Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-669/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dominiku Niziću, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 41/XIII, protiv tuženih 1. ĐŽ iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zdeslavu Tadiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Ferde Livadića 38, 2. Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, Ulica bana Josipa Jelačića 4/IV, OIB: 35593190700, zastupane po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 77, 3. VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Handžinski j.t.d. Zagreb, Domagojeva 4, i 4. Isto d.d. u stečaju, Varaždin, A. Šenoe 4- 6, OIB: 88502209643, zastupanoga po stečajnom upravitelju Stanku Makaru, dipl.oec., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 2., 3. i 4. tuženika i tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10380/2023-53 od 18. ožujka 2025., 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar i VŽ kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10380/2023-53 od 18. ožujka 2025. u točki I. i II. izreke u odnosu na navedene tuženike.

II. Odbija se žalba tužiteljice DŽ kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki II. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.327,22 EUR (tisuću tri stotine dvadeset sedam eura dvadeset dva centa).

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice DŽ za naknadom parničnog troška u dosuđenom iznosu u odnosu na tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin.

II. Odbacuje se žalba 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar u dijelu u kojem je izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju Zadar za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.830,50 EUR (dvije tisuće osam stotina trideset eura pedeset centi).

IV. Odbija se zahtjev tuženika VŽ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.653,12 EUR (dvije tisuće šest stotina pedeset tri eura dvanaest centi).

V. Odbija se zahtjev tužiteljice DŽ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 3.319,86 EUR (tri tisuće tri stotine devetnaest eura osamdeset šest centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. 11. 2010. posl. br. Ovr-4473/10 te rješenjem o ovrsi ovog suda od 16. 7. 2012. posl.br. Ovr-2037/12, koje ovrhe se vode pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-2607/18 ovrhovoditelja ovdje II. i III. tuženika i ovršenika ovdje IV. tuženika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisana kao stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne površ. 3042 m2 i to:

- 30. etaža: 13/10000 1. garaža oznake G47 u podrumu, neto površ. 15,10 čm, ukupne neto korisne površine 11,32 čm, ulaz 1 - [adresa]

- 96. etaže: 71/10000 1. stan broj 36 - dvosobni stambeni prostor u 4. katu zgrade, neto površine 58,33 čm, neodvojivo povezan s vlasništvom spremišta S 36 u podrumu, neto korisne površine 1,25 čm (neto površina 2,49 čm) što ukupno čini neto korisnu površinu 59,98 čm, ulaz 1 - [adresa].

II. Nalaže se II. do IV. tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 18.774,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.3.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.”

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba u dijelu zahtjeva koji glasi:

''Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu od 17.7.2009. posl.br. Ovr-3256/09 koja ovrha se vodila pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-2607/18 ovrhovoditelja ovdje I tuženika i ovršenika ovdje IV tuženika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisana kao stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne površ. 3042 m2 i to:

- 30. etaža: 13/10000 1. garaža oznake G47 u podrumu, neto površ. 15,10 čm, ukupne neto korisne površine 11,32 čm, ulaz 1 - [adresa]

- 96. etaža: 71/10000 1. stan broj 36 - dvosobni stambeni prostor u 4. katu zgrade, neto površine 58,33 čm, neodvojivo povezan s vlasništvom spremišta S 36 u podrumu, neto korisne površine 1,25 čm (neto površina 2,49 čm) što ukupno čini neto korisnu površinu 59,98 čm, ulaz 1 - [adresa]', povučena u odnosu na I. tuženicu.

