REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Gž Ovr-134/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Jasmini Crnić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, broj Ovr- 292/2019-49 od 3. travnja 2025. dana 17. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, broj Ovr-292/2019-49 od 3. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška za sastav žalbe.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podnesen ovom sudu dana 9. svibnja 2024.“
2. Protiv tog rješenja ovršenik je pravovremeno izjavio žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/2.2, 114/22., 155/23 dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24 dalje: OZ), odnosno na bitne povrede postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno ga ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj pobija navode žalbe i predlaže je odbiti a zahtijeva i naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi upire ovršenik.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenik odgodu ovrhe ponovo zatražio zbog toga što je u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem P- 874/2023 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 266-1/2007. Ovršenik je u prijedlogu za odgodu ovrhe istaknuo da hipotekarni ugovor o kreditu, koji je bio ovršna isprava u ovršnom postupku iz kojeg potječe zaključak o predaji nekretnine broj Ovr- 1422/2010 od 11. srpnja 2017. sadrži nepoštene odredbe na štetu potrošača i da je s obzirom na navedeno podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora te se s tim u vezi pozvao na presudu Suda Europske unije broj C-407/18 od 26. lipnja 2019., te je istaknuo i kako predmetna nekretnina nad kojom se provodi ovrha predstavljaju jedinu imovinu u kojoj živi i da je ona njegov jedini dom.
6.1. U ovom postupku ovršenik je već bio podnio istovjetan prijedlog za odgodu ovrhe koji je pravomoćno odbijen rješenjem prvostupanjskog suda od 5. siječnja 2024. potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici u odluci broj GžOvr-118/2024 od 23. srpnja 2024. pa se prvostupanjski sud odbijajući (ponovljeni) prijedlog za odgodu ovrhe poziva na izneseni stav Županijskog suda u Velikoj Gorici u odluci broj GžOvr-118/2024 od 23. srpnja 2024.
6.2. Prema stavu prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iako je ovršenik podnoseći tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu formalno zadovoljio drugu kumulativno predviđenu pretpostavku za odgodu ovrhe iz čl. 61. st. 1. točke 4. OZ, razmatrajući sadržaj podnesene tužbe, kao i vodeći računa po službenoj dužnosti o postojanju ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, nije vjerojatan uspjeh ovršenika u tom parničnom postupku, jer prema ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi sudova u Republici Hrvatskoj nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu vezanoj uz CHF, ne povlači za sobom ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti, jer takvi ugovori mogu opstati bez tih ništetnih odredbi, tako da se primjenjuje fiksni valutni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, kao i fiksna kamatna stopa, kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, prvostupanjski je sud razmotrio sadržaj Ugovora o kreditu broj: 266-1/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29. siječnja 2007. potvrđen po javnom bilježniku Luciji Carić u Dubrovniku pod brojem OU 65/07 (listovi 5-11 spisa Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-1422/2010), kojim je ovrhovoditelj odobrio korisniku kredita BĆ kredit u kunskoj protuvrijednosti od 421.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 3,88 % u odnosu na koju je ugovorena promjenjivost, nije razvidno da bi taj Ugovor sadržavao ništetne odredbe koje bi povlačile ništetnost cijelog ugovora, niti nalazi da u konkretnom slučaju postoje druge okolnosti zbog kojih bi citirani Ugovor bio ništetan u cijelosti. Eventualna djelomična ništetnost citiranog Ugovora, s obzirom na odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, u konkretnom slučaju ne bi bila od utjecaja na zakonitost provedene ovrhe glede dosude ovršenikove nekretnine ovrhovoditelju kao kupcu. Iz stanja spisa u postupku ovrhe na nekretnini pod posl. br. Ovr-1422/2010, proizlazi da je predmetna nekretnina dosuđena ovrhovoditelju za 646.229,00 kuna (list 122. spisa Općinskog suda u Dubrovniku, Ovr-1422/2010), dok iz rješenja o namirenju proizlazi da ukupan dug iznosi 4.679.421,73 kuna, a od čega je nenamireno preostalo 4.033.192,73 kuna i to 1.169.001,07 kuna s osnove kamata i 2.864.191,66 kuna s osnove glavnice (list 179. tog spisa). Kako je citirani Ugovor o kreditu raskinut još 30. rujna 2010. zbog neplaćanja anuiteta, čime je u cijelosti dospio na naplatu iznos kredita (list 21 tog spisa), to je izvjesno da bi tražbina ovrhovoditelja i nakon odbitka preplaćenog iznosa na ime eventualno ništetnih ugovornih odredbi opstala, pa bi stoga i namirenje takve umanjene tražbine prodajom nekretnine u ovršnom postupku bilo opravdano.
7. Također je pravilan stav suda prvog stupnja u odnosu na (ponovno) istaknuti prigovor prava na dom, da se isti u ovršnom postupku (kad je u pitanju ovršenik) može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja kojim se određuje ovrha na nekretnini. Ovo stoga što se rješenjem o ovrsi na nekretnini određuje ovrha koja će se, između ostalog, provesti prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, pa je time nedvojbeno da je ovršenik primitkom rješenja o ovrsi upozoren o izvjesnoj mogućnosti gubitka svoje nekretnine i da je uputom o pravnom lijeku poučen da protiv tako određene ovrhe može podnijeti žalbu. Stoga je na ovršeniku kao vlasniku nekretnine, koji po naravi stvari najbolje zna predstavlja li nekretnina njegov dom, da u fazi određivanja ovrhe istakne prigovor kojim može spriječiti gubitak svog doma. Takav pravni pristup proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vrzić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 43777/13) od 12. srpnja 2016., u kojoj presudi je navedeni Sud, odlučujući o tome je li u ovršnom postupku povrijeđeno pravo na dom podnositelja zahtjeva, između ostalog naveo da prigovor podnesen Sudu prvo treba biti podnesen, barem u suštini, odgovarajućim nacionalnim sudovima, u skladu s formalnim zahtjevima domaćeg prava i u propisanim rokovima.
8. Nadalje, u skladu sa odredbom čl. 110. OZ ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. tog Zakona.
9. U ponovnom prijedlogu za odgodu ovrhe podnesenom nakon što je rješenje o ovrsi ispražnjenjem i predajom u posjed potvrđeno po Županijskom sudu u Velikoj Gorici, te nakon što je taj drugostupanjski sud potvrdio rješenje prvostupanjskog suda od 5. siječnja 2024. kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe predloženu iz istih razloga koje ovršenik iznosi u ovom ponovnom prijedlogu, ovršenik ponovo ističe identične razloge za odgodu ovrhe - činjenicu podnošenja tužbe protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u predmetu prvostupanjskog suda broj P- 874/2023 pozivajući se na materijalnopravno shvaćanje Suda Europske unije izneseno u presudi C-407/2018, te pravo na dom, o čemu je Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud 23. srpnja 2024. već donio odluku broj Gž Ovr-118/2024-4, pa je ponovno iz istih razloga podnesen prijedlog za odgodu ovrhe usmjeren na odugovlačenje i opstrukciju postupka.
10. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ, pa je stoga primjenom članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
11. Ovršenik nije uspio sa žalbom, pa je odluka o troškovima nastalim u povodu podnesene žalbe donesena na temelju odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ (točka II izreke ovog rješenja).
12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, jer isti nije bio potreban (točka III. izreke ovog rješenja).
U Šibeniku, 17. srpnja 2025.
S U D A C
Jasmina Crnić
