Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kzd-105/2019-65

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RČ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi članka 172. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku) broj: KMP-DO-240/2018-32 od 4. ožujka 2019. izmijenjene na zapisniku o raspravi od 27. ožujka 2024. i na zapisniku o raspravi od 10. srpnja 2025., nakon javne rasprave održane i zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Marije Tolić, optuženog RČ, te opunomoćenika oštećenika Jurice Jurića, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ZUDI SULEJMANI, OIB [osobni identifikacijski broj], sin R i MČ r. M, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Č, i boravištem u [adresa], 6 Rue des Clavizis, 94380 Bonneuil-Sur-Marne, državljanin Republike Hrvatske i Republike Sjeverne Makedonije, ugostitelj, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnik ¼ dijela restorana u Beravcima, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 28. svibnja 2017., iako na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu broj P-19/00 od 19. svibnja 2000., obvezan da na ime uzdržavanja svog malodobnog djeteta ČČ, rođ. **.**.1999., doprinosi mjesečni iznos od 79,63 EUR, počevši od 19. svibnja 2000. pa nadalje, i presudom Općinskog suda u Đakovu broj P-328/09 od 6. listopada 2009., pravomoćnom 8. siječnja 2010., u iznosu od 146,00 EUR, počevši od 13. svibnja 2009. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti do 10. u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice GČ (sada EČ), unatoč tome što je bio svjestan svoje obveze i u mogućnosti je izvršavati budući je radno sposoban, osim u razdoblju od siječnja 2014. do lipnja 2014., nije aktivno tražio posao, niti je htio platiti nijedan iznos dužnog uzdržavanja, osim što je dana 30. kolovoza 2010. izvršio uplatu iznosa od 200,00 EUR, dana 25. rujna 2014. iznosa od 100,00 EUR i dana 13. travnja 2015. iznosa od 200,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 500,00 EUR, na koji način je svom malodobnom djetetu uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 12.467,00 EUR,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u vezi članka 172. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženi AČ

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Optuženom ŽČ se uz primjenu članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženi AČ osuđen neće izvršiti ako isti u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 nalaže se optuženom ŽČ ispunjavanje posebne obveze – popraviti štetu počinjenu kaznenim djelom u ukupnom iznosu od 12.467,00 EUR (dvanaesttisućačetiristošezdesetsedam eura) na način da u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude oštećenom ČČ isplati navedeni iznos na ime dospjelih iznosa uzdržavanja.

V. Na temelju članka 63. stavka 4. KZ/11 sud može naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadležnog za njezino provođenje, povisiti minimum, odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze, ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom.

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili je teško ili uporno krši.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku; „Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22. 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, nalaže se optuženom ŽČ platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 657,25 EUR (šestopedesetsedam eura i dvadesetpet centi), a koji se odnose na trošak provedenog sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 451,08 EUR (četristopedesetjedan euro i osam centi), trošak svjedoka u iznosu od 106,17 EUR (stošest eura i sedamnaest centi) te paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR (sto eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, kao i trošak opunomoćenika oštećenika Jurice Jurića, odvjetnika u Đakovu, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO u Osijeku broj: KMP-DO-240/2018-32 od 4. ožujka 2019., izmijenjenom na zapisniku o raspravi od 27. ožujka 2024. i od 10. srpnja 2025., optužen je AČ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 10. srpnja 2025. s obzirom da je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.

3. Optuženi AČ očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz optužnice.

4. U dokaznom postupku ispitan je sudskomedicinski vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić, dr. med., a potom su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o prvom ispitivanju okr. RČ (list 39-42 spisa) sa DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka z.z. mlt. ošt. EČ (list 90-93 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TČ (list 84-86 spisa), presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-328/09 od 6. listopada 2009. (list 5-7 spisa), presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4245/09 od 8. siječnja 2010. (list 8-9 spisa), preslike potvrda o poslanim pošiljkama (list 44-77 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TČ sa rasprave od 6. prosinca 2021. (list 126-127 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka EČ sa rasprave od 6. prosinca 2021. (list 128 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med, za optuženog RČ od 25. siječnja 2024.(list 182 spisa), zapisnik o ispitivanju vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., sa rasprave od 27. ožujka 2024. (list 193-194 spisa) i dopuna nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., za optuženog RČ od 21. lipnja 2024. (list 256-257 spisa), preslike dvije priznanice koje je zaprimila TČ od 6. prosinca 2021. (list 131 spisa), ovjereni prijevod s francuskog jezika dokumentacije vezano za osobni stečaj optuženog RČ (list 155- 159 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka JČ sa rasprave od 27. ožujka 2024. (list 194-195 spisa), medicinska dokumentacija na ime optuženika (list 199-251 spisa), priznanica koju je optuženik predao u spis na raspravi 10. srpnja 2025., te izvadak iz prekršajne evidencije (list 300-301 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 302-303 spisa) za optuženog RČ, a na kraju dokaznog postupka je ispitan optuženik.

5. Iznoseći obranu optuženi AČ naveo je da poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti. Nije plaćao alimentaciju po presudi jer je smatrao da to ne bi završilo kod ČČ. Naime, on je Leonovoj majci dao 10.000,00 kuna, ne može se sjetiti točno kada je to bilo, ali to sigurno ČČ nije dobio. Nije imao namjeru ne plaćati uzdržavanje za ČČ, ali je bio u osobnom stečaju i imao je zdravstvenih problema nakon toga. Dostavio je potvrdu Francuske nacionalne banke da je završio u osobnom stečaju. Davao je baki i djedu novac za ČČ kada god su ga tražili. Jednom prilikom im je tako poslao 500,00 EUR iz Makedonije, ali je izgubio priznanicu, odnosno da je poslao novac. Kupovao je ČČ redovito odjeću, sportsku opremu, kolekcije parfema od 1.000,00 EUR. Da je platio novac na račun njegove majke sigurno ČČ ne bi imao ništa od toga. Bio je svjestan da postoji ovršna presuda po kojoj mora plaćati uzdržavanje, ali prihvatio je taj rizik za Leonovu dobrobit. Kupio je Leonu Notebook kada je prvi izašao za 500,00 EUR. Kada je imao 3-4 godine, kupio mu je mali džip (vozilo igračka). Za Leonov 12. rođendan kupio mu je bicikl marke Nakamura. Leonova majka i on nikada nisu živjeli zajedno, razišli su se prije Leonovog rođenja. Prije četiri godine je komunicirao sa ČČ. ČČ se njemu više ne javlja. Zna da ČČ živi u [adresa]. Nakon što je prestala obveza uzdržavanja, slao je ČČ poklone za rođendan, za blagdane također. Nije bio u mogućnosti platiti uzdržavanje zbog stečaja i bolesti. Nije se prijavljivao na zavod za zapošljavanje u inkriminiranom razdoblju ni u Hrvatskoj ni u Francuskoj jer smatra da to nema smisla. On uopće nije radio. Da je radio, bilo bi drugačije. Nije bilo posla, a bio je i bolestan. Redovno je slao pošiljke ČČ sa poklonima kod njegove bake i djeda gdje je živio. Kada bi dolazio u Hrvatsku, donosio bi stvari ČČ ili osobno ili bi poslao preko prijatelja. Pri tome misli na odjeću i sportsku opremu koja nije bila obična, već skupa, a kupovao mu je i skupe igračke. Za puno tih paketa nema dokaze. Kada je ČČ imao pet godina kupio mu je čizmice za 100,00 EUR što govori o tome da se on brinuo o ČČ. Kada je ČČ bio malen donio mu je kolekciju maketa putničkih aviona. Kupio mu je računalo. Naime, on i ČČ su komunicirali dok Leonove majke nije bilo pa mu je ČČ govorio što mu treba. Kupovao mu je tenisice i kopačke. Uvijek mu je donosio igračke. Kod ČČ u posjeti je bio sigurno 300 puta za sve ove godine i uvijek bi mu nešto donio. Kada je ČČ imao šest, sedam godina, vodio ga je u Pariz liječniku jer je ČČ bio bolestan. Njegov brat je znao otići do ČČ i odnijeti mu poklon u njegove ime, odnosno novac. Da se on nije brinuo za ČČ, ČČ ne bi imao ništa. Preuzeo je rizik da ne plaća alimentaciju po presudi, ali je na drugi način brinuo o ČČ. Oni koji su o Leonu brinuli bi vjerojatno sve potrošili, a ČČ ne bi dobio ništa. Leonova majka mu je rekla da će ga uvijek tražiti kada joj bude trebalo. Osjećao bi se krivo da je ČČ plaćao alimentaciju, a da to ne dođe do ČČ, on ne bi imao ništa i ne bi imao djetinjstvo. Smatrao je da je to dobitna kombinacija. Za Leonove poklone i novac pomagala mu je supruga s obzirom da on nije zarađivao. Smatra da je ČČ dao puno više od onoga što je bio dužan po presudi.

