postupku, slijedom čega Luka Antunović ima poziciju „homo duplexa“ odnosno isti ima dva svojstva ali je u ovom postupku nastupao kao punomoćnik tužitelja, a ne kao zastupnik po zakonu tužitelja, a što je životno jer ista osoba može obnašati različite funkcije i uloge, a koje uloge je moguće razgraničiti pa tada kao u ovom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu odvjetničkih troškova i za radnje koje je poduzeto Luka Antunović ali kao punomoćnik tužitelja. Kao što je navedeno, da je tužitelj „samo“ odvjetničko društvo u kojemu je Luka Antunović odvjetnik te ujedno i zastupnik po zakonu ili zaposlenik tog odvjetničkog društva, tada takvo razgraničenje ne bi bilo moguće jer se radi o istoj pravnoj osobi, dok u ovom slučaju se radi o različitim pravnim osobama.

Zagreb 17. srpnja 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 €.

- tuženiku po pun

- kal. 30 dana

Stranica 9 od 9