II. Odbacuje se tužba u dijelu zahtjeva koji glasi:

''Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu od 17.7.2009. posl.br. Ovr-3256/09 koja ovrha se vodila pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-2607/18 ovrhovoditelja ovdje I tuženika i ovršenika ovdje IV tuženika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisana kao stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne površ. 3042 m2 i to

-30. etaža: 13/10000 1. garaža oznake G47 u podrumu, neto površ. 15,10 čm, ukupne neto korisne površine 11,32 čm, ulaz 1 - [adresa]

-96. etaže: 71/10000 1. stan broj 36 - dvosobni stambeni prostor u 4. katu zgrade, neto površine 58,33 čm, neodvojivo povezan s vlasništvom spremišta S 36 u podrumu, neto korisne površine 1,25 čm (neto površina 2,49 čm) što ukupno čini neto korisnu površinu 59,98 čm, ulaz 1 - [adresa]', u odnosu na IV tuženika.”

2. Protiv navedene presude i rješenja 2. tuženik Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar izjavio je žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.830,50 EUR.

2.1. Tuženik VŽ izjavio je žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.653,12 EUR i trošak pristojbe za žalbu, ne navodeći određeno iznos tog troška.

2.2. Tuženik Isto d.d. u stečaju Varaždin podnio je žalbu protiv rješenja o parničnom trošku, sadržanoga u točki II. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.3. Tužiteljica je podnijela prijedlog za ispravak očite greške u pisanju podataka o 2. tuženiku Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, podredno žalbu u tom dijelu, kao i u dijelu kojim je 3. tuženiku Isto d.d. u stečaju Varaždin naloženo plaćanje parničnog troška (točka II. izreke prvostupanjske presude) te u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom troškova pristojbe za tužbu i presudu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.656,25 EUR odnosno 3.319,86 EUR nakon uvećanja za trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

3. Žalba 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar protiv prvostupanjske presude je neosnovana, a protiv prvostupanjskog rješenja nedopuštena. Žalba tuženika VŽ je neosnovana, dok je žalba tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin osnovana, a žalba tužiteljice djelomično osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP-a, koju u žalbi ističu tuženici Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar i VŽ jer izreka presude ne proturječni sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječne stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

4.1. Suprotno žalbenim navodima 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, izvedene dokaze koji su odlučni za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP.

4.2. Tuženik VŽ neosnovano ističe da je sud arbitrarno postupio i da mu je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Naime, čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) jamče svakome pravo pristupa sudu i pravo na pošteno suđenje. Riječ je o načelu koje sudovi moraju poštivati da bi se sudski postupak mogao ocijeniti pravičnim. U obrazloženja pobijane presude navedeno je koje je dokaze sud prvoga stupnja proveo i na kojim dokazima je utemeljio svoja utvrđenja. Prema ocjeni ovoga suda, navedena odluka donesena je sukladno mjerodavnom pravu, a izražena pravna stajališta sud je jasno i valjano obrazložio, na način koji ne daje osnovu za zaključak da bi pri odlučivanju arbitrarno postupao.

4.3. Iako su u uvodu pobijane odluke pogrešno navedeni podaci o 2. tuženiku Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar (naziv, adresa i OIB), kao i podaci o stečajnom upravitelju 4. tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin, riječ je o greški u pisanju, koju je sudac ovlašten i dužan ispraviti u svako doba (čl. 342. st. 1. i 2. ZPP).

5. Tuženik Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, kojim se utvrđuje da je tužba povučena u odnosu na tuženicu RŽ, odnosno da se ista odbacuje u odnosu na 4. tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin jer nije stranka u postupku Ovr-3256/2009 te se navedeno rješenje na njega ne odnosi. Stoga je njegovu žalbu u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopuštenu, u skladu s odredbom čl. 367. ZPP-a (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

5.1. Točno je da tuženici u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara. Međutim pogrešno je pritom shvaćanje 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, da taj status u ovome sporu imaju sve stranke iz sva tri spojena ovršna postupka. Naprotiv, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je 4. tuženik Isto d.d. u stečaju Varaždin, kao ovršenik iz navedenih ovršnih postupaka, sa svakim pojedinim ovrhovoditeljem iz tih postupaka (ovdje 1. do 3. tuženicima), nužni i jedinstveni suparničar odnosno da navedeni tuženici imaju status nužnih i jedinstvenih suparničara samo u odnosu na ovršni postupak iz kojeg proistječe njihov odnos jer je riječ o tri različita ovršna postupka i tri različite osnove potraživanja. Ovo stoga što se spor o nedopustivosti ovrhe u odnosu na ovrhu svakog od ovrhovoditelja iz navedenih ovršnih postupaka, ovdje tuženika, ne mora riješiti na jednak način u smislu čl. 201. ZPP, a niti su svi ovrhovoditelji odnosno tuženici, sudionici istog materijalnopravnog odnosa.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na tuženike Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, VŽ i Isto d.d. u stečaju, Varaždin, određene rješenjima o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-4473/10 od 22. studenoga 2010. i prvostupanjskoga suda broj Ovr-2037/12 od 16. srpnja 2012, koji se vode pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ovr-2607/18, na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada br. 2 i 2a i dvorište [adresa], ukupne površine 3042 m2 (E-30 i E-96).

7. U postupku je utvrđeno:

- da je 21. veljače 2007. pod brojem Z-13031/07 izvršen upis posebnih dijelova nekretnine za višestambenu građevinu te uknjižba prava vlasništva trgovačkog društva Industrogradnja d.d., prednika ovdje 4. tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin,

- da je 16. travnja 2008. tužiteljica, kao kupac, sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 2008/55/1, koje su predmet ovog postupka, s trgovačkim društvom Industrogradnja d.d., kao prodavateljem, za iznos 849.728,75 kn, koju cijenu je tužiteljica u cijelosti isplatila (i stupila u posjed – list 49 spisa),

- da je 23. srpnja 2009. pod brojem Z-38893/09 izvršen upis zabilježbe ovrhe na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-3256/09 od 17.7.2009. prednika ovdje 1. tuženice ĐŽ, kao ovrhovoditelja

- da je 29. srpnja 2009. pod brojem Z-39577/09 izvršen upis zabilježbe odbijenog prijedloga tužiteljice radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama, s time da je prijedlog odbijen jer je već bila provedena zabilježba ovrhe,

- da je rješenjem od 3. prosinca 2010., broj Z-39577/09, navedena zabilježba brisana,

- da je 3. rujna 2010. pod brojem Z-42110/10 zabilježena ovrha, na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-4473/2010 od 22. studenoga 2010., ovrhovoditelja, ovdje 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar,

- da je 2. kolovoza 2012. pod brojem Z-39202/12 izvršen upis zabilježbe ovrhe na temelju zaključka i rješenja o ovrsi od 16. srpnja 2012. broj Ovr-2037/2012, ovrhovoditelja UŽ, prednika 3. tuženika VŽ,

- da je 5. siječnja 2018. pod brojem Z-955/18 brisana zabilježba ovrhe pod brojem Z- 38893/09, a rješenjem broj Z-7953/19=Z-6493/19, Ozn. Z-955/18 uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje, prije provedbe rješenja broj Z-955/18, uz prvenstveni red upisa prijedloga broj Z-38893/09,

- da je rješenjem broj Ovr-2607/18 od 4. srpnja 2024. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-3256/09 od 17. srpnja 2009., koji se vodio po prijedlogu ovdje 1. tuženice ĐŽ kao ovrhovoditelja protiv ovdje 4. tuženika Isto d.d. u stečaju, Varaždin, kao ovršenika,

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da u trenutku pokretanja ovršnih postupaka (Ovr-4473/10 i Ovr-2037/12), predlažući ovrhu na nekretninama na kojima je u izvatku iz zemljišnih knjiga kao i povijesnog prikaza bila razvidna zabilježba odbijenog prijedloga tužiteljice radi uknjižbe prava vlasništva, tuženici Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar i VŽ nisu postupali u dobroj vjeri. Takav zaključak temelji na utvrđenju da je u trenutku pokretanja ovršnog postupka od strane Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, u zemljišnim knjigama još uvijek bila vidljiva zabilježba odbijenog prijedloga ovdje tužiteljice za uknjižbom njezina prava vlasništva, koja je brisana tek rješenjem od 3. prosinca 2010., s time da je ista i dalje bila vidljiva iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišnih knjiga pa su navedeni tuženici, provjerom, kako aktivnog, tako i povijesnog prikaza zemljišne knjige, mogli vidjeti zabilježbu odbijenog prijedloga tužiteljice (za uknjižbu prava vlasništva) i posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno odnosno da je izvanknjižno stanje drugačije od knjižnog. Stoga sud nadalje zaključuje da se navedeni tuženici neosnovano pozivaju na načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 8 ZZK i da to načelo njih ne štiti te da je tužiteljica dokazala da ima pravo koje sprječava ovrhu odnosno ispunjenje razloga iz čl. 55. (očitom greškom u pisanju naveden je čl. 59.) Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), u vezi s čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).

9. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

10. Tuženik Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, navodi da se ne može smatrati nepoštenim i nesavjesnim, budući da je kao 2. ovrhovoditelj stupio u već ranije pokrenuti ovršni postupak. U odnosu na te žalbene navode treba reći da ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini, pristupanjem već pokrenutom ovršnom postupku ne stupa ujedno i u poziciju ovrhovoditelja iz ranije pokrenutog ovršnog postupka. Stoga je i dobru vjeru svakog od tuženika sud prvoga stupnja pravilno ocjenjivao u odnosu na vrijeme podnošenja svakog pojedinog prijedloga za ovrhu.

10.1. Također se navedeni tuženik neosnovano poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 122. st. 3. ZVDSP jer se ta odredba primjenjuje kad uopće ne postoji razlog za sumnju u točnost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi, a u ovom slučaju prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je postojanje upisa zabilježbe odbijanja prijedloga ovdje tužiteljice za upis njezina prava vlasništva u zemljišnoj knjizi bio dovoljan razlog za sumnju u to da zemljišna knjiga ne odražava stvarno stanje predmetne nekretnine i da stoga 2. tuženik Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, u trenutku upisa zabilježbe ovrhe nije bio u dobroj vjeri.

10.2. Tuženik VŽ u žalbi navodi da je pokrenuo ovrhu u trenutku kada je ovršenik bio upisan kao vlasnik i kada u zemljišnoknjižnom izvatku nije bilo vidljivo da itko drugi polaže pravo vlasništva na predmetne nekretnine, da tužiteljica u periodu od 15 mjeseci nije upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi, da takvo zakašnjenje pada njoj na teret, ali da tu činjenicu sud uopće nije cijenio, već da je pobijanom odlukom arbitrarno odlučio zaštiti tužiteljicu, dok njega smatra odgovornim za to što je vjerovao zemljišnoknjižnom izvatku i pravomoćnoj presudi. Također navodi da je njegov otac, prvobitno tuženik TŽ, kao radnik pravnog prednika 4. tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin, stradao na radu i ostao invalid te da svoju prioritetnu tražbinu nije uspio naplatiti ni ovrhom na računima, niti u stečajnom postupku nad prednikom 4. tuženika.

10.3. Međutim, iako je već samo po sebi razumljivo pravo vjerovnika da namiri svoju tražbinu, na što opravdano u žalbi ukazuje 3. tuženik VŽ, isto tako treba reći da je u ovom slučaju tužiteljica u postupku (list 50 spisa) osnovano ukazivala na (općepoznatu) činjenicu da je osnovna djelatnost prednika 4. tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin (Industrogradnje d.d. Zagreb) izgradnja nekretnina radi prodaje na tržištu i da postoji izuzetno velik stupanj vjerojatnosti da su i nekretnine na kojima se predlaže ovrha, prodane i predane u posjed trećim osobama te da (u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu) više nisu u stvarnom vlasništvu ovršenika, unatoč tome što je ovršenik kao vlasnik upisan u zemljišnoj knjizi, a svakako je te činjenice, koje se tiču takve djelatnosti ovršenika mogao znati i biti svjestan i prednik tuženika VŽ, kao njegov zaposlenik.

10.4. Unatoč tome što se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, isto tako treba reći da ni stjecatelj u dobroj vjeri ne smije imati razumnih razloga posumnjati u istinitost zemljišnoknjižnog upisa. No, upravo je s obzirom na sve navedene okolnosti, u ovom slučaju, prihvatljiv zaključak prvostupanjskoga suda da je, s obzirom na djelatnost ovršenika, činjenica prodaje predmetnih nekretnina trećoj osobi bila izvjesna te vidljiva 2. tuženiku Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar, iz stanja zemljišne knjige u vrijeme podnošenja njegovog prijedloga za ovrhu, a također i lako provjerljiva 3. tuženiku VŽ, iz cjelokupnog stanja javne knjige, kako je to zaključio prvostupanjski sud jer su tuženici, uvidom u zemljišnu knjigu, mogli vidjeti da je tužiteljica, koja raspolaže kupoprodajnim ugovorom, koji nije proveden u zemljišnoj knjizi zbog učinka odredbe čl. 79. OZ, predmnijevana vlasnica nekretnina na kojima se predlaže ovrha, slijedom čega, u konkretnoj situaciji, nisu postupali u dobroj vjeri, u smislu čl. 122. st. 2. ZVDSP.

11. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužiteljica, sklapanjem kupoprodajnog ugovora 16. travnja 2008., stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva prije nego što su nastupili pravni učinci publicitetne funkcije upisa na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-3256/2009 odnosno Ovr-4473/2010 i Ovr-2037/2012 te da su tuženici, imajući u vidu osnovnu djelatnost ovršenika i postupajući s uobičajenom dužnom pažnjom, mogli i morali posumnjati u pravilnost upisa u zemljišnoj knjizi i dodatno provjeriti njezino cjelokupno stanje, iz kojega je ta činjenica bila vidljiva odnosno mogla biti vidljiva i lako provjerljiva.

12. Kako i pretpostavljeno odnosno predmnijevano vlasništvo također pruža pravo na zaštitu u smislu traženja nedopuštenosti ovrhe, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018., koje je prvostupanjski sud također pravilno imao u vidu, tužiteljica ima pravo štititi svoje pravo na predmetu ovrhe, na temelju čl. 55. i čl. 56. OZ.

13. Ostali žalbeni razlozi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbe 2. tuženika Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar i 3. tuženika VŽ kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

15. Budući da 2. i 3. tuženik odluku o trošku ne pobijaju određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu je u odnosu na navedene tuženike trebalo potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

16. Međutim, tužiteljica i 4. tuženik Isto d.d. u stečaju Varaždin osnovano u žalbi ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP te navode da je donošenjem odluke o trošku u dijelu kojim je naloženo tom tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, prekoračen tužbeni zahtjev jer je tužiteljica, podneskom od 20. studenoga 2024. izvijestila sud da se odriče potraživanja troškova postupka od tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin. Stoga je, na temelju čl. 369. st. 5., u vezi s čl. 381. ZPP, ukinuta odluka prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Tužiteljica neosnovano pobija odluku o parničnom trošku u dijelu kojim joj nije dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da joj taj trošak nije ni nastao. U odnosu na žalbene navode treba reći da je točno da je tužiteljici podnošenjem tužbe i donošenjem presude nastala obveza plaćanja pristojbe, ali joj nije nastao i trošak jer pristojba nije plaćena.

18. Tuženici Stečajna masa iza Zadranka d.d. u stečaju, Zadar i VŽ nisu uspjeli sa žalbama pa im ne pripada pravo na naknadnu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ovoga rješenja (čl. 166. st. 1. ZPP).

19. S obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice sa žalbom i to jedino u odnosu na plaćanje troškova postupka koje je naloženo 4. tuženiku Isto d.d. u stečaju Varaždin, ne pripada joj pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka jer u konačnici nije postigla za sebe povoljniju odluku. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ovoga rješenja (čl. 166. st. 1. i 2. ZPP).

U Velikoj Gorici, 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos