Poslovni broj K-2/2025-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Siniši Gudelju, kao predsjedniku vijeća, te članova vijeća Klaudije Papić i Tomislava Tomaševića uz sudjelovanje zapisničara Sanje Krstanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ĆL, zbog kaznenih djela iz članka 304. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja EL od 4. prosinca 2023., nakon održane i dovršene javne rasprave dana 8. srpnja 2025., u prisutnosti opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, RL, odvjetnika iz [adresa], okrivljenice ĆL , branitelja okrivljenice Nives Kopf odvjetnice iz [adresa], u zamjeni Berislava Kopf, odvjetnika iz Osijeka , a u odsutnosti oštećenika kao tužitelja EL, presude izrečene i javno objavljene 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Temeljem članka 453. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17,126/19, 130/20 , 80/22 , 36/24 i 72/25 u nastavku teksta ZKP/08)

II. okrivljenica ĆL , OIB [osobni identifikacijski broj] , kći Ć , rođena **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] , umirovljenica s mjesečnom mirovinom od oko 400,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici sa ML , izvanbračni suprug umirovljenik , majka dvoje djece, bez imovine kazneno neosuđivana

oslobađa se od optužbe

III da bi:

1.dana 10. ožujka 2020. u Vukovaru , u Policijskoj upravi osječko baranjskoj, nakon što je vidjela da je Vukovar posjetio njen bivši šogor EL, premda svjesna da EL nije počinio nikakav zločin, dala izjavu kojom je kao navodni očevidac, teretila EL, da je kao vojnik pobunjenih E tijekom rata , 18. studenoga 1991. godine u "Veleprometu", zajedno sa još nekoliko ljudi noževima ubadao i ubio zarobljenog civila mlt OL, nakon čega je ŽDO Osijek pokrenuo kazneni postupak zbog počinjenog ratnog zločina protiv prijavljenog EL

dakle, lažnom prijavom izazvala pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi

2. u više navrata pred ŽDO Osijek i Županijskim sudom u Osijeku i to : 1. 19. veljače 2009. , 26. siječnja 2012. 12. ožujka 2020. , 4. 17. veljače 2021. , 5. 3. svibnja 2021. , 6. 11. lipnja 2021. u kojim svjedočkim iskazima je lažno tvrdila da je dana 18. studenoga 1991. godine u vrijeme trajanja oružanog sukoba u Vukovaru, u "Veleprometu" gdje su se nalazili zatočeni civili, u posebnoj prostoriji u sastavu "stolarije" vidjela kako su CL i ZL zlostavljali i ubili malog OL, noževima ga sasjekli, nakon čega su ga ubili premda je znala da niti je vidjela ubojstvo mlt OL, niti je vidjela da bi EL u "Veleprometu" počinio bilo kakav akt nasilja, koji neistiniti iskaz je bio jedina podloga za kazneni progon EL, uslijed čega je neosnovano uhićen, te mu je određen pritvor u trajanju 16. ožujka 2020. godine do 16. lipnja 2021.

dakle, kao svjedok pred sudom dala lažne iskaze kojima su prouzročene osobito teške posljedice za okrivljenika

IV.pa da bi time djelom opisanim pod točkom 1.počinila kazneno djelo protiv pravosuđa- lažnog prijavljivanje opisano i kažnjivo po članku 304. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012.. 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. dalje u tekstu: KZ/11) a pod točkom 2. kazneno djelo protiv pravosuđa- davanje lažnog iskaza opisano i kažnjivo po članku 305. stavak 3. KZ/11.

V. Oštećenik kao tužitelj EL OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 149. stavak3. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1 do 6 i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17,126/19, 130/20 , 80/22 , 36/24 i 72/25 u nastavku teksta ZKP/08) u roku od 15 (slovima: petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

VI Temeljem članka 158. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17,126/19, 130/20 , 80/22 , 36/24 i 72/25 u nastavku teksta ZKP/08) upućuje se oštećenik kao tužitelj EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da imovinskopravni može ostvarivati u parnici.

Obrazloženje

1.Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KP-DO-377/2023-6 od 21. studenoga 2023. odbačena je kaznena prijava oštećenika EL protiv okrivljenice ĆL, zbog dva kaznena djela protiv pravosuđa i to zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja iz članka 304. stavka 2. KZ/11 i zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 3. KZ/11.

2.Oštećenik je u zakonskom roku nastavio kazneni progon te je dana 4. prosinca 2023. podnio optužnicu koja je potvrđena rješenjem ovog suda broj KOV-275/2024-8 od 21. listopada 2024.

3.Okrivljenica ĆL očitovala se o osnovanosti optužnice na način da ju u potpunosti razumije, izjavila je da ne priznaje učin kaznenih djela za koja se tereti i da se ne smatra krivom, a tijekom postupka branila se šutnjom.

4.Tijekom dokaznog postupka, sud je u svojstvu svjedoka saslušao oštećenika EL te uz suglasnost stranaka donio rješenje kojim je pregledao i izvršio uvid u ostale materijalne i personalne dokaze iz spisa i to kaznenu prijavu ŽODO u Vukovaru od 2. srpnja 2002., službenu bilješku PU vukovarsko srijemske od 18. prosinca 2002. u kojoj okrivljenica iznosi da je kod mrtvog tijela OL koji je bio zaklan vidjela svog bivšeg djevera ZL, službena bilješka Pu osječko baranjske od 10. ožujka 2020. u kojoj se navodi da je u policijske prostorije pristupila nepozvana ĆL i iznosila svoja saznanja o EL kao ubojici OL na Veleprometu 1991. , zapisnik o ispitivanju svjedoka NL sastavljen 19. veljače 2009. u ŽOD u Vukovaru, zapisnik o ispitivanju svjedoka NL sastavljen 26. siječnja 2012 sastavljen u ŽOD u Osijeku, zapisnik o saslušanju ĆL od 12. ožujka 2020. sastavljen u ŽOD u Osijeku, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆL od 17. veljače 2021. sa situacijskim planom objekta "Stolarija" u krugu skladišnog prostora tvrtke Velepromet, zapisnik o raspravi Županijskog suda u Osijeku od 3. svibnja 2021. , zapisnik o rekonstrukciji Županijskog suda u Osijeku od 11. lipnja 2021. , presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz- 2/2021-28 od 16. lipnja 2021. , presuda Visokog kaznenog suda broj KŽ- Rz-21/2021- 5 , zapisnik o saslušanju ĆL od listopada 2023. sastavljen u ODO Osijek, uvid u cjelokupni spis Županijskog suda u Osijeku K- Rz-2/2021 s iskazima svjedoka KL, ĐL, ŠL, FL, UL, ŽL, GL, TL, zapisnik o uviđaju na licu mjesta na Veleprometu sačinjen , ovosudni zapisnik broj K-2/2025-3 od 6. svibnja 2025. s iskazom oštećenika kao svjedoka, preslika iskaznice Hrvatskog društva bivših zatočenika Srpskih koncentracijskih logora, broj 03102 za okrivljenicu ĆL, rješenje Ministarstva branitelja RH od 28. siječnja 2016. , kojim se utvrđuje da ĆL ima status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, zahvala Zaklada "Sunčica" , "Priznanje " Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora na ime ĆL za podnesene žrtve nad kojima je izvršen ratni zločin, vrši se uvid u cjelokupni spis Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-2/2021, te spis Županijskog suda u Vukovaru broj K-86/98, te spis ODO u Osijeku broj KP-DO-377/2023.

5.Oštećenik žrtva kao svjedok EL iskazuje da je dugi niz godina u lošim odnosima sa okrivljenicom te da je bio u logoru Veleprometa kada je tamo doveden iz podruma. Pojašnjava da je u Velepromet dovedena njegova obitelj tj. njegova supruga, dva sina, te okrivljeničina kćer koje su potom pustili da odu u Srbiju, a njega su zadržali u Veleprometu sa drugih desetak osoba raznih nacionalnosti. Neke od tih osoba bile su u mješovitim brakovima i svi su oni bili nekakva radna jedinica. Zadužili su ih jednom starom puškom, pa tako i njega i naložili mu da bude na ulaznim vratima. Opisuje da je na Veleprometu postojala rampa koja se podizala za prolaz vozila , a on je bio zadužen biti pored te rampe. Kada su bili na tim vratima imali su i pušku u prostoriji. Spavali su u staroj željezničkoj postaji koja je bila udaljena oko 500 metara od Veleprometa, a pušku je imao samo kada je bio na rampi. Imali su dužnost preko dana biti na rampi, još su imali zaduženja nositi neku robu, a poslije 18 sati vraćali su se u tu prostoriju. Kada nisu bili na rampi naređivali su im da prekrivaju krovove oštećenih kuća. Na rampi je bio 20 dana, a poslije su ga pustili i bio je civil, u međuvremenu mu se vratila supruga, boravili su u Cvjetnom naselju u kući gospodina NL, tada nije imao nikakvo naoružanje. Dok je bio na rampi nije ulazio u hangare Veleprometa je su im to zabranili. Napomenuo je da je u Londonu u ekstradicijskom pritvoru proveo osam mjeseci, a zatim sedam mjeseci u istražnom zatvoru u Osijeku. Nikada prije toga nije bio lišen slobode i za ništa mu se nije sudilo. Ističe kako je veoma teško podnio svoje uhićenje i boravak u pritvoru jer je nevin, i taj boravak je veoma teško pao ne samo njemu nego i njegovoj obitelji. Psihički se loše osjećao , pao je u depresiju, a također je izgubio 30 kilograma. Imovinskopravni zahtjev želi ostvarivati, ali u posebnom parničnom postupku.

6.Svjedok ŠL opisujući smrt osobe za koju je zaključio da je mlt (OL) iskazuje da mu je isti rekao da se zove R, da je M, da mu je poginuo jedan od roditelja par dana prije pada Vukovara i da je sada ostao sam. Na njegovo pitanje maloljetniku: „Što ćeš ti sada?", isti mi je odgovorio: Bježati , na što je on ostao iznenađen. Otprilike sat vremena nakon njihovog ulaska u prostoriju, u prostoriju ulaz O s još nekoliko osoba, odnosno 3 ili 4 muške osobe, koje nije prepoznao, ali se sjeća da je jedan od njih na glavi nosio lovački šešir zelene boje. Navedene osobe dolaze do maloljetnika, isti se ustaje i kreće s osobama koje su došle po njega, te se nakon nekoliko koraka otrgnuo iz hvata krenuvši trčećim korakom prema izlaznim vratima, da bi potom osoba s lovačkim šeširom iz automatske puške ispalila rafal ka maloljetniku koji je pao neposredno pored vrata. Nakon što je maloljetnik pao na tlo, navedene osobe su se okupile oko istog, a između njihovih nogu je primijetio da se maloljetnikovo tijelo i dalje trza, nakon čega je netko od okupljenih ispalio hitac u maloljetnika te je vidio da se tijelo maloljetnika umirilo. Od navedenog je bio udaljen 5 ili 6 metara, ali ne može sa sigurnošću reći tko je ispalio posljednji hitac u maloljetnika i usmrtio ga. Nakon ubojstva maloljetnika naprijed navedena grupa pripadnika srpskih paravojnih postrojbi odnosi mrtvo tijelo maloljetnika iz prostorije, a nakon kraćeg vremena u prostoriju ulazi drugi pripadnik paravojnih srpskih postrojbi koji vodom i metlom ispire krv s betona prostorije. …."

7.Svjedok DL, ranije OL, strina OL, opisuje svoj susret u stolariji sa nećakom OL i navodi da je on izgledao kao da je već prošao fizičko maltretiranje i batinanje. OL im je ispričao da je neposredno prije nego li je zarobljen bio u podrumu sa svojom majkom BL, nakon čega je doveden na Velepromet. U istom razgovoru OL ih je sve smirivao i govoreći im a da su spašeni jer je vidio vojsku JNA. Svjedokinja opisuje da je tom prilikom razgovarala i s ŠL koji joj je tada pokazao prostrijelnu ranu na svom koljenu, a kojeg poznaje od prije Domovinskog rata. U hangaru su ih čuvala 2 ili 3 vojnika odjevena u vojne uniforme JNA vojske, iako se broj vojnika u hangaru stalno mijenjao, te su isti često ulazili i izlaz van. Nakon kraćeg razgovora sa OL i ŠL, u hangar ponovno ulazi CL koji je prozvao OL i zapovjedio mu izađe van, a nakon što se OL ustao s tla, koliko se sjeća CL ga snažno udario nogom u predjelu stražnjice. Od siline udarca OL je posrnuo prema izlaznim vratima, gotovo došavši do izlaznih vrata, a potom iz hangara izlazi OL, CL i NN vojnik. Nakon što je CL prozvao OL, isto je popratio rečenicom "Gledajte ljudi, ovo vam je sin od najvećeg ustaše IL ". Netom po njihovom izlasku iz hangara, nakon svega nekoliko sekundi začuo se jedan rafalni pucanj iz automatskog oružja, nakon čega se NN JNA vojnik vratio u hangar i prišao joj nekoliko koraka, te gledajući je rekao: "Bježao je, morao sam pucati." Prije rafalnog pucnja nije čula nikakva eventualna upozorenje upućena OL ako je isti uopće i pokušao bježati. Sami čin ispaljivanja rafala nije vidjela niti ga je mogla vidjeti, budući da je vani bio mrak, a možda su se čak vrata hangara i zatvorila. Njihova smještajna pozicija u hangaru je bila takva da nisu mogli niti vidjeti šta događalo van hangara. Sa sigurnošću može tvrditi da je PL prozvao CL i da je odveden van hangara dana 18. studenoga 1991. godine u večernjim satima, a isto zaključuje budući da je vani bio popriličan mrak. Svjedokinja je u kasnije iskazu prilikom rekonstrukcije događaja izjavila da je ona cijelo vrijeme bila uvjerena da se nalazila u hangaru, ali sada primjećuje da se zapravo nalazila s svojom djecom i OL u nekom zidanom objektu, a ne u hangaru.

8.Svjedok ĐL iskazuje da je okrivljenicu ĆL upoznala u prostoru Stolarije na Veleprometu s kojom je tada puno razgovarala što joj je pomoglo da se smiri. Tijekom noći 18./19.11.1991. godine ili dana 19.11.1991. godine u prijepodnevnim satima, u stolariji je primijetila i čula kako je osoba koju poznaje po nadimku LL rekla BL da je njezin sin OL pokušao bježati, da je vojska za njim pucala uslijed čega je ranjen u petu nakon čega je dr. C naručio helikopter te skupa s ranjenim OL odletio u bolnicu u Beograd. U tom trenu se BL zahvalila LL, a svjedokinja još pojašnjava da su isti od nje bili udaljeni svega nekoliko metara, tako da je navedeno vidjela i čula. Isto je po njenom mišljenju mogla čuti i ĆL koja se nalazila blizu nje. Nakon ratnih zbivanja u gradu Vukovaru, odnosno dok se nalazila u progonstvu čula je da je OL ubijen na Veleprometu te da ipak nije bio prevezen u bolnicu u Beograd kako je to rekao LL. Osobno se sjeća da je ĆL tražila dopuštenja ići na wc, ali joj nije poznato koliko dugo se ista zadržala izvan Stolarije. Po povratku u Stolariju ĆL joj je rekla kako je vidjela svakakve grozote prilikom odlaska na wc, pa između ostalog da je vidjela razbijenu glavu u kojoj se vidio mozak, ali se ne može sjetiti koje ime joj je tada spomenula. Ne može se sjetiti da li joj je ĆL tada spomenula OL jer ju je prekinula rekavši joj da ne želi slušati takve ružne stvari.

9.Svjedok TL iskazuje da je u poslijepodnevnim satima dana 18.11.1991 godine dupkom popunjenim kamionima prevezen na prostor Veleprometa u Vukovaru. Nakon što je batinjan, zajedno s ostalim zarobljenicima prebačen je u dvorište Veleprometa gdje su postrojeni ispred limenih hangara u dvorištu Veleprometa. Stojeći tako postrojeni u vrsti u jednom trenutku je vidio svog ujaka EL, obučenog u vojnu uniformu, naoružanog puškom. Također je u koloni sreo poznanika VL za kojeg je kružila priča da je poginuo tijekom borbenih djelovanja, a isti mu se tada u koloni obratio rekavši mu " Veselio si se činjenici da sam poginuo, ali sam živ, kada ti oduzmu osobne stvari i vrijednosti, osobno ću se obračunati s tobom! " Svjedok smatra da da je izgovoreno mogao čuti i njegov ujak EL koji je stajao u neposrednoj blizini, svega nekoliko metara. Kada je ugledao ujaka u uniformi srpskih paravojnih formacija i naoružanog iznenadio se vidjevši ga, a po njegovom izrazu lica primijetio je i da se EL iznenadio što je vidio mene, te tom prilikom nisu komunicirali. Po ulasku u limeni hangar najviše se bojao SL tj. njegove eventualne osvete. Vrata limenog hangara su se često otvarala i u isti su ulazili vojnici koji su prozivali zarobljenike te ih odvodili van hangara, odakle su dopirali pucnjevi, a čuli su se krici, udarci i jauci. Iste večeri u limeni hangar u kojem se nalazio ušao je njegov ujak EL koji je zarobljenicima baterijskom lampom svijetlio u lice, a u trenu kada je pronašao njega osvijetlio je svoje lice ne rekavši ništa. Ugasio je baterijsku lampu i napustio limeni hangar.

10.Svjedok ČL iskazuje da je ulaskom u zgradu označenu brojem 4, s lijeve strane uočio OL kojeg je dobro poznavao jer je OL živio u blizini njegove kuće u drugoj ulici, stariji je godinu dana od njega i nema nikakve dvojbe da ga je prepoznao prilikom ulaska u ovu zgradu. Prilikom ulaska u zgradu je prišao OL kako bi ga pozdravio, ali nisu mogli razmijeniti više od dvije, tri riječi jer je odmah iza njega uslijedila naredba da se udalji s toga mjesta i otišao je u dubinu hale. Radilo se o dosta velikoj hali i on je otišao na sasvim suprotnu stranu. Prilikom ulaska u ovu zgradu kada je uočio OL izgledalo mu je da je on izdvojen od ostalih osoba u toj prostoriji u kojoj se nalazilo više osoba. U trenutku kada je on prišao OL on je bio je potpuno sam i oko njega nije bilo drugih osoba. Nakon što se povukao u dubinu ove zgrade, gdje se nalazio zajedno sa svojom majkom, ispred njih se nalazila hrpa ljudi, a kako je morao imati pognutu glavu, nikako nije mogao vidjeti OL koji je ostao kako je već naveo u blizini izlaznih vrata s lijeve strane.

11.Uvidom u izvadak iz KE za okrivljenicu vidljivo je da ona do sada nije osuđivana.

12.Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno, u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da okrivljenica ĆL nije počinila dva kaznena djela protiv pravosuđa i to kazneno djelo lažnog prijavljivanja iz članka 304. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 3. KZ/11 na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude pa ju je sud je temeljem odredbi članka 453. točka 2. ZKP/08 oslobodio od optužbe da bi počinila predmetna kaznena djela.

13.Sud je utvrdio kako na strani okrivljenice postoje okolnosti koje isključuju njenu krivnju za učin kaznenih djela tj. da je okrivljenica u odnosu na oba kaznena djela koja joj se stavljaju na teret bila u neotklonjivoj zabludi o biću oba kaznena djela koja joj se stavljaju na teret , a koja zabluda isključuje namjeru kao oblik krivnje.

14.Za postojanje kaznenog djela davanja lažnog iskaza kod okrivljenika mora postojati svijest da ono što iskazuje ne odgovara stvarnom stanju odnosno tijeku događaja o kojem svjedoči i da je on stvarno htio dati takav iskaz ili da dopušta mogućnost da je njegov iskaz objektivno neistinit, a ipak pristaje da ga da kao istinit.

15.U odnosu na kazneno djelo lažnog prijavljivanja iz čl. 304. st.1. KZ/11 također po mišljenju vijeća nisu ostvareni elementi tog kaznenog djela jer kod okrivljenice nije utvrđeno postojanje svijesti da prijavljuje počinitelja za kazneno djelo iako zna da ga ovaj nije počinio. Po mišljenju vijeća nisu ostvareni elementi niti ovog kaznenog djela jer se okrivljenica također nalazila u zabludi o biću kaznenog djela koja isključuje namjeru, okrivljenica se nalazila u neotklonjivoj zabludi o biću djela odnosno nalazila se u pogrešnom uvjerenju.

16.Sve navedeno promatramo u konkretnom slučaju je ostvareno, a takav zaključak sud izvodi ne samo na temelju izvedenih personalnih dokaza, iskaza oštećenika kao tužitelja i čitanjem zapisnika navedenih svjedoka nego i na temelju materijalnih dokaza tj. zapisnika o podnošenju kaznene prijave od strane okrivljenice protiv oštećenika, davanja iskaza kod Županijskog suda u Osijeku u svojstvu svjedoka.

17.Nije sporno da se protiv EL na Županijskom sudu u Osijeku vodio kazneni postupak zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, te da je u tom kaznenom postupku kao svjedok u više navrata iskazivala ovdje okrivljena ĆL koja je u svojim iskazima teretila oštećenika kao tužitelja EL tvrdeći da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na štetu OL.

18.Nesporno je i da je pravomoćnom presudom navedenog suda, okrivljenik oslobođen optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, jer tijekom provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenik (EL) počinio kazneno djelo na način kako se teretio optužnicom.

19.Međutim, analizirajući sadržaj svih iskaza ĆL danih u kaznenom postupku protiv EL s drugim izvedenim dokazima, odnosno iskazima drugih ispitanih svjedoka u tom postupku, ne proizlazi zaključak da bi okrivljenica svjesno i namjerno neistinito prijavila EL zbog počinjenja kaznenog djela, odnosno da bi tijekom dokaznog postupka neistinito iskazivala da bi on počinio to kazneno djelo.

20.U kaznenom postupku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-2/2021 utvrđeno je da se ovdje okrivljenica ĆL **.**.1991. nalazila u prostoriji stolarije tvrtke Velepromet u Vukovaru, zajedno sa drugim dovedenim muškim i ženskim osobama. Za sud je navedeno nesporno i ocjenom dokaza u ovom kaznenom postupku.

21.Da je okrivljenica u više navrata odlazila u toalet, sud smatra nespornim na temelju iskaza svjedokinje ĐL koja je navela da je ĆL izlazila van i uvijek je nešto vidjela te joj je rekla da je vidjela razne grozote , no ona (svjedokinja) joj je rekla da joj to ne govori jer se bojala.

22.Za sud je nesporno da je okrivljenica ĆL prilikom davanja svojih svjedočkih iskaza iskazala je da je prilikom jednog odlaska u toalet, nakon što se uključio agregat i kada su se upalila svjetla, ona vidjela da EL ubada OL bajunetom.

23.Sud ocjenjuje da se iskaz ĆL razlikuje od iskaza ispitanih svjedoka ŠL i FL, no to samim time ne znači da je okrivljenica svjesno i namjerno lažno svjedočila protiv ovdje oštećenika kao tužitelja EL.

24.Naime, sud primjećuje da se iskazi svjedoka ŠL i FL se ipak razlikuju u pogledu je li OL ubijen iz vatrenog oružja, odnosno na koji način je lišen života i gdje.

25.Iako je ŠL izričito naveo da je vidio kako je OL ubijen iz vatrenog oružja na ulazu u prostoriju gdje se on nalazio, svjedokinja FL, koja se također nalazila u istoj prostoriji nije potvrdila te navode. Ova svjedokinja je navela da je čula pucanj iz vatrenog oružja, ali da nije vidjela trenutak da bi OL upravo tim pucnjem bio lišen života.

26.Dakle, u postupku pred Županijskim sudom u Osijeku nije na nedvojben način utvrđeno na koji je način i gdje OL ubijen upravo zbog različitosti u iskazima u pogledu te odlučne činjenice ispitanih svjedoka pa tako sud primjećuje da svi ispitani svjedoci, različito iskazuju u pogledu mjesta gdje se nalazio i sa kim se nalazio OL u prostoru Stolarije, samog načina njegova izvođenja iz prostorije Stolarije, te načina njegova stradavanja.

27.Kako sud smatra nespornom činjenicu da je okrivljenica u više navrata odlazila u pratnji vojnika do toaleta, izvjesna je i činjenica da je u jednoj od tih prilika , okrivljenica iznijela ono što drži da je vidjela , odnosno svoje uvjerenje kako je uočila EL kako, zajedno sa drugim osobama, bajunetom ubadao OL.

28.Ovo stoga što u kaznenom predmetu protiv EL, nije nedvojbeno i sa sigurnošću utvrđeno da li je OL lišen života iz vatrenog oružja, da li je, ukoliko je u njega pucano iz vatrenog oružja isti živio još neko vrijeme, gdje je njegovo tijelo odneseno nakon toga, odnosno što je s tijelom učinjeno.

29.Ovo tim prije što i ispitani svjedok svjedok TL nećak EL iskazuje da je EL naoružan i u vojničkoj uniformi ulazio u prostore hangara Veleprometa tijekom noći, baterijom osvjetljavao njegovo lice što EL negira, ali ne negira da je "dužio" pušku.

30.Zbog navedenog sud zaključuje da EL neistinito iskazuje kada tvrdi da se tijekom noći nije nalazio u prostoru Veleprometa, jer je poslije 18 sati odlazio na spavanje u staru željezničku postaju koja je bila udaljena oko 500 metara od Veleprometa, i da mu je bio zabranjen ulazak u hangare i prostorije Veleprometa, već upravo suprotno, a na temelju ocjene iskaza svjedoka TL zaključuje se da je EL imao određenu slobodu kretanja i po prostorima hangara Veleprometa čak štoviše prilikom tih kretanja bio je naoružan i na sebi nosio dijelove vojne uniforme.

31.Nadalje je za sud nesporna činjenica , a na temelju ocjene iskaza svih ispitanih svjedoka da su se stražari i pripadnici paravojnih formacija iživljavali na zarobljenicima, čime se ne isključuje niti mogućnost postupanja prema OL na način kako opisuje ĆL.

32.Za istaknuti je također da su se svi svjedoci koji su bili dovedeni i zatočeni u hangarima, odnosno u drugim prostorijama tvrtke Velepromet, nalazili u strahu, da su bili traumatizirani, što je sve utjecalo na njihovu sposobnost uočavanja i naknadne reprodukcije zbivanja. Svi ti čimbenici utječu kod svjedoka na mogućnost detaljnog i cjelovitog iskazivanje u bitnome, što je vidljivo i iz iskaza svjedoka ŠL, FL i ČL .

33.Imajući u vidu sve prethodno navedeno, te uz nespornu činjenicu da je protiv oštećenika kao tužitelja donesena pravomoćna oslobađajuća presuda jer u tom postupku nije na nedvojben način utvrđeno da bi isti počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, vijeće i pored toga zaključuje da je okrivljenica bila u neotklonjivoj zabludi o biću kaznenog djela kako u pogledu kaznenog djela davanja lažnog iskaza tako i kaznenog djela lažnog prijavljivanja jer nije svjesno i namjerno neistinito prijavila da bi EL zajedno sa još nekoliko ljudi noževima ubadao i ubio zarobljenog civila mlt OL, a potom da bi svjesno i namjerno u više navrata u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Osijeku, iskazivala potvrđujući navode svoje prijave.

34.Naime, nakon ocjene svih izvedenih dokaza vijeće smatra kako u odnosu na oba kaznena djela koja se predmetnom optužnicom okrivljenici stavljaju na teret postoje okolnosti koje isključuju okrivljeničinu krivnju tj. da nije postojala okrivljeničina namjera i svijest za počinjenje predmetnih kaznenih djela.

35.Promatrano u odnosu na kazneno djelo davanja lažnog iskaza da bi postojalo navedeno kazneno djelo dani iskaz mora biti objektivno lažan, a osoba koja daje iskaz mora biti svjesna da daje lažni iskaz. Kazneno djelo može se počiniti samo s namjerom. Kod okrivljenika mora postojati svijest da ono što iznosi ne odgovora stvarnom stanju stvari i da je on stvarno htio dati takav iskaz.

36.Konkretno promatrano na strani okrivljenice u odnosu na učin ovog kaznenog djela postojala je neotklonjiva zabluda o biću kaznenog djela jer je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenica u kritično vrijeme bila zatočena u logoru Velepromet kojeg je držala tadašnja paravojska. Naoružani stražari tog logora zlostavljali su zatočenike , a također je nesporno da je okrivljenica višekratno silovana nakon pada Vukovara, navedeno je nesporno i iz materijalnih dokaza jer je okrivljenica član HD bivših zatočenika srpskih koncentracijskih logora, jednako tako ostvarila je pravo na novčanu naknadu jer ima status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata.

37.Također je nesporno da je okrivljenica u kritično vrijeme bila u logoru Veleprometa, a u tom prostoru bio je i EL koji po vlastitom kazivanju to i ne spori čak opisuje da je dužio pušku.

38.Nesporno je i da je EL bivši okrivljeničin djever te da je za vrijeme trajanja bračne zajednice okrivljenice sa bratom oštećenika bilo obiteljskih nesuglasica.

39.Međutim treba uzeti u obzir da su te obiteljske nesuglasice nastale 1973. godine, a da je okrivljeničin brak sa bratom oštećenika razveden 1983. Ovo sud navodi iz razloga što nakon ovih činjenica vijeće ne vidi okrivljeničin motiv za lažno svjedočenje i lažno prijavljivanje okrivljenika upravo u činjenici okrivljeničine ranije obiteljske povezanosti sa EL niti u ovim obiteljskim razmiricama.

40.Sud je posebno cijenio činjenicu da je okrivljenica bila zatočena, zlostavljana i silovana. Nije imala slobodu kretanja niti potpuni pregled događaja u logoru, nije imala uvid u točan raspored prostorija logora, a sve što je mogla vidjeti izvan sobe u kojoj se nalazila sa ostalim ženskim zatočenicama mogla je vidjeti za vrijeme kratkotrajnog odlaska u toalet u pratnji stražara. Dakle imala je mogućnost kratkotrajno promatrati događaje i uz pažnju da to ne primijete stražari. U svakom slučaju nije imala mogućnost provjeriti ono što je eventualno vidjela, a o čemu je iskazivala.

41.Ovo tim prije što je u trenutku kada je prolazila kroz prostor koji je opisivala bio mrak odnosno nakratko se uključio agregat koji je osvijetlio prostor.

42.Iz svega navedenog vijeće zaključuje da je okrivljenica kako u prijavi, a tako i prilikom svjedočkih iskaza iznijela ono što ona drži da je vidjela.

43.Dakle u uvjetima u kojima okrivljenica nije mogla sama utvrditi i sa sigurnošću provjeriti sve okolnosti onoga što je eventualno vidjela i uzimajući u obzir ne sumnjivo njeno teško psihičko stanje u kojem se nalazila te pretrpljeni strah za vlastiti život jer je svakodnevno proživljavala strahote tog logora i bila svjedokom mučenja ostalih zatočenika, a uz ranije naglašenu činjenicu da je i sama višestruko silovana zasigurno se tijekom ovog postupka nije moglo nedvojbeno utvrditi da je okrivljenica s namjerom uz svijest i htjenje, počinila predmetna kaznena djela odnosno da su je na njenoj strani postojale okolnosti koje isključuju njenu krivnju u odnosu na oba kaznena djela za koja se tereti odnosno da je u odnosu na oba kaznena djela bila u neotklonjivoj zabludi o biću kaznenog djela, a koja isključuje namjeru.

44.Ovo stoga što je okrivljenica bila u strahu za vlastiti život i traumatizirana u vrijeme, ne samo u trenutku kada je dovedena i zatočena u prostorije Veleprometa nego i prethodno traumatizirana dugotrajnim ratnim razaranjem grada Vukovara u kojem je živjela prije zatočenja u Veleprometu, a sve navedeno nedvojbeno utječe na njenu ukupnu sposobnost uočavanja i naknadne mogućnosti reprodukcije zbivanja .

45.Slijedom iznijetog , a temeljem odredbi iz izreke presude sud je okrivljenicu oslobodio optužbe za predmetna kaznena djela te, a oštećenika kao tužitelja sa ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu u cijelosti kao i odredio da nastali troškovi ovog kaznenog postupka u cijelosti padaju na teret oštećenika kao tužitelja.

46.Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 17. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Siniša Gudelj

NAPUTAK O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. oštećeniku kao tužitelju

2. opunomoćeniku oštećenika kao tužitelja

3. okrivljenici

4. branitelju okrivljenice