6. U postupku nije bilo sporno da je optuženik otac ošt. ČČ i da nije redovito plaćao za djetetovo uzdržavanje, a kako je to određeno ovršnom sudskom presudom.

7. Sporno je bilo je li optuženik bio radno sposoban u inkriminiranom razdoblju, je li na neki drugi način doprinosio za uzdržavanje ošt. djeteta, odnosno je li optuženik počinio predmetno kazneno djelo.

8. Svjedokinja z.z. mlt. ošt. EČ u svom iskazu na zapisniku o raspravi od 6. prosinca 2021. navela je da ostaje kod svog iskaza koji je dala u ODO u Osijeku gdje je navela da je protiv bivšeg izvanbračnog supruga podnijela kaznenu prijavu još tijekom 2011. zbog neplaćanja dužnog uzdržavanja za njihovog sina ČČ. Optuženik njoj nikada nije u razdoblju od siječnja 2008. pa do kraja Leonovog redovnog školovanja poslao niti jedan iznos dužnog uzdržavanja. Poznato joj je da je optuženik u nekoliko navrata slao njezinim roditeljima novac, nije sigurna u točne iznose, moguće da im je poslao oko 1.000,00 eura ukupno. To je saznala od svog sina, a i majka joj je to potvrdila. Njezin sin se redovno školovao do svibnja 2017., a od 1. srpnja 2018. boravi kod nje u Austriji. Poznato joj je da je optuženik slao sinu pakete u više navrata, no nju ne zanima vrijednost tih paketa jer to nije bio obvezan po presudi i ona to smatra darovima i njegovom dobrom voljom, a pakete osobno većinom nije vidjela. Dodala je da je alimentacija plaćena samo za prvu godinu Leonova života. To je platio optuženikov otac kod javnog bilježnika, a optuženik je tada bio u zatvoru. Jednom prigodom joj je optuženik platio 300,00 eura što je i navela da je dao za uzdržavanje. To je bilo puno prije 2008. Od 2008. do 28. svibnja 2017. optuženika je vidjela samo jednom u [adresa], mimoišli su se, a on u tom razdoblju nije ništa plaćao. Nema saznanja da je optuženik nakon Leonove punoljetnosti probao podmiriti dug za uzdržavanje. Čula je da je optuženik imao zdravstvenih problema. Iz Republike Hrvatske je otišla 2002. U dvadeset godina sa optuženikom se vidjela možda tri puta. Od kada je ČČ kod nje primao je pakete od optuženika, ali ne zna koliko često.

9. Svjedokinja TČ u svom iskazu na zapisniku o raspravi od 6. prosinca 2021. navela je da ostaje kod svog iskaza kojeg je dala u ODO u Osijeku u kojem je navela da joj je poznato da je optuženik bio obvezan plaćati za uzdržavanje svoga sina, a njezinog unuka ČČ, ali joj nisu poznati iznosi koje je morao plaćati. Poznato joj je da je njezina kćerka podnosila kaznene prijave protiv oca djeteta te da joj optuženik ništa nije plaćao. ČČ je rođen **.**.1999. Nakon punoljetnosti se prestao školovati i odselio kod svoje majke u Austriju. U razdoblju od 1. siječnja 2008. pa sve do 28. svibnja 2017. unuk je boravio kod nje. Poznato joj je da je njezin unuk kontaktirao sa svojim ocem te da mu je isti znao vrlo često slati pakete. Paketi su većinom glasili na njezino ime, a ponekad i na ime njezina muža ZČ, s time da je njezin muž preminuo u zimi 2014. Nikada nije primila na svoje ime novac za ČČ koji bi poslao optuženik, ali dozvoljava mogućnost da je u dva navrata njezin suprug primio novac, a nakon što su joj predočene potvrde od 30. kolovoza 2010. i 25. rujna 2014. na iznose od 200,00 odnosno 100,00 EUR, iskazala je da prihvaća da je taj novac podigao njezin suprug. Nije joj poznato koliko često i kojih godina je optuženik slao pakete sinu ČČ, no sjeća se da su paketi ponekad dolazili i dva puta mjesečno, većinom pred neke blagdane ili prilikom promjene godišnjeg doba. Nije vodila o tome pisanu evidenciju, no kada joj je predočeno da je 2009. paket poslan u jednom navratu, 2010. u dva navrata, 2013. u jednom navratu, 2014. u četiri navrata, 2015. u šest navrata, 2016. u tri navrata te 2017. u jednom navratu, iskazala je da je tome bilo tako. Paketi su sadržavali odjeću, slatkiše, znao je poslati mobitel ili parfem. Radilo se o kvalitetnim stvarima, markiranoj robi za koju je njezin unuk govorio da je skupa pa je moguće da se radilo o vrijednostima od 100,00 EUR pa do 540,00 EUR. Sjeća se da je ČČ komentirao i vrijednost pojedinih parfema da su izuzetno skupi, a roba koju mu je optuženik poslao i danas je u upotrebi kod osoba kojima su je poklonili. Poznato joj je da je optuženik tijekom 2017. i 2018. poslao još nekoliko paketa, a neposredno pred Leonov odlazak u Austriju poslao mu je i 100,00 eura. Poznato joj je da optuženik nikada njezinoj kćerki nije slao novac za uzdržavanje na njezinu adresu, kćerka je boravila u [adresa] i to zna po njezinoj priči. Dodala je da od njezinog ispitivanja u državnom odvjetništvu do danas na njezinu adresu optuženik nije slao nikakve novce ili pakete, a u kontaktu je sa ČČ i njegovom majkom koji i dalje žive u [adresa] i nije čula da bi njima u međuvremenu slao pakete. ČČ je boravio kod nje u Širokom Polju od svoje prve godine do 18. godine kada je završio školu i zanat. U tom vremenu optuženik je dolazio kod nje u kuću te su on i ČČ bili u kontaktu. Prilikom tih dolazaka nije vidjela da bi optuženik ČČ davao novac, a ni njoj nije davao novac. Optuženik je slao pakete, jednom ili dva puta pakete je donio i optuženikov prijatelj. Sjeća se da je jednom poslao mobitel, slao je opremu za nogomet jer je ČČ trenirao nogomet, moguće da je poslao i laptop. Nakon što su joj predočene priznanice na kojima piše da je primila 5.000,00 kuna alimentacije, odnosno 5.600,00 kuna, iskazala je da na istima prepoznaje svoj rukopis, ali se ne sjeća da je primila taj novac. Nije joj poznato da bi njezin suprug primio doznake od optuženika i to jednu od 500,00 eura i jednu od 10.000,00 kuna. Ne može reći je li njezin suprug primio taj novac, a da je onda ona potpisala te priznanice. Optuženik je dolazio kod njih u Široko Polje dok nije otišao u Francusku. U pravilu su se on i ČČ nalazili ispred kuće, a ona bi s njima bila vrlo kratko. Nije joj jasno kada je ona mogla potpisati te priznanice.

10. Svjedok JČ iskazao je da poznaje optuženika dugi niz godina s obzirom da je još prije rata radio kao konobar u optuženikovom restoranu u Beravcima. Imao je prekid radnog odnosa, a negdje 2008. se zaposlio u optuženikovom restoranu i ondje je radio pet ili šest godina. Osim što je radio kod optuženika, bio je s njim i privatno dobar. Poznato mu je da je optuženik svom djetetu ČČ dosta toga kupovao, pamti mobitel, markiranu robu i zna da nije nikada štedio na ČČ. Jednom ga je nazvao iz Francuske i pitao može li poslati paket s odjećom za ČČ na njegovu adresu jer je dva puta slao kod bake i paketi nisu stigli. Dao je optuženiku adresu i tako je optuženik u dva navrata poslao paket koji je onda on odnio ČČ. Kada bi optuženik dolazio iz Francuske, znao mu je reći da je bio sa ČČ u trgovačkim centrima, vodio ga na sportske terene, u Bizovačke toplice na kupanje. Znao je biti u društvu optuženika i njegovog sina ČČ i oni su bili u super odnosima. Nije vidio da bi optuženik ČČ davao novac, ali zna da je novac za ČČ slao Leonovoj baki s kojom je ČČ živio. Te pakete koje je donio baka nije otvarala pred njim, ali zna da je optuženik ČČ slao odjeću, školski pribor. Ne može sa sigurnošću reći kada je ponovno počeo raditi u restoranu optuženika, je li to bila 2008., ali moguće da je to bilo ranije. Ponekad je bio sa optuženikom i ČČ u trgovačkom centru i vidio je kako optuženik kupuje djetetu trenerke, hlače, jaknu. Uvijek je to bila markirana odjeća i on nikada nije štedio na djetetu. Nakon što je prestao raditi u optuženikovom restoranu, nastavio se s njim družiti kao prijatelj. Ne može se sjetiti da li je pakete za ČČ primao i nakon što je prestao raditi u restoranu. Paketi su dolazili brzo, otprilike dva tjedna od kada ih je optuženik poslao iz Francuske. Znao je da je optuženik slao, odnosno davao djetetovoj baki novac za dijete jer je mu je to optuženik rekao jer su bili jako dobri. Sjeća se da mu je jednom prilikom rekao kako je Leonovoj baki dao 10.000,00 kuna za ČČ. Ne sjeća se kada je to točno bilo.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., za optuženog RČ od 25. siječnja 2024. (list 182 spisa) utvrđeno je da optuženik od 2010. boluje od hidrokele/spermatokele desnog testisa (nakupljanje tekućine u ovojnicama testisa. Zbog navedene problematike je operiran 2014. Postoperacijski tijek je bio kompliciran hematomom u skrotumu koji je spontano nestao nakon nekoliko tjedana. Naknadno je otkrivena srednje velika varikokela lijevog testisa (proširenje vene). Varikokele prvog i drugog stupnja su često bez simptoma, a simptomi su najčešće bol u mošnjama ili osjećaj težine. Optuženik je zbog navedenih komplikacija nakon zahvata u 2014. bio radno nesposoban četiri tjedna. Varikokela lijevog testisa zbog minimalnih simptoma pak nije prouzročila radnu nesposobnost.

11.1. Ispitan na raspravi vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Dodao je da niti hidrokela niti varikokela ne umanjuju radnu sposobnost optuženika, niti će ju umanjivati. Radi se o jednostavnoj operaciji nakon koje se pacijenti vraćaju svojim svakodnevnim obvezama.

11.2. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., za optuženog RČ od 21. lipnja 2024., a nakon novodostavljene medicinske dokumentacije, utvrđeno je da optuženik zbog zdravstvenih problema nije bio radno sposoban od početka 2014. do 19. svibnja 2014.

12. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu broj: P-328/09 od 6. listopada 2009. proizlazi da je optuženik bio obvezan od 19. svibnja 2000. do. 13. svibnja 2009. na ime uzdržavanja mlt. ČČ doprinositi mjesečno 600,00 kuna, a od 13. svibnja 2009. pa nadalje iznos od 1.100,00 kuna mjesečno do svakog 10. u mjesecu na ruke majke i z.z. mlt. GČ (sada EČ).

13. Uvidom u preslike dvije priznanice razvidno je da su iste pisane rukom, a u istima TČ navodi da je primila novac za alimentaciju od 5.600,00 kuna, odnosno „5 tisuća kuna na ime elimentacije". Obje priznanice su bez datuma, a potpisane su od strane TČ.

14. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da optuženik nije kazneno osuđivan, dok iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da nije prekršajno kažnjavan.

15. Iskaze svjedokinje EČ i svjedokinje TČ sud je prihvatio u cijelosti kao istinite jer su logični, uvjerljivi, životni i u bitnome međusobno suglasni.

16. Također sud je iskaz svjedoka JČ ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit. Svjedok je jasno iskazivao o svojim neposrednim i posrednim saznanjima.

17. Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Borisa Dumenčića, dr. med., te pisanu dopunu i dopunu danu na zapisnik o raspravi sud je u cijelosti prihvatio jer su dani jasno, obrazloženo i argumentirano od strane stručne osobe.

18. Obranu optuženika sud je prihvatio kao istinitu samo u dijelu u kojem optuženik ne spori da nije redovito plaćao za uzdržavanje svoga djeteta ČČ i da se nije prijavljivao na Zavod za zapošljavanje, budući da je u tom dijelu obrana suglasna prihvaćenim iskazima svjedokinje EČ i TČ. U preostalom dijelu, osobito u dijelu u kojem navodi da nije mogao plaćati uzdržavanje jer je bio radno nesposoban sud ne prihvaća kao istinitu te ocjenjuje da je obrana u tom dijelu neuvjerljiva, neživotna, nelogična i usmjerena ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti budući da je u suprotnosti s izvedenim, a prihvaćenim dokazima, prije svega provedenim sudskomedicinskim vještačenjem. Optuženik je bio radno sposoban (osim u jednom periodu tijekom 2014., a za koje razdoblje se niti ne tereti), bio je svjestan svoje obveze uzdržavanja, no ignorirao ju je kao takvu te sam tvrdi da je prihvatio taj rizik. Okolnosti da je bio u osobnom stečaju ne oslobađaju ga odgovornosti uzdržavanja mlt. djeteta na način kako je to određenom sudskom odlukom, tim više što sam optuženik tvrdi da je ČČ u to vrijeme slao skupe poklone pa tako ističe skupe kolekcije parfema.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno i dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

20. Da je tomu tako, odnosno da optuženik nije uzdržavao svoje dijete ČČ u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ovršnom sudskom odlukom proizlazi iz prihvaćenih iskaza svjedokinja EČ i TČ, a djelomično i iz obrane samog optuženika. Da je pak optuženik bio radno sposoban, odnosno da je tek u jednom kraćem periodu tijekom inkriminiranog razdoblja bio radno nesposoban, proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja te dopuna sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. Zaključno, optuženik niti ne spori da nije redovito uplaćivao za uzdržavanje svoga sina, a kako je određeno sudskom presudom, već tvrdi da je slao pakete djetetu. Također, optuženik ne spori da se nije prijavljivao na Zavod za zapošljavanje u Hrvatskoj i u Francuskoj jer smatra da to nema smisla.

21. Kazneno djelo protiv braka obitelji i djece – povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u vezi članka 172. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11, čini onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta.

22. Optuženi AČ je počinio navedeno kazneno djelo tako što je u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 28. svibnja 2017., iako na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu broj P-19/00 od 19. svibnja 2000., obvezan da na ime uzdržavanja svog malodobnog djeteta ČČ, rođ. **.**.1999., doprinosi mjesečni iznos od 79,63 EUR, počevši od 19. svibnja 2000. pa nadalje, i presudom Općinskog suda u Đakovu broj P-328/09 od 6. listopada 2009., pravomoćnom 8. siječnja 2010., u iznosu od 146,00 EUR, počevši od 13. svibnja 2009. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti do 10. u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice GČ (sada EČ), unatoč tome što je bio svjestan svoje obveze i u mogućnosti je izvršavati budući je radno sposoban, osim u razdoblju od siječnja 2014. do lipnja 2014., nije aktivno tražio posao, niti je htio platiti nijedan iznos dužnog uzdržavanja, osim što je dana 30. kolovoza 2010. izvršio uplatu iznosa od 200,00 EUR, dana 25. rujna 2014. iznosa od 100,00 EUR i dana 13. travnja 2015. iznosa od 200,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 500,00 EUR, na koji način je svom malodobnom djetetu uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 12.467,00 EUR.

23. Shodno navedenom, sud smatra da je optuženik bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom. Naime, optuženik je bio svjestan postojanje svoje obveze uzdržavanja svoga mlt. djeteta koja obveza je utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom. Optuženik je bio u mogućnosti u potpunosti ispunjavati tu svoju obvezu (79,63 eura mjesečno, a potom 146,00 eura mjesečno) jer je bio radno sposoban (osim kraćeg razdoblja za koje se ne tereti), no ignorirao je svoju obvezu koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, te je samo u nekoliko navrata uplatio proizvoljne iznose i slao pakete koje nije bio dužan slati, a koji se smatraju darom. Sam optuženik ne spori da nije redovito uplaćivao za uzdržavanje svoga sina, već mu je slao pakete uz obrazloženje da dijete ne bi dobilo novac koji bi on poslao. Također ne spori da se nije prijavljivao na Zavod za zapošljavanje. Dakle, optuženik nije u cijelosti ispunjavao svoju obvezu, oštetivši svoje dijete ČČ za iznos od 12.467,00 EUR. Stoga sud nalazi da su se u radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja opisanog u članku 172. stavku 2. u vezi stavka 1.KZ/11, a kažnjivog po članku 172. stavku 2. KZ/11, te ga je sud za to kazneno djelo i proglasio krivim.

24. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

25. Sukladno članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

26. Od olakotnih okolnosti optuženiku uzeo u obzir činjenicu da je kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan.

27. Kao otegotno sud je optuženiku cijenio dugi period inkriminacije.

28. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo te je optuženik, na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

29. Međutim, uzimajući u obzir da optuženik do sada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, sud smatra da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

30. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 sud je naložio optuženom ŽČ ispunjavanje posebne obveze – popraviti štetu počinjenu kaznenim djelom u ukupnom iznosu od 12.467,00 EUR na način da u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude oštećenom ČČ isplati navedeni iznos na ime dospjelih iznosa uzdržavanja.

31. Na temelju članka 63. stavka 4. KZ/11 sud može naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadležnog za njezino provođenje, povisiti minimum, odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze, ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom.

32. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili je teško ili uporno krši.

33. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, naloženo je optuženom ŽČ platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 657,25 EUR, a koji se odnose na trošak provedenog sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 451,08 EUR, trošak svjedoka u iznosu od 106,17 EUR te paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR. Paušalna svota je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12), a navedene troškove je optuženik dužan uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Također, optuženiku je naloženo podmiriti trošak opunomoćenika oštećenika Jurice Jurića, odvjetnika u [adresa], o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. srpnja 2025.

Sutkinja za mladež

Iva Ćorković Kozari

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KMP-DO-240/2018

2. Optuženi AČ

3. Branitelj optuženika Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu

4. Oštećeni ČČ

5. Opunomoćenik oštećenika Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu