Poslovni broj: Usž-1716/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Adria Holiday Resort d.o.o., Šibenik, Zablaće, Obala palih boraca 2, koje zastupaju opunomoćenici Zajedničkog odvjetničkog društva Crnogaća & Crnogaća, Šibenik, Ante Šupuka 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostava u Šibeniku, Stjepana Radića 30, u predmetu radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2060/2024 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2060/2024 od 10. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/727, urbroj: 443-02-04- 17-24-1 od 22. srpnja 2024. Ovim rješenjem tužitelju je naređeno da u roku od 90 dana ukloni prizemnu stambenu građevinu izvedenu od predgotovljenih elemenata na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je utvrđeno da je obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem službenog znaka, a tužitelj je upozoren na poduzimanje mjera u slučaju nastavka građenja i mogućnost prisilnog izvršenja tog rješenja. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, dok je točkom II. odbijen njegov prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom se predlaže stavljanje izvan snage osporenog rješenja.

2. Protiv ove presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio temeljem čega je zaključio da je tuženik pravilno utvrdio kako se u predmetnoj situaciji radi o građevini budući da predmetni objekt ne predstavlja građevinu u smislu odredbe članka 3. Zakona o gradnji jer nije s tlom povezan sklop nastao građenjem. Smatra da nadležni inspektor nije jasno i na pravilan način identificirao predmetni objekt, a posebno ukazuje da je riječ o objektu na području autokampa koje ima drugačiju zakonsku regulativu u pogledu postavljanja mobilnih objekata. Predlaže da Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev te rješenjem prihvati prijedlog za određivanje privremene mjere, a također potražuje troškove upravnog spora kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelju nalaže obustava građenja i uklanjanje građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole.

5. Odredbom članka 113. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da će nadležni inspektor investitoru odnosno vlasniku naložiti uklanjanje građevine odnosno njezinog dijela ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, a prije donošenja tog rješenja određuje i mjeru obustave građenja što se utvrđuje tim rješenjem.

6. U konkretnom slučaju tužitelj niti ne osporava utvrđenje prema kojem za predmetni objekt nije ishodio građevnu dozvolu. Tužitelj osporava utvrđenje nadležnog inspektora prema kojem se u konkretnom slučaju radi o građevini u smislu odredbe članka 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. i 145/24.).

7. Presudom prvostupanjskog suda ovaj prigovor tuženika odbijen je pozivom na odredbu članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji kojom je propisano da je prema tom Zakonu građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

8. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da se radi o objektu od predgotovljenih elemenata koji je postavljen na čeličnim nosačima tako da je izdignut iznad razine terena od 0,40 – 1,15m, tlocrtnih dimenzija cca. 11x8,20 metara, visine cca. 2,80m, ravnog krova s natkrivenim trijemom, tužitelj smatra da se radi o objektu koji ne predstavlja građevinu u smislu navedene Zakonske odredbe jer nema čvrste temelje i nema priključke na struju, vodu i odvodnju.

9. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prema kojem predmetni objekt predstavlja građevinu za izgradnju koje je tužitelj trebao ishoditi odobrenje nadležnog tijela. Naime, neprijeporno je da se radi o objektu koji je postavljen na čeličnim nosačima, a prema ustaljenom stajalištu ovoga Suda na koje se pravilno pozvao i prvostupanjski sud osporenom presudom, trajna povezanost konstrukcije s tlom nije Zakonom propisana pretpostavka za određivanje pojma građevine. Također, navedena Zakonska odredba ne propisuje nužnim da objekt koji se smatra građevinom bude priključen na struju, vodu i odvodnju kako to navodi tužitelj.

10. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja prema kojem je nadležni inspektor propustio utvrditi da je riječ o području autokampa koji ima drugačiju zakonsku regulativu u pogledu postavljanja mobilnih objekata, budući da u konkretnom slučaju nije ni utvrđeno da se radi o mobilnom objektu, već o građevini u smislu odredbi Zakona o gradnji.

11. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere pri čemu se sud pozvao na odredbu članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) prema kojem se na prijedlog stranke može izdati privremena mjera ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Prvostupanjski sud ocijenio je da izdavanje privremene mjere nije opravdano jer tužitelju ne prijeti šteta koja bi se teško mogla popraviti. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju navedeno utvrđenje.

12. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora, a budući da nije uspio sa žalbom to nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

13. Iz navedenih razloga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s odredbom članka 128. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao pod točkom 1. izreke dok se odluka pod točkom 2. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu, 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić