P-2264/22-46
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg John F. Kennedy 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupane po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak, Radnički dol 23, Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate 5.750,27 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja SK, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 17. srpnja 2025..,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 111,75 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.638,53 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 5.598,25 € od 07.01.2022.,
- 40,27 € od 25.11.2021.,
do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Stranica 1 od 14
III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.375,00 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se kao neosnovna tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 676,98 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 5. listopada 2021. na 210,100 km autoceste A1 (Zagreb(Bosiljevo)-Ploče) na dionici d8 (Gornja Ploča-Sveti Rok) oko 23:00 sati uslijed atmosferskog pražnjenja odnosno udara groma došlo je do oštećenja sustava elektro i elektroničke opreme pobrojene u zapisniku broj 1495, a koja je u vlasništvu tužitelja. Uspostavljanju normalnog tijeka prometa i popravku nastalih oštećenja pristupili su djelatnici tužitelja i ovlašteni serviseri te su tužitelju radi sanacije štete nastale u predmetnom štetnom događaju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 43.325,44 knkoji troškovi se odnose na: 1) trošak intervencije ophodara; uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja u iznosu od 329,07 kn; 2) postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2- osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn; 3) obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn; 4) radove izvršene prema računu KING ICT d.o.o. broj 4331/11/11 od dana 11.11.2021.g. u iznosu od 42.180,00 kn uvećanom za pripadajući PDV. Tužitelj je s tuženikom kao osigurateljem dana 16. ožujka 2021., sklopio ugovor o osiguranju imovine čiji sastavni dio su Opći uvjeti osiguratelja, Opći uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika i Opis predmeta nabave kojima su propisani osigurani rizici. Prema čl. 2. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih rizika i prema Opisu predmeta nabave udar groma predstavlja osnovni osigurani rizik, te su, kada se isti ostvari, osiguranjem pokrivene štete od uništenja i oštećenja osigurane stvari, kao i nužni troškovi koje je osiguranik učinio kada je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari propisani čl. 22. Uvjeta i Opisom predmeta nabave. Tužitelj se dana 4. studenog 2021. obratio tuženiku prijavom štete, koju prijavu je tuženik zaprimio najkasnije dana 25. studenog 2021. te je tuženik predmetni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan. Stoga tužitelj na ime troškova nastalih povodom osiguranog slučaja od dana 05.10.2021.g. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 43.325,44 kn.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi osporava sam nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između oštećenja i opisanog štetnog događaja te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako iz dostavljene dokumentacije nije razvidna vizualna prepoznatljivost štete što je uvjet prema odredbi 100. Klauzule za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika i osiguranje od rizika loma stroja za osiguranje električnih, elektronskih i elektroničnih uređaja, strojeva i aparata zahtijeva se dokaz vizualne prepoznatljivosti štete
Stranica 2 od 14
izazvane djelovanjem električne energije kao i štete uslijed operativne pogreške ili mehaničkog, elektronskog ili elektroničnog kvara
3. Nadalje tijekom postupka tužitelj je naveo da je u Zapisniku o štetnom događaju opisan sam kvar odnosno osigurani slučaj na način da je uslijed grmljavinskog nevremena na naplatnoj postaji Sveti Rok došlo do oštećenja elektro i elektroničke opreme, a oštećene su Kamere KO3, K05, K11, K26 i K27 te oprema u ormaru T2- 24 portni cicso switch PoEi, a iz čega proizlazi da je upravo do kvara došlo zbog izravnog udara groma u osiguranu stvar. Ukazuje da je iz Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika vidljivo da se pruža zaštita od izravnog (direktnog) udara groma (čl.2.) te da osiguranje od udara groma obuhvaća štete koje na osiguranim stvarima prouzroči grom djelovanjem snage ili topline uslijed izravnog (direktnog) udara u osiguranu stvar kao i nužne troškove koje je osiguranik učinio kada je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari propisani čl. 22. Uvjeta i Opisom predmeta nabave.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o štetnom događaju (list 6-8 spisa), Zapisnik o izvršenim uslugama (list 9-10 spisa), Troškovnik (list 11-12 spisa), Troškovnik (list 13-22 spisa), Komercijalni račun (list 23-26 spisa), Potvrda o izvršenom nalogu (list 27 spisa), Ugovor (list 28-34 spisa), Opis predmeta nabave (list 35-64 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 65-71 spisa), Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (list 72-76 spisa), Prijava štete (list 77-78 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 88-93 spisa), Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika (list 94-102 spisa), Polica osiguranja imovine (list 113-114 spisa), Potvrda o izvršenom nalogu (list 124 spisa), Ugovor (list 216- 223 spisa), Troškovnik (list 224-226 spisa), Tehnički uvjeti (list 227-269 spisa), Izjava o raspolaganju stručnim osobama (list 269-270), Uvez ponude (list 271-273 spisa), Ponudbeni list (list-274-275 spisa), Popis dokumenata ponude (list 276), Izjava o integritetu (list 277-282 spisa), Sporazum o osnivanju poslovne udruge za izvršenje ugovora (list 283-290 spisa).
5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.750,28 € na ime osigurnine i to temeljem Ugovora o osiguranju imovine, osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti i odgovornosti prema zaposlenicima od 16. ožujka 2021. (dalje: Ugovor) a vezano uz štetni događaj od 5. listopada 2021., od čega se iznos od 43,67 € odnosi na trošak intervencije ophodara; uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja, iznos od 40,27 € odnosi se na postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada, iznos od 40,27 € odnosi se na postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada, iznos od 27,81 € se odnosi troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika i iznos 5.598,25 € koji se odnosi na radove izvršene prema računu KING ICT d.o.o. a vezano za preklopnik 24 porta, fiksnu kolor 2 megapikselnu DOME IR mrežnu video kameru i fiksnu boxmrežnu video kameru za smještaj u vanjsko kućište.
Stranica 3 od 14
7. Među strankama je sporan nastanak samog štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedična veza između nastalih oštećenja i štetnog događaja i visina nastale štete.
8. Iz priložene dokumentacije kao i navoda stranka ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem gore navedenog Ugovora pa je sud činjeničnu i pravnu osnovu tužiteljeva zahtjeva motrio kroz odredbe predmetnog Ugovora i Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika i Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, koji sukladno odredbi čl. 5. Ugovora čine sastavni dio predmetnog ugovora, te odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) koje uređuju predmetnu materiju.
9. Sud je na okolnost utvrđivanja uzroka oštećenja opreme te na okolnost visine štete i uzročno posljedične veze između utvrđenih oštećenja i štetnog događaja od 5. listopada 2021., proveo dokaz elektrotehničko-strojarskim vještačenjem.
10. Vještak Mirjana Padovan u svom nalazu i mišljenju je u bitnome navela da je temeljem dokumentacije u spisu i dodatne dokumentacije (Meteorološka informacija
- DHMZ, Zapisnik o štetnom događaju br. 1495 od 05.10.2021., Hrvatske autoceste d.o.o., Zapisnik o izvršenim uslugama od 11.11.2021. prema Ugovoru br. 4211-160- 232/2021 od 15.03.2021. o sanaciji oštećenja na sustavu tehničke zaštite, uslijed elementarnih nepogoda, na NP Sveti Rok, utvrdila da se događaj nesumnjivo dogodio odnosno da je 05.10.2021. na 210,100 km autoceste A1 Zagreb – Bosiljevo
– Ploče, na dionici d8 (Gornja Ploča – Sveti Rok), u neposrednoj blizini NPL Sveti Rok, oko 23 sata, u noći s 05.10. na 06.10.2021. došlo do grmljavinskog nevremena. Navela je da je prema informacijama HDZN-a, na navedenom području, i u bližoj i daljoj okolici, bilo je grmljavinsko nevrijeme u promatranom vremenu te kako pregledom električara nakon štetnog događaja nisu utvrđena oštećenja vanjskih vodova povezanih s objektom, isključuje se udaljeni udar munje u vodove povezane s objektom. Navela je da je moglo doći do neizravnog udara munje tj. atmosferskog pražnjenja koje je izazvalo elektromagnetsko polje, a inducirali su se prenaponi koji mogu oštetiti uređaje. U tom slučaju, za očekivati je znatnih oštećenja opreme na širem području. Nadalje je navela da ako je došlo do direktnog udara munje u građevinski objekt ili u blizinu građevinskog objekta, zbog učinkovitog zaštitnog uzemljenja struja munje bi bila uspješno provedena u zemlju preko metalnih masa i čelične konstrukcije. Kako je predmetna lokacija napojena električnom energijom kabelski, a ne zračno, direktnog udara u vodove ne bi bilo. Međutim, elektronička oprema i oprema tzv. slabe struje uvijek strada kod direktnog ili bliskog udara munje u građevinski objekt ako se nađe na putu munje prema zemlji i sigurno bi stradala i u ovom slučaju te je zaključila da prema njenom mišljenju, najveća je vjerojatnost za bliski udar munje u objekt naplatne postaje Sveti Rok i da kod udara munje nikada nije moguće sa apsolutnom sigurnošću zaključivati pa je tako, i u ovom slučaju, moguće i da je došlo do induciranog napona uslijed udara munje i štete na uređajima. Pri tome ukazuje da kada govorimo o bliskom udaru munje to ne znači da je munja udarila direktno u npr. kameru koja se nalazi ispod krovne konstrukcije nego da je udarila blizu krovne konstrukcije ili u krovnu konstrukciju ili u bilo koji drugi dio naplatne postaje koji je galvanski spojen s tom opremom. Navodi da oštećenja na samoj opremi, koliko je vidljivo na fotografijama,
Stranica 4 od 14
ali i u najvećem broju sličnih slučajeva, nisu vidljiva i da bi se vidjela kad bi se oštećena oprema rastavila ili kad bi munja udarila direktno u opremu. Vještakinja nadalje ističe da je navedeni događaj, kao posljedicu, prouzročio izravnu (direktnu) štetu na imovini Hrvatskih cesta d.o.o. tj. trajno uništio sustav elektro i elektroničke opreme (preklopnik x 1 kom, mrežna video kamera x 3 kom, video kamera x 2 kom) te da je elektronička oprema trajno stradala i nije ju moguće popraviti niti djelomično zamijeniti. Visinu štete je utvrdila u iznosu od 42.483,43 kn od čega se iznos od 42.180,00 kn odnosi na zamjenu oštećene opreme (račun KING ICT) te iznos od 303,43 kn za troškove postavljanja, uklanjanje i održavanja privremene regulacije prometa slučaj A-osiguranje mjesta rada.
11. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka osim u dijelu troškova intervencije opohdara kao i postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa te obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika.
12. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje ukazujući da iz nalaza ostaje nejasno na koji je način oštećena oprema osiguranika tuženika. Dodatno je naveo da se prema uvjetima osiguranja visina osigurnine utvrđuje prema vrijednosti osigurane stvari u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka, dok vrijednost osigurane stvari, ako drugačije nije ugovoreno, jest nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) – stvarna vrijednost, a da je vještak propustio utvrditi štetu na navedeni način te se slijedom toga nalaz i mišljenje ne može ispitati.
13. Na ročištu održanom 14. ožujka 2024. vještak je i usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te je naveo da nije bilo moguće tehničkim putem na siguran način utvrditi uzroke oštećenja opreme tužitelja budući da vještaku predmetna oprema nije bila predana na pregled, jer je ista predana na odlagalište te da se u konkretnom slučaju radilo o izravnom udaru groma u objekt tužitelja odnosno u blizini objekta tužitelja te da je predmetna oprema potom uništena budući se induciraju prenaponi koji oštećuju uređaje i instalacije spojene na sustav zaštitnog uzemljenja. Navela je da visinu osigurnine nije utvrđivala sukladno odredbi čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, odnosno sukladno odredbi čl. 5. i 6. Uvjeta za osiguranje od loma i nekih drugih rizika. Također je navela da nije u mogućnosti opisati koja su točno oštećenja nastala na opremi tužitelja budući da je nalaz temeljila na izjavama i dokumentaciji u spisu odnosno izjavi ovlaštenog servisera te da je tehničar tužitelja utvrdio koja su oštećenja nastala, a što je potom ovlašteni serviser KING ICT zamijenio, te da navedena oštećenja u tim ispravama mogu biti posljedica udara groma. Navela je i da u spisu nema materijalnog dokaza da je grom udario u objekt tužitelja, te da je čelična konstrukcija naplate postaje sastavni dio sustava za zaštitu od udara munje i takvih je gabarita da bez problema provodi struju munje bez oštećenja, odnosno strada osjetljiva oprema koja je spojena na sustav te da u slučaju izravnog udara groma u objekt tužitelja, da je moguće da uopće nema vidljivih oštećenja na objektu, a što ovisi o jačini struje munje.
14. Sud je na navedenom ročištu raspravnim rješenjem naložio vještaku da izraditi dopunu nalaza i mišljenja na način da visinu osigurnine sukladno odredbi čl. 19 i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, odnosno sukladno čl. 5 i 6. Uvjeta za osiguranje od loma i nekih drugih rizika.
Stranica 5 od 14
15. U dopuni nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2024. vještak je naveo da sukladno odredi čl. 5. Uvjeta osiguranja strojeva od loma i nekih drugih rizika, vrijednost osigurane stvari, ako drugačije nije ugovoreno, jest vrijednost nove stvari umanjene za vrijednost procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) te je naveo da je prema navedenoj odredbi tehnička istrošenost odstupanje od projektnih parametara te da u konkretnom slučaju za predmetnu opremu ne postoji međuovisnost između intenziteta korištenja i vijeka trajanja te da stoga nema tehničke istrošenosti i da se u tom dijelu ne može umanjiti vrijednost novonabavljene opreme. U odnosu na ekonomsku istrošenost navela je da je odredbom čl. 5. Uvjeta propisano da je to zakonom propisana amortizacija. Ukazuje da prema Članku 12. Zakona o porezu na dobit, pojam „amortizacija“ predstavlja porezni rashod u svoti obračunatoj na trošak nabave stvari čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 665,00 EUR-a (od 01.01.2024.) i vijek trajanja dulji od 1 godine, a utvrđuje se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja. Godišnja amortizacijska stopa za svrhe oporezivanja za opremu, a koja se može podvostručiti, iznosi 10% godišnje, a vijek trajanja opreme je 10 godina. Navodi da je amortizacija prema Zakonu o porezu na dobit samo računovodstveni i porezni termin, i da ne govori o stvarnoj vrijednosti opreme već da se dugotrajna imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja te ima svoju tržišnu i funkcionalnu vrijednost. Navodi da kako je uništena oprema zamijenjena propisanom opremom, istih tehničkih karakteristika, prema popisu/cjeniku standardne opreme koja se koristi na autocestama, ne može se govoriti o ugradnji naprednije, vrijednije ili skuplje opreme te da se zamjenom opreme nakon štetnog događaja samo osigurala funkcionalnost sustava te redovno i sigurno stanje prometa, što znači da, u tom smislu, ekonomske istrošenosti nema, bez obzira na knjigovodstvenu vrijednost opreme. Slijedom toga vještak zaključuje da ekonomske istrošenosti opreme nema te vrijednost osigurane stvari odgovara vrijednosti nove stvari, kako je to vještačenjem već utvrđeno. Zaključno navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 6. st. 1. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika kojom je propisano da se slučaju uništenja stvari (totalna šteta) – visina osigurnine utvrđuje prema vrijednosti osigurane stvari (članak 5.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenog za vrijednost ostatka pa kako ostatak vrijednosti opreme nakon udara groma iznosi 0,00 kn to iznos osigurnine odgovara vrijednosti nove stvari. Nadalje navodi u odnosu na Uvjete osiguranja od požara i nekih drugih rizika, da vrijednost osigurane stvari sukladno odredbi čl. 19. Uvjeta, za strojeve, uređaje i instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, inventar i predmete kućanstva - nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) te da je jednako kao i prema čl. 5. Uvjeta za osiguranje od strojeva od loma, uz isto obrazloženje, vrijednost osigurane stvari odgovara vrijednosti nove stvari. Sukladno odredbi čl. 21. tih Uvjeta visina osigurnine se utvrđuje u slučaju uništenja ili nestanka stvari (totalna šteta) - prema vrijednosti osigurane stvari (članak 19.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka. Kako se radi o totalnoj šteti, primjenjuje se odredba čl. 21., st. 1, t. 1. tj. visina osigurnine utvrđuje se prema vrijednosti osigurane stvari (članak 19.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenog za vrijednost ostatka. Ostatak vrijednosti opreme nakon udara groma na osiguranoj opremi tehničke zaštite je 0,00 kn, radi se o otpadu koji se u cijelosti zbrinjava, bez naknade, na odlagalište opasnog otpada. Stoga vrijednost osigurnine odgovara vrijednosti osigurane stvari prema čl. 19. tj. vrijednosti nove stvari. Zaključno vještak utvrđuje da ukupna visina štete iznosi 5.637,52 € (42.483,43 kn)
Stranica 6 od 14
i to sanacija štete temeljem Ugovora sa KING ICT u iznosu od 42.180,00 kn i trošak postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa u iznosu od 303,43 kn.
16. Tužitelj se na navedenu dopunu očitovao na način da je naveo da ne ističe primjedbe i da isti prihvaća u cijelosti.
17. Tuženik ponovno u svom očitovanju na dopunu nalaza i mišljenja ustraje kod navoda se visina osigurnine određuje prema odredbama uvjeta za onu vrstu rizika prema kojima je zaključen ugovor o osiguranju te ukazuje da je istu trebalo sukladno tome utvrditi na temelju odredbe čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika te da je vještak bio dužan uzeti u obzir amortizaciju kako je to propisano odredbom čl. 19. Uvjeta te na temelju odredbe čl. 5. i 6. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika.
18. Na ročištu održanom 25. travnja 2024., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 25. listopada 2023 i dopune od 26. ožujka 2024. te je dodatno na pitanja tuženika navela da ne postoje materijalni dokazi o oštećenjima na predmetu osiguranja, osim računa tvrtke King ICT koja je zamijenila predmetnu opremu te da u nalazu i mišljenju nije utvrđivala koja je bila nabavna vrijednost oštećene opreme. Također je navela da je predmetni ugovor i troškovnik na koji se poziva da je to ranije sklopljen Ugovor između tužitelja i King ICT-a, a temeljem kojeg se vrši zamjena i ugradnja opreme tužitelja.
19. Na ročištu održanom 10. listopada 2024. vještakinja je dodatno navela da na pitanje tuženika je li vještakinja temeljem ugovora koji je dostavila uz podnesak od 30. travnja 2024., utvrđivala tehničke karakteristike uređaja koji su oštećeni u štetnom događaju, da nije posebno utvrđivala same tehničke karakteristike uređaja, ali u ugovoru koji je sklopljen između HAC-a i King ICT kao ovlaštenog izvođača radova priložen i troškovnik u kojem je navedena sva oprema koja je ugrađena i koja je tipska oprema HAC-a i u slučaju štetnog događaja oštećena oprema se bira iz tog troškovnika koja svojim specifikacijama odgovara opremi i sustavu nadzora u HAC- u. Nadalje navodi da su cijene te opreme fiksne pa i u slučaju da je ugrađivana i bolja oprema nema štete ni za koga u tom pogledu jer je cijena fiksna. Također je navela da nije utvrđivala starost predmetnih uređaja i da kod elektroničke opreme nema amortizacije kao kod strojeva kod kojih se pojedini dijelovi uporabom troše te tako se i stroj amortizira te da s toga nije primijenila stope amortizacije na koje ukazuje pun. tuženika.
20. Podneskom od 19. ožujka 2025. tužitelj je naveo da se na ročištu održanom dana 3. veljače 2025.g. obvezao dostaviti podatke o starosti opreme koja je zamijenjena predmetnim uređajima prema računa br. 4331/11/11 od 11.11.2021.g. i da se s a navedenim zahtjevom obratio nadležnoj osobi u pravnoj osobi tužitelj, međutim zbog korištenja bolovanja tužitelj nije bio u mogućnosti pravovremeno dostaviti zatraženi podatak te da je 18. ožujka 2025. punomoćnik tužitelja obaviješten kako za predmetne uređaje na postoji kartica sredstava jer se radi o sastavnim dijelovima autoceste koji su fiksno ugrađeni sukladno Opisu predmeta nabave (str. 9.) te se stoga temeljem Opisa predmeta nabave, TROŠKOVNIKA B - Osiguranje od odgovornosti iz djelatnost obračun istrošenosti veže na godinu puštanja dionice autoceste u promet. Ističe da je dionica autoceste na kojoj je uslijed atmosferskog
Stranica 7 od 14
pražnjenja odnosno udara groma došlo do oštećenja sustava elektro i elektroničke opreme, A1,210+100km, (čvor Sveti Rok) puštena je u pogon u punom profilu 2003., pa kako se predmetni štetni događaj dogodio 05.10.2021.g., slijedom toga je starost oštećene opreme tada bila 18 godina.
21. Vezano uz tuženikov prigovor kojim je osporavao sam nastanak štetnog događaja, te uzročno posljedičnu vezu između nastalih oštećenja i štetnog događaja, ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, prvenstveno se ukazuje da je odredbom čl. 3. st. 3. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika koji uvjeti se sukladno odredbi čl. 5. Ugovora primjenjuju u ovoj pravnoj stvari, propisano da osiguranje od udara groma u smislu ovih Uvjeta, obuhvaća štete koje na osiguranim stvarima prouzroči grom djelovanjem snage ili topline uslijed izravnog (direktnog) udara u osiguranu stvar.
22. Vještak Mirjana Padovan je u svom nalazu i mišljenju navela da pregledom električara nakon štetnog događaja nisu utvrđena oštećenja vanjskih vodova povezanih s objektom, te da se stoga isključuje udaljeni udar munje u vodove povezane s objektom. Također je navela da iako u spisu nema materijalnog dokaza da je grom udario u objekt tužitelja, da je čelična konstrukcija naplate postaje sastavni dio sustava za zaštitu od udara munje i takvih je gabarita da bez problema provodi struju munje bez oštećenja, odnosno strada osjetljiva oprema koja je spojena na sustav te da u slučaju izravnog udara groma u objekt tužitelja, da je moguće da uopće nema vidljivih oštećenja na objektu, a što ovisi o jačini struje munje. Zaključno je navela da je najveća vjerojatnost za bliski udar munje u objekt naplatne postaje Sveti Rok te da kod udara munje nikada nije moguće sa apsolutnom sigurnošću zaključivati pa je tako, i u ovom slučaju, moguće i da je došlo do induciranog napona uslijed udara munje i štete na uređajima te da se u konkretnom slučaju radilo o izravnom udaru groma u objekt tužitelja odnosno u blizini objekta tužitelja te da je predmetna oprema potom uništena budući se induciraju prenaponi koji oštećuju uređaje i instalacije spojene na sustav zaštitnog uzemljenja.
23. Imajuću u vidu navedena utvrđenja vještaka ovaj sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radilo o izravnom udaru groma, a ne o situaciji iz odredbe čl. 3. st. 4. točka 2. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika. Pri tome se ukazuje da pogrešno smatra tuženik da iz razloga što u spisu nema materijalnih dokaza da je grom udario u objekt osiguranika tuženika, da do štetnog događaja nije ni došlo, kada je vještak podrobno objasnio da je čelična konstrukcija naplatne postaje sastavni dio sustava za zaštitu od udara munje i da je takvih gabarita da bez problema provodi struju munje bez oštećenja, što znači da nema vidljivih oštećenja na objektu već da samo strada osjetljiva oprema koja je spojena na sustav pa je stoga predmetni prigovor neosnovan.
24. Jednako tako, vještakinja je svom nalazu i mišljenju nesporno utvrdila da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete te je i u tom dijelu prigovor tuženika neosnovan.
25. No, vezano uz tuženikov prigovor visini štete, ovaj sud je isti ocijenio djelomično osnovanim.
Stranica 8 od 14
26. Naime, kao što je navedeno, odredbom čl. 5. Ugovora je ugovoreno da se na ovo osiguranje, između ostaloga primjenjuju odredbe Uvjeta za osiguranje od rizika požara i drugih rizika te Uvjeti za osiguranje od rizika loma stroja i drugih rizika.
27. Odredbom čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika je propisano da vrijednost osigurane stvari, ako drukčije nije ugovoreno, jest vrijednost nove stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske). Tehnička istrošenost je odstupanje od projektnih parametara dok je ekonomska istrošenost zakonom propisana amortizacija.
28. Odredbom čl. 6. st. 1. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika je propisano da vrijednost osigurane stvari je propisano da se visina osigurnine utvrđuje u slučaju uništenja stvari (totalne štete) prema vrijednosti stvari (čl. 5.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka. (alineja 1), dok je alinejom 2. propisano da u slučaju oštećenja stvari (djelomična šteta) u visini troškova popravka u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka.
29. Nadalje, odredbom čl. 19. st. 1. alineja 4. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika je propisano da se vrijednost osigurane stvari, ako posebnim sporazumom , nije drukčije ugovoreno, za strojeve, uređaje i instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, inventar i predmete kućanstva – nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) – stvarna vrijednost.
30. Odredbom čl. 21. st. 1. alineja 1. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika je propisano da se visina osigurnine utvrđuje u slučaju uništenja ili nestanka stvari (totalne štete) prema vrijednosti stvari (čl. 19.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka, dok je alinejom 2. propisano da u slučaju oštećenja stvari (djelomična šteta) u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka, ako nije drukčije ugovoreno.
31. U odnosu na navedene uvjete valja istaknuti da i jedni i drugi uvjeti na skoro identičan način određuju vrijednost osigurane stvari i visinu osigurnine odnosno vrijednost stvari i po jednim i drugim uvjetima određuje se kod totalne štete u visini nove svari umanjene za iznos procijenjene istrošenosti i to tehničke i ekonomske te tehnička istrošenost predstavlja odstupanje od projektnih parametara dok je ekonomska istrošenost zakonom propisana amortizacija, a kako je to i izrijekom propisano odredbom čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika.
32. Ovdje je potrebno ukazati da pravilno navodi tuženik da se u konkretnom slučaju ne radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već o ugovornoj obvezi. Slijedom toga budući da se radi o obvezi na temelju ugovora (a ne o izvanugovornoj odgovornosti za štetu), tada se i osigurnina, u slučaju nastupa osiguranog slučaja, isplaćuje u skladu s ugovorenim uvjetima budući da upravo sklapanjem ugovora o osiguranju stranke samostalno ugovaraju na koji način se utvrđuje kako vrijednost osigurane stvari tako i visina osigurnine. To znači da visina osigurnine ovisno isključivo od onoga što su strane ugovorile pa tako obveza osiguravajućeg društva nije uspostaviti stanje kao prije štetnog događaja, već u slučaju nastupa štetnog
Stranica 9 od 14
događaja, isplatiti ugovorenu osigurninu koja može ali i ne mora vrijedonosno odgovarati visini štete koju je osiguranik pretrpio. Slijedom navedenog, kako su stranke ugovorile upravo da se osigurnina utvrđuje sukladno odredbi čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika odnosno odredbi čl. 5. i 6. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, prema kojima se vrijednost stvari utvrđuje u visini nove svari umanjene za iznos procijenjene istrošenosti i to tehničke i ekonomske pri čemu ekonomska istrošenost predstavlja zakonom propisanu amortizaciju, to se kod utvrđivanja predmetne vrijednosti osigurane stvari treba i mora uzeti u obzir upravo amortizacija prilikom utvrđivanja iste.
33. Naime, da je tome tako, proizlazi i iz odredbe čl. 21. st. 2. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika odnosno odredbe čl. 6. st. 1. alineja 2. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, kojom je propisano da ako se posebno ugovori i otkup amortizirana vrijednost kod djelomične štete, visina osigurnine će se utvrditi u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja bez odbitka procijenjene istrošenosti (amortizacije) i uz odbitak vrijednosti ostatka. Iz navedene odredbe proizlazi da se kod „djelomične štete“ može ugovoriti otkup amortizirane vrijednosti pa tek u tom slučaju se amortizacija ne bi uzimala u obzir kod utvrđivanja vrijednosti osigurane stvari i posljedično i visine osigurnine. No, kao što je u navedenoj odredbi navedeno, takav otkup se mora posebno ugovoriti i zasigurno takav otkup utječe i na visinu premije osiguranja. S druge strane, kod „totalne štete“ takva mogućnost čak nije niti predviđena (argumentum a contrario). Uvidom u Opis predmeta nabave koji sukladno odredbi čl. 20. čini sastavni dio Ugovora, razvidno je da su stranke čak sukladno ranije navedenom, ugovorile da osiguranje strojeva od loma i drugih rizika uključuje doplatak za osiguranje amortizirane vrijednosti ali samo kod djelomičnih šteta, a ne i kod totalne štete kao u ovom slučaju.
34. Slijedom navedenog, budući je vještak utvrdio da je novo nabavna vrijednost predmetne opreme, sukladno upravo računu društva KING ICT, na koji se poziva i tužitelj, bila 42.180,00 kn kako je to vještak i utvrdio na listu 168 spisa, te budući da iz podneska samog tužitelja od 19. ožujka 2025. proizlazi da je u trenutku štetnog događaja predmetna oprema bila stara 18 godina, to se u odnosu na navedenu vrijednost opreme ima primijeniti amortizacija kako bi se utvrdila vrijednost osigurane stvar.
35. Dodatno se ukazuje da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu u kojem je utvrdio da u odnosu na sve uređaje oštećene u štetnom događaja ne postoji tehnička istrošenost odnosno odstupanje od projektnih parametara kao niti da postoji ostatak vrijednosti u odnosu na te stvari, jer su iste u potpunosti uništene, ali sud nije prihvatio obrazloženje vještaka da ne postoji ekonomska istrošenost. Naime, nije sporno da kako to navodi vještak da amortizacija ne govori o stvarnoj vrijednosti opreme te da dugotrajna imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja te ima svoju tržišnu i funkcionalnu vrijednost. Međutim, navedena činjenica nije odlučna u konkretnom slučaju budući da je jedino mjerodavno ono što su stranke ugovorile, pa kako su stranke ugovorile primjenu amortizacije kod utvrđivanja vrijednosti osigurane stvari, to se ista ima primijeniti bez obzira što je
Stranica 10 od 14
predmetna oprema unatoč tome što je u trenutku štetnog događaja bila amortizirana imala određenu tržišnu vrijednost.
36. Pri tome se ukazuje da se, sukladno odredbi čl. 6. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika kao i odredbi čl. 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, osigurnina utvrđuje prema vrijednosti stvari (čl. 19) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, pa je stoga amortizaciju trebalo obračunati u odnosu na vrijednost uništene opreme u vrijeme nastanka štetnog događaja a to je u odnosu na navedenu opremu ona cijena koju je tužitelj platio po računu KING ICT, a ne nabavna vrijednost opreme u trenutku nabave odnosno 2003.
37. Imajući u vidu odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ br. 177/2004, 90/2005, 57/2006, 80/2010, 22/2012, 146/2008, 148/2013, 143/2014, 50/2016, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 114/2022, 114/2023) prema kojoj se dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 665,00 eura i vijek trajanja duži od godinu dana, a kako se u ovom slučaju radi upravo o stvari čiji pojedinačni trošak nabave je veći od 665,00 € i čiji vijek trajanja je duži od godine dana, to se u konkretnom slučaju budući da je vijek trajanja opreme iz točki 1., 2. i 3. računa KING ICT (list 23 spisa) 10 godina, primjenjuje stopa amortizacije iz odredbe čl. 12. st. 5. alineja 5, Zakona o porezu na dobit, odnosno godišnja stoga od 10%.
38. Stoga imajući u vidu navedena utvrđenja i odredbu čl. 19. st. 1. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika te odredbu čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, to se iznos vrijednosti nove stvari (42.180,00 kn trebao za svu opremu umanjiti za 100% (jer je prošlo ukupno 18 godina od nabavke do štetnog događaja) jer u odnosu na svu opremu iz računa KING ICT-a, ukupna stopa amortizacije iznosi 100%.
39. Slijedom navedenog, budući da tehničke istrošenosti nije bilo te budući da nije postojao niti ostatak vrijednosti ali da je ukupna stopa amortizacije 100%, to je sukladno odredbi čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika odnosno odredbi čl. 19. st. 1. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, vrijednost osigurane stvari 0,00 kn odnosno eura, slijedom čega tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu nije osnovan (točka I. izreke)
40. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova troškova vezano uz predmetni štetni događaj a koji se odnose na trošak intervencije ophodara; uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja u iznosu od 43,67 €, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan. Naime, navedeni trošak nastao nakon što je obavljena navedena intervencija upravo zbog prestanka rada i oštećenja predmetne opreme uslijed grmljavinskog nevremena. To znači da je došlo do izvanredne intervencije ophodarske službe te da se nije radilo o redovitoj ophodnji pa da bi se navedeni trošak smatrao nastalih u redovitom tijeku obavljanja ophodarske službe. Stoga je ovaj sud u tom dijelu navedeni trošak sukladno odredbi čl. 22. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, smatrao osnovanim.
41. U odnosu na trošak postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,27 €, ovaj sud je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja također utvrdio da je navedeni trošak opravdan i to u iznosu od upravo
Stranica 11 od 14
40,27 €, budući da je očito za uklanjanje oštećenih uređaja a koji se nalaze na naplatnim kućicama, bilo potrebno uspostaviti privremenu regulaciju prometa. Stoga je ovaj sud u tom dijelu navedeni trošak sukladno odredbi čl. 22. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, smatrao osnovanim. Međutim, ovdje treba navesti da je tužitelj u točki I. tužbe, navedeni trošak potraživao dva puta u istom iznosu bez da je obrazložio navedeno, odnosno bez da je naveo zašto isti trošak potražuje dva puta, kada se radilo o jednom štetnom događaja. Stoga u preostalom dijelu za iznos od 40,27 € sud nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. ( točka II. izreke)
42. Zaključno u odnosu na troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 € ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je predmetni trošak odnosno radnja tužitelja bila potrebna i opravdana kako bi se prikupili podaci o štetnom događaju i kako bi se potom mogle utvrditi odlučen činjenice vezane uz štetni događaj i nastalu štetu, pa tako i uzrok, opseg i visina štete. Stoga je ovaj sud u tom dijelu navedeni trošak sukladno odredbi čl. 22. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, smatrao osnovanim.
43. U odnosu na visinu gore navedenih troškova, ovaj sud je istu utvrdio iz Troškovnika tužitelja na listu 11, 15-22 spisa, pri čemu se ukazuje da tuženik osim što je u odnosu na ove troškove paušalno osporio visinu tih troškova nije konkretno naveo što točno o pogledu visine osporava pa je stoga ovaj sud takvo osporavanje ocijenio paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.
44. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud nakon provedenog vještačenja utvrdio da ukupna visina štete iznosi 111,75 € (od čega se iznos od 43,67 € na troškove intervencije ophodara, iznos od 40,27 € na troškove privremene regulacije i iznos od 27,81 € na troškove izrade fotodokumentacije), to je ovaj sud ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu za iznos od 111,75 €, pa kako tuženik nije niti tvrdio da je taj iznos podmirio to je sukladno odredbi čl. 921. ZOO-a, dužan platiti osigurninu u navedenom iznosu slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu odnosno u dijelu za iznos od 5.638,53 €, ovaj sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točka II. izreke) jer tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.
45. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) a koja se odnosi na trgovačke ugovore.
46. U odnosu na tijek zateznih kamata ukazuje se da iz odredbe čl. 19. Općih uvjeta za osiguranje imovine koji se sukladno odredbi čl. 24. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika primjenjuju, proizlazi da se tuženik obvezao isplatiti osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st.1.) dok je stavkom 3. propisano da ako je za utvrđivanje postojanja osiguravateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, da je tada dužan isplatiti osigurninu u roku od 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva. Stavkom 5. tog članka je propisano da ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz ovog članka duguje osiguraniku zatezne kamate od primitka obavijesti
Stranica 12 od 14
o osiguranom slučaju. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je tužitelj obavijest o osiguranom slučaju zaprimio najkasnije kada je i potvrdio primitak iste (list 78 spisa) odnosno 5. listopada 2021., to bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate od tog dana, ali kako iste potražuje tek od 25. studenog 2021., to je ovaj sud sukladno sukladno odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a odredbi čl. 2. ZPP-a, u skladu s granicama postavljenog zahtjeva, dosudio tužitelju zatezne kamate od 25. studenog 2021. (točka I. izreke).
47. Ovdje se ukazuje da je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku iz razloga što je sve odlučne okolnosti sud mogao utvrditi iz provedenog vještačenja i isprava u spisu. Naime, bez obzira što sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u pogledu ne uzimanja u obzir amortizacije kod utvrđivanja vrijednosti osigurane stvari, budući da je to pravno pitanje o kojem odlučuje sud, a ne vještak, sud je iz dokaza u spisu i utvrđenja vještaka mogao utvrditi visinu osigurnine bez provođenja novog vještačenja, pa stoga nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja. Jednako tako sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka KK i CK na okolnost da je uslijed udara groma došlo do oštećenja opreme u vlasništvu tužitelja, budući da je sud iz izvedenog vještačenja utvrdio navedenu okolnost pa je izvođenje tih dokaza bilo nesvrsishodno.
48. Kako tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.
49. Tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 5. rujna 2023., 14. ožujka 2024., 25. travnja 2024., 10. listopada 2024., 20. ožujka 2025. i 4. lipnja 2025., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za pristup na ročište održano 3. veljače 2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife) te za sastav podneska od 3. travnja 2023. (odgovor na tužbu), zatim podneska od 15. siječnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), od 23. travnja 2024. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka) u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 2.375,00 €.
50. S druge strane sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 51,98 € budući se ista plaća sukladno uspjehu u sporu. Sud nije prihvatio niti tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 12. lipnja 2023. i od 27. rujna 2014. u iznosu od 200,00 €, za svaki od tih podnesaka budući da je sud smatrao da navedeni troškovi sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Jednako tako sud je odbio i tuženikov zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište održano 3. veljače 2025. preko dosuđenog iznosa od 100,00 €, budući se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tuženik ima pravo na 50% nagrade. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 676,98 € (točka IV. izreke)
51. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim
Stranica 13 od 14
odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose).
Zagreb, 17. srpnja 2025.
SUDAC
Josip Bilić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda e-komunikacijom.
DNA:
- Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 103,95 €
- Tuženiku po pun.
- Kal. 30 dana
Stranica 14 od 14