Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-309/2022-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz Rijeke, OIB: 51115896451, ABC, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćnici odvjetnici Loreni Sandalj-Kojundžić iz Matulja, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-1124/2020-21 od 21. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-1124/2020-21 od 21. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijeni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.265,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na isti od 7. svibnja 2017. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se odnosi na netrgovačke ugovore (točka I.), te je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 5.000,00 kn, a preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika u iznosu od 1.000,00 kn je odbijen kao neosnovan (točka II.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženiku plaćanje troškova postupka uvećanih za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade temeljem zaključenog ugovora o posredovanju u prodaji nekretnina.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke zaključile 1. srpnja 2013. ugovor o posredovanju kojim ugovorom se tuženik obvezao platiti tužitelju prilikom zaključenja predugovora ili ugovora kojim je ostvaren interes nalogodavca naknadu u iznosu od 3.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćana, a predmet kojeg ugovora je izvršeno posredovanje u kupoprodaji nekretnine – posebnog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja ugostiteljski objekt sa četiri parkirna mjesta.

7.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj doveo tuženika u kontakt sa prodavateljicom JT za koju je oglasio prodaju navedene nekretnine, utvrđujući da su tuženik kao kupac i prodavateljica zaključili kupoprodajni ugovor predmet kojeg kupoprodajnog ugovora je caffe bar sa terasom na adresi [adresa], koji je prodan za iznos 97.000,00 eura, te više aneksa ugovora kojima su pokušavali riješiti međusobni spor u vezi kupoprodaje za koju je tužitelj posredovao, koji spor je riješen zaključenjem sudske nagodbe između tuženika i prodavatelja.

8. S obzirom da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o posredovanju, te s obzirom da je utvrdio da je tužitelj doveo tuženika u vezu sa prodavateljem, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj stekao pravo na posredničku naknadu temeljem zaključenog ugovora o posredovanju te odredbe članka 28. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama (Narodne novine 107/07, 144/12 i 14/14, dalje u tekstu- ZPPN)

9. Kako je utvrdio da je tuženik platio tužitelju polovicu ugovorene posredničke naknade u iznosu od 1.500,00 eura smatra da tužitelj ima pravo na preostali dio naknade.

10. Međutim, kako je iz ugovora o posredovanju izričito ugovoreno da je temeljna obveza nalogodavca za isplatu ugovorene naknade posredniku prilikom zaključenja predugovora ili ugovora kojim je ostvaren interes nalogodavca, te kako je navedeni predugovor zaključen između prodavateljice JT i tuženika **.**.2013., prvostupanjski sud prihvaća osnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja, zbog čega odbija tužbeni zahtjev. Pri tome obrazlaže da zahtjev tužitelja zastarjeva u općem zastarnom roku propisanom člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) koji je počeo teći zaključenjem predugovora 1. srpnja 2013. Kako je tužba podnesena 2. rujna 2020. zaključuje da je potraživanje tužitelja u zastari.

11. Odredbom članka 28. stavak 1. ZPPN-a je propisano da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

12. Iz sadržaja odredbe članka 3. zaključenog ugovora o posredovanju proizlazi da su stranke obvezu plaćanja naknade vezale uz sklapanje predugovora odnosno ugovora kojim je ostvaren interes nalogodavca.

13. U smislu odredbe članka 319. stavak 1. ZOO-a odredbe ugovora se primjenjuju onako kako glase a sporne odredbe se tumače sukladno pravilima o tumačenju spornih odredbi sadržanih u odredbama članka 320. ZOO-a.

14. Kako prema odredbi članka 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, te kako su stranke zaključenim ugovorom vezale pravo na naplatu naknade zaključenjem predugovora odnosno ugovora kojim je ostvaren interes nalogodavca, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prema zaključenom ugovoru o posredovanju tužitelj stekao pravo zahtijevanja posredničke naknade zaključenjem predugovora od kada počinje teći zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a.

15. Neosnovan je žalbeni razlog da bi navedeni rok počeo teći tek zaključenjem kupoprodajnog ugovora s obzirom da da se ostvarenje interesa nalogodavca ne može podvesti pod zaključenje ugovora o kupoprodaji do čega je došlo znatno kasnije. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je do zaključenja ugovora o posredovanju došlo nakon što se tuženik kao kupac javio oglas o prodaji nekretnine koji je oglasio tužitelj kao posrednik za prodavatelja, da je navedeni ugovor sastavljen po tužitelju, a tuženik je na takav ugovor pristao. Također i s obzirom na činjenicu da je ugovor pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne se odredbe tumače u korist druge strane. (članak 320 stavak 1.)

16. S obzirom da su stranke zaključenim ugovorom o posredovanju ugovorile plaćanje naknade posredniku prilikom zaključenja predugovora ili ugovora kojim je ostvaren interes nalogodavca, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je interes nalogodavca ostvaren zaključenjem predugovora zaključenog za prodavateljem, neovisno o tome što je kupoprodajni ugovor zaključen kasnije.

17. Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 17. srpanj 